Povežite se sa nama

INTERVJU

CVIJETIN MILIVOJEVIĆ, DIREKTOR AGENCIJE PRAGMA, POLITIČKI ANALITIČAR: Jagma za mladoženjom

Objavljeno prije

na

U Srbiji je ovih dana održano nekoliko opštinskih izbora. Najvažnijima se smatraju oni u beogradskoj opštini Voždovac koji su, navodno, reprezentativni za raspoloženje birača u čitavom glavnom gradu a dovoljno indikativni za Srbiju. SNS je na tim izborima osvojila oko 51 odsto, dakle natpolovičnu većinu a glavni konkurenti demokrate Dragana Đilasa oko 11 odsto. Većinu su naprednjaci osvojili i u drugim opštinama i sada su vanredni izbori ne samo za Beograd već i oni republički, sve češća tema. Šta se događa na srpskoj političkoj sceni na kojoj se nakon deset godina indikativno ovih dana kao gost pojavljuje i Milo Đukanović. O tome smo razgovarali sa Cvijetinom Milivojevićem, direktorom agencije za ispitivanje javnog mnjenja Pragma, autorom više knjiga iz oblasti novinarstva i odnosa sa javnošću, nekada novinarom i urednikom Naše borbe, Politike, Demokratije i Blica.

MONITOR: Šta se dešava sa biračkim tijelom u Srbiji, posebno sa nekadašnjim glasačima DS, ali i LDP u Beogradu?
MILIVOJEVIĆ: Ništa neobično. Naprednjaci su uspeli da populističkim rafalima, kojima više u epicentru nije ,,ugoženo srpstvo” već ,,briga za običnog malog čoveka”, presamite najveći deo nekadašnjeg radikalskog biračkog tela. Srpska napredna stranka otkako je na vlasti, ne da ne vodi politiku koju je obećavala svojim biračima u maju 2012. godine, nego – nije preterano reći – praktično ispunjava prošlogodišnja predizborna obećanja Liberalno-demokratske i, delimično, Demokratske stranke. Poglavito na onoj temi koja se čita kao Evropa nema alternativu.

DS nema lidera u punom kapacitetu, za stare simpatizere te partije Dragan Đilas je i dalje ,,strano telo”. Na kraju krajeva, on se u tu stranku učlanio tek ,,kad je sve bilo gotovo”, kada je Boris Tadić bio zaokružio svoju vlast, te 2004. Nekadašnji birači DS, oni koji su imali ,,herca” da za nju glasaju i u vreme Miloševićevog režima, izgubljeni su u vremenu i prostoru, pa deo izvornog identiteta DS, ne traže više u matičnoj stranci nego, kako koji, kod svojih nekadašnjih lidera Koštunice, Čede Jovanovića, Zorana Živkovića, Dušana Petrovića, oko ,,nevladinog” Vuka Jeremića, da ne govorim o Tadiću u ,,civilnom povoju”. Pazite, ,,nonsens”: Đilasovi poslanici u parlamentu Srbije blanko su podržali Vučićev i Dačićev Briselski sporazum, uz neverovatno objašnjenje da oni nešto tako ,,kapitulantsko” nikada ne bi potpisali!? Ko ozbiljno da shvati takvu stranku?

LDP-u se deo glasača, na lokalnim izborima u beogradskoj opštini Voždovac, odselio ka razumnom i razumljivom Rasimu Ljajiću, deo je otišao u apstinenciju, nezadovoljan otvorenim udvorištvom Jovanovića prema Vučiću. Ostatak problema ove partije leži u činjenici da je najveći deo LDP ,,opinion mejkera” (Goran Petrović, Prokić i Samardžić, Branislav Lečić, Srbljanovićeva, Vesna Pešić, Zoran Ostojić itd), iz raznih pobuda, napustio ovaj tim, ali svi uz javne kritike na račun prvog čoveka stranke.

MONITOR: Sve je izvjesnije da će na proljeće biti vanrednih izbora i na republičkom nivou. Dosta je izvjesno da će SNS biti njihov pobjednik. Koliko je za demokratiju opasno ovoliko naginjanje ka samo jednoj partiji, kojoj ni koalicija sa manjim strankama, više nije potrebna?
MILIVOJEVIĆ: Jedan sa od retkih Don Kihota među tzv. političkim analitičarima koji tvrdi da rejting naprednjaka ne može, recimo, da skače do 104 odsto!? Svaka podrška nekom političaru, makar se zvao i Vučić, ima svoje fizičke i matematičke granice. Šta hoću da kažem? Nigde toliko mržnje nije bilo, među kriptodemokratama i ,,opinion liderima” na javnoj sceni, kao u Srbiji, prema Vučiću i Nikoliću, do maja 2012. I nigde tolike poplave javne ljubavi među tim istim javnim i medijskim svetom, prema tim istim naprednjacima, samo godinu i po docnije!?

Sadašnja podrška Vučićevima, rezultat je i tog ,,vetra u leđa”. No, pre svega, posledica njegove ,,borbe protiv korupcije”, u kojoj je bilo i priličnih rezultata, ali još više spinovanja vođe naprednjaka u Svetog Georgija. Svugde u svetu, onaj ko je imao hrabrosti da se uhvati u koštac sa tom aždahom, dobivao je ogromnu podršku naroda.

No, od jednog trenutka birači očekuju da se, umesto ,,puštanja krvi”, hapšenja i medijskih procesuiranja pređe na nešto konkretno od čega će običan građanin imati, bar, malo koristi. To bi značilo ozbiljno oduzimanje nezakonito stečene imovine. Mislim da je mart poslednji mesec kada naprednjaci mogu da politički materijalizuju ono u čemu je bilo rezultata – bilo da je reč o Vučiću kao Eliotu Nesu ili, na primer, dobijanje datuma za otpočinjanje pregovora sa EU. Posle toga, podrška koju sada imaju počeće polako da im se kruni.

MONITOR: Opozicija kao da je, bar ona najveća, izgubila politički kompas. Utrkuju se promjenljivim šansama kod Aleksandra Vučića. Ko će ostati u opoziciji?
MILIVOJEVIĆ: Do juče sam mislio da su prave opozicione stranke u sadašnjem skupštinskom sazivu LDP i Demokratska stranka Srbije. Sad se brojka svela na jednu – na DSS koja je, principijelno, na poziciji “Kosovo pre EU”, ali koja svojom političkom rigidnošću i nekomunikativnošću ne uspeva da apsorbuje biračko telo koje je sklono ovoj politici, a koga u Srbiji, u ovom trenutku, ima više od 25 osto. Naravno, tu postoji još nekoliko, razjedinjenih vanparlamentarnih stranaka desnice koje, po lokalnih izborima, u zbiru, skupljaju po desetak procenata glasova. Cenzus bi, ako im se Šešelj vrati do sledećih izbora, mogli da pređu i radikali.

Čiste građanske političke opozicije, ne računajući deo civilnog društva, skoro i nema. Pitate me čije su šanse za udaju kod naprednjačkog mladoženje najveće. Ukoliko SNS zaista ostvari trijumf blizu apsolutnoj većini, šta će im iko u vlasti osim dve-tri stranke nacionalnih manjina?

MONITOR: Ketrin Ešton će predložiti da se u januaru otpočnu pregovori između EU i Srbije. To će još više dunuti u jedra vlasti, pa i Dačićevoj SPS. Kuda bi se ova stranka mogla kretati, nakon eventualnih vanrednih izbora za republičku Skupštinu?
MILIVOJEVIĆ: Ne slažem se s pitanjem – moram da se našalim. Sve dobro što će birači prepoznati kao posledicu otvaranja pregovora sa EU, ići će na konto SNS, a sve loše (sve otvorenije odricanje od Kosova, primera radi), ide na konto socijalista. Tako su stvari postavljene u ovoj vladi u kojoj je prvi potpredsednik, u stvari, predsednik, a predsednik, zapravo, prvi potpredsednik. Vučić se ne hvališe isuviše implementacijom dogovora sa Tačijem, on je prepustio Dačiću da to bude njegova tema, jer od kapitulantske politike niko nije profitirao, pogotovo neko ko se do juče, poput Tome Nikolića i Vučića i Dačića busao u prsa junačka i kosovska. Stvarnost i biračko telo je moguće spinovati, ali samo do jedne granice. Naravno, da je podrška evrointegracijama u Srbiji možda i veća od 90 odsto, ako postavite benigno pitanje ,,Da li ste za ulazak u EU”. Međutim, niko ovde nije merio koliko bi ljudi glasalo za ulazak u EU (možda 2020, a možda i kasnije), ako je cena tog goluba na grani odustajanje od Kosova i Metohije.

A ako već pokušavate da obmanete građane na ovakav način, onda im hitno morate ponuditi neku opipljivu satisfakciju sad i odmah, od čega će njihovi mali životi imati koristi istoga trenutka.

Sterijini Rodoljupci

MONITOR: Milo Đukanović je bio u zvaničnoj posjeti Beogradu, nakon više godina. Toj je poseti u Srbiji pridavan veliki značaj, ali ona je, bar po javnom aspektu, bez ijednog ozbiljnog rezultata. Na čemu se onda zasnivalo toliko obostrano oduševljenje?
MILIVOJEVIĆ: Na golim propagandnim razlozima. Da režim u Srbiji građanima Srbije pokaže kako državnoodgovorno, ,,za razliku od Tadića, Koštunice i ostalih bivših”, nastupa sadašnja vlast, a Briselu i Vašingtonu – kako ispunjava delove agende koje se tiču ,,dobrosusedstva”. I da režim u Podgorici pošalje istu poruku Zapadu, a delimično i relaksira svoje državljane srpske nacionalnosti. Da Dačić javno opljune sve srpske funkcionere crnogorskog porekla, izjavom kako se on super slaže s Đukanovićem jer nije od Crne Gore. Da Đukanović pokaže svojim biračima kako je bio u pravu kada je ekspresno priznao Kosovo, jer se, eto, oficijelni Beograd ne ljuti na njega. Da… ništa važno što se tiče života običnih građana dve države Đukanović i njegovi domaćini nisu rešili: čak ni taj platni promet, ni pitanje dvojnog državljanstva…

Da ne govorim o tome da se običnom apolitičnom građaninu stomak izvrće kad vidi kako nas ,,mire” oni koji su nas najratobornije i svađali. Naravno da treba da sarađujemo, ali bez lažne patetike i protokola Sterijinih Rodoljubaca.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo