Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, SKUPŠTINA SLOBODNE SRBIJE: Samo zajedno rušimo režim

Objavljeno prije

na

Opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascjepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svijest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspjeha u rušenju naprednjačkog režima

 

MONITOR: Imali ste i stranačko iskustvo, u Pokretu slobodnih građana. Sada ste među osnivačima i najaktivnijim članovima Skupštine slobodne Srbije. Da li to znači da je za promjene u Srbiji neophodan „najmanji zajednički imenitelj“ interesa različitih javnih ličnosti, predstavnika profesija, društvenih grupa, sindikata… Masovni društveni pokret?

STOJKOVIĆ: Jasno je da se u Srbiji mora organizovati masovni društveni pokret ukoliko želimo da ozbiljno uzdrmamo autokratski režim Aleksandra Vučića. Zbog toga je mala grupa intelektualaca odlučila da u junu 2020. godine, pokrene platformu za umrežavanje aktivističkih i građanskih grupa, pokreta, sindikata, pojedinaca i opozicionih stranaka. Platformu smo nazvali Skupština slobodne Srbije (SsS) kako bismo promovisali ideju da je našem društvu neophodan dijalog i prostor za iskazivanje sopstvenih stavova. U normalnim društvima takav dijalog odvija se u parlamentu, dok je nama u Srbiji ta prilika oduzeta. Narodna skupština odavno nije mesto u kom se zastupaju interesi naroda. Od nečega što bi trebalo biti kruna demokratije, ostale su samo ruševine iz kojih se nazire tragikomično ulizištvo i klečanje pred autokratom.

Svi koji su pristupili SsS imaju zajedničku želju za civilizovanim i pravednim društvom, iako se nužno ne slažu po mnogim stavovima, tj. ima nas i levo i desno orijentisanih, ima ateista i vernika, ljudi sa više liberalnim ili tradicionalnim svetonazorima, itd. Sam termin „skupština“ u našem nazivu implicira pluralizam koji realno postoji u društvu. Svi razumemo da, dok se ne izborimo za demokratske vrednosti, međusobne ideološke razlike moramo ostaviti po strani. Citiraću prof. Čupića – ova borba je vrednosna, nije ideološka! Nažalost, živimo u pretpolitičkom društvu koje zahteva usvajanje osnovnih civilizacijskih vrednosti, a tek nakon toga možemo sukobljavati svoje ideologije u političkoj areni.

MONITOR: Opozicija, uglavnom, vodi pojedinačne stranačke politike. Nakon bojkota izbora, za koji ste se i vi zalagali, stranke za bojkot odlučile su da se svaka bavi svojim programom i prikuplja pristalice, a umjesto starog saveza formirana je Ujedinjena opozicija Srbije. Danas je Dragan Đilas, lider SSP-a, pozivao one koji su spremni da se „žrtvuju za Srbiju“ da se priključe otporu režimu. Kako to razumijete?

STOJKOVIĆ: Tačno je da opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspeha u rušenju naprednjačkog režima. Ovde postoje dva problema. Prvi se odnosi na ogromno nepoverenje građana u postojeće stranke, a poverenje je teško izgraditi nakon izneverenih očekivanja. Drugi problem jeste činjenica da se jedan nakaradni režim može savladati samo uz političko organizovanje. Nalazimo se u zanimljivom paradoksu – stranke su nam neophodne, ali ih ne želimo! Mi možemo doživeti da vlast padne opštom narodnom pobunom, ali onda dolazimo do pitanja – šta radimo nakon toga? Ko će obnašati vlast ako to nisu političari? Ili, da postavim drugačije pitanje – može biti sastavljena neka ekspertska Vlada bez političara, ali kako ćemo se dogovoriti ko će biti ti eksperti ukoliko se pre toga politički ne organizujemo? Skupština slobodne Srbije sagledala je oba problema i došli smo do zaključka da sveobuhvatna građanska mreža, koja obuhvata i opozicione stranke, može stvoriti neophodnu sinergiju. Ovde stranke nisu na čelu kolone, već su sagovornici i ravnopravni učesnici u političkom dijalogu. Takva struktura ih obavezuje da slušaju naše glasove, danas i u budućnosti. Pozivi koje smo čuli od opozicionih lidera ovih dana, odnose se upravo na ovu strategiju.

MONITOR: Početkom godine očekuje se novi dijalog opozicije i vlasti, uz posredovanje Brisela. Dva prethodna pokušaja nisu dala značajnije rezultate i poslije njih je uslijedio bojkot izbora najznačajnijeg dela tadašnje opozicije. Vuk Jermić je predložio da na te razgovore ne idu brojniji predstavnici opozicije već dva-tri „jaka“. Šta bi garantovalo efikasno postizanje dogovora?

STOJKOVIĆ: I na ovom mestu se moram pozvati na Skupštinu slobodne Srbije. Krajem decembra organizovani su sastanci svih velikih stranaka opozicije i Saveta SsS na kojima smo se dogovorili da će zajedničkim snagama biti napisan jedan dokument sa zahtevima za slobodne i fer izbore u Srbiji. Prvi sastanak se odnosio na medijske uslove, što verovatno i jeste najbolnija tačka srpskog društva. Medijski zahtevi su završeni uz konsultacije sa medijskim i pravnim ekspertima, a narednih dana ćemo nastaviti zajednički rad na ostalim aspektima izbornog procesa. Svim akterima je jasno da se na pregovore sa vlašću, uz posredovanje EU, mora ići sa jedinstvenom listom zahteva. Bez obzira na to kako će izgledati izborne koalicije u opoziciji, problem neregularnih izbora je isti za sve i tu nema nesporazuma. Ideja da se za dijalog sa SNS delegiraju samo dve osobe ima za cilj da se spreči pokušaj vlasti da „zatrpa“ dijalog mnogobrojnim lažnim opozicionarima.

Istovremeno sa formulisanjem zahteva, svi opozicioni akteri, uključujući i SsS, nalaze se u intenzivnoj diplomatskoj ofanzivi, tj. u razgovorima sa međunarodnim akterima koji treba da obezbede ravnopravan dijalog. To je velika razlika u odnosu na prošlogodišnje pregovore kada nije bilo takvog kontakta sa strancima, pa zbog toga očekujem i značajno povoljniji ishod ovog puta.

MONITOR: Stalno se ponavlja da postoji „efekat Kosovo“ na sve što ima veze sa promjenama u Srbiji. Da li se može očekivati da će Evropska komisija, Savjet i Parlament EU, „ugrađivati“ Briselske pregovore i u ove koji se tiču dogovora vlasti i opozicije i uloge Brisela u njima?

STOJKOVIĆ: Međunarodna zajednica je značajno promenila svoj odnos prema Vučiću tokom proteklih godinu dana. Pitanje Kosova je, kako sada to izgleda, palo na listi prioriteta, a podignut je značaj Vučićevog odnosa prema Kini i Rusiji i, posebno važno, učešća ovog režima u balkanskoj mreži kriminala. Organizovani kriminal na vratima EU nije nešto što se može tolerisati. Ja ne očekujem da će pitanje Kosova i Briselskih dogovora biti povezano sa dijalogom o izbornim uslovima. To je trenutno najvažnija tačka kojoj se moramo posvetiti.

MONITOR: SPC čeka izbor patrijarha, ali i mitropolita na Cetinju. SPC je 2000. stala na stranu opozicije, a protiv Miloševića, smatra se veoma značajnom i uloga Mitropolita Amfilohija u promjenama u Crnoj Gori… Kao neko ko se zalaže za sekularnost, kako gledate na inicijativu vladike Grigorija da motiviše, kako je rekao, mlade ljude da se uključe u borbu za promjenu vlasti a i za onu mnogo težu – promjenu sistema?

STOJKOVIĆ: Lepo ste podsetili da je SPC odigrala važnu ulogu u rušenju Miloševićevog režima budući da ovo jeste društvo u kom je uloga crkve značajna. S obzirom na moje sekularno opredeljenje, ovu činjenicu uvažavam sve dok se taj društveni uticaj ne prelije u državne institucije. Situacija sa SPC je danas značajno različita u odnosu na vreme devedesetih. Crkva je pocepana – vrh SPC tesno se vezao za naprednjačku vlast, dok se sa druge strane nalaze neke vladike i brojna sveštena lica koji ne žele ni takvu crkvu ni takvu državu. Uloga crkve u opozicionim društvenim pokretima zavisiće od toga iz koje frakcije će biti izabran patrijarh. Ipak, bez obzira na ovaj izbor, uloga nekih ljudi, kao što je vladika Grigorije, može biti značajna za mobilisanje ljudi u borbi protiv autokratije. Vladika Grigorije jeste poštovan među građanima, među koje spadaju i oni koji nisu religiozni.

MONITOR: Profesorka ste na Beogradskom univerzitetu i aktivno ste  podržavali studente u odbrani akademskih vrlina, u slučaju plagijata doktorata ministra Siniše Malog. Koliko je važno da se „institucije od nacionalnog značaja“ uključe u pripremu dugoočekivanih „promjena pravila igre“ tj. načina upravljanja u Srbiji?

STOJKOVIĆ: Izgubila sam nadu da će Univerzitet ili SANU igrati važnu ulogu u promeni režima. U trenutnom sistemu, položaj ovih institucija je prilično dobar zbog čega su svi ućutkani. Ja to zovem „tihom korupcijom“ jer se ovde nesporno radi o ljudima koji potpuno razumeju u kom smeru se kreće naše društvo i kakva nam budućnost preti, a ipak odlučuju da ćute i negiraju svoju važnu društvenu ulogu. Ja žudim za tom silom koju predstavlja univerzitet, ali sam svesna da nju nećemo videti. Ipak, mnogo profesora i akademika se uključilo u borbu, što nije zanemarljivo.

MONITOR: Kao neko ko bi se i sa stručne strane mogao interesovati sa pitanje aktuelne pandemije COVID-19, kako ocjenjujete planetarnu borbu sa „nevidljivim neprijateljem“?

STOJKOVIĆ: Ova „borba“ je na svetskom nivou započela zbunjeno i haotično, ali je nauka vrlo brzo uspela da se uhvati u koštac sa virusom. Nikada brže nisu napravljene vakcine i upalilo se svetlo za izlazak iz ove nezapamćene krize. Nadam se da će svetske vlasti konačno shvatiti koliko je nauka važna i koliko zahteva uvažavanja.

MONITOR: Procjenjuje se da je Donald Tramp izbore izgubio, u najvećoj mjeri, zbog lične neodgovornosti u odnosu na opasnost od korona virusa. Koliko bi to iskustvo moglo da utiče na političke i ne samo političke promjene i u drugim djelovima svijeta. Koliko u Srbiji?

STOJKOVIĆ: Radujem se mogućnosti da je era vladanja nekompetentnih populista u čitavom svetu konačno završena. To su ljudi koji ne uvažavaju realnost, nemaju širinu uma, ne poštuju svoje građane i unižavaju svako znanje. Uz to, takvi ljudi, nesvesni svoje uloge, društvene odgovornosti i opšteg dobra, imaju za cilj isključivo lično bogaćenje i akumulaciju moći – po svaku cenu! Posledično, njihov efekat na razvoj svakog pojedinačnog društva, ali i čitave civilizacije, može biti samo devastirajući. Čini mi se da je koronavirus čitavom svetu otvorio oči. Kako je nastradao populista Tramp, tako će, nadam se, nastradati i drugi, uključujući i Vučića.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo