MONITORING
Deratizacija – drugi čin

Istog dana kada je premijer Igor Lukšić ocijenio da je hapšenje dvadesetdevetogodišnjeg Ivana Buškovića, osumnjičenog za napad na novinarku Vijesti Oliveru Lakić – dokaz posvećenosti Vlade da obezbijedi slobodu medija – državna Pobjeda, čiji je Vlada većinski vlasnik, posprdala se sa napadom na Oliveru Lakić. Za naivne: Igor Lukšić i Vlada nemoćni su vlasnici Pobjede. Srđan Kusovac, urednik iste nekako mu dođe kao izolovani slučaj ili neodgovorni pojedinac koji se otrgao kontroli, kako se to voli reći kada se dese napadi na medije koje režim ne kontroliše.
Olivera Lakić napadnuta je u srijedu, 7. marta, ispred zgrade u kojoj stanuje. Napadač joj je prišao sa leđa i zadao nekoliko udaraca u glavu. Ona je Buškovića u policiji identifikovala kao napadača. On je negirao krivicu, a njegovi prijatelji tvrde da je, u vrijeme napada, sa njima igrao fudbal. Mihailo Jovović, urednik Vijesti ocijenio je da se mora otkloniti svaka sumnja da je Bušković zaista napadač, bez obzira na to što ga je Lakić prepoznala među sličnim muškarcima u policiji. ,,Na istragu ne smije pasti ni najmanja sjenka bilo čijeg nezakonitog uticaja.”
Oliveri Lakić i njenoj porodici prijećeno je i ranije, a nakon serije tekstova o nezakonitostima i švercu u fabrici cigareta Tara u Mojkovcu. Ona je nakon napada odlučila da privremeno napusti novinarstvo, dok joj, kako je rekla, država ne vrati slobodu.
Tu izjavu novinarke Vijesti urednik državne Pobjede svrstao je u rubriku Biser dana. Njemu je smiješno. Kusovcu je država valjda dala slobodu na svaštočinstvo.
Ima nečeg jezivog u tome. Kao ono kad se dželat kezi žrtvi. Pobjeda je samo jedna od batina koju režim koristi protiv krvožednih medija, pojedinaca i pojedinki koje, po mišljenju šefa svih šefova, treba deratizovati.
Prazno otuda zvuče izjave policijskih funkcionera, ministra pravde i premijera Igora Lukšića da će istraga biti nastavljena kako bi se utvrdili motiv i nalogodavac napada na Oliveru Lakić. Putokaz je, konačno, postavljen nekoliko dana ranije. Ubrzo pošto je Olivera Lakić napadnuta bivši premijer i šef DPS-a Milo Đukanović ocijenio je da se radi o činu ,,neodgovornog pojedinca”. Otkud on zna, nije objašnjavao. Slično, da je riječ o ,,izolovanom slučaju”, prošle godine govorio je bivši šef policije Veselin Veljović, kada su zapaljeni automobile Vijesti. I on je to znao prije istrage. Naivnima opet ostaje da vjeruju da Lukšić može, i hoće, protiv Đukanovića.
Da napad na Oliveru Lakić nije incident, već dio sistemskog nasilja saglasni su predstavnici slobodnih medija. Željko Ivanović, direktor Dejli Presa, ocijenio je da iza napada stoji organizovani kriminal. Profesor Milan Popović podsjetio je da je nalagodavac Milo Đukanović. On je pozvao tužilaštvo da reaguje i zbog verbalnog nasilja Đukanovića uperenog protiv medija koje ne kontroliše.
Nakon svakog Đukanovićevog javnog udara na medije, koji mu ne sviraju po meraku, slijedila je akcija. Od napada na novinare do paljenja imovine. Ukoliko se pokaže da je Bušković kriv za napad na Oliveru Lakić, podsjetio je Željko Ivanović, to će biti prvi put da bude otkriven izvršilac napada na novinare i urednike u posljednjih deset godina.
,,Jedan osnivač i urednik je ubijen, sedam novinara je fizički napadnuto, prošle su godine, ali nijedan od tih slučajeva i zločina nije rasvijetljen. Vlast i nadležni organi ne samo da nijesu pokušali sprovesti temeljne istrage kako bi se otkrili nalogodavci i počinitelji ovih napada, već su učinili sve da se istrage obesmisle a pravi krivci nikad ne dotaknu. To nas je dodatno učvrstilo u uvjerenju da pronalaženje odgovornih vodi do samog vrha aktuelne vlasti”, navodi se u Peticiji za slobodu govora koju je potpisalo preko 1400 ljudi, a povodom napada na Oliveru Lakić. Potpisi su prikupljani tokom protesta kojima je prisustvovao veliki broj novinara i ostalih građana koji su htjeli da pruže podršku Oliveri Lakić i slobodi govora.
Verbalno i fizičko nasilje nijesu jedine vladajuće stilske metode. Krvožedne medije režim pokušava i finansijski deratizovati. Tu su sudske presude i veliki odštetni iznosi koje je od tih medija tražio bivši premijer, njegovi prijatelji i ortaci.
Konačno, tu su i uslužni servisi. Pobjeda duže od godinu objavljuje laži i gadosti protiv urednika i novinara Monitora i Vijesti i nepodobnih intelektualaca kakve nijesu objavljivane ni devedesetih, kad su Đukanović i njegovi palili i žarili dubrovačkom regijom. Njen urednik objavljuje fotografije Vijesti u kanti za smeće, poziva da se ugasi Dan, kolege iz Vijesti naziva fukarom… Za to vrijeme država Pobjedu nezakonito pumpa novcem poreskih obveznika, iako je po zakonu trebala da je ugasi ili privatizuje još 2003. Sad joj se smiješi divna sudbina. Da iz Đukanovićevih pređe u prijateljske ruke Fahrudina Radončića, bosanskog tajkuna i političara, vlasnika Dnevnog avaza.
Da ne zaostanu, udarnički se trude Antena M i Portal Analitika. Ovi primjerci prefinjenog žurnalizma šire glas koji je prvi javno pustio Milo Đukanović – da su Monitor, Vijesti i Dan – politički tabloidi koje treba skrajnuti sa medijske scene. Ili ih bar popraviti – da liče na profesionalce koji znaju znanje da se o sumnjivim poslovima Đukanovića i prijatelja ne može pisati bez sudskih presuda njegovih sudova. Ili bar Đukanovićevog priznanja da je švercer ili kriminalac. Daleko bilo.
Draško Đuranović, urednik Analitike, u tekstu povodom napada na Oliveru Lakić demonstrira suštinu novog društvenog fenomena koji je Milan Popović nazvao analitikarstvo. ,,Mete napada – mediji i njihovi čelnici – ubiraju politički profit i još zadobijaju međunarodnu pomoć, čak i kada svjesno krše pravila vlastite profesije”. Bog ti pomogao: što žešće batine, to veći profit.
Umije režim da nagradi ovakvu budnost. Na Đuranovićevom portalu kao i u državnoj Pobjedi, reklamira se veliki broj državnih firmi koje su odavno prestale da se reklamiraju u krvožednim medijima. Distributivna firma Đuranovićeve supruge Bega press, jedna je od rijetkih privatnih firmi čije je dugove, u iznosu od 880.000 eura, pod izgovorom pomoći medijima, pokrila Vlada Crne Gore. Bega press je pošla u stečaj ostavljajući za sobom višemilionski dug. Pokret za promjene upozorio je tada da Đuranović zbog te pomoći ne bi trebalo da ostane na mjestu člana Savjeta RTCG. Ostao je.
Gadljiv na profit i stranu pomoć, a osjetljiv na profesiju i standarde, Đuranović tiho podržava očigledno i vrlo svjesno gaženje standarda od strane državne Pobjede. A zbog standarda je valjda sa Kusovcem i Darkom Šukovićem osnovao novinarsko samoregulaciono tijelo.
No, istraživanja o rejtingu medija jasno govore da je bitka režima na tom polju izgubljena. Gledanost i čitanost državnih medija je mala, a uzalud su i pokušaji režima da preko paradržavnih oruđa promijeni situaciju.
Glavni urednik Monitora Esad Kočan ocijenio je na protestnom skupu da je Đukanovićev režim osuđen na nasilje prema medijima koje ne kontroliše. ,,Oni mogu pokrasti izbore, nametnuti strah većini, ali ne i proizvesti medije kojima se vjeruje. Ovo je bitka neravnopravnih, u kojoj oni nemaju šanse. Oni mogu otkriti nekog počinioca nasilja, ali ne i istinu o vlastitoj zločinačkoj prirodi. Mi smo ovdje da im kažemo da ćemo svjedočiti istinu o njihovim zločinima i nasilju. Uzalud napadi, maltretiranja i ubistva. Mi ćemo pobijediti”.
Vrijeme je, što bi se reklo.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Izdvojeno
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?

Hoće li navodni signal predsjednika Milatovića Eskobaru u Njujorku promijeniti poziciju mandatara Spajića kad je u pitanju podrška njegove partije za formiranje vlade, ostaje da se vidi. Za sada je jasno da će ,ukoliko Spajić ne dobije podršku za formiranje vlade, građanima ostati gorak ukus obećanja o ekonomskim reformama i Evropi sad 2. Koncentracionu Vladu koju bi predvodio Spajić još niko od političkih aktera ne spominje kao razumno rješenje
Pregovori o formiranju vlade tapkaju na mjestu: pritisci se množe, a većina za njeno formiranje nikako da preskoči crtu. Mandatar Milojko Spajić trenutno je u neobičnoj situaciji – kao mandatar ima podršku 44 poslanika, ali za formiranje vlade ne uspijeva da obezbijedi ni minimalnu većinu od – 41 poslanika. Među onima koji su ga podržali kao mandatara množe se glasovi koji imaju uslove za podršku njegovoj vladi.
Najveći problem Spajića je i dalje nedostatak pune podrške njegove izborne liste nakon odluke da prekine pregovore o ulasku ZBCG u buduću vladu. Najnovija nevolja mandatara je i odluka Demokrata Alekse Bečića da „ključni glas za izbor nove vlasti ne zavisi od bilo kog poslanika sa liste Demokratske partije socijalista”.
Ta odluka Demokrata uslijedila je nakon što se otapanje Spajićeve podrške za formiranje vlade zaustavilo na 41, a pošto su mu podršku uskratile dvije poslanice PES-a Radinka Ćinćur i Jevrosima Pejović koje smatraju da u vladu treba da uđe ZBCG, te Ujedinjena Crna Gora, koja je bila dio izborne liste PES-a na junskim vanrednim parlamentarnim izborima. Spajić iz svog bloka nema ni blanko podršku CIVIS-a koji smatra da vlada treba da ima veću podršku od 41.
Spajićeva većina, međutim, za Demokrate ima jedan sporni glas. Na parlamentarnim izborima 11. juna, DPS je nastupio u koaliciji sa SD-om i Demokratskom unijom Albanaca (DUA) čiji je lider Mehmed Zenka podržao Spajića za mandatara i na čiji se glas računalo i za novu vladu.
Predsjedništvo Demokrata prije nekoliko dana je na predlog Bečića, donijelo jednoglasnu odluku da presudan glas za izbor novog predsjednika Skupštine i vlade ne može doći sa liste DPS, ili da o tome odlučuju Socijaldemokrate (SD). Mediji su pisali kako bi i Spajić mogao da pokuša da učvrsti poziciju i glasovima SD-a. No, ta se partija u međuvremenu oglasila tvrdeći da oni ne učestvuju u pregovorima o vladi.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
POČETAK ŠKOLSKE GODINE: Funkcioneri za službena putovanja potroše godišnje četiri neizgrađene škole

Dok iz Vlade za sljedeću godinu najavljuju investicioni bum u gradnji škola i vrtića, prosvjetari upozoravaju da su neophodne reforme koje bi podigle urušeni kvalitet obrazovanja. Predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena
Uz štrajk upozorenja koje je organizovao Sindikat prosvjete, a koji je podržalo 80 odsto zaposlenih, počela je ova školska godina u 163 osnovne i 51 srednju školu u Crnoj Gori. Ostalih noviteta nije bilo.
Prosvjetari traže da se obrazovanja oslobodi od politike, povratak dostojanstva profesiji, veća ulaganja u obrazovanje…, i dali su rok vlastima da se na tome bar počne raditi do kraja ove godine.
,,Ova godina je počela je manje-više kao i protekla. Nadamo se da se ove godine neće pojaviti problem sa grijanjem škola”, kaže za Monitor predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović
On naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena. ,,Problema ima koliko hoćete, a mi uglavnom gasimo požare. Djecu treba motivisati, to je jedan od najvećih problema. Izlaze nam djeca iz učionice a malo toga zapamte. Nadamo se da se poneko bavi i tim stvarima, da se sadržaji pripodobe savremenom dobu”.
Da je obrazovanje u krizi konstatuje se već decenijama, a konkretnih pomaka, koji zavise od političara i njihove volje, nema. Na Univerzitetu Crne Gore je ove sedmice održana tribina Kriza u obrazovanju – društvo u krizi. Sa te ribine poručeno je – da jak obrazovni sistem vodi ka prosperitetnijem i boljem društvu, što je vidljivo i na primjeru naprednih zemalja koje ulažu u obrazovanje kao u najznačajniji segment za razvoj jednog društva.
Da smo daleko od takvih društava, svakodnevno upozoravaju vijesti koje dolaze iz škola. Na snimcima koji su isplivali početkom školeske godine vide se đaci škole u Tuzima koji bacaju i lome školski inventar i njime gađaju nastavnicu. Iz Ministarstva prosvjete kažu da za ovaj incident nijesu znali, te da su si u školi ćutali o njemu. Kako se incident desio na proljeće, sam život je sve sredio, učenici su završili školu a nastavnica je otišla na trudničko bolovanje.
O neznavenosti u Ministarstvu svjedoči i slučaj Pomorske škole u Kotoru. Inspektor je u ljeto prošle godine Ministarstvu dostavio predmet za razrješenje direktora ove škole Ratka Petrovića zbog brojnih propusta u radu. Iz Ministarstva se pravdaju da tu dokumentaciju, ni nakon godinu dana, još nijesu dobili.
,,Pokušavam da se sjetim da li zaista imamo bar jedan problem manje na početku ove školske godine. Pozitivnih promjena, kada ih i ima, su rezultat rada pojedinaca, a ne sistema obrazovanja”, kaže za Monitor Olivera Leković, predsjednica Prosvjetne zajednice: ,,Ako je nesto i urađeno lako je uvidjeti da su sve to ‘kozmetičke’ i populističke promjene koje samo izgledaju kao rješenje problema, a bitno opterećuju budžet namijenjen za obrazovanje i temeljno urušavaju što je još preostalo od obrazovnog sistema”.
Ona se pita da li je senzacija završetak radova na izgradnji škole u Bijelom Polju nakon ,,samo” pet god ili kamen temeljac za OŠ Vladimir Nazor nakon skoro tri god od urušavanja?
Olivera Leković podsjeća da je Ministarstvo, prije izbora, odlučilo da sa 300 hiljada eura podrži štampane medije a time i informisanost nastavnika po školama: ,,Tu su iste one klupe i table, samo sada ‘ukrašene’ flekama od vlage po zidu, pukotinama na plafonu iz kojih kaplje kišnica, buđi ispod prozora… Za 300 hiljada moglo se desetine učionica renovirati ili kupiti koji kombi. Ali…”, upozorava Leković.
Leković napominje da je prije godinu dana tužilaštvo počelo da ispituje aferu oko prosvjetne Zadruge Solidarno: ,,Poslije više od godinu tužilastvo se nije oglasilo, a Zadruga Solidarno je ponovo pored članarine i kamata na kredite, dobila još i ogromna sredstva od istog ministra i istog premijera. Gdje ide naš novac dok decenijama plaćamo podstanarske stanove i otplacujemo nepovoljne kredite, interesuje li ikog od nadležnih”
Ocjenjuje i da se, već treću godinu nemilosrdno baca novac na nove udžbenike za 70 hiljada osnovaca (preko 4.5 miliona eura), umjesto da se udžbenici vrate u škole i preusmjere za nove generacije. ,,Tada bi sigurno na godišnjem nivou iz budzeta trosili manje od milion, samo za štampu radnih svesaka koje se jednokratno koriste. Na kraju, u svijetu sve više su u upotrebi elektronski udžbenici i tableti. To bi bilo dugoročnije i jeftinije rješenje za nase osnovce, takođe ekološki opravdanije, a i značajno bi se mališanima olakšale đačke torbe”, ističe Leković.
Da je reforma neophodna, upozorili su nedavno i iz UNICEF-a. Reforma obrazovnog sistema, čiji je cilj osiguranje kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja za svako dijete, trebalo bi da bude hitan prioritet za Crnu Goru, rekao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.
On je kazao da je nedovoljna školska infrastruktura prepoznata kao jedno od najhitnijih pitanja, uz preciziranje da 13 odsto osnovnih škola pohađa gotovo 70 odsto svih učenika osnovnih škola u Crnoj Gori.
U praksi to izgleda tako da škole u Podgorici i na primorju imaju duplo više učenika od projektovanih kapaciteta, dok su škole na sjeveru poluprazne. Oko deset hiljada učenika je manje u školama na sjeveru Crne Gore u posljednjih 13 godina, to je, na osnovu podataka Monstata, pokazalo istraživanje koje je sprovela NVO Euromost.
,,Prema obrađenim podacima od školske 2010/2011. do 2022/2023. godine u opštinama na sjeveru Crne Gore broj učenika se smanjio u osnovnim i srednjim školama za 9.367 učenika, ili u prosjeku za jednu školsku godinu 720 učenika manje, što sa novom školskom godinom 2023/2024. iznosi oko deset hiljada učenika. Najveći broj učenika se smanjio u Opštini Bijelo Polje (2.064), zatim u Beranama (2.034) i Pljevljima, 1.664 učenika”, kazali su iz Euromosta.
Kakvo je stanje govori vijest o radosti mještana u Kaludri, beranskom selu. Vrata područnog odjeljenja Osnovne škole Donja Ržanica u Kaludri, ove školske godine su ponovo otvorena i to nakon osam godina. Do otvaranja učionice došlo je jer su dva prvaka iz ovog sela stasala za školu.
,,Malo država u Evropi ima koje kao mi u jednom dijelu zemlje imamo u školama i preko dvije hiljade učenika, predškolskim vaspitnim grupama preko 60 djece, broj djece stranaca u jednom odjeljenju i preko 10, a u drugom, sjevernom, dijelu škole se masovno gase zbog raseljavanja stanovništva. Ovo je gorući problem i ne vidimo dobru volju odgovornih da bar ublaže ove probleme”, kaže Leković.
Škole nijesu bile prioritet niti su se gradile tri decenije. Prošle godine je otvorena osnovna škola u Tološima koja je izgrađena kao donacija kompanije Bemax i koštala je oko sedam miliona eura. Država planira gradnju sa manje para u Maslinama za pet miliona, u Igalu između tri i po i četiri miliona eura… Samo nikako da se počne.
Dok se škole ne grade, državnim budžetom za gorivo se godišnje planira 14,7 miliona eura, a za službena putovanja 5,7 miliona. Funkcioneri tako izvoze i proputuju za godinu dana najmanje četiri škole.
Pored infrastrukture, iz UNICEF-a su upozorili da je drugi gorući problem kvalitet obrazovanja. Kako je Santander podsjetio, prema rezultatima procjena znanja PISA 2018. i TIMSS, 40 odsto učenika ne postiže minimalne nivoe kompetencija u čitalačkoj pismenosti, matematici i prirodnim naukama, iako su dio obrazovnog sistema.
Skoro petina škola u Crnoj Gori je bez pedagoga ili psihologa, a svake godine je sve izraženiji problem nedostatka nastavnika za prirodne grupe predmeta. Mladi nijesu motivisani da se bave profesorskim pozivom.
Koliki je raskorak između ovdašnjeg obrazovanja i realnosti u kojoj učenici žive govori podatak OECD PISA da odnos broja računara po učeniku u crnogorskim školama iznosi 1:16. To Crnu Goru svrstava među pet zemalja s najnižim brojem računara po učeniku. U isto vrijeme raspravlja se o tome kako učenici koriste vještačku inteligenciju u izradi eseja u kojima se analiziraju književna djela i izradi pismenih zadataka. Iz Ministarstva prosvjete kažu da konkretnih dokaza za to još nemaju.
Iako su dokazi o varanju na maturskom ispitu, krajem prošle godine postojali, iz Ministarstva su prešli preko toga i javno aminovali da se prevara isplati.
,,Kad se godinama strateski i ukorak sa svjetskim trendovima ne razvija obrazovni sistem i ne samo on, no cijelo naše drustvo, teško je odrediti prioritete”, kaže Leković. Ona smatra da bi trebalo krenuti od ,,reforme univerziteta i provjere diploma. Na taj način stvoriti stručniji i za praksu spremniji kadar, ali i motivisati mlade da upisu nastavničke smjerove ne bi li se stalo na kraj sve većem deficitu nastavnika”.
Naglašava da ove promjene ,,može pokrenuti samo Vlada koja je svjesna značaja obrazovanja za napredak društva i ministar/-ka prosvjete kojeg/-u bi vlada postavila, ne kao političkog piona, već izabrala najboljeg među najboljima, koji je već prepoznat u obrazovnom sistemu, koji se dokazao po pitanju profesionalnosti i meritokratije. Takav ministar bi oko sebe angažovao tim ljudi koje bi također krasili isti kvaliteti i principi. Rukovođeni takvim kadrovima, mogli bismo se upustiti u ozbiljne reforme, naročito po pitanju nastavnih programa”, zaključuje Leković.
Od suštinskih reformi smo daleko. ,,Imamo neke višedecenijske probleme, kada sam postao ministar mislim da sam uradio sve što je moguće da ostvarimo potpunu depolitizaciju. To nije proces koji može da se ostvari preko noći”, izjavio je ministar prosvjete Miomir Vojinović. Sada pri kraju madata zaključuje da je njegovo ministastvo ,,napravilo maksimum toga što je bilo moguće”.
Za sljedeću godinu premijer Dritan Abazović najavio je ulaganje u školstvo koje će biti najveće u istoriji. Planiran je početak izgradnje nove gimnazije u Podgorici, dvije nove škole u City kvatry i na Karabuškom polju, kao i dogradnju i rekonstrukciju devet srednjih stručnih škola širom Crne Gore, kao i izgradnja četiri nova vrtića u Baru, Ulcinju, Beranama i Podgorici. Amin.
Božović iz Sindikata prosvjete kaže da je bilo nekih reakcija na štrajk upozorenja, ali uglavnom medijskih. Najavljuje sastanak sa predstavnicima Ministarstva koji je zakazan za iduću sedmicu. ,,Ima nekih pozitivnih pomaka i naznaka. Ako ova vlada potraje, moraće da pokrene neke stvari, makar da otvori javnu raspravu o izmjenama nekih zakona”, kaže Božović.
Isto čeka i neku novu Vladu. Prosvjetari su već zaprijetili da će se desiti štrajk ako reforme, do nove godine, bar ne otpočnu.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali

Od svog samostalnog djelovanja koje je počelo 31. oktobra 1993. na tzv. Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom ispred dvorca Kralja Nikole na Cetinju, Crnogorska crkva prolazi kroz najteži period raskola. CPC sada ima zvanično dva, a možda i više poglavara
Idućeg mjeseca, tačnije 31. oktobra (na praznik Sv. apostola i evanđeliste Luke), Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) će proslaviti 30 godina od svoga osnivanja, ili obnove samostalne crkve koja je nesumnjivo postojala do nestanka Crne Gore kao države 1918. godine. Međutim, vrlo je vjerovatno da će postojati najmanje 3 odvojene „proslave“.
Od svog samostalnog djelovanja koje je počelo 31. oktobra 1993. na samoproglašenom Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom ispred dvorca Kralja Nikole na Cetinju, Crnogorska crkva prolazi kroz najteži period raskola ili šižme od svog osnivanja ili vaspostavljanja. Naime, CPC sada ima zvanično dva, a možda i više poglavara. U prošlu nedjelju je na istom mjestu na Cetinju tzv. „Opštecrnogorski zbor proglasio njegovo preosveštenstvo episkopa ostroško-nikšićkog Borisa za mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“. Na Zboru, kom je prisustvovalo nekoliko stotina građana, odlučeno je da se „aktuelni poglavar CPC Mihailo povuče u mirovinu i da se obnovitelj CPC Antonije Abramović kanonizuje te proglasi kao Sveti Antonije mitropolit crnogorski“.
Umirovljenje dosadašnjeg poglavara je urađeno, rečeno je, zbog njegove „starosne dobi“, te „u zadnjim godinama slabijoj posvećenosti arhijereskoj službi“ ali mu je „zadržano Ustavom i kanonom zagarantovano doživotno dostojanstvo mitropolita, sa titulom umirovljeni mitropolit crnogorski“. Novoproglašeni mitropolit Boris i Odbor za očuvanje CPC koji predvodi profesor Milenko Perović su istakli da je zbor sazvan „na zahtjev sveštenstva i vjernika CPC“ jer se crkva nalazi u „izuzetno teškoj situaciji”. Naime, Ustav Crkve faktički nije na snazi, sinod se nije sastajao u punom sastavu još od 2019. godine. Mitropolitski savjet ne održava se više od 10 godina pa su „upravljanje Crkvom preuzela neovlašćena civilna lica” koristeći starost mitropolita Mihaila.
Od mitrpolita Mihaila je stigao brzi odgovor. On je Zbor na Cetinju nazvao „propalim političkim mitingom“, „bezuspješnim pučom“ i poručio da njegove odluke „nemaju nikakav legalitet i legitimitet“ jer se „uličnim mitinzima ne može smjenjivati mitropolit“. Na portalu CPC je objavljena „privremena zabrana svještenodjestvovanja“ svim sveštenim licima koja su učestvovala na Zboru „do konačne odluke na narednoj sjednici Svetog Sinoda CPC”. Sveti Sinod su do sada činila 4 episkopa od kojih je Mihailo bio predsjedavajući. Osim njega i Borisa, članovi su (bili) i episkop kotorsko – primorski Simeon Minihofer (koji je Austrijanac) i još episkop Gorazd Glomazić. Gorazd je izgleda još jedini neupitni član Sinoda, pošto je mitropolit Mihailo početkom avgusta ove godine prihvatio navodnu ostavku primorskog episkopa Simeona od 10. aprila 2023. pa su mu prema tome prestale „sva prava i obaveze“ u Sv. Sinodu kao i dužnost episkopa. Međutim, iz Episkopije kotorsko – primorske su odmah negirali da je Simeon podnio ostavku, već da ju je samo razmatrao i preispitivao nazvavši tvrdnje o ostavci „lažnom informacijom“ i „sramnim pokušajem izbacivanja najčasnijeg živog vladike“. Eparhija je rekla da „u skladu sa članom 19. stav 18. Ustava CPC mitropolit nema nadležnost da razrješava dužnosti episkopa, jer je to nadležnost Svetog Sinoda”.
Simeon je u pismu od 10. aprila 2023. optužio Mihaila za ozbiljne kanonske prijestupe. Na sjednici Sinoda od 17. aprila 2023. tražio je smjenu mitropolita Mihaila sa svih pozicija unutar CPC ali je njegova eparhija objavila da je Mihailo, „suočen sa jasnim argumentima koji dokazuju njegov rad protiv CPC, despotski odbio da se njegova smjena uvrsti u dnevni red i da se o njoj raspravlja”. Nakon rata saopštenjima, Simeonova eparhija je objavila u avgustu da će „nastaviti da funkcioniše samostalno, čuvajući tradiciju CPC, do uspostavljanja redovnog stanja u okviru Crkve, koje odavno ne postoji”. Početkom jula je došlo do oštre javne rasprave između episkopa Borisa i mitropolita Mihaila zbog Borisove najave da ove godine neće ići na komemoraciju u Srebrenicu ,jer ne želi da bude zajedno sa premijerom Dritanom Abazovićem koga je optužio da je prošle godine omalovažavao komemoraciju zbog izjava o karakteru genocida. Još ranije u aprilu je objavljen na portalu Press snimak telefonskog razgovora između Borisa i Mihaila u kojim su razmijenjene optužbe o trošenju „ruskih para“ i „saradnja sa Rusima“ o kojima nisu obaviješteni ni Boris ni Simeon i da će „to na Sinod pričat'“. Pominjan je i tadašnji predsjednik države Milo Đukanović, sastanci sa njim uoči izbora, i itd.
Kada je „saradnja sa Rusima“ u pitanju, ovog ljeta su osvanule brojne informacije o kontaktima mitropolita Mihaila sa Mitropolitom moskovskim i sveruskim Istino-pravoslavne crkve Rusije Serafimom. Objavljeni su i dokumenti od prošle godine, 11. jula, kada je sinaksis (sinod) saveza istino-pravoslavnih crkava Rusije, Grčke, Bugarske, kao i Srbije, Gruzije i Ukrajine (Bukovina), pod rukovodstvo Serafima, primio u statusu kandidata Mihaila u svoje članstvo. Tada su u Rusiji i javno, na internetu, kako izvještava Antena M, objavljena dva akta, od kojih je jedan, nedatiran i bez djelovodnog protokola, a odnosi se na navodni prethodni Mihailov pisani zahtjev ili molbu sa potpisom i pečatom CPC da se učlani u sinaksis. Istino-pravoslavne crkve ne pripadaju mainstream- u pravoslavlja već se radi o raskolničkim grupama koje su se zbog raznih ekstremnih stavova (po pitanju kalendara, raznih obreda i opštenja sa nepravoslavnim) odvajale od nacionalnih crkava i koje su nepriznate od Majke Crkve u Carigradu.
U Rusiji je Istino-pravoslavna crkva, kao i pravoslavlje u Rusiji uopšte, pod kontrolom državne bezbjednosti i često su glavni ljudi Ruske crkve (RPC) istovremeno i službenici/agenti FSB-a (nasljednice bogoboračkog KGB-a) kao sadašnji patrijarh Kiril i njegov prethodnik Aleksej. Isti slučaj je i sa tzv. mitropolitom Serafimom čije svjetovno ime je Leonid Malofejev i koji je do „zamonašenja“ bio diplomac elitne vojne akademije Frunze i oficir Glavne obavještajne uprave (GRU) tj. vojne obavještajne službe. Istino-pravoslavna crkva Rusije nema uticaj u zemlji, ali njeni kontakti sa drugim sličnim vjerskim organizacijama u inostranstvu su od koristi ruskom MIP-u i obavještajnim službama. I sadašnji ruski patrijarh Kiril je kao agent KGB-a bio angažiran u inostranstvu na širenju komunističke propagande.
Mitropolit Mihailo je javno demantirao sadržaj objavljenih pisama i potpisa pristupanju sinaksisu istino-pravoslavnih crkava ali nije objasnio veze i fotografije sa tzv. mitropolitom Serafimom koje su napravljene u Hotelu Splendid u Bečićima. Inače osnivač i većinski vlasnik Splendida i grupe hotela Montenegro Stars je Viktor Ivanjenko, bivši direktor FSB-a. Hotel se slovi kao jedan od punktova ruske obavještajne službe u Crnoj Gori i sastajalište ruskih agenata i osoba iz bivšeg DPS režima i podzemlja. Interesantno je da su prosrpski i rusofilski mediji u Crnoj Gori u svojim izvještavanjima prećutali veze Mihaila sa ruskim obavještajcima dok su se obilato naslađivali svim drugim aferama u CPC-u.
Mitropolit Mihailo (svjetovno ime Miraš Dedeić) se nalazi na čelu CPC od 6. janura 1997 god. nakon smrti ranijeg prvog poglavara Antonija Abramovića. Izabran je takođe na Zboru na Cetinju aklamacijom. Prije toga je bio kapelan grčke ambasade u Rimu i službovao pod Vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem koji ga je udaljio iz službe i rasčinio. Za vrijeme službovanja u Rimu Dedeić je zastupao ekstremne velikosrpske stavove. Nakon što je rasčinjen i „izabran“ za novog crnogorskog mitropolita, Mihailo je 15. marta 1998. godine, u sabornom hramu Svete Paraskeve u Sofiji, rukopoložen za episkopa CPC od strane jedne od sukobljenih struja Bugarske crkve (BPC). Kada je raskol u Bugarskoj riješen Bugarska crkva je prekinula kontakte sa CPC i Mihailom.
Tokom ovih godina CPC nije uspio privući veći broj vjernika i pristalica, dobrim dijelom zato što se radi o nepriznatoj crkvi i osobi mitropolita koga je lično Vaseljenski (svepravoslavni) patrijarh rasčinio. Drugi razlog neuspjeha CPC misije leži u tome da je Srpska crkva (SPC) dugo uživala podršku i savezništvo režima Mila Đukanovića, sve do donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019.. kojim je SPC trebala ostati bez vlasništva nad crkvama i manastirima.
U svim anketama, SPC i njena Mitropolija crnogorsko-primorska uživaju ubjedljivu većinsku podršku pravoslavnog stanovništva, i to ne samo onih koji se smatraju etničkim Srbima. Podrška CPC-u na anketama nikada nije prelazila 14-15 odsto. Čak i podržavaoci i poštovaoci CPC su puno puta zamjerali Mihailu da ne služi u lokalnim crkvama koje su im mještani Katunske nahije ranije ustupili, da nema parohijskog života i naučavanja, vjere već da se prevashodno radi o političkom udruživanju.
Sadašnja situacija i raskol sa najmanje dva mitropolita i još jednim nezavisnim episkopom koji se još predstavlja i kao arhiepiskop sigurno neće ići na ruku Crnogorskoj crkvi i onima koji bi željeli crnogorsku duhovnu samostalnost.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali