Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERIK GORDI, SOCIOLOG, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ U LONDONU: Zapad ovdje demokratiju ne može da zamisli drugačije sem kao neki vid desnog populizma

Objavljeno prije

na

Diskurs koji se razvijao posljednje tri decenije kako EU garantuje sigurnost demokratskih promjena, sada izgleda potrošen

 

MONITOR: Protestanti u Srbiji još  očekuju da njihovi zahtjevi budu ispunjeni. Kao dobrom poznavaocu prilika u Srbiji, kako Vam se čine šanse da ti zahtjevi budu ispunjeni?

GORDI: Neki bi zahtevi mogli lako biti ispunjeni. Vučić može lako forsirati veliki broj ostavki jer je stalno okružen ljudima koji nemaju nikakvu samostalnu potporu u javnosti. Brnabić i Vulin, na primer, bi mogli za sekund da odu a da niko ništa i ne primeti. Neki drugi ljudi, poput Gašića, su više integrisani u neformalnoj strukturi moći pa će Vučiću malo teže pasti da ih otpusti. Da Vlada podnese ostavku i zakaže nove izbore, ništa im nije lakše. Čak i paranoični kakvi jesu, dobro znaju kakve su male šanse da se opozicija sabere i da im pruži neku ozbiljnu konkurenciju. Ali neke uslove vlast neće moći ispuniti jer bi to za njih bilo političko samoubistvo. RTS i REM neće dati jer od kontrole nad javnim (dez)informisanjem žive, a svesni su toga. Od Hapija i Pinka neće odustati jer od sejanja straha i mržnje zavisi njihov kapacitet da obezvrede narodnu žeđ za sigurnošću i normalnošću. Jednostavno nisu u stanju i nikad neće biti, neukusu reći ne.

MONITOR: Predsjednik Srbije i Vlada su na snagu stavili nekoliko mjera koje se tiču uglavnom razoružavanja građanstva i pojačane policijske kontrole u školama. U društvu koje je već militarizovano, mogu li samo ovakve mjere dovesti do sniženja nasilja i društvene katarze?

GORDI: Treba uzeti u obzir da razoružavanje samo predstavlja primenu postojećeg zakona. Zbog toga se ta mera mogla tako brzo pokrenuti. Ostale mere, kao policijski nadzor i psihološko savetovanje su neophodne ali nedovoljne, ili su beznačajnog simboličkog karaktera, kao igre oko školskog kalendara ili pokazivanje slika političara kako tu i tamo pale sveće. Inicijativa za kontrolu oružja je dugo tražena i s razlogom je pohvaljena u svetu, ali koreni nasilja idu mnogo dublje od toga. Spomenuli ste militarizaciju (dodao bih tu i policizaciju), i to svakako odigrava svoju ulogu. Ali odgovor na problem nasilja u društvu nije moguć bez odgovora na problem nasilja u istoriji. Može se ići dalje nazad u isoriju, ali tu mislim posebno na nedavnu istoriju. Jednu ulicu od osnovne škole Vladislav Ribnikar, nalazi se spomen-ploča posvećena Dušanu Jovanoviću, mladom Romu koga su rasisti ubili u oktobru 1997. Manje od 5 minuta od te škole se nalazi ozloglašen mural posvećen Ratku Mladiću, čoveku osuđenom za genocid koji je promovisan u bolesni nacionalni simbol. Moglo bi se reći da je ta nesretna škola bukvalno okružena tragovima ubilačkog režima 1990-ih, koji je sprečio ljude u regionu da prepoznaju ono što je ljudsko u drugim ljudima. Pa se onda pitamo šta je uzrok nasilja? Ne radi se o pištolju Vučićevog lekara već o bolesti koja Vučića čini reprezentativnim.

MONITOR: U BiH je SDA postala nepoželjan partner za formiranje vlasti, na Kosovu je kriza povezana sa sprovođenjem Evropskog sporazuma o normalizaciji sa Srbijom, u Crnoj Gori su bili izbori sa značajnim promenama u odnosima snaga?. Kakva budućnost Zapadnog Balkana je poželjna – a kakva je moguća?

GORDI: Postoji jedna linija u kojoj vlada apsolutni kontinuitet kroz 30 godina, a to je manje-više stabilna dominacija etnokratskih i korumpiranih „državotvornih“ stranaka poput SDA u Bosni i Hercegovini ili HDZ u Hrvatskoj, odnosno DB-stranaka pod raznim imenima (SPS, SRS, DSS, SNS….) u Srbiji. Pored njih se tu i tamo pojavi ili neki naslednik SKJ (DPS, SDP-BiH, SDP-HR, SDP-MK…) ili neka korporativna stranka navodnog centra (DS i njezina mnogobrojna deca). Ako zaboravimo povremene pojave nekih čudnih protestnih (DJP, POKS, Snaga Srbije…) ili fašističkih stranaka… Izuzeci su možda u Makedoniji gde SDP igra ulogu i levice i centra u isto vreme, ili na Kosovu gde se konkurencija odvija više na nivou političkog stila nego ideologije. Ali sve u svemu, politička scena je toliko stabilna da je čak inertna. Niko ne treba da se čudi kad vidi da se Zapad opredelio za stabilokratiju.

Nikakva promena neće doći zbog toga što neki put na kratko vreme dođe na vlast neki DS ili SDP ili šta god. Sve je to „opcija Koštunica,“ gde opozicija teško može pobediti jer ne može zauzeti principijelan stav (kao što smo nedavno videli u Turskoj). Pa čak i ako pobedi ne može ništa značajno da uradi jer previše liči na prethodnika. To je ono na šta se poziva kad neko kaže da jedino može pobediti „ujedinjena opozicija“ ili kad Vuk Jeremić pozove da „se spoje građanska i nacionalna Srbija.“ Jedino opozicija koja ima program za budućnost i legitimnu potporu u populaciji i jasnu poruku može pobediti. Srećom počinje da se javlja, zato nadu daju pobede novih stranaka levice u većim gradovima u Hrvatskoj i u Srbiji, kao i manji uspesi na drugim mestima. Ti pokreti treba da se grade i da izađu iz urbanog konteksta, ali konačno vidimo nešto što ne dolazi iz istog kruga koji gledamo već tri decenije.

MONITOR: Sa političke scene je otišao Milo Đukanović – koji se smatra miljenikom Zapada. Sada ima dosta razloga da se novim miljenikom smatra Aleksandar Vučić. Moglo bi da nam izgleda da je Zapadu- kao partner odavde, najpoželjniji onaj koji ima „putera po glavi“ i koji je sistem-državu stvorio po mjeri lične vlasti?

GORDI: Problem leži u tome što ljudi koji prave politiku na Zapadu nisu u stanju zamisliti politički poredak izvan okvira postojećih lidera i stranaka. Ukratko nisu u stanju da zamisle demokratiju, osim kao neki vid desnog populizma. U takvoj zabludi Vučić veoma uspešno pliva, i naučio je dobro kako činiti Zapadu male usluge a zauzvrat dobiti velike povlastice. Verovatno mu tu pomaže i prezir Zapada prema Kurtiju, jer nije bio dovoljno poslušan da nestane kad je američki izaslanik namestio parlamentarni udar protiv njega. Zanimljivo je gledati kako se veliki broj zapadnih zvaničnika, bez obzira na to što Vučić nijedno očekivanje nije ispunio, i dalje nada kako će on, ako mu daju malo više i gledaju još malo više kroz prste, okrenuti spoljnu politiku Srbije protiv Rusije i postići sporazum s Kosovom. A on, očigledno je, nema takvu nameru i nije mu to u naravi.

Mislim da jeste tačna primedba da velika većina ljudi na Zapadu koji se bave politikom regiona, vide Vučića (kao i druge regionalne moćnike poput Rame i Milanovića) kao jedinu opciju, s obzirom na to da mu je konkurencija slaba i da je iz raznih razloga podložan manipulaciji. Kad pokušavam da ih ubedim da im je ta jedina opcija zapravo loša opcija, uvek dobijem istu reakciju: „Koja je alternativa?“ Nije tako lako odgovoriti na to.

MONITOR:. Da li je moguće zamisliti da Ukrajina i Moldavija prije postanu članice EU od zemalja Zapadnog Balkana kojima je to obećano još 2003-e, u Solunu?

GORDI: Želja EU za dalje proširenje, ako uopšte postoji, nije vidljiva. S druge strane, ni napor zemalja kandidata-osim Makedonije čija se kandidatura neće unaprediti iz nepovezanih razloga, isto tako nije vidljiv. Nedostatak napora da se ispune zahtevi za članstvo, može se objasniti na razne načine, od interesa vladajućih grupa da ne dođe do napretka u nezavisnosti sudstva ili medija, do sumnje da će zemlje ikada biti primljene u članstvo. Ali postoji i drugi faktor: dok se predstavljala kao jedina realna opcija za političku budućnost zemalja u regionu, EU nije morala da pruži neki pozitivan argument. Još je pretpostavka – da čim su zemlje u Evropi onda one dele nekakve „evropske vrednosti“, bila neupitna. Sada postoji konkurencija, i postoji i opcija da zemlje funkcionišu bez toga da budu deo nekog saveza. I EU se promenila – socijaldemokratska Evropa koja je nudila prosperitet, slobodu i jednakost skrajnuta je, a dominira „sebična Evropa“ kojom upravljaju centralne banke i granične policije. Diskurs koji se razvijao zadnje tri decenije o tome kako EU garantuje sigurnost demokratskih promena, sada izgleda potrošen. Na njegovo mesto se pojavio zahtev za bezbednosnom i političkom uniformnošću, uz implicitnu pretnju da – ko ne prihvata taj zahtev mogao bi se suočiti s opasnim posledicama. Ma koliko je ta pretnja realna, ne predstavlja atraktivan argument. Još bi se moglo reći da vlastodršci u regionu veštije barataju strahom nego briselski administratori.

 

Najmasovniji i najvažniji protesti u Srbiji od odlaska Miloševića

MONITOR: U Srbiji su na djelu Protesti protiv nasilja kojima su postavljeni zahtjevi vlastima. Između ostalog, i to da se oduzmu nacionalne frekvencije TV Pink i TV Hepi. Vi ste se još 1990-tih bavili Pink kulturom. Koliki su i kakvi su danas njeni tragovi u društvu u Srbiji?

GORDI: Ovi protesti su ne samo najbrojniji nego ujedno i najvažniji protesti u Srbiji otkada su protesti u oktobru 2000-e uklonili režim Slobodana Miloševića s vlasti. Važni su i konsekventni upravo zbog toga što dovode u vezu uslove nesigurnosti i straha u kojima ljudi žive s neprekidnim forsiranjem mržnje i dehumanizacije, kako u medijskoj tako i u političkoj sferi. Možda se to i nije toliko primećivalo u svakodnevnom životu, jer čak i ono što otuđuje ljudsko biće od svoje prirode postaje normalno tokom 30 godina ponavljanja. Ali kad smo u prilici da analiziramo i istovremeno da to posmatramo s obzirom na kontekst, jedino možemo biti šokirani kako je nekrofilska opsesija jedne grupe vrednosno deficijentnih intelektualaca i odgovornosti lišenih političara- postala dominantan kodeks javnog ponašanja, pa još i uspela da izgleda „lepo“ pošto je okićena kičem. Već bi ta dominacija bila dovoljno degutantna kada veliki broj ljudi ne bi poistovetili etničku mržnju i nasilan šund s autentičnom nacionalnom kulturom.

 

Nema ljevice tamo gdje ne vladaju ideali ljevice: jednakost, sloboda, mir

MONITOR: Može li se predvidjeti trajanje rata u   Ukrajini i da li se uopšte radi na njegovom skorijem prekidu ili se ide na „sve ili ništa“?

GORDI: Teško je predvideti sporazum dokle god su uslovi jedne strane neprihvatljivi za drugu stranu. U takvoj situaciji jedino mogu zaraćene strane pobediti ili izgubiti. Sve to znači da je izvesno da će rat potrajati. I ne samo da će potrajati nego da će zemlje Zapada sve više videti svoj nacionalni interes u podršci Ukrajini.

Čini mi se da je ovaj trenutak ujedno važan za ljude koji vide vrednost u borbi protiv imperijalizma. Taj noviji diskurs podrazumeva da standardi koji se tiču demokratije i poštavanja prema ljudskom dignitetu ne smeju biti zapostavljeni radi apstraktne ideološke privlačnosti određenog tipa režima. Ma koliko onaj deo zapadnih aktivista koji podržava Rusiju voli sebe nazivati levicom, nema nikakve levice tamo gde ne vladaju ideali levice: jednakost, sloboda, mir. Pa i u akademskoj zajednici razvija se diskurs koji zahteva napuštanje ruskocentričnog pristupa u istočnoevropskim studijama koji vlada već 100 godina.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo