Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, SKUPŠTINA SLOBODNE SRBIJE: Samo zajedno rušimo režim

Objavljeno prije

na

Opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascjepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svijest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspjeha u rušenju naprednjačkog režima

 

MONITOR: Imali ste i stranačko iskustvo, u Pokretu slobodnih građana. Sada ste među osnivačima i najaktivnijim članovima Skupštine slobodne Srbije. Da li to znači da je za promjene u Srbiji neophodan „najmanji zajednički imenitelj“ interesa različitih javnih ličnosti, predstavnika profesija, društvenih grupa, sindikata… Masovni društveni pokret?

STOJKOVIĆ: Jasno je da se u Srbiji mora organizovati masovni društveni pokret ukoliko želimo da ozbiljno uzdrmamo autokratski režim Aleksandra Vučića. Zbog toga je mala grupa intelektualaca odlučila da u junu 2020. godine, pokrene platformu za umrežavanje aktivističkih i građanskih grupa, pokreta, sindikata, pojedinaca i opozicionih stranaka. Platformu smo nazvali Skupština slobodne Srbije (SsS) kako bismo promovisali ideju da je našem društvu neophodan dijalog i prostor za iskazivanje sopstvenih stavova. U normalnim društvima takav dijalog odvija se u parlamentu, dok je nama u Srbiji ta prilika oduzeta. Narodna skupština odavno nije mesto u kom se zastupaju interesi naroda. Od nečega što bi trebalo biti kruna demokratije, ostale su samo ruševine iz kojih se nazire tragikomično ulizištvo i klečanje pred autokratom.

Svi koji su pristupili SsS imaju zajedničku želju za civilizovanim i pravednim društvom, iako se nužno ne slažu po mnogim stavovima, tj. ima nas i levo i desno orijentisanih, ima ateista i vernika, ljudi sa više liberalnim ili tradicionalnim svetonazorima, itd. Sam termin „skupština“ u našem nazivu implicira pluralizam koji realno postoji u društvu. Svi razumemo da, dok se ne izborimo za demokratske vrednosti, međusobne ideološke razlike moramo ostaviti po strani. Citiraću prof. Čupića – ova borba je vrednosna, nije ideološka! Nažalost, živimo u pretpolitičkom društvu koje zahteva usvajanje osnovnih civilizacijskih vrednosti, a tek nakon toga možemo sukobljavati svoje ideologije u političkoj areni.

MONITOR: Opozicija, uglavnom, vodi pojedinačne stranačke politike. Nakon bojkota izbora, za koji ste se i vi zalagali, stranke za bojkot odlučile su da se svaka bavi svojim programom i prikuplja pristalice, a umjesto starog saveza formirana je Ujedinjena opozicija Srbije. Danas je Dragan Đilas, lider SSP-a, pozivao one koji su spremni da se „žrtvuju za Srbiju“ da se priključe otporu režimu. Kako to razumijete?

STOJKOVIĆ: Tačno je da opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspeha u rušenju naprednjačkog režima. Ovde postoje dva problema. Prvi se odnosi na ogromno nepoverenje građana u postojeće stranke, a poverenje je teško izgraditi nakon izneverenih očekivanja. Drugi problem jeste činjenica da se jedan nakaradni režim može savladati samo uz političko organizovanje. Nalazimo se u zanimljivom paradoksu – stranke su nam neophodne, ali ih ne želimo! Mi možemo doživeti da vlast padne opštom narodnom pobunom, ali onda dolazimo do pitanja – šta radimo nakon toga? Ko će obnašati vlast ako to nisu političari? Ili, da postavim drugačije pitanje – može biti sastavljena neka ekspertska Vlada bez političara, ali kako ćemo se dogovoriti ko će biti ti eksperti ukoliko se pre toga politički ne organizujemo? Skupština slobodne Srbije sagledala je oba problema i došli smo do zaključka da sveobuhvatna građanska mreža, koja obuhvata i opozicione stranke, može stvoriti neophodnu sinergiju. Ovde stranke nisu na čelu kolone, već su sagovornici i ravnopravni učesnici u političkom dijalogu. Takva struktura ih obavezuje da slušaju naše glasove, danas i u budućnosti. Pozivi koje smo čuli od opozicionih lidera ovih dana, odnose se upravo na ovu strategiju.

MONITOR: Početkom godine očekuje se novi dijalog opozicije i vlasti, uz posredovanje Brisela. Dva prethodna pokušaja nisu dala značajnije rezultate i poslije njih je uslijedio bojkot izbora najznačajnijeg dela tadašnje opozicije. Vuk Jermić je predložio da na te razgovore ne idu brojniji predstavnici opozicije već dva-tri „jaka“. Šta bi garantovalo efikasno postizanje dogovora?

STOJKOVIĆ: I na ovom mestu se moram pozvati na Skupštinu slobodne Srbije. Krajem decembra organizovani su sastanci svih velikih stranaka opozicije i Saveta SsS na kojima smo se dogovorili da će zajedničkim snagama biti napisan jedan dokument sa zahtevima za slobodne i fer izbore u Srbiji. Prvi sastanak se odnosio na medijske uslove, što verovatno i jeste najbolnija tačka srpskog društva. Medijski zahtevi su završeni uz konsultacije sa medijskim i pravnim ekspertima, a narednih dana ćemo nastaviti zajednički rad na ostalim aspektima izbornog procesa. Svim akterima je jasno da se na pregovore sa vlašću, uz posredovanje EU, mora ići sa jedinstvenom listom zahteva. Bez obzira na to kako će izgledati izborne koalicije u opoziciji, problem neregularnih izbora je isti za sve i tu nema nesporazuma. Ideja da se za dijalog sa SNS delegiraju samo dve osobe ima za cilj da se spreči pokušaj vlasti da „zatrpa“ dijalog mnogobrojnim lažnim opozicionarima.

Istovremeno sa formulisanjem zahteva, svi opozicioni akteri, uključujući i SsS, nalaze se u intenzivnoj diplomatskoj ofanzivi, tj. u razgovorima sa međunarodnim akterima koji treba da obezbede ravnopravan dijalog. To je velika razlika u odnosu na prošlogodišnje pregovore kada nije bilo takvog kontakta sa strancima, pa zbog toga očekujem i značajno povoljniji ishod ovog puta.

MONITOR: Stalno se ponavlja da postoji „efekat Kosovo“ na sve što ima veze sa promjenama u Srbiji. Da li se može očekivati da će Evropska komisija, Savjet i Parlament EU, „ugrađivati“ Briselske pregovore i u ove koji se tiču dogovora vlasti i opozicije i uloge Brisela u njima?

STOJKOVIĆ: Međunarodna zajednica je značajno promenila svoj odnos prema Vučiću tokom proteklih godinu dana. Pitanje Kosova je, kako sada to izgleda, palo na listi prioriteta, a podignut je značaj Vučićevog odnosa prema Kini i Rusiji i, posebno važno, učešća ovog režima u balkanskoj mreži kriminala. Organizovani kriminal na vratima EU nije nešto što se može tolerisati. Ja ne očekujem da će pitanje Kosova i Briselskih dogovora biti povezano sa dijalogom o izbornim uslovima. To je trenutno najvažnija tačka kojoj se moramo posvetiti.

MONITOR: SPC čeka izbor patrijarha, ali i mitropolita na Cetinju. SPC je 2000. stala na stranu opozicije, a protiv Miloševića, smatra se veoma značajnom i uloga Mitropolita Amfilohija u promjenama u Crnoj Gori… Kao neko ko se zalaže za sekularnost, kako gledate na inicijativu vladike Grigorija da motiviše, kako je rekao, mlade ljude da se uključe u borbu za promjenu vlasti a i za onu mnogo težu – promjenu sistema?

STOJKOVIĆ: Lepo ste podsetili da je SPC odigrala važnu ulogu u rušenju Miloševićevog režima budući da ovo jeste društvo u kom je uloga crkve značajna. S obzirom na moje sekularno opredeljenje, ovu činjenicu uvažavam sve dok se taj društveni uticaj ne prelije u državne institucije. Situacija sa SPC je danas značajno različita u odnosu na vreme devedesetih. Crkva je pocepana – vrh SPC tesno se vezao za naprednjačku vlast, dok se sa druge strane nalaze neke vladike i brojna sveštena lica koji ne žele ni takvu crkvu ni takvu državu. Uloga crkve u opozicionim društvenim pokretima zavisiće od toga iz koje frakcije će biti izabran patrijarh. Ipak, bez obzira na ovaj izbor, uloga nekih ljudi, kao što je vladika Grigorije, može biti značajna za mobilisanje ljudi u borbi protiv autokratije. Vladika Grigorije jeste poštovan među građanima, među koje spadaju i oni koji nisu religiozni.

MONITOR: Profesorka ste na Beogradskom univerzitetu i aktivno ste  podržavali studente u odbrani akademskih vrlina, u slučaju plagijata doktorata ministra Siniše Malog. Koliko je važno da se „institucije od nacionalnog značaja“ uključe u pripremu dugoočekivanih „promjena pravila igre“ tj. načina upravljanja u Srbiji?

STOJKOVIĆ: Izgubila sam nadu da će Univerzitet ili SANU igrati važnu ulogu u promeni režima. U trenutnom sistemu, položaj ovih institucija je prilično dobar zbog čega su svi ućutkani. Ja to zovem „tihom korupcijom“ jer se ovde nesporno radi o ljudima koji potpuno razumeju u kom smeru se kreće naše društvo i kakva nam budućnost preti, a ipak odlučuju da ćute i negiraju svoju važnu društvenu ulogu. Ja žudim za tom silom koju predstavlja univerzitet, ali sam svesna da nju nećemo videti. Ipak, mnogo profesora i akademika se uključilo u borbu, što nije zanemarljivo.

MONITOR: Kao neko ko bi se i sa stručne strane mogao interesovati sa pitanje aktuelne pandemije COVID-19, kako ocjenjujete planetarnu borbu sa „nevidljivim neprijateljem“?

STOJKOVIĆ: Ova „borba“ je na svetskom nivou započela zbunjeno i haotično, ali je nauka vrlo brzo uspela da se uhvati u koštac sa virusom. Nikada brže nisu napravljene vakcine i upalilo se svetlo za izlazak iz ove nezapamćene krize. Nadam se da će svetske vlasti konačno shvatiti koliko je nauka važna i koliko zahteva uvažavanja.

MONITOR: Procjenjuje se da je Donald Tramp izbore izgubio, u najvećoj mjeri, zbog lične neodgovornosti u odnosu na opasnost od korona virusa. Koliko bi to iskustvo moglo da utiče na političke i ne samo političke promjene i u drugim djelovima svijeta. Koliko u Srbiji?

STOJKOVIĆ: Radujem se mogućnosti da je era vladanja nekompetentnih populista u čitavom svetu konačno završena. To su ljudi koji ne uvažavaju realnost, nemaju širinu uma, ne poštuju svoje građane i unižavaju svako znanje. Uz to, takvi ljudi, nesvesni svoje uloge, društvene odgovornosti i opšteg dobra, imaju za cilj isključivo lično bogaćenje i akumulaciju moći – po svaku cenu! Posledično, njihov efekat na razvoj svakog pojedinačnog društva, ali i čitave civilizacije, može biti samo devastirajući. Čini mi se da je koronavirus čitavom svetu otvorio oči. Kako je nastradao populista Tramp, tako će, nadam se, nastradati i drugi, uključujući i Vučića.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo