Povežite se sa nama

OKO NAS

DESETEGODIŠNJI BOJAN PRELEVIĆ, VANSERIJSKI FUDBALSKI TALENAT: Podgorički Mesi

Objavljeno prije

na

bojan-prelevic

Prije desetak dana desetogodišnji Bojan Prelević, dječak iz Podgorice, vratio se iz Zagreba. Boravio je tamo na poziv skauta fudbalskog kluba Dinamo Ivana Gabrijelića. Tokom sedam dana je učestvovao na treninzima igrača – vršnjaka ovog kluba. Za dječaka su rekli da je potencijal i da su otvoreni za saradnju, te da će ponovo razgovarati na proljeće. Tada će vidjeti da li će Bojan nastaviti sa usavršavanjem i treninzima, ili će učestvovati na nekom od turnira kao njihov igrač.

Ovaj poziv je bio kulminacija gostovanja reprezentacije crnogorske Đetić lige na turnirima u Omišu kraj Splita u aprilu, a zatim i u Makarskoj početkom oktobra ove godine. „U Splitu smo osvojili srebrrnu medalju, i u Makarskoj smo dobro igrali, a onda me tamo primijetio skaut Dinama”, objašnjava Bojan. Inače ovaj mali golgeter je na turniru u Omišu postigao deset, a u Makarskoj pet golova.

,,Fudbalom se bavim od četvrte godine. Otkako se sjećam volio sam da šutiram loptu, igram se sa drugarima. Tata me kasnije odveo na prvi trening, i tako sam počeo. Sem što volim da igram za svoj tim i da se takmičim, okružen sam svojim drugarima i sa njima provodim dosta vremena”, odgovara Bojan na pitanje zašto voli fudbal.

Pobrojati sve nagrade, odličja i golove koje je učenik petog razreda Osnovne škole ,,Štampar Makarije” osvojio tokom šest godina bavljenja fudbalom je nemoguće. Zato smo se fokusirali na ovu godinu.

U januaru je na međunarodnom turniru Dadeks kup, Bojan dao šesnaest golova i bio proglašen za najboljeg strijelca. U maju se njegov tim, fudbalski klub Calcio, borio za Trofej Glavnog grada – Bojan je tada dao sedamnaest golova.

Dječaka prati i Crvena zvezda. Skauti iz Beograda su došli u Podgoricu tokom maja i posmatrali utakmice Đetić lige. Uslijedio je poziv da zaigra za njih na turnirima koji su predstojali. U julu je bio na turniru Siti kids Polino u Igalu, dao devet golova i slavio pobjedu sa Zvezdom na tom turniru. U oktobru je bio turnir u Trebinju, i Bojan je bio ponovo pozvan da brani boje crveno-bijelih. Tamo je za beogradski klub, postigao sedam golova. Dobio je pohvale i od Milana Mladenovića, direktora Omladinske škole Crvene Zvezde.

Dodaju li se tome trista golova u Đetić ligi u posljednje tri godine, samo se donekle može dobiti uvid u Bojanova postignuća i lakše shvatiti poređenje ovog dječaka sa Mesijem ili Aguerom iz Mančester sitija. Ipak on najviše voli Ronalda.

Za Bojana je sve počelo kao igra, ali je ,,kasnije postalo mnogo ozbiljnije”. Otkako ga je na prvom treningu, trener pohvalio riječima ,,Bravo majstore” shvatio je da odrasli misle da ima talenta. Otada ovog dječaka u novinskim naslovima nazivaju i vunderkindom, a to, objašnjava Bojan, znači čudo od djeteta. ,,I drugi novinari i treneri me hvale i govore lijepo o meni.”

Najbolje se osjeća kada igra za svoj tim. „Naš klub Calcio iz Bloka V se takmiči u Đetić ligi Crne Gore i prvaci smo već dvije godine.” To je liga za dječake rođene 2006. godine. Takođe igra i za tim koji je godinu stariji. Kaže da nema ljubomore među drugarima ,,jer mi svi igramo za naš klub i želimo da on pobijedi”.

Popularnost mu ne prija jer ga na nekim utakmicama čuvaju i po dva igrača. ,,I to je zbog toga što su treneri protivničkog tima pročitali nešto o meni. A jednom su me čuvala i tri igrača”, pojašnjava svoje viđenje popularnosti ovaj sjajni golgeter. I dodaje: ,,Ma nisam ja slavan, ali je dobro to što imam puno drugara i što neki ljudi cijene kako ja igram.”

U timu igra lijevog napadača. „Kada sam počinjao igrao sam centralnog napadača. To je neko ko vodi igru, razigrava, ali može i da šutira. A uloga lijevog napadača je da daje golove. I ja se uvijek nalazim u protivničkom šesnaestercu”.

Treninge ima tri puta nedjeljno. Poslije treninga ide u školu, onda odmara, pa radi domaći. Vikend je rezervisan za utakmice. „Imam dovoljno slobodnog vremena da se igram, da učim, da čitam. Najviše volim matematiku.”, kaže mali odlikaš.

Ima puno drugara i ne može izdvojiti samo jednog. ,,Oni su meni svi najbolji.”

Ništa mu nije naporno. Voli da putuje, da trči, da trenira, upoznaje nove zemlje i gradove. „Ove godine sam bio u Mostaru i Zagrebu. Ali mi je najdraži bio odlazak u Madrid”, prisjeća se Bojan. U martu je bio u kampu Real Madrida u Mostaru. Od 150 učesnika, njih desetoro je izabrano da ode na dalju obuku u Madrid.

,,Imao sam prilike da prošetam, vidim spomenike. To je ogroman grad. Real ima dva fudbalska terena u Madridu. Jedan je Val de Bebas i tu treniraju svi igrači Reala. Tamo sam i ja trenirao. Takođe imaju i čuveni stadion Santijago Bernabeo.”

Išao je i u obilazak Realovog muzeja i vidio sve pehare koje su osvojili. ,,Tu su i kopačke Mijatovića. Imao sam čak i priliku da ga upoznam. Prije dvije ili tri godine me je prepoznao i prišao mi. Rekao mi je da me je vidio na TV-u i da samo tako nastavim, da sam mu se svidio kao igrač.”, prisjeća se Bojan jednog od najuzbudljivijih trenutaka u svom životu.

O Bojanu su prvi put pisali kada je imao sedam godina. Italijanski klub Roma je organizovao svoj kamp ovdje u Podgorici. „Trener Marko Arćezi koji je vodio taj kamp je rekao da sam sjajan.” Iste godine sedmogodišnji Bojan učestvuje i na kampu Partizana u Igalu.

„Od Partizana sam dobio poziv da igram sa njima. I tako sam se našao u Beogradu sa njihovim igračima. Tamo sam bio pet dana. Mislim da sam tada dao više od deset golova. I tako je to krenulo. Ti kampovi su zahtjevni, ima puno testiranja poput trčanja, skokova, vođenja lopte, sprintovi… Ali meni to ne smeta, ne umaram se lako, i volim da se takmičim.”

A oduševljenje ovim dječakom dijeli i Mirko Šćepanović, trener koji za Bojana kaže da je polaznik škole fudbala FK Calcio od samog osnivanja. ,,Igra na poziciji lijevog špica i centralnog veznog igrača. Njega odlikuje nevjerovatna brzina,dobar dribling i odlučan šut lijevom nogom. Komunikativan je, druželjubiv i pravi vođa tima Calcio.”

I zaključuje da kao njegov trener misli da je pred njim blistava fudbalska karijera i da će opravdati naša očekivanja i postati pravi biser crnogorskog fudbala.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo