Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGAN ĐUKANOVIĆ, PROFESOR FPN U BEOGRADU I PREDSJEDNIK CENTRA ZA SPOLJNU POLITIKU: Polako se gradi alternativa na prostoru bivše Jugoslavije

Objavljeno prije

na

Kada su u pitanju promjene u glavnim i velikim gradovima država nastalih od bivše Jugoslavije, dakle u Sarajevu, a sasvim izvjesno i u Zagrebu, to pokazuje da ipak trendovi dominacije populističke desnice polako slabe u regionu i da se na platformama zelenih političkih partija i pokreta kao i lijevih opcija, polako gradi alternativa koja do sada nije postojala

 

MONITOR: U SAD je već više od četiri mjeseca na vlasti nova administracija, Kina ekonomski napreduje – ima i svemirski program a dobar dio svijeta snabdijeva i anti-Kovid vakcinama, Rusija već duže pokušava da povrati „staru slavu“. Može li se u bliskoj budućnosti postići neka vrsta „globalne ravnoteže“ ili će doći do nove neravnoteže sa drugačijim predznakom kada su vrijednosti zapadne demokratije u pitanju?

ĐUKANOVIĆ: I pored svih globalnih okolnosti koje upućuju da se raspored dominantnih političkih aktera menja, ipak možemo zaključiti da još živimo u unipolarnom svetu koji polako prerasta u nešto drugo i da su SAD i dalje te koje imaju i ostvaruju vlastitu dominaciju. Rusija svakako pokušava da povrati staru slavu, ali ono što je zapravo globalni trend jeste to da je NR Kina glavni američki suparnik. Da li će se i kada desiti neka vrsta globalne suprematije NR Kine ostaje da se vidi, ali do sada se potvrdilo da je teško zamisliti da postoje nekakve zamene za liberalno-demokratska načela i principe na kojima počiva savremeni svet. Dakle, u tom smislu se čini da je veoma teško očekivati da dođe do suštinske promene.

MONITOR: Bez obzira na afere u vezi sa Kinom, koje su se dešavale za vrijeme administracije Donalda Trampa, održavani su aktivni diplomatski i ekonomski odnosi, kao i međusobne posjete, što nije bio slučaj sa Rusijom. I Barak Obama je, kada je u pitanju Rusija, bio veoma uzdržan (iako ju je posjetio i pokušavao da sarađuje na važnim globalnim temama)… Da li je Kina već postala neizbježna zbog svoje ekonomske i demografske snage, a Rusija manje važna da bi joj se „opraštali grijesi“?

ĐUKANOVIĆ: Trampova administracija je imala veoma složene odnose sa NR Kinom. Mislim da će se oni u ovoj perspektivi i nastaviti, s tim što mislim da će ovome biti pridodati i veoma loši odnosi SAD sa Rusijom. Naravno da je tu veoma bitno napomenuti da Rusija u američkoj percepciji jeste nešto manje važna od Kine, koja u ovom trenutku pokušava da se dodatno osnaži, pre svega, zahvaljujući globalnoj pandemiji Kovida-19 ali i zahvaljujući širenju svog ekonomskog uticaja, kako u zemljama Afrike tako i pokušavajući da suštinski sve više prodre u Evropu.

MONITOR: Šta mislite o pristupu pitanjima demokratizacije kojima se tvrdi da za dio svjeta, a posebno za najuticajnije zemlje kao što su Rusija i Kina, zapadno viđenje demokratije kao smenjivosti vlasti i vladavine institucija, nije primjenljivo jer su njihove tradicije uređenja države i odnosa u društvu drugačije, kao i da im je razumijevanje i praktikovanje patriotizma na poseban način, najvažnije?

ĐUKANOVIĆ: Što se tiče pitanja vezanog za smenjivost vlasti i vladavinu institucija, očigledno je da su Rusija i Kina one zemlje koje imaju objektivni deficit demokratije, i u tom smislu postoji i kriza slobode izražavanja, takođe postoji i evidentno odsustvo slobode medija. Tako da mi se čini da ne postoji mogućnost da se u njima dese neke značajnije unutrašnje transformacije i da se upravo pređe ka ovim konceptima vladavine prava i jačanja čitavog korpusa ljudskih prava. Naravno da su i Kina i Rusija pokazale da postoje određeni problemi baš upravo vezani za taj deficit demokratije u ovim zemljama.

MONITOR: Pretpostavlja se da će se odnosi SAD i EU resetovati na „stara podešavanja“ sa Bajdenom ali, u međuvremenu, došlo je i do formalnog izlaska Velike Britanije iz EU. S obzirom i na kompleksne interese Velike Britanije u okviru i šireg i užeg Komonvelta i njene veće slobode u spoljnoj politici, da li će SAD sada više taktizirati u odnosima sa ovako podijeljenom Zapadnom Evropom?

ĐUKANOVIĆ: SAD i EU će probati da poboljšaju svoje odnose koji su evidentno bili ugroženi zahvaljujući prethodnoj Trampovoj administraciji. Bajden je odmah pokazao veliku spremnost da te odnose konsoliduje i unapredi tako da mi se čini da će se to vrlo brzo desiti. Naravno, neće to biti tako lak proces. To komplikuje i okončani Bregzit i unutrašnja kriza Evropske unije – da do toga što pre dođe, ali mi se čini da će SAD da se fokusiraju na rešavanje otvorenih problema u Evropi, na jačanje svojih odnosa sa EU, a u perspektivi – kada je u pitanju i Zapadni Balkan, na neki način će doprineti rešavanju ovdašnjih otvorenih pitanja, pre svega dijalogu Beograda i Prištine, a potom i konsolidaciji unutrašnjih prilika u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: U Francuskoj pored gotovo neprekidnih protesta za vrijeme trajanja Makronovog mandata, dio desničarskih medija govori o nezadovoljstvu oficirskog kora objelodanjujući navodnu peticiju sa 75.000 njihovih potpisa koji neki zovu i „pokušajem državnog udara“. Sljedeće godine su predsjednički izbori – da li je ovo uvertira za njih ili nešto ozbiljnije i opasnije?

ĐUKANOVIĆ: Veoma je teško predvideti šta će se dešavati do samog kraja mandata predsednika Makrona. Čini se da taj desni populizam sve više raste u Francuskoj, što se nedavno pokazalo i kroz nezadovoljstvo oficirskog kadra u ovoj zemlji. Čini se da se te unutrašnje podele unutar Francuske nastavljaju i da se sasvim realno može očekivati neka vrsta manjeg bunta etničkih, manjinskih zajednica kao što se to dešavalo pre nekoliko godina. S tim što bi to sada bilo mnogo teže kanalisati nego što je bilo ranije. Da li postoji mogućnost da kandidati radikalne desnice, poput Mari Lepen, osvoje pobedu na narednim predsedničkim izborima, ostaje da se vidi, ali izgleda da je ta atmosfera koja sada postoji u Francuskoj nešto povoljnija upravo za tu vrstu političkih opcija nego za partije centra, dakle levog i desnog centra.

MONITOR: Lideri Zapadnog Balkana su se sastali na Brdu kod Kranja u okviru projekta „Brdo-Brioni“. Djeluje kao da nema ništa bitno novo, ali lokalni izbori u Hrvatskoj skreću pažnju na mogućnosti promjena. Promjene u glavnim i velikim gradovima (Sarajevo, a sada dosta izvjesno i Zagreb), prate „model“ Budimpešte. Da li se približava kraj dominacije populističke desnice i „neupitnih lidera“ jer građani jasnije shvataju i počinju hrabrije da brane svoja prava i interese?

ĐUKANOVIĆ: Evidentno je da nakon usvajanja deklaracije sa ovog samita nismo čuli ništa novo. Sem ponavljanja već uobičajenih rečenica o evropskoj perspektivi, nužnosti ubrzanja procesa evropskih integracija i tako dalje, ali ne čini mi da dobijamo bilo kakav drugačiji odnos Brisela prema Zapadnom Balkanu, naprotiv. Predsednik Makron, iako je bilo najavljeno pre nekoliko meseci da će on prisustvovati procesu Brdo-Brioni, nije se pojavio na ovom samitu kojim je obeležena i njegova deseta godišnjica. To pokazuje i neku vrstu nespremnosti Evropske unije da značajnije utiče na tok ovog procesa koji vode Hrvatska i Slovenija nakon njihovog ulaska u EU. Tako da mi se čini da ćemo biti suočeni sa brojnim latentnim problemima i napetostima u našem regionu, bez izgleda da će evropska perspektiva biti značajnije unapređena.

Kada je u pitanju promena u glavnim i velikim gradovima država nastalih od bivše Jugoslavije, dakle u Sarajevu, a sasvim izvesno i u Zagrebu, to pokazuje da ipak trendovi dominacije populističke desnice polako slabe u regionu i da se upravo na platformama zelenih političkih partija i pokreta kao i levih opcija, polako gradi alternativa koja do sada nije postojala. Naravno, to je šire uklopivo i u evropske trendove imajući u vidu da u nekima od evropskih zemalja takođe dolazi do postupnog slabljenja populističke desnice, pre svega u pojedinim državama Srednje Evrope, a vidimo, odnedavno, i u Nemačkoj. Tako da se čini da građani počinju da percipiraju svoj položaj nešto drugačije nego što je to bilo do sada i da upravo kroz te vrste alternativnih pokreta probaju da kanališu svoju poziciju u odnosu na svoje lokalne ili regionalne državne vlasti.

 

Odnos Njemačke prema EU biće nešto drugačiji kad ode Angela Merkel

MONITOR: Na jesen su parlamentarni izbori u Nemačkoj, poslije kojih  Angela Merkel više neće voditi Njemačku, a ni EU kao njena faktička liderka. Kandidat CDU/CSU Armin Lašet  je favorit Angele Merkel, ali se sve više pominju i značajne šanse zelenih koji su kandidovali mladu Analenu Berbok. Koliko je za odnose u EU ali i za politiku proširenja, važno ko će biti na čelu njemačke vlade?

ĐUKANOVIĆ: Angela Merkel će, po svemu sudeći, nakon narednih uzbora uspeti da okonča svoju dugogodišnju vladavinu. Nisam siguran da će Lašet imati taj kapacitet o kojem se priča – da bi on mogao da zajedno sa Zelenima uspostavi tu neku vrstu nove koalicije između CSU/CDU i partije Zelenih koji su opet sa druge strane kandidovali svoju političarku Analenu Berbok. Dakle, čini mi se da će, kada je u pitanju odnos Nemačke prema EU, prema čitavom projektu, biti nešto drugačiji, a pre svega kada je u pitanju proširenje na Zapadni Balkan, imajući u vidu da će se te rezerve prema balkanskim političkim elitama i društvima dodatno produbiti i da će i ovako nepovoljan trend u tim procesima evrointegracija ostati, odnosno da će se nastaviti upravo ovakvo jedno odugovlačenje čitavog procesa koji ovih godina puni blizu dve decenije neuspešnog otpočinjanja.

 

Jedino SAD mogu dovesti do okončanja izraelsko-palestinskog sukoba

MONITOR: Ko ima stvarnu moć da okonča sukobe Izraela i Palestinaca i veliko stradanje civila?

ĐUKANOVIĆ: Kao i uvek Brisel neće uspeti da išta značajnije uradi na Bliskom istoku. SAD su uistinu uspele da drugačije reaguju nego što bi to prethodna Trampova administracija uradila. Ali su te napetosti, ta čitava spirala netrpeljivosti između Izraela i Palestinaca toliki da je veoma teško očekivati kada će se zapravo zaustaviti ovi međusobni napadi. Čini mi se da Rusija na ovom terenu takođe pokušava da ojača svoju političku ulogu ali da to neće uspeti i zapravo, očekujem da bi jedino angažman SAD mogao da dovede do primirja i suštinski do okončanja ovog sukoba. Ujedinjene nacije su se, kao po ko zna koji put, pokazale prilično nesposobnim u ovom konfliktu i čini mi se da ne postoji mogućnost da se, u neko dogledno vreme, UN repozicionira tako da rešava ovako osetljiva pitanja kao što je odnos Izraela i Palestine.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo