Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGANA JOVANOVIĆ, KOORDINATORKA NVO DOKTORI PROTIV KORUPCIJE: Diskreciono pravo na krađu

Objavljeno prije

na

dragana-jovanovic-ver

Srbija je u upitniku EU napisala da je korupcija najveća u zdravstvu, što građanima, izgleda, nije poznato jer o tome ne vole da govore, misleći valjda da tako svom zdravlju daju više šanse. Koliko je to shvatanje pogrešno, pokazuje i ovaj razgovor s profesorkom Medicinskog fakulteta u Beogradu dr Draganom Jovanović, koja je kratko bila i sekretar za zdravstvo u Vladi grada Beograda. Njeni pokušaji da u svom domenu rašćišćava slučajeve sistemske korupcije, izazvali su velike otpore i pritiske, pa je napustila tu funkciju. Sada se bori na drugačiji način. MONITOR: Kao neko ko u Srbiji traži zdravstvenu reformu, zbog sistemske korupcije zasnovane na lošim zakonima, kako biste opisali taj „sistem”?
JOVANOVIĆ: Naš zdravstveni sistem jedan je partokratski sistem s lošim zdravstvenim zakonima, gde jedna stranka drži resor zdravstva devet godina, a neophodna zdravstvena reforma uopšte nije urađena. Reforma zdravstva, dakle, nije ni napravljena, tek treba da se napravi i to u skladu s održivim principima. Ministarstvo zdravlja, odnosno onaj ko je vodio to Ministarstvo godinama, kreirao je zdravstvenu politiku čiji su osnovni promašaj pre svega ,,reformski” zakoni doneti 2005. s rešenjima nepoznatim u evropskim državama.

Koordnator našeg udruženja dr Draško Karađinović posebno se bavio ekonomskim aspektima sistemske korupcije preko legalizacije konflikta interesa u državnom zdravstvu, privatnog dopunskog rada državnih službenika, uzurpacije državnih resursa preko privatnih ,,večernjih klinika”, nezakonitog naplaćivanja lažnih vanstandardnih usluga, preskakanja lista čekanja za pare itd. Sve to dovelo je sa jedne strane do neprihvatljive zdravstvene diskriminacije siromašnih građana a sa druge do ogromnog rasipanja u zdravstvu jer osiguranici dva puta plaćaju istu uslugu. Zbog toga osiguranici godišnje nepotrebno plaćaju više od 300 miliona eura iz džepa za usluge u državnom zdravstvu koje već finansiraju preko obaveznog doprinosa i poreza.

,,Osnovni paket usluga” koji ide na teret obaveznog osiguranja nije precizno definisan, što onda omogućava krajnje rastegljivo formiranje liste i cene tzv. ,,vanstandarnih usluga” od UO i direktora državne ustanove, pa na taj način i preskakanje liste čekanja za određenu uslugu iz paketa obaveznog osiguranja za novac u takozvanom dopunskom radu. Direktori i UO bolnica imaju diskreciono pravo u odlučivanju koje će usluge pružati i naplaćivati od građana na taj način, i zato se često razlikuje spisak tih usluga od bolnice do bolnice. Postoji niz primera, kako u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odnosno domovima zdravlja, tako i u bolnicama gde se to ne odnosi samo na najteže bolesti, kao što su maligne ili kardiovaskularne. Ove su najkurentnije jer se radi o životu i smrti.

U prilog tome govori i podatak o iznosu u gotovini naplaćenog od građana u državnim ustanovama, odnosno „sopstvenim prihodima”. Dakle, u periodu 2004 – 2008. od građana je naplaćeno više od 100 milijarda dinara, odnosno više od milijarde eura „sopstvenih prihoda” u državnim ustanovama koje se finansiraju iz budžeta. Paradoksalno, taj iznos je naplaćen i utrošen potpuno izvan sistema javnih finansija. Iako je na tu činjenicu rukovodstvo RZZO bilo više puta javno upozoravano, do preduzimanja mera za otklanjanje rasipničkog mehanizma dvostrukog plaćanja nije došlo uprkos velike štete kako finansijske zbog duplog plaćanja iste usluge tako i zdravstvene jer potencira diskriminaciju siromašnih pacijenata. Takvo postupanje otvara pitanje trošenja ovako prikupljenih „sopstvenih sredstava” u ZU jer bi po važećim poreskim zakonima morale biti tretirane kao i svaki drugi poreski obveznik. Međutim, kako je uredbom od avgusta 2010. ukinuta obaveza izdavanja fiskalnih računa u državnim ZU, pitanje kako je moguće kontrolisati koliko je novca realno prijavljeno, jer se građanima ne izdaju fiskalni već obični blok računi. Zato je i mogla da se desi situacija poput prodaje mesta na listi čekanja za zračenje u Institutu za onkologiju Vojvodine.

MONITOR: Srbija je u upitniku za kandidaturu u EU, kao mjesto najjače korupcije označila zdravstvo. Zašto je, po vama, mjesto najveće korupcije koja podriva život ljudi, toliko zapušteno?
JOVANOVIĆ: Postoji tzv. mala korupcija (primanje ili uzimanje mita) i krupna, velika korupcija koja je sistemska i utkana u društveni sistem kroz loše zdravstvene zakone, kao i kroz zloupotrebe putem javnih nabavki na nivou ne samo zdravstvenih ustanova, već na nivou zdravstvenih vlasti- epicentar krupne korupcije u zdravstvu su godinama već Ministarstvo zdravlja i RZZO. Javnost nije dovoljno upoznata s korupcijom i nepravilnostima u srpskom zdravstvu, ili bolje rečeno, namerno nije upoznata na pravi način. Osnovni razlog je sofisticirana cenzura kojom se stalno skreće pažnja s kompleksnih ali zato najopasnijih formi korupcije – a to je sistemska korupcija, na one najbanalnije (takođe važne) – primanje mita, koje građani neposredno zapažaju. Umesto da se ukazuje na partijsku podršku korupciji u zdravstvu s obzirom na to da je ova oblast po svoj prilici i veliki izvor nelegalnog finansiranja političkih stranaka, naravno uz lično bogaćenje kadrova, najviše se priča kada se uhapsi lekar zbog 200 eura mita. To jeste jedan takođe veoma važan vid korupcije, ali daleko od toga da je on taj rušilac normalnog funkcionisanja zdravstvenog sektora. On je posledica (namerno) ustoličenog koruptivnog sistema u sektoru zdravstva. Naime, istovremeno, preko skrivenijih koruptivnih kanala odlivaju se stotine miliona eura ali je to za javnost dobro čuvana tajna. U tome i leži razlog sistemske korupcije i održavanje stalne mistifikacije oko načina borbe protiv ove kriminalne pojave.

MONITOR: Kakve su mogućnosti EU da otkrije protivugovorno korišćenje novca njenih poreskih obveznika, a koliko je ona spremna da toleriše to iz političkih razloga?
JOVANOVIĆ: To je uvek kompleksno pitanje jer EU dobija periodične izveštaje od lokalnih saradnika, koji su u prethodnom periodu upravo stoga verovatno i vrlo brižljivo i birani od vrhova domaćih zdravstvenih vlasti da konkurišu i rade na takvim mestima u predstavništvima i kancelarijama međunarodnih institucija. Međutim, verovatno da i kad se ponekad uoči, to postaje i osetljivo političko pitanje, jer s nekima iz vrhova vlasti u ovoj zemlji mora se sarađivati, pa onda oni postaju garanti ispunjenja važnih dogovora. Drugo, poznato im je da je u tranzicionim zemljama bilo puno primera samo delimično adekvatnog korišćenja sredstava dobijenih iz EU. Tako npr. na našem okruglom stolu decembra 2010. analizirani su upravo efekti nekih od tih projekata u zdravstvu finansiranih od EU na bazi dokumenata o aktuelnoj situaciji, dokumentacije prikupljene iz brojnih projekata kao i veoma važnog, ključnog izveštaja „Ocena međunarodne pomoći zdravstvenom sektoru Srbije”, nezavisne međunarodne grupe eksperata Ecorys, iz aprila 2010, urađenog upravo na zahtev EU i nama datog ljubaznošću administracije EK. Tada je zaključeno da je znatan broj projekata za koje je EU dala milione eura, a čiji su kreatori i izvođači bili lokalni saradnici koji je trebalo da približe srpsko zdravstvo evropskim standardima, loše koncipiran, odnosno i implementiran ili, pak, da su rezultati projekata izostali. Pritom su projekti u velikom broju slučajeva od domaćih izvođača lažno prikazani uspešnim.

MONITOR: Govorili ste i o „partijskoj podršci organizovanoj pljački”, o tome da je sistemska korupcija i u zdravstvu tijesno povezana s finansiranjem političkih partija. Donesen je Zakon o finansiranju političkih partija, ali se u njegovo funkcionisanje ne polažu velike nade. Koliko je pravosuđe, po vama, značajan činilac ovakvog stanja?
JOVANOVIĆ: Strahovito važan, ali je ujedno to i veliki problem jer je nejako i razapeto u mreži političkih uticaja na njegov rad i odluke.

MONITOR: Životna sredina, pored drugih faktora, bitno utiče na zdravlje ljudi. Crna Gora se nekad preporučivala kao „ekološka država”, ali teško da je uspjela u tome. Preporučivala se i kao zemlja koja ima kapaciteta za zdravstveni turizam. Kakav je, po vama, pravi način da se postignu te ambicije?
JOVANOVIĆ: Moraju se tačno odrediti prioriteti zdravstvene politike, napraviti realne procene, odnosno presek stanja a zatim, shodno tome, neophodni planovi ulaganja u realizacije postavljenih ciljeva, što mislim da ne bi trebalo da bude suviše teško za Crnu Goru.

MONITOR: Jedan od prvih sporazuma između Srbije i Crne Gore, pošto su postale samostalne države, jeste i onaj koji se odnosi na prava zdravstvenih osiguranika da se liječe u drugoj državi. Po vašem iskustvu, ima li tu nekih većih problema?
JOVANOVIĆ: Po mom iskustvu, bar što se tiče Kliničkog centra Srbije, nisam uočila neke veće probleme. S druge strane, saradnja bi trebala da bude dvosmerna: s obzirom na manjak kapaciteta za radioterapiju u Srbiji, bilo bi logično da se pacijenti šalju u Podgoricu (ukoliko su tamo kapaciteti dovoljni) kako bi se smanjile liste čekanja u Srbiji.

Godinama usavršavana tehnika

MONITOR: Pokazali ste koliko se neracionalno troše pare EU date za zdravstvo i projekte u zdravstvu. U toj vrsti krađe, očigledno, ne učestvuje široki krug zdravstvenih radnika, već samo „posvećeni”. Kako se, po vama stiže u to društvo?
JOVANOVIĆ: To je godinama usavršavana tehnika uključivanja u poslove samo sigurnih, pouzdanih saradnika/partnera, prijatelja, rođaka… Stvoren je zatvoreni krug koji se grčevito drži zajedno, u skorije vreme i u strahu od tzv. domino efekta, odnosno ako padne jedan, padaju i ostali. Stoga je obračun s neistomišljenicima ili onima koji prete ovom hermetičkom sistemu svakako surov. Zato stalno i naglašavamo da borba protiv korupcije u zdravstvu, zbog postojećih političkih blokada usled velikih privatnih i stranačkih interesa, ne bi bila moguća bez snažne podrške i solidarnosti EU sa građanima Srbije.

Lažna uzbuna

MONITOR: Zdravstvo je oblast koja zahtijeva velike a često i skupe, javne nabavke. Pokazali ste na primjeru trošenja novca iz Evropske investicione banke, namijenjenog renoviranju bolnica i kliničkih centara, kako uspješno sarađuju činioci korupcije i kriminala iz raznih oblasti. Jedan od najintrigantnijih je i slučaj nabavke vakcina za gripu H1N1. Kako ste vi kao pulmolog, gledali na tu stvar?
JOVANOVIĆ: Ja sam se među prvima suprotstavila opasnoj kampanji koja je trebalo da posluži stvaranju enormne i neopravdane panike među stanovništvom te da podstakne na vakcinaciju na način kako to nije rađeno u drugim zemljama, pri tom u periodu (decembar 2009.) kada je već bilo evidentno da nema pandemije pa ni opravdanja za takve prioritete i kupovine tolikih količina vakcina.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo