Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGAN ĐUKANOVIĆ, PROFESOR FPN U BEOGRADU I PREDSJEDNIK CENTRA ZA SPOLJNU POLITIKU: Polako se gradi alternativa na prostoru bivše Jugoslavije

Objavljeno prije

na

Kada su u pitanju promjene u glavnim i velikim gradovima država nastalih od bivše Jugoslavije, dakle u Sarajevu, a sasvim izvjesno i u Zagrebu, to pokazuje da ipak trendovi dominacije populističke desnice polako slabe u regionu i da se na platformama zelenih političkih partija i pokreta kao i lijevih opcija, polako gradi alternativa koja do sada nije postojala

 

MONITOR: U SAD je već više od četiri mjeseca na vlasti nova administracija, Kina ekonomski napreduje – ima i svemirski program a dobar dio svijeta snabdijeva i anti-Kovid vakcinama, Rusija već duže pokušava da povrati „staru slavu“. Može li se u bliskoj budućnosti postići neka vrsta „globalne ravnoteže“ ili će doći do nove neravnoteže sa drugačijim predznakom kada su vrijednosti zapadne demokratije u pitanju?

ĐUKANOVIĆ: I pored svih globalnih okolnosti koje upućuju da se raspored dominantnih političkih aktera menja, ipak možemo zaključiti da još živimo u unipolarnom svetu koji polako prerasta u nešto drugo i da su SAD i dalje te koje imaju i ostvaruju vlastitu dominaciju. Rusija svakako pokušava da povrati staru slavu, ali ono što je zapravo globalni trend jeste to da je NR Kina glavni američki suparnik. Da li će se i kada desiti neka vrsta globalne suprematije NR Kine ostaje da se vidi, ali do sada se potvrdilo da je teško zamisliti da postoje nekakve zamene za liberalno-demokratska načela i principe na kojima počiva savremeni svet. Dakle, u tom smislu se čini da je veoma teško očekivati da dođe do suštinske promene.

MONITOR: Bez obzira na afere u vezi sa Kinom, koje su se dešavale za vrijeme administracije Donalda Trampa, održavani su aktivni diplomatski i ekonomski odnosi, kao i međusobne posjete, što nije bio slučaj sa Rusijom. I Barak Obama je, kada je u pitanju Rusija, bio veoma uzdržan (iako ju je posjetio i pokušavao da sarađuje na važnim globalnim temama)… Da li je Kina već postala neizbježna zbog svoje ekonomske i demografske snage, a Rusija manje važna da bi joj se „opraštali grijesi“?

ĐUKANOVIĆ: Trampova administracija je imala veoma složene odnose sa NR Kinom. Mislim da će se oni u ovoj perspektivi i nastaviti, s tim što mislim da će ovome biti pridodati i veoma loši odnosi SAD sa Rusijom. Naravno da je tu veoma bitno napomenuti da Rusija u američkoj percepciji jeste nešto manje važna od Kine, koja u ovom trenutku pokušava da se dodatno osnaži, pre svega, zahvaljujući globalnoj pandemiji Kovida-19 ali i zahvaljujući širenju svog ekonomskog uticaja, kako u zemljama Afrike tako i pokušavajući da suštinski sve više prodre u Evropu.

MONITOR: Šta mislite o pristupu pitanjima demokratizacije kojima se tvrdi da za dio svjeta, a posebno za najuticajnije zemlje kao što su Rusija i Kina, zapadno viđenje demokratije kao smenjivosti vlasti i vladavine institucija, nije primjenljivo jer su njihove tradicije uređenja države i odnosa u društvu drugačije, kao i da im je razumijevanje i praktikovanje patriotizma na poseban način, najvažnije?

ĐUKANOVIĆ: Što se tiče pitanja vezanog za smenjivost vlasti i vladavinu institucija, očigledno je da su Rusija i Kina one zemlje koje imaju objektivni deficit demokratije, i u tom smislu postoji i kriza slobode izražavanja, takođe postoji i evidentno odsustvo slobode medija. Tako da mi se čini da ne postoji mogućnost da se u njima dese neke značajnije unutrašnje transformacije i da se upravo pređe ka ovim konceptima vladavine prava i jačanja čitavog korpusa ljudskih prava. Naravno da su i Kina i Rusija pokazale da postoje određeni problemi baš upravo vezani za taj deficit demokratije u ovim zemljama.

MONITOR: Pretpostavlja se da će se odnosi SAD i EU resetovati na „stara podešavanja“ sa Bajdenom ali, u međuvremenu, došlo je i do formalnog izlaska Velike Britanije iz EU. S obzirom i na kompleksne interese Velike Britanije u okviru i šireg i užeg Komonvelta i njene veće slobode u spoljnoj politici, da li će SAD sada više taktizirati u odnosima sa ovako podijeljenom Zapadnom Evropom?

ĐUKANOVIĆ: SAD i EU će probati da poboljšaju svoje odnose koji su evidentno bili ugroženi zahvaljujući prethodnoj Trampovoj administraciji. Bajden je odmah pokazao veliku spremnost da te odnose konsoliduje i unapredi tako da mi se čini da će se to vrlo brzo desiti. Naravno, neće to biti tako lak proces. To komplikuje i okončani Bregzit i unutrašnja kriza Evropske unije – da do toga što pre dođe, ali mi se čini da će SAD da se fokusiraju na rešavanje otvorenih problema u Evropi, na jačanje svojih odnosa sa EU, a u perspektivi – kada je u pitanju i Zapadni Balkan, na neki način će doprineti rešavanju ovdašnjih otvorenih pitanja, pre svega dijalogu Beograda i Prištine, a potom i konsolidaciji unutrašnjih prilika u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: U Francuskoj pored gotovo neprekidnih protesta za vrijeme trajanja Makronovog mandata, dio desničarskih medija govori o nezadovoljstvu oficirskog kora objelodanjujući navodnu peticiju sa 75.000 njihovih potpisa koji neki zovu i „pokušajem državnog udara“. Sljedeće godine su predsjednički izbori – da li je ovo uvertira za njih ili nešto ozbiljnije i opasnije?

ĐUKANOVIĆ: Veoma je teško predvideti šta će se dešavati do samog kraja mandata predsednika Makrona. Čini se da taj desni populizam sve više raste u Francuskoj, što se nedavno pokazalo i kroz nezadovoljstvo oficirskog kadra u ovoj zemlji. Čini se da se te unutrašnje podele unutar Francuske nastavljaju i da se sasvim realno može očekivati neka vrsta manjeg bunta etničkih, manjinskih zajednica kao što se to dešavalo pre nekoliko godina. S tim što bi to sada bilo mnogo teže kanalisati nego što je bilo ranije. Da li postoji mogućnost da kandidati radikalne desnice, poput Mari Lepen, osvoje pobedu na narednim predsedničkim izborima, ostaje da se vidi, ali izgleda da je ta atmosfera koja sada postoji u Francuskoj nešto povoljnija upravo za tu vrstu političkih opcija nego za partije centra, dakle levog i desnog centra.

MONITOR: Lideri Zapadnog Balkana su se sastali na Brdu kod Kranja u okviru projekta „Brdo-Brioni“. Djeluje kao da nema ništa bitno novo, ali lokalni izbori u Hrvatskoj skreću pažnju na mogućnosti promjena. Promjene u glavnim i velikim gradovima (Sarajevo, a sada dosta izvjesno i Zagreb), prate „model“ Budimpešte. Da li se približava kraj dominacije populističke desnice i „neupitnih lidera“ jer građani jasnije shvataju i počinju hrabrije da brane svoja prava i interese?

ĐUKANOVIĆ: Evidentno je da nakon usvajanja deklaracije sa ovog samita nismo čuli ništa novo. Sem ponavljanja već uobičajenih rečenica o evropskoj perspektivi, nužnosti ubrzanja procesa evropskih integracija i tako dalje, ali ne čini mi da dobijamo bilo kakav drugačiji odnos Brisela prema Zapadnom Balkanu, naprotiv. Predsednik Makron, iako je bilo najavljeno pre nekoliko meseci da će on prisustvovati procesu Brdo-Brioni, nije se pojavio na ovom samitu kojim je obeležena i njegova deseta godišnjica. To pokazuje i neku vrstu nespremnosti Evropske unije da značajnije utiče na tok ovog procesa koji vode Hrvatska i Slovenija nakon njihovog ulaska u EU. Tako da mi se čini da ćemo biti suočeni sa brojnim latentnim problemima i napetostima u našem regionu, bez izgleda da će evropska perspektiva biti značajnije unapređena.

Kada je u pitanju promena u glavnim i velikim gradovima država nastalih od bivše Jugoslavije, dakle u Sarajevu, a sasvim izvesno i u Zagrebu, to pokazuje da ipak trendovi dominacije populističke desnice polako slabe u regionu i da se upravo na platformama zelenih političkih partija i pokreta kao i levih opcija, polako gradi alternativa koja do sada nije postojala. Naravno, to je šire uklopivo i u evropske trendove imajući u vidu da u nekima od evropskih zemalja takođe dolazi do postupnog slabljenja populističke desnice, pre svega u pojedinim državama Srednje Evrope, a vidimo, odnedavno, i u Nemačkoj. Tako da se čini da građani počinju da percipiraju svoj položaj nešto drugačije nego što je to bilo do sada i da upravo kroz te vrste alternativnih pokreta probaju da kanališu svoju poziciju u odnosu na svoje lokalne ili regionalne državne vlasti.

 

Odnos Njemačke prema EU biće nešto drugačiji kad ode Angela Merkel

MONITOR: Na jesen su parlamentarni izbori u Nemačkoj, poslije kojih  Angela Merkel više neće voditi Njemačku, a ni EU kao njena faktička liderka. Kandidat CDU/CSU Armin Lašet  je favorit Angele Merkel, ali se sve više pominju i značajne šanse zelenih koji su kandidovali mladu Analenu Berbok. Koliko je za odnose u EU ali i za politiku proširenja, važno ko će biti na čelu njemačke vlade?

ĐUKANOVIĆ: Angela Merkel će, po svemu sudeći, nakon narednih uzbora uspeti da okonča svoju dugogodišnju vladavinu. Nisam siguran da će Lašet imati taj kapacitet o kojem se priča – da bi on mogao da zajedno sa Zelenima uspostavi tu neku vrstu nove koalicije između CSU/CDU i partije Zelenih koji su opet sa druge strane kandidovali svoju političarku Analenu Berbok. Dakle, čini mi se da će, kada je u pitanju odnos Nemačke prema EU, prema čitavom projektu, biti nešto drugačiji, a pre svega kada je u pitanju proširenje na Zapadni Balkan, imajući u vidu da će se te rezerve prema balkanskim političkim elitama i društvima dodatno produbiti i da će i ovako nepovoljan trend u tim procesima evrointegracija ostati, odnosno da će se nastaviti upravo ovakvo jedno odugovlačenje čitavog procesa koji ovih godina puni blizu dve decenije neuspešnog otpočinjanja.

 

Jedino SAD mogu dovesti do okončanja izraelsko-palestinskog sukoba

MONITOR: Ko ima stvarnu moć da okonča sukobe Izraela i Palestinaca i veliko stradanje civila?

ĐUKANOVIĆ: Kao i uvek Brisel neće uspeti da išta značajnije uradi na Bliskom istoku. SAD su uistinu uspele da drugačije reaguju nego što bi to prethodna Trampova administracija uradila. Ali su te napetosti, ta čitava spirala netrpeljivosti između Izraela i Palestinaca toliki da je veoma teško očekivati kada će se zapravo zaustaviti ovi međusobni napadi. Čini mi se da Rusija na ovom terenu takođe pokušava da ojača svoju političku ulogu ali da to neće uspeti i zapravo, očekujem da bi jedino angažman SAD mogao da dovede do primirja i suštinski do okončanja ovog sukoba. Ujedinjene nacije su se, kao po ko zna koji put, pokazale prilično nesposobnim u ovom konfliktu i čini mi se da ne postoji mogućnost da se, u neko dogledno vreme, UN repozicionira tako da rešava ovako osetljiva pitanja kao što je odnos Izraela i Palestine.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo