Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGAN ĐUKANOVIĆ, PROFESOR FPN U BEOGRADU I PREDSJEDNIK CENTRA ZA SPOLJNU POLITIKU: Polako se gradi alternativa na prostoru bivše Jugoslavije

Objavljeno prije

na

Kada su u pitanju promjene u glavnim i velikim gradovima država nastalih od bivše Jugoslavije, dakle u Sarajevu, a sasvim izvjesno i u Zagrebu, to pokazuje da ipak trendovi dominacije populističke desnice polako slabe u regionu i da se na platformama zelenih političkih partija i pokreta kao i lijevih opcija, polako gradi alternativa koja do sada nije postojala

 

MONITOR: U SAD je već više od četiri mjeseca na vlasti nova administracija, Kina ekonomski napreduje – ima i svemirski program a dobar dio svijeta snabdijeva i anti-Kovid vakcinama, Rusija već duže pokušava da povrati „staru slavu“. Može li se u bliskoj budućnosti postići neka vrsta „globalne ravnoteže“ ili će doći do nove neravnoteže sa drugačijim predznakom kada su vrijednosti zapadne demokratije u pitanju?

ĐUKANOVIĆ: I pored svih globalnih okolnosti koje upućuju da se raspored dominantnih političkih aktera menja, ipak možemo zaključiti da još živimo u unipolarnom svetu koji polako prerasta u nešto drugo i da su SAD i dalje te koje imaju i ostvaruju vlastitu dominaciju. Rusija svakako pokušava da povrati staru slavu, ali ono što je zapravo globalni trend jeste to da je NR Kina glavni američki suparnik. Da li će se i kada desiti neka vrsta globalne suprematije NR Kine ostaje da se vidi, ali do sada se potvrdilo da je teško zamisliti da postoje nekakve zamene za liberalno-demokratska načela i principe na kojima počiva savremeni svet. Dakle, u tom smislu se čini da je veoma teško očekivati da dođe do suštinske promene.

MONITOR: Bez obzira na afere u vezi sa Kinom, koje su se dešavale za vrijeme administracije Donalda Trampa, održavani su aktivni diplomatski i ekonomski odnosi, kao i međusobne posjete, što nije bio slučaj sa Rusijom. I Barak Obama je, kada je u pitanju Rusija, bio veoma uzdržan (iako ju je posjetio i pokušavao da sarađuje na važnim globalnim temama)… Da li je Kina već postala neizbježna zbog svoje ekonomske i demografske snage, a Rusija manje važna da bi joj se „opraštali grijesi“?

ĐUKANOVIĆ: Trampova administracija je imala veoma složene odnose sa NR Kinom. Mislim da će se oni u ovoj perspektivi i nastaviti, s tim što mislim da će ovome biti pridodati i veoma loši odnosi SAD sa Rusijom. Naravno da je tu veoma bitno napomenuti da Rusija u američkoj percepciji jeste nešto manje važna od Kine, koja u ovom trenutku pokušava da se dodatno osnaži, pre svega, zahvaljujući globalnoj pandemiji Kovida-19 ali i zahvaljujući širenju svog ekonomskog uticaja, kako u zemljama Afrike tako i pokušavajući da suštinski sve više prodre u Evropu.

MONITOR: Šta mislite o pristupu pitanjima demokratizacije kojima se tvrdi da za dio svjeta, a posebno za najuticajnije zemlje kao što su Rusija i Kina, zapadno viđenje demokratije kao smenjivosti vlasti i vladavine institucija, nije primjenljivo jer su njihove tradicije uređenja države i odnosa u društvu drugačije, kao i da im je razumijevanje i praktikovanje patriotizma na poseban način, najvažnije?

ĐUKANOVIĆ: Što se tiče pitanja vezanog za smenjivost vlasti i vladavinu institucija, očigledno je da su Rusija i Kina one zemlje koje imaju objektivni deficit demokratije, i u tom smislu postoji i kriza slobode izražavanja, takođe postoji i evidentno odsustvo slobode medija. Tako da mi se čini da ne postoji mogućnost da se u njima dese neke značajnije unutrašnje transformacije i da se upravo pređe ka ovim konceptima vladavine prava i jačanja čitavog korpusa ljudskih prava. Naravno da su i Kina i Rusija pokazale da postoje određeni problemi baš upravo vezani za taj deficit demokratije u ovim zemljama.

MONITOR: Pretpostavlja se da će se odnosi SAD i EU resetovati na „stara podešavanja“ sa Bajdenom ali, u međuvremenu, došlo je i do formalnog izlaska Velike Britanije iz EU. S obzirom i na kompleksne interese Velike Britanije u okviru i šireg i užeg Komonvelta i njene veće slobode u spoljnoj politici, da li će SAD sada više taktizirati u odnosima sa ovako podijeljenom Zapadnom Evropom?

ĐUKANOVIĆ: SAD i EU će probati da poboljšaju svoje odnose koji su evidentno bili ugroženi zahvaljujući prethodnoj Trampovoj administraciji. Bajden je odmah pokazao veliku spremnost da te odnose konsoliduje i unapredi tako da mi se čini da će se to vrlo brzo desiti. Naravno, neće to biti tako lak proces. To komplikuje i okončani Bregzit i unutrašnja kriza Evropske unije – da do toga što pre dođe, ali mi se čini da će SAD da se fokusiraju na rešavanje otvorenih problema u Evropi, na jačanje svojih odnosa sa EU, a u perspektivi – kada je u pitanju i Zapadni Balkan, na neki način će doprineti rešavanju ovdašnjih otvorenih pitanja, pre svega dijalogu Beograda i Prištine, a potom i konsolidaciji unutrašnjih prilika u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: U Francuskoj pored gotovo neprekidnih protesta za vrijeme trajanja Makronovog mandata, dio desničarskih medija govori o nezadovoljstvu oficirskog kora objelodanjujući navodnu peticiju sa 75.000 njihovih potpisa koji neki zovu i „pokušajem državnog udara“. Sljedeće godine su predsjednički izbori – da li je ovo uvertira za njih ili nešto ozbiljnije i opasnije?

ĐUKANOVIĆ: Veoma je teško predvideti šta će se dešavati do samog kraja mandata predsednika Makrona. Čini se da taj desni populizam sve više raste u Francuskoj, što se nedavno pokazalo i kroz nezadovoljstvo oficirskog kadra u ovoj zemlji. Čini se da se te unutrašnje podele unutar Francuske nastavljaju i da se sasvim realno može očekivati neka vrsta manjeg bunta etničkih, manjinskih zajednica kao što se to dešavalo pre nekoliko godina. S tim što bi to sada bilo mnogo teže kanalisati nego što je bilo ranije. Da li postoji mogućnost da kandidati radikalne desnice, poput Mari Lepen, osvoje pobedu na narednim predsedničkim izborima, ostaje da se vidi, ali izgleda da je ta atmosfera koja sada postoji u Francuskoj nešto povoljnija upravo za tu vrstu političkih opcija nego za partije centra, dakle levog i desnog centra.

MONITOR: Lideri Zapadnog Balkana su se sastali na Brdu kod Kranja u okviru projekta „Brdo-Brioni“. Djeluje kao da nema ništa bitno novo, ali lokalni izbori u Hrvatskoj skreću pažnju na mogućnosti promjena. Promjene u glavnim i velikim gradovima (Sarajevo, a sada dosta izvjesno i Zagreb), prate „model“ Budimpešte. Da li se približava kraj dominacije populističke desnice i „neupitnih lidera“ jer građani jasnije shvataju i počinju hrabrije da brane svoja prava i interese?

ĐUKANOVIĆ: Evidentno je da nakon usvajanja deklaracije sa ovog samita nismo čuli ništa novo. Sem ponavljanja već uobičajenih rečenica o evropskoj perspektivi, nužnosti ubrzanja procesa evropskih integracija i tako dalje, ali ne čini mi da dobijamo bilo kakav drugačiji odnos Brisela prema Zapadnom Balkanu, naprotiv. Predsednik Makron, iako je bilo najavljeno pre nekoliko meseci da će on prisustvovati procesu Brdo-Brioni, nije se pojavio na ovom samitu kojim je obeležena i njegova deseta godišnjica. To pokazuje i neku vrstu nespremnosti Evropske unije da značajnije utiče na tok ovog procesa koji vode Hrvatska i Slovenija nakon njihovog ulaska u EU. Tako da mi se čini da ćemo biti suočeni sa brojnim latentnim problemima i napetostima u našem regionu, bez izgleda da će evropska perspektiva biti značajnije unapređena.

Kada je u pitanju promena u glavnim i velikim gradovima država nastalih od bivše Jugoslavije, dakle u Sarajevu, a sasvim izvesno i u Zagrebu, to pokazuje da ipak trendovi dominacije populističke desnice polako slabe u regionu i da se upravo na platformama zelenih političkih partija i pokreta kao i levih opcija, polako gradi alternativa koja do sada nije postojala. Naravno, to je šire uklopivo i u evropske trendove imajući u vidu da u nekima od evropskih zemalja takođe dolazi do postupnog slabljenja populističke desnice, pre svega u pojedinim državama Srednje Evrope, a vidimo, odnedavno, i u Nemačkoj. Tako da se čini da građani počinju da percipiraju svoj položaj nešto drugačije nego što je to bilo do sada i da upravo kroz te vrste alternativnih pokreta probaju da kanališu svoju poziciju u odnosu na svoje lokalne ili regionalne državne vlasti.

 

Odnos Njemačke prema EU biće nešto drugačiji kad ode Angela Merkel

MONITOR: Na jesen su parlamentarni izbori u Nemačkoj, poslije kojih  Angela Merkel više neće voditi Njemačku, a ni EU kao njena faktička liderka. Kandidat CDU/CSU Armin Lašet  je favorit Angele Merkel, ali se sve više pominju i značajne šanse zelenih koji su kandidovali mladu Analenu Berbok. Koliko je za odnose u EU ali i za politiku proširenja, važno ko će biti na čelu njemačke vlade?

ĐUKANOVIĆ: Angela Merkel će, po svemu sudeći, nakon narednih uzbora uspeti da okonča svoju dugogodišnju vladavinu. Nisam siguran da će Lašet imati taj kapacitet o kojem se priča – da bi on mogao da zajedno sa Zelenima uspostavi tu neku vrstu nove koalicije između CSU/CDU i partije Zelenih koji su opet sa druge strane kandidovali svoju političarku Analenu Berbok. Dakle, čini mi se da će, kada je u pitanju odnos Nemačke prema EU, prema čitavom projektu, biti nešto drugačiji, a pre svega kada je u pitanju proširenje na Zapadni Balkan, imajući u vidu da će se te rezerve prema balkanskim političkim elitama i društvima dodatno produbiti i da će i ovako nepovoljan trend u tim procesima evrointegracija ostati, odnosno da će se nastaviti upravo ovakvo jedno odugovlačenje čitavog procesa koji ovih godina puni blizu dve decenije neuspešnog otpočinjanja.

 

Jedino SAD mogu dovesti do okončanja izraelsko-palestinskog sukoba

MONITOR: Ko ima stvarnu moć da okonča sukobe Izraela i Palestinaca i veliko stradanje civila?

ĐUKANOVIĆ: Kao i uvek Brisel neće uspeti da išta značajnije uradi na Bliskom istoku. SAD su uistinu uspele da drugačije reaguju nego što bi to prethodna Trampova administracija uradila. Ali su te napetosti, ta čitava spirala netrpeljivosti između Izraela i Palestinaca toliki da je veoma teško očekivati kada će se zapravo zaustaviti ovi međusobni napadi. Čini mi se da Rusija na ovom terenu takođe pokušava da ojača svoju političku ulogu ali da to neće uspeti i zapravo, očekujem da bi jedino angažman SAD mogao da dovede do primirja i suštinski do okončanja ovog sukoba. Ujedinjene nacije su se, kao po ko zna koji put, pokazale prilično nesposobnim u ovom konfliktu i čini mi se da ne postoji mogućnost da se, u neko dogledno vreme, UN repozicionira tako da rešava ovako osetljiva pitanja kao što je odnos Izraela i Palestine.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo