Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL SOKOLOVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR IZ SARAJEVA:Umjesto tronacionalne BiH mora biti država svih njenih državljana

Objavljeno prije

na

Džemal Sokolović je prije rata u BiH bio redovni profesor na Univerzitetu u Sarajevu. Od 1994. godineživio je i radio na Univerzitetu u Bergenu.U međuvremenu je bio visiting profesor na univerzitetima u Ljubljani, Heidelbergu i Grazu. Objavio je preko 150 radova u naučnim časopisima iz oblasti sociologije, političkih nauka i filozofije.

MONITOR: Kako država BiH može osigurati stabilnost građanskog društva, zaštitu prava konstitutivnih naroda i biti demokratska dok se protiv njenog opastanka vodi žestoka kampanja od strane Srbije i Hrvatske?
SOKOLOVIĆ: Politike vladajućih režima i u Srbiji i u Hrvatskoj prema BiH su, ipak, prije svega destabilizirajuće za te države i za njihova društva. Kratkovidost beogradskih i zagrebačkih lidera im ne dozvoljava da vide da prebacivanje pažnje sa vlastitih ekonomskih, socijalnih i moralnih problema na Bosnu neće pomoći. I posljednji izbori u Bosni, i pored svih slabosti, su pokazali tendenciju postepenog konstituiranja građanskog društva. Nacionalizam je još dominantan oblik „izdaje patriotizma” – da upotrijebim najnoviju sintagmu g. Macrona – na bosanskoj političkoj sceni. Međutim, za razliku od 1990, u Bosni su sada gađanske i lijeve snage svjesne zajedničke opasnosti i spremne da sarađuju i uspostave vlast bez nacionalista svuda gdje je to moguće.

S opasnošću koja dolazi iz Srbije i Hrvatske treba računati. Ne treba je ni preuveličavati. To su države koje su stigmatizirane na međunarodnom i političkom i pravnom nivou. Jedna od njih je osuđena za UZP (udruženi zločinački poduhvat), a druga za nesprečavanje genocida u Bosni. Ova pravno-politička činjenica ukazuje da je problem osiguranja stabilnosti i funkcionalnosti države BiH mnogo ozbiljniji. Štaviše, ta činjenica daje za pravo naslutiti da iza ovih bestidnih i besmislenih politika Zagreba i Beograda leži hipokrizija međunarodne zajednice. Politika Evrope, preciznije njenih lidera. Jedna od ovih država je nagrađena članstvom u EU, drugoj se obećavaju i brda i doline – a i hladne vode rijeke Drine – samo ako odustane od Kosova. Sve ovo neodoljivo podsjeća na ponašanje Evrope iz devedesetih.

Ako u ovome ima ikakvog smisla, onda je agresorsko ponašanje Srbije i Hrvatske neposredna posljedica evropske letargije i nefunkcionalnosti njenih institucija. Ako, naglašavam, u ovome ima zrno istine, onda je destabilizacija BiH regionalni problem i prijetnja regionalnom miru.

Na Balkanu se stvari ne završavaju. Evropa je u mnogo beznadnijem stanju nego devedesetih. Desnica postaje dominantna. Osovina Poljska, Mađarska, Slovačka, Hrvatska itd, može biti veći problem za Evropu, nego eventualni odlazak UK. Bakterija je vrlo otporan oblik života. Virus nacionalizma je još otporiji i adaptabilniji. Obolit će čitava Evropa, ako se ne zaustavi u Bosni. Nije bez razloga predsjednik Francuske, rodnog mjesta nacionalizma, ustao protiv nacionalizma. Doduše, ta je žaoka upućena Trumpu, zbog njegovog nacionalizma. Trump je, nadajmo se, prolazna i za Ameriku neprirodna pojava. Ako nije, onda nam se svima, globalno, ne piše dobro. Ali ja sam optimista. Čak ni Trumpova Amerika ne podržava Dodika i… Uostalom, Klintonova Amerika je još tu, da spasi i Bosnu, i Balkan, a možda će morati i Evropu.

MONITOR: Svojevremeno ste rekli da u BiH vladaju nekadašnji loši đaci. Vladaju li i danas?
SOKOLOVIĆ: Ah, sada sam potpuno promijenio mišljenje. Stanje u Bosni promijenilo. Danas imamo više akademija nego nekada akademika, više univerziteta nego nekada fakulteta, više doktora (nauka, sic!) nego magistara…Šalu na stranu, stvar je mnogo ozbiljna. Nekada su u Sarajevu studirali i Crnogorci, Dalmatinci, Vojvođani. Danas ne moraju ići tako daleko, samo trknu do Foče, Širokog Brijega i diploma je u ruci. Moram reći da i Bosanci rado trknu preko granice po diplomu. A to znači da je tamo stanje slično. Nije dobro! A kad „lošim đacima”, pored diplome, još date i vlast, onda dobijete ovo što imamo.

MONITOR: Šta su najveće prepreke da BiH postane moderna građanska i demokratska država?
SOKOLOVIĆ: Sve države svijeta mogle bi biti i modernije i demokratskije. To znači da umjesto levijatanskog oblika, u kakvom su manje više sve, postanu države čija je svrha da svojim građanima donesu sreću. To je taj blaženi cilj idealne države, o kome govore i Platon i Aristotel, i toliko mnogo drugih.

Šta je kriterij razlikovanja? Da pomenem samo jedan. Države iz kojih građani odlaze, bježe ili ih tjeraju, ne ispunjavaju ovaj uslov. Ljudi odlaze iz svih zemalja, u neke se i vraćaju. Po ovome Bosna nije izuzetak. Bosna je, međutim, zaista izuzetak. Jednom sam napisao: Kao što postoje odlasci bez povratka, tako postoje i povratci bez dolaska.

Bosna će postati moderna i demokratska država onda kada bude imala građansko društvo. Da stvar zakuham, dijalektički: Bosna će imati građansko društvo onda kada prestane biti arhaična i nacionaldemokratska država, kakva je u Daytonu sklepana po mjeri nacionalista i ratnih zločinaca. Naravno, nije Anex IV, tj. Ustav države, jedini problem. Problem je Evropa koja kaže da se ne treba nadati Daytonu II, i da lokalni političari moraju provesti reforme. Dayton II je nužan, i za popravke su nadležni oni koji su Bosnu napravili ovakvom kakva sada jeste. Samo SAD može poduzeti taj korak, i samo ako će ga praviti u skladu s vlastitim principima. Umjesto tronacionalne Država BiH mora biti država svih njenih državljana. Eto, zamislite da Bokokotorani nisu državljani u Cetinju, nego samo u Herceg Novom. Ili, da Crnogorci muslimani iz Pljevalja nisu državljani u Podgorici. Ili, da Albanci iz Ulcinja, dakle državljani Crne Gore, nisu to i u Tivtu. A upravo je tako u Bosni, dizajniranoj u Daytonu, ovjerenoj u Parizu. Srbi nisu punopravni u 51 odsto, a Hrvati i Bošnjaci u 49 odsto Bosne. Svi su negdje manjina.

MONITOR: Kako utom kontekstu gledate na Dejtonski sporazum?
SOKOLOVIĆ: Amerikancima moramo biti zahvalni jer su zaustavili rat, spriječili još veći zločin. Međutim, dok je anex IV, Ustav, dosljedno realiziran, i čak u još karikaturalnijem obliku, dotle anex VII, o povratku izbjeglica, nije realiziran ni 23 godine nakon rata. Iz ovoga treba izvući ozbiljne zaključke. Hegel bi rekao: Treba ga ukinuti! Prvo, američki stručnjaci u Daytonu su bili daleko ispod nivoa onih koji su pravili ustave Njemačke i Japana nakon Drugog svjetskog rata. Zato je ustavna reforma nužna. Drugo, Bosna je treća država kojoj su Amerikanci oktroirali ustav. Njihova sujeta im ne dozvoljava da priznaju da su pogriješili. Evropljani, seire sa strane i uživaju što su Amerikanci pogriješili, iako su oni nadležni za promjenu Ustava BiH. Kad se sudare dvije sujete, iz toga nastaju dva kompleksa, onaj superiornosti i onaj inferiornosti. I sad i jedni i drugi očekuju da ih mi izliječimo. U Bosni bi rekli: Vela havle!

MONITOR: Autor ste knjige Na¬ci¬ja pro¬tiv na¬ro¬da, u kojoj ste ana-lizirali an¬tro¬po¬lo¬ške osno¬ve na¬ci¬o¬na¬li¬zma. Čime objašnjavate jačanje desnice, nacionalizma i fašizma u našem regionu?
SOKOLOVIĆ: Ako je nacionalizam antropološki utemeljen, kao što smatram, onda se naša regija ne razlikuje od ostatka svijeta. Depersonalizacija čovjeka je osnovni razlog nacionalizma i bilo kojeg drugog povezivanja u „snopove”. Moderni čovjek je kao takav žrtva tog procesa. Slaba ličnost uvijek traži svoju snagu u nekom kolektivitetu. Na Balkanu ima isuviše kolektiviteta, a malo slobodnih, stvaralačkih, umnih i čestitih individua.

MONITOR: U Vašim intervjuima često se pozivate na staru Grčku, pa je li istorija, kad se radi o našem regionu, učiteljica života ili zavodnica?
SOKOLOVIĆ: I jedno i drugo! Najpametniji ljudi nisu oni najpametniji nego oni koji pored svoje koriste i pamet drugih. A pametni ljudi znaju da uče i od onih koji to nisu. Oni koji nisu pametni ne mogu ni od pametnih. Od Grka se može mnogo naučiti i danas. Mi, Evropljani, uglavnom učimo od Rimljana. I tu je odgovor: da li će istorija biti učiteljica ili zavodnica, zavisi od nas. One slabe, moralno i umno, uvijek će zavesti gladijatorske arene, ili ‘zvezde granda’. Panem et circenses! Ovi drugi radije idu u amfiteatre, tamo gdje su Eshil, Sofokle, Euripid.

Jača jedinstvo lijevih snaga

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da su u BiH razdijeljeni životi običnih ljudi, vaspitno-obrazovne, kulturne i naučne institucije…?
SOKOLOVIĆ: Nisu! Situacija samo s jedne strane podsjeća na onu iz 1990. Separatistički nacionalizam je snažniji nego tada. Ali, kao što sam rekao, jača političko jedinstvo probosanskih, građanskih i lijevih snaga. To već postaje snažan frontnarodnog otpora. Tu su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i ostali, ukratko demos BiH. Štaviše, i bošnjačka nacionalna stranka nije više sa svojim ranijim partnerima. I ovdje nedostaje podrška EU.Evropa tu dokazuje da nije vjerna vlastitim vrijednostima. Moram reći nešto s čim se mnogi neće složiti, a neki i pogrešno protumačiti. Evropa ne vjeruje ili ne može da shvati da su Bošnjaci, dakle većinom muslimani, vjerniji evropskim vrijednostima i standardima nego drugi. Predrasude ih sprečavaju da vide ko su u Bosni nosioci evropskih vrijednosti.

BiH je bila kao SAD

MONITOR: Kakve su političke reforme i kakav je sistem najbolje rješenje za prosperitet BiH?
SOKOLOVIĆ: Postojeće političke snage u BiH neće napraviti reformu. Njima odgovara status quo. Reforma mora doći izvana, barem kao naređenje. SAD moraju u Bosni vidjeti sebe i napraviti Bosnu kakva je ona bila, a bila je kakva je SAD. Imao sam američkog kolegu koji je godinama dovodio svoje studente u Sarajevo. Na pitanje: zašto?, odgovarao je: zato što ste vi najsretniji narod na svijetu. Danas je obrnuto. Bosni, kao i vama ostalima, nedostaje lijevi pokret da bismo napravili sistem koji bi otpočeo prosperitetnu reformu.

Ako, dakle, ne može Dayton II, ako ne može ukidanje entiteta, pa ni ukidanje kantona, onda treba izvršiti odluke Evropskog suda o Finciju, Zorniću i ostalima. Neka Evropa drži makar do svog dostojanstva. A ako ni to ne može, onda bismo mogli u Bosni imati „požar” opasniji od ovog u Kaliformiji.


Sve bolesti Evrope

MONITOR: Kao sociolog sa bogatim međunarodnim iskustvom šta mislite da li je Evropa na raskršću od kosmopolitizma do mega-nacionalizma?
SOKOLOVIĆ: Evropa boluje od ksenofobije, islamofobije, antisemitizma, rusofobije, antikomunizma, u posljednje vrijeme i antiamerikanizma, a sada, najzad, i od antieuropeizma. Posebno je osjetljiva na „bauk Balkana”. Kosmopolitizam je grčka i evropska ideja. Termin mega-nacionalizam sam prvi put upotrijebio davno, na jednoj konferenciji u Londonu. Danas sam uvjeren da to nije bilo bez razloga. Ja vidim vezu imeđu Bosne i Katalonije, Baskije, Lombardije, Škotske, Belgije…Zar treba nastavljati?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo