Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, SKUPŠTINA SLOBODNE SRBIJE: Samo zajedno rušimo režim

Objavljeno prije

na

Opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascjepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svijest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspjeha u rušenju naprednjačkog režima

 

MONITOR: Imali ste i stranačko iskustvo, u Pokretu slobodnih građana. Sada ste među osnivačima i najaktivnijim članovima Skupštine slobodne Srbije. Da li to znači da je za promjene u Srbiji neophodan „najmanji zajednički imenitelj“ interesa različitih javnih ličnosti, predstavnika profesija, društvenih grupa, sindikata… Masovni društveni pokret?

STOJKOVIĆ: Jasno je da se u Srbiji mora organizovati masovni društveni pokret ukoliko želimo da ozbiljno uzdrmamo autokratski režim Aleksandra Vučića. Zbog toga je mala grupa intelektualaca odlučila da u junu 2020. godine, pokrene platformu za umrežavanje aktivističkih i građanskih grupa, pokreta, sindikata, pojedinaca i opozicionih stranaka. Platformu smo nazvali Skupština slobodne Srbije (SsS) kako bismo promovisali ideju da je našem društvu neophodan dijalog i prostor za iskazivanje sopstvenih stavova. U normalnim društvima takav dijalog odvija se u parlamentu, dok je nama u Srbiji ta prilika oduzeta. Narodna skupština odavno nije mesto u kom se zastupaju interesi naroda. Od nečega što bi trebalo biti kruna demokratije, ostale su samo ruševine iz kojih se nazire tragikomično ulizištvo i klečanje pred autokratom.

Svi koji su pristupili SsS imaju zajedničku želju za civilizovanim i pravednim društvom, iako se nužno ne slažu po mnogim stavovima, tj. ima nas i levo i desno orijentisanih, ima ateista i vernika, ljudi sa više liberalnim ili tradicionalnim svetonazorima, itd. Sam termin „skupština“ u našem nazivu implicira pluralizam koji realno postoji u društvu. Svi razumemo da, dok se ne izborimo za demokratske vrednosti, međusobne ideološke razlike moramo ostaviti po strani. Citiraću prof. Čupića – ova borba je vrednosna, nije ideološka! Nažalost, živimo u pretpolitičkom društvu koje zahteva usvajanje osnovnih civilizacijskih vrednosti, a tek nakon toga možemo sukobljavati svoje ideologije u političkoj areni.

MONITOR: Opozicija, uglavnom, vodi pojedinačne stranačke politike. Nakon bojkota izbora, za koji ste se i vi zalagali, stranke za bojkot odlučile su da se svaka bavi svojim programom i prikuplja pristalice, a umjesto starog saveza formirana je Ujedinjena opozicija Srbije. Danas je Dragan Đilas, lider SSP-a, pozivao one koji su spremni da se „žrtvuju za Srbiju“ da se priključe otporu režimu. Kako to razumijete?

STOJKOVIĆ: Tačno je da opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspeha u rušenju naprednjačkog režima. Ovde postoje dva problema. Prvi se odnosi na ogromno nepoverenje građana u postojeće stranke, a poverenje je teško izgraditi nakon izneverenih očekivanja. Drugi problem jeste činjenica da se jedan nakaradni režim može savladati samo uz političko organizovanje. Nalazimo se u zanimljivom paradoksu – stranke su nam neophodne, ali ih ne želimo! Mi možemo doživeti da vlast padne opštom narodnom pobunom, ali onda dolazimo do pitanja – šta radimo nakon toga? Ko će obnašati vlast ako to nisu političari? Ili, da postavim drugačije pitanje – može biti sastavljena neka ekspertska Vlada bez političara, ali kako ćemo se dogovoriti ko će biti ti eksperti ukoliko se pre toga politički ne organizujemo? Skupština slobodne Srbije sagledala je oba problema i došli smo do zaključka da sveobuhvatna građanska mreža, koja obuhvata i opozicione stranke, može stvoriti neophodnu sinergiju. Ovde stranke nisu na čelu kolone, već su sagovornici i ravnopravni učesnici u političkom dijalogu. Takva struktura ih obavezuje da slušaju naše glasove, danas i u budućnosti. Pozivi koje smo čuli od opozicionih lidera ovih dana, odnose se upravo na ovu strategiju.

MONITOR: Početkom godine očekuje se novi dijalog opozicije i vlasti, uz posredovanje Brisela. Dva prethodna pokušaja nisu dala značajnije rezultate i poslije njih je uslijedio bojkot izbora najznačajnijeg dela tadašnje opozicije. Vuk Jermić je predložio da na te razgovore ne idu brojniji predstavnici opozicije već dva-tri „jaka“. Šta bi garantovalo efikasno postizanje dogovora?

STOJKOVIĆ: I na ovom mestu se moram pozvati na Skupštinu slobodne Srbije. Krajem decembra organizovani su sastanci svih velikih stranaka opozicije i Saveta SsS na kojima smo se dogovorili da će zajedničkim snagama biti napisan jedan dokument sa zahtevima za slobodne i fer izbore u Srbiji. Prvi sastanak se odnosio na medijske uslove, što verovatno i jeste najbolnija tačka srpskog društva. Medijski zahtevi su završeni uz konsultacije sa medijskim i pravnim ekspertima, a narednih dana ćemo nastaviti zajednički rad na ostalim aspektima izbornog procesa. Svim akterima je jasno da se na pregovore sa vlašću, uz posredovanje EU, mora ići sa jedinstvenom listom zahteva. Bez obzira na to kako će izgledati izborne koalicije u opoziciji, problem neregularnih izbora je isti za sve i tu nema nesporazuma. Ideja da se za dijalog sa SNS delegiraju samo dve osobe ima za cilj da se spreči pokušaj vlasti da „zatrpa“ dijalog mnogobrojnim lažnim opozicionarima.

Istovremeno sa formulisanjem zahteva, svi opozicioni akteri, uključujući i SsS, nalaze se u intenzivnoj diplomatskoj ofanzivi, tj. u razgovorima sa međunarodnim akterima koji treba da obezbede ravnopravan dijalog. To je velika razlika u odnosu na prošlogodišnje pregovore kada nije bilo takvog kontakta sa strancima, pa zbog toga očekujem i značajno povoljniji ishod ovog puta.

MONITOR: Stalno se ponavlja da postoji „efekat Kosovo“ na sve što ima veze sa promjenama u Srbiji. Da li se može očekivati da će Evropska komisija, Savjet i Parlament EU, „ugrađivati“ Briselske pregovore i u ove koji se tiču dogovora vlasti i opozicije i uloge Brisela u njima?

STOJKOVIĆ: Međunarodna zajednica je značajno promenila svoj odnos prema Vučiću tokom proteklih godinu dana. Pitanje Kosova je, kako sada to izgleda, palo na listi prioriteta, a podignut je značaj Vučićevog odnosa prema Kini i Rusiji i, posebno važno, učešća ovog režima u balkanskoj mreži kriminala. Organizovani kriminal na vratima EU nije nešto što se može tolerisati. Ja ne očekujem da će pitanje Kosova i Briselskih dogovora biti povezano sa dijalogom o izbornim uslovima. To je trenutno najvažnija tačka kojoj se moramo posvetiti.

MONITOR: SPC čeka izbor patrijarha, ali i mitropolita na Cetinju. SPC je 2000. stala na stranu opozicije, a protiv Miloševića, smatra se veoma značajnom i uloga Mitropolita Amfilohija u promjenama u Crnoj Gori… Kao neko ko se zalaže za sekularnost, kako gledate na inicijativu vladike Grigorija da motiviše, kako je rekao, mlade ljude da se uključe u borbu za promjenu vlasti a i za onu mnogo težu – promjenu sistema?

STOJKOVIĆ: Lepo ste podsetili da je SPC odigrala važnu ulogu u rušenju Miloševićevog režima budući da ovo jeste društvo u kom je uloga crkve značajna. S obzirom na moje sekularno opredeljenje, ovu činjenicu uvažavam sve dok se taj društveni uticaj ne prelije u državne institucije. Situacija sa SPC je danas značajno različita u odnosu na vreme devedesetih. Crkva je pocepana – vrh SPC tesno se vezao za naprednjačku vlast, dok se sa druge strane nalaze neke vladike i brojna sveštena lica koji ne žele ni takvu crkvu ni takvu državu. Uloga crkve u opozicionim društvenim pokretima zavisiće od toga iz koje frakcije će biti izabran patrijarh. Ipak, bez obzira na ovaj izbor, uloga nekih ljudi, kao što je vladika Grigorije, može biti značajna za mobilisanje ljudi u borbi protiv autokratije. Vladika Grigorije jeste poštovan među građanima, među koje spadaju i oni koji nisu religiozni.

MONITOR: Profesorka ste na Beogradskom univerzitetu i aktivno ste  podržavali studente u odbrani akademskih vrlina, u slučaju plagijata doktorata ministra Siniše Malog. Koliko je važno da se „institucije od nacionalnog značaja“ uključe u pripremu dugoočekivanih „promjena pravila igre“ tj. načina upravljanja u Srbiji?

STOJKOVIĆ: Izgubila sam nadu da će Univerzitet ili SANU igrati važnu ulogu u promeni režima. U trenutnom sistemu, položaj ovih institucija je prilično dobar zbog čega su svi ućutkani. Ja to zovem „tihom korupcijom“ jer se ovde nesporno radi o ljudima koji potpuno razumeju u kom smeru se kreće naše društvo i kakva nam budućnost preti, a ipak odlučuju da ćute i negiraju svoju važnu društvenu ulogu. Ja žudim za tom silom koju predstavlja univerzitet, ali sam svesna da nju nećemo videti. Ipak, mnogo profesora i akademika se uključilo u borbu, što nije zanemarljivo.

MONITOR: Kao neko ko bi se i sa stručne strane mogao interesovati sa pitanje aktuelne pandemije COVID-19, kako ocjenjujete planetarnu borbu sa „nevidljivim neprijateljem“?

STOJKOVIĆ: Ova „borba“ je na svetskom nivou započela zbunjeno i haotično, ali je nauka vrlo brzo uspela da se uhvati u koštac sa virusom. Nikada brže nisu napravljene vakcine i upalilo se svetlo za izlazak iz ove nezapamćene krize. Nadam se da će svetske vlasti konačno shvatiti koliko je nauka važna i koliko zahteva uvažavanja.

MONITOR: Procjenjuje se da je Donald Tramp izbore izgubio, u najvećoj mjeri, zbog lične neodgovornosti u odnosu na opasnost od korona virusa. Koliko bi to iskustvo moglo da utiče na političke i ne samo političke promjene i u drugim djelovima svijeta. Koliko u Srbiji?

STOJKOVIĆ: Radujem se mogućnosti da je era vladanja nekompetentnih populista u čitavom svetu konačno završena. To su ljudi koji ne uvažavaju realnost, nemaju širinu uma, ne poštuju svoje građane i unižavaju svako znanje. Uz to, takvi ljudi, nesvesni svoje uloge, društvene odgovornosti i opšteg dobra, imaju za cilj isključivo lično bogaćenje i akumulaciju moći – po svaku cenu! Posledično, njihov efekat na razvoj svakog pojedinačnog društva, ali i čitave civilizacije, može biti samo devastirajući. Čini mi se da je koronavirus čitavom svetu otvorio oči. Kako je nastradao populista Tramp, tako će, nadam se, nastradati i drugi, uključujući i Vučića.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo