Povežite se sa nama

MONITORING

Deratizacija – drugi čin

Objavljeno prije

na

Istog dana kada je premijer Igor Lukšić ocijenio da je hapšenje dvadesetdevetogodišnjeg Ivana Buškovića, osumnjičenog za napad na novinarku Vijesti Oliveru Lakić – dokaz posvećenosti Vlade da obezbijedi slobodu medija – državna Pobjeda, čiji je Vlada većinski vlasnik, posprdala se sa napadom na Oliveru Lakić. Za naivne: Igor Lukšić i Vlada nemoćni su vlasnici Pobjede. Srđan Kusovac, urednik iste nekako mu dođe kao izolovani slučaj ili neodgovorni pojedinac koji se otrgao kontroli, kako se to voli reći kada se dese napadi na medije koje režim ne kontroliše.

Olivera Lakić napadnuta je u srijedu, 7. marta, ispred zgrade u kojoj stanuje. Napadač joj je prišao sa leđa i zadao nekoliko udaraca u glavu. Ona je Buškovića u policiji identifikovala kao napadača. On je negirao krivicu, a njegovi prijatelji tvrde da je, u vrijeme napada, sa njima igrao fudbal. Mihailo Jovović, urednik Vijesti ocijenio je da se mora otkloniti svaka sumnja da je Bušković zaista napadač, bez obzira na to što ga je Lakić prepoznala među sličnim muškarcima u policiji. ,,Na istragu ne smije pasti ni najmanja sjenka bilo čijeg nezakonitog uticaja.”

Oliveri Lakić i njenoj porodici prijećeno je i ranije, a nakon serije tekstova o nezakonitostima i švercu u fabrici cigareta Tara u Mojkovcu. Ona je nakon napada odlučila da privremeno napusti novinarstvo, dok joj, kako je rekla, država ne vrati slobodu.

Tu izjavu novinarke Vijesti urednik državne Pobjede svrstao je u rubriku Biser dana. Njemu je smiješno. Kusovcu je država valjda dala slobodu na svaštočinstvo.

Ima nečeg jezivog u tome. Kao ono kad se dželat kezi žrtvi. Pobjeda je samo jedna od batina koju režim koristi protiv krvožednih medija, pojedinaca i pojedinki koje, po mišljenju šefa svih šefova, treba deratizovati.

Prazno otuda zvuče izjave policijskih funkcionera, ministra pravde i premijera Igora Lukšića da će istraga biti nastavljena kako bi se utvrdili motiv i nalogodavac napada na Oliveru Lakić. Putokaz je, konačno, postavljen nekoliko dana ranije. Ubrzo pošto je Olivera Lakić napadnuta bivši premijer i šef DPS-a Milo Đukanović ocijenio je da se radi o činu ,,neodgovornog pojedinca”. Otkud on zna, nije objašnjavao. Slično, da je riječ o ,,izolovanom slučaju”, prošle godine govorio je bivši šef policije Veselin Veljović, kada su zapaljeni automobile Vijesti. I on je to znao prije istrage. Naivnima opet ostaje da vjeruju da Lukšić može, i hoće, protiv Đukanovića.

Da napad na Oliveru Lakić nije incident, već dio sistemskog nasilja saglasni su predstavnici slobodnih medija. Željko Ivanović, direktor Dejli Presa, ocijenio je da iza napada stoji organizovani kriminal. Profesor Milan Popović podsjetio je da je nalagodavac Milo Đukanović. On je pozvao tužilaštvo da reaguje i zbog verbalnog nasilja Đukanovića uperenog protiv medija koje ne kontroliše.

Nakon svakog Đukanovićevog javnog udara na medije, koji mu ne sviraju po meraku, slijedila je akcija. Od napada na novinare do paljenja imovine. Ukoliko se pokaže da je Bušković kriv za napad na Oliveru Lakić, podsjetio je Željko Ivanović, to će biti prvi put da bude otkriven izvršilac napada na novinare i urednike u posljednjih deset godina.

,,Jedan osnivač i urednik je ubijen, sedam novinara je fizički napadnuto, prošle su godine, ali nijedan od tih slučajeva i zločina nije rasvijetljen. Vlast i nadležni organi ne samo da nijesu pokušali sprovesti temeljne istrage kako bi se otkrili nalogodavci i počinitelji ovih napada, već su učinili sve da se istrage obesmisle a pravi krivci nikad ne dotaknu. To nas je dodatno učvrstilo u uvjerenju da pronalaženje odgovornih vodi do samog vrha aktuelne vlasti”, navodi se u Peticiji za slobodu govora koju je potpisalo preko 1400 ljudi, a povodom napada na Oliveru Lakić. Potpisi su prikupljani tokom protesta kojima je prisustvovao veliki broj novinara i ostalih građana koji su htjeli da pruže podršku Oliveri Lakić i slobodi govora.

Verbalno i fizičko nasilje nijesu jedine vladajuće stilske metode. Krvožedne medije režim pokušava i finansijski deratizovati. Tu su sudske presude i veliki odštetni iznosi koje je od tih medija tražio bivši premijer, njegovi prijatelji i ortaci.

Konačno, tu su i uslužni servisi. Pobjeda duže od godinu objavljuje laži i gadosti protiv urednika i novinara Monitora i Vijesti i nepodobnih intelektualaca kakve nijesu objavljivane ni devedesetih, kad su Đukanović i njegovi palili i žarili dubrovačkom regijom. Njen urednik objavljuje fotografije Vijesti u kanti za smeće, poziva da se ugasi Dan, kolege iz Vijesti naziva fukarom… Za to vrijeme država Pobjedu nezakonito pumpa novcem poreskih obveznika, iako je po zakonu trebala da je ugasi ili privatizuje još 2003. Sad joj se smiješi divna sudbina. Da iz Đukanovićevih pređe u prijateljske ruke Fahrudina Radončića, bosanskog tajkuna i političara, vlasnika Dnevnog avaza.

Da ne zaostanu, udarnički se trude Antena M i Portal Analitika. Ovi primjerci prefinjenog žurnalizma šire glas koji je prvi javno pustio Milo Đukanović – da su Monitor, Vijesti i Dan – politički tabloidi koje treba skrajnuti sa medijske scene. Ili ih bar popraviti – da liče na profesionalce koji znaju znanje da se o sumnjivim poslovima Đukanovića i prijatelja ne može pisati bez sudskih presuda njegovih sudova. Ili bar Đukanovićevog priznanja da je švercer ili kriminalac. Daleko bilo.

Draško Đuranović, urednik Analitike, u tekstu povodom napada na Oliveru Lakić demonstrira suštinu novog društvenog fenomena koji je Milan Popović nazvao analitikarstvo. ,,Mete napada – mediji i njihovi čelnici – ubiraju politički profit i još zadobijaju međunarodnu pomoć, čak i kada svjesno krše pravila vlastite profesije”. Bog ti pomogao: što žešće batine, to veći profit.

Umije režim da nagradi ovakvu budnost. Na Đuranovićevom portalu kao i u državnoj Pobjedi, reklamira se veliki broj državnih firmi koje su odavno prestale da se reklamiraju u krvožednim medijima. Distributivna firma Đuranovićeve supruge Bega press, jedna je od rijetkih privatnih firmi čije je dugove, u iznosu od 880.000 eura, pod izgovorom pomoći medijima, pokrila Vlada Crne Gore. Bega press je pošla u stečaj ostavljajući za sobom višemilionski dug. Pokret za promjene upozorio je tada da Đuranović zbog te pomoći ne bi trebalo da ostane na mjestu člana Savjeta RTCG. Ostao je.

Gadljiv na profit i stranu pomoć, a osjetljiv na profesiju i standarde, Đuranović tiho podržava očigledno i vrlo svjesno gaženje standarda od strane državne Pobjede. A zbog standarda je valjda sa Kusovcem i Darkom Šukovićem osnovao novinarsko samoregulaciono tijelo.

No, istraživanja o rejtingu medija jasno govore da je bitka režima na tom polju izgubljena. Gledanost i čitanost državnih medija je mala, a uzalud su i pokušaji režima da preko paradržavnih oruđa promijeni situaciju.

Glavni urednik Monitora Esad Kočan ocijenio je na protestnom skupu da je Đukanovićev režim osuđen na nasilje prema medijima koje ne kontroliše. ,,Oni mogu pokrasti izbore, nametnuti strah većini, ali ne i proizvesti medije kojima se vjeruje. Ovo je bitka neravnopravnih, u kojoj oni nemaju šanse. Oni mogu otkriti nekog počinioca nasilja, ali ne i istinu o vlastitoj zločinačkoj prirodi. Mi smo ovdje da im kažemo da ćemo svjedočiti istinu o njihovim zločinima i nasilju. Uzalud napadi, maltretiranja i ubistva. Mi ćemo pobijediti”.

Vrijeme je, što bi se reklo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo