Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL SOKOLOVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR IZ SARAJEVA:Umjesto tronacionalne BiH mora biti država svih njenih državljana

Objavljeno prije

na

Džemal Sokolović je prije rata u BiH bio redovni profesor na Univerzitetu u Sarajevu. Od 1994. godineživio je i radio na Univerzitetu u Bergenu.U međuvremenu je bio visiting profesor na univerzitetima u Ljubljani, Heidelbergu i Grazu. Objavio je preko 150 radova u naučnim časopisima iz oblasti sociologije, političkih nauka i filozofije.

MONITOR: Kako država BiH može osigurati stabilnost građanskog društva, zaštitu prava konstitutivnih naroda i biti demokratska dok se protiv njenog opastanka vodi žestoka kampanja od strane Srbije i Hrvatske?
SOKOLOVIĆ: Politike vladajućih režima i u Srbiji i u Hrvatskoj prema BiH su, ipak, prije svega destabilizirajuće za te države i za njihova društva. Kratkovidost beogradskih i zagrebačkih lidera im ne dozvoljava da vide da prebacivanje pažnje sa vlastitih ekonomskih, socijalnih i moralnih problema na Bosnu neće pomoći. I posljednji izbori u Bosni, i pored svih slabosti, su pokazali tendenciju postepenog konstituiranja građanskog društva. Nacionalizam je još dominantan oblik „izdaje patriotizma” – da upotrijebim najnoviju sintagmu g. Macrona – na bosanskoj političkoj sceni. Međutim, za razliku od 1990, u Bosni su sada gađanske i lijeve snage svjesne zajedničke opasnosti i spremne da sarađuju i uspostave vlast bez nacionalista svuda gdje je to moguće.

S opasnošću koja dolazi iz Srbije i Hrvatske treba računati. Ne treba je ni preuveličavati. To su države koje su stigmatizirane na međunarodnom i političkom i pravnom nivou. Jedna od njih je osuđena za UZP (udruženi zločinački poduhvat), a druga za nesprečavanje genocida u Bosni. Ova pravno-politička činjenica ukazuje da je problem osiguranja stabilnosti i funkcionalnosti države BiH mnogo ozbiljniji. Štaviše, ta činjenica daje za pravo naslutiti da iza ovih bestidnih i besmislenih politika Zagreba i Beograda leži hipokrizija međunarodne zajednice. Politika Evrope, preciznije njenih lidera. Jedna od ovih država je nagrađena članstvom u EU, drugoj se obećavaju i brda i doline – a i hladne vode rijeke Drine – samo ako odustane od Kosova. Sve ovo neodoljivo podsjeća na ponašanje Evrope iz devedesetih.

Ako u ovome ima ikakvog smisla, onda je agresorsko ponašanje Srbije i Hrvatske neposredna posljedica evropske letargije i nefunkcionalnosti njenih institucija. Ako, naglašavam, u ovome ima zrno istine, onda je destabilizacija BiH regionalni problem i prijetnja regionalnom miru.

Na Balkanu se stvari ne završavaju. Evropa je u mnogo beznadnijem stanju nego devedesetih. Desnica postaje dominantna. Osovina Poljska, Mađarska, Slovačka, Hrvatska itd, može biti veći problem za Evropu, nego eventualni odlazak UK. Bakterija je vrlo otporan oblik života. Virus nacionalizma je još otporiji i adaptabilniji. Obolit će čitava Evropa, ako se ne zaustavi u Bosni. Nije bez razloga predsjednik Francuske, rodnog mjesta nacionalizma, ustao protiv nacionalizma. Doduše, ta je žaoka upućena Trumpu, zbog njegovog nacionalizma. Trump je, nadajmo se, prolazna i za Ameriku neprirodna pojava. Ako nije, onda nam se svima, globalno, ne piše dobro. Ali ja sam optimista. Čak ni Trumpova Amerika ne podržava Dodika i… Uostalom, Klintonova Amerika je još tu, da spasi i Bosnu, i Balkan, a možda će morati i Evropu.

MONITOR: Svojevremeno ste rekli da u BiH vladaju nekadašnji loši đaci. Vladaju li i danas?
SOKOLOVIĆ: Ah, sada sam potpuno promijenio mišljenje. Stanje u Bosni promijenilo. Danas imamo više akademija nego nekada akademika, više univerziteta nego nekada fakulteta, više doktora (nauka, sic!) nego magistara…Šalu na stranu, stvar je mnogo ozbiljna. Nekada su u Sarajevu studirali i Crnogorci, Dalmatinci, Vojvođani. Danas ne moraju ići tako daleko, samo trknu do Foče, Širokog Brijega i diploma je u ruci. Moram reći da i Bosanci rado trknu preko granice po diplomu. A to znači da je tamo stanje slično. Nije dobro! A kad „lošim đacima”, pored diplome, još date i vlast, onda dobijete ovo što imamo.

MONITOR: Šta su najveće prepreke da BiH postane moderna građanska i demokratska država?
SOKOLOVIĆ: Sve države svijeta mogle bi biti i modernije i demokratskije. To znači da umjesto levijatanskog oblika, u kakvom su manje više sve, postanu države čija je svrha da svojim građanima donesu sreću. To je taj blaženi cilj idealne države, o kome govore i Platon i Aristotel, i toliko mnogo drugih.

Šta je kriterij razlikovanja? Da pomenem samo jedan. Države iz kojih građani odlaze, bježe ili ih tjeraju, ne ispunjavaju ovaj uslov. Ljudi odlaze iz svih zemalja, u neke se i vraćaju. Po ovome Bosna nije izuzetak. Bosna je, međutim, zaista izuzetak. Jednom sam napisao: Kao što postoje odlasci bez povratka, tako postoje i povratci bez dolaska.

Bosna će postati moderna i demokratska država onda kada bude imala građansko društvo. Da stvar zakuham, dijalektički: Bosna će imati građansko društvo onda kada prestane biti arhaična i nacionaldemokratska država, kakva je u Daytonu sklepana po mjeri nacionalista i ratnih zločinaca. Naravno, nije Anex IV, tj. Ustav države, jedini problem. Problem je Evropa koja kaže da se ne treba nadati Daytonu II, i da lokalni političari moraju provesti reforme. Dayton II je nužan, i za popravke su nadležni oni koji su Bosnu napravili ovakvom kakva sada jeste. Samo SAD može poduzeti taj korak, i samo ako će ga praviti u skladu s vlastitim principima. Umjesto tronacionalne Država BiH mora biti država svih njenih državljana. Eto, zamislite da Bokokotorani nisu državljani u Cetinju, nego samo u Herceg Novom. Ili, da Crnogorci muslimani iz Pljevalja nisu državljani u Podgorici. Ili, da Albanci iz Ulcinja, dakle državljani Crne Gore, nisu to i u Tivtu. A upravo je tako u Bosni, dizajniranoj u Daytonu, ovjerenoj u Parizu. Srbi nisu punopravni u 51 odsto, a Hrvati i Bošnjaci u 49 odsto Bosne. Svi su negdje manjina.

MONITOR: Kako utom kontekstu gledate na Dejtonski sporazum?
SOKOLOVIĆ: Amerikancima moramo biti zahvalni jer su zaustavili rat, spriječili još veći zločin. Međutim, dok je anex IV, Ustav, dosljedno realiziran, i čak u još karikaturalnijem obliku, dotle anex VII, o povratku izbjeglica, nije realiziran ni 23 godine nakon rata. Iz ovoga treba izvući ozbiljne zaključke. Hegel bi rekao: Treba ga ukinuti! Prvo, američki stručnjaci u Daytonu su bili daleko ispod nivoa onih koji su pravili ustave Njemačke i Japana nakon Drugog svjetskog rata. Zato je ustavna reforma nužna. Drugo, Bosna je treća država kojoj su Amerikanci oktroirali ustav. Njihova sujeta im ne dozvoljava da priznaju da su pogriješili. Evropljani, seire sa strane i uživaju što su Amerikanci pogriješili, iako su oni nadležni za promjenu Ustava BiH. Kad se sudare dvije sujete, iz toga nastaju dva kompleksa, onaj superiornosti i onaj inferiornosti. I sad i jedni i drugi očekuju da ih mi izliječimo. U Bosni bi rekli: Vela havle!

MONITOR: Autor ste knjige Na¬ci¬ja pro¬tiv na¬ro¬da, u kojoj ste ana-lizirali an¬tro¬po¬lo¬ške osno¬ve na¬ci¬o¬na¬li¬zma. Čime objašnjavate jačanje desnice, nacionalizma i fašizma u našem regionu?
SOKOLOVIĆ: Ako je nacionalizam antropološki utemeljen, kao što smatram, onda se naša regija ne razlikuje od ostatka svijeta. Depersonalizacija čovjeka je osnovni razlog nacionalizma i bilo kojeg drugog povezivanja u „snopove”. Moderni čovjek je kao takav žrtva tog procesa. Slaba ličnost uvijek traži svoju snagu u nekom kolektivitetu. Na Balkanu ima isuviše kolektiviteta, a malo slobodnih, stvaralačkih, umnih i čestitih individua.

MONITOR: U Vašim intervjuima često se pozivate na staru Grčku, pa je li istorija, kad se radi o našem regionu, učiteljica života ili zavodnica?
SOKOLOVIĆ: I jedno i drugo! Najpametniji ljudi nisu oni najpametniji nego oni koji pored svoje koriste i pamet drugih. A pametni ljudi znaju da uče i od onih koji to nisu. Oni koji nisu pametni ne mogu ni od pametnih. Od Grka se može mnogo naučiti i danas. Mi, Evropljani, uglavnom učimo od Rimljana. I tu je odgovor: da li će istorija biti učiteljica ili zavodnica, zavisi od nas. One slabe, moralno i umno, uvijek će zavesti gladijatorske arene, ili ‘zvezde granda’. Panem et circenses! Ovi drugi radije idu u amfiteatre, tamo gdje su Eshil, Sofokle, Euripid.

Jača jedinstvo lijevih snaga

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da su u BiH razdijeljeni životi običnih ljudi, vaspitno-obrazovne, kulturne i naučne institucije…?
SOKOLOVIĆ: Nisu! Situacija samo s jedne strane podsjeća na onu iz 1990. Separatistički nacionalizam je snažniji nego tada. Ali, kao što sam rekao, jača političko jedinstvo probosanskih, građanskih i lijevih snaga. To već postaje snažan frontnarodnog otpora. Tu su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i ostali, ukratko demos BiH. Štaviše, i bošnjačka nacionalna stranka nije više sa svojim ranijim partnerima. I ovdje nedostaje podrška EU.Evropa tu dokazuje da nije vjerna vlastitim vrijednostima. Moram reći nešto s čim se mnogi neće složiti, a neki i pogrešno protumačiti. Evropa ne vjeruje ili ne može da shvati da su Bošnjaci, dakle većinom muslimani, vjerniji evropskim vrijednostima i standardima nego drugi. Predrasude ih sprečavaju da vide ko su u Bosni nosioci evropskih vrijednosti.

BiH je bila kao SAD

MONITOR: Kakve su političke reforme i kakav je sistem najbolje rješenje za prosperitet BiH?
SOKOLOVIĆ: Postojeće političke snage u BiH neće napraviti reformu. Njima odgovara status quo. Reforma mora doći izvana, barem kao naređenje. SAD moraju u Bosni vidjeti sebe i napraviti Bosnu kakva je ona bila, a bila je kakva je SAD. Imao sam američkog kolegu koji je godinama dovodio svoje studente u Sarajevo. Na pitanje: zašto?, odgovarao je: zato što ste vi najsretniji narod na svijetu. Danas je obrnuto. Bosni, kao i vama ostalima, nedostaje lijevi pokret da bismo napravili sistem koji bi otpočeo prosperitetnu reformu.

Ako, dakle, ne može Dayton II, ako ne može ukidanje entiteta, pa ni ukidanje kantona, onda treba izvršiti odluke Evropskog suda o Finciju, Zorniću i ostalima. Neka Evropa drži makar do svog dostojanstva. A ako ni to ne može, onda bismo mogli u Bosni imati „požar” opasniji od ovog u Kaliformiji.


Sve bolesti Evrope

MONITOR: Kao sociolog sa bogatim međunarodnim iskustvom šta mislite da li je Evropa na raskršću od kosmopolitizma do mega-nacionalizma?
SOKOLOVIĆ: Evropa boluje od ksenofobije, islamofobije, antisemitizma, rusofobije, antikomunizma, u posljednje vrijeme i antiamerikanizma, a sada, najzad, i od antieuropeizma. Posebno je osjetljiva na „bauk Balkana”. Kosmopolitizam je grčka i evropska ideja. Termin mega-nacionalizam sam prvi put upotrijebio davno, na jednoj konferenciji u Londonu. Danas sam uvjeren da to nije bilo bez razloga. Ja vidim vezu imeđu Bosne i Katalonije, Baskije, Lombardije, Škotske, Belgije…Zar treba nastavljati?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo