Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF IZ SARAJEVA: U tamnici osiljenih etno-demokrata

Objavljeno prije

na

Dr Esad Bajtal, filozof, sociolog, psiholog iz Sarajeva, jedan je od najuticajnijih intelektualaca u regionu. Poznat je po bespoštednom kritičkom analiziranju situacije u BiH. Neposredan povod za ovaj razgovor su nedavni masovni protesti u Sarajevu, na kojima je učestvovao i profesor Bajtal. Demonstracije održane ispred zgrade zajedničkih institucija BiH bile su bunt ne samo protiv neusvajanja Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana, nego i ukupnih prilika u zemlji.

BAJTAL: Protesti još nisu završeni i nastavljaju se do prvog jula. Do isteka ultimatuma koji su građani dali parlamentarcima da donesu zakon JMBG na nivou BiH, kako to nalažu sigurnosni evropski i drugi dokumenti te vrste. Zamislite da svaka etnička skupina u Crnoj Gori donese neki svoj JMBG, kao što je to smišljeno urađeno u manjem entitetu BiH. Odatle sav nesporazum oko JMBG. Međutim, JMBG je bio samo okidač koji je pokrenuo val nagomilanog nezadovoljstva izvaranih, gladnih i poniženih građana.

MONITOR: Šta su pokazali protesti?
BAJTAL: Pokazali su da ,,nužda uči misliti” (E. Bloch). I to se ovdje dogodilo. Pljačka, nered, nerad, prevare, kriminal, glad, siromaštvo, ogromna nezaposlenost kulminirali su valom protesta za promjene i normalizaciju života. Građani ustaju u odbranu prava na dostojanstven život. Traži se izlaz iz bijede i poniženja koje je direktni rezultat nerada i pljačkaškog mentaliteta kriminaliziranih etno-struktura od države i entiteta do kantona i opština.

Život građana valja se u blatu vlastodržačkog kriminala etno-demokrata. Sada ti isti “demokrati” smišljenim optužbama da ih ugrožavaju, uskraćuju građanima osnovno demokratsko pravo – pravo na pobunu, protest i izražavanje nezadovoljstva. Cinično, ali kad su etno-nacionalisti 90-tih izvodili narod na ulicu, pozivali su se na demokratiju. Danas, kad gladni narod krene u osvajanje svog prava na život i obećanu demokratiju, to se naziva nasiljem i huliganstvom. Očito, na sceni je licemjerni etno-cinizam bez mjere i ukusa.

MONITOR: U Banjoj Luci su protestovali studenti, koji su ispred zgrade Vlade uzvikivali Lopovi, lopovi, ukazivali na kriminal, korupciju, nepotizam…
BAJTAL: Tim povicima, studenti su, nazivajući stvari pravim imenom, samo opisali stvarnost u kojoj žive. Međutim, nezadovoljstvo je ne samo studentsko, nego opštenarodno. I odgovor je na opštestranačku prevaru. Pozicija i opozicija, po principu ,,sjaši Kurta da uzjaši Murta”, smjenjuju se na vlasti već dvadeset godina. Čine to uz burne predizborne svađe i optužbe, a jedini rezultat toga je pljačka i golemo siromaštvo građana. Ukratko, samozvani čuvari naroda drže narod u tamnici gladi, bijede, poniženja i međusobnog zavađanja. Uprkos tome, krivi su narod i narodna djeca. Studente i pobunjene građane, optužuje se za plaćeništvo i izmanipuliranost. Glad, nered i kriminalizirana vlast kao da ne postoje. Očito, sve je u redu, izuzev što nadmenim ,,narodnim vođama”, osim drugih naroda, sada ne valja ni njihov vlastiti: optužuju ga da je potkupljiv, naivan, izmanipulisan. Osiljeni Dodik, proglasivši njihov bunt ispolitiziranim, inkvizicijski licemjerno ocrnjuje i optužuje siromaštvom ponižene studente.

MONITOR: Protestovalo se i u Mostaru. Na protest su pozvani svi ljudi iz BiH željni ,,promjena, sankcioniranja kriminalnih političara i odgovornih za teško stanje u državi”.
BAJTAL: Mostar, Sarajevo, Banjaluka, samo su slučajevi u nizu. Rekoh, nezadovoljstvo je opšte baš kao što su opšti glad i siromaštvo, kao posljedica opšteg kriminala vlasti. Svojim neradom i nepoštenjem narcisoidni etno-vlastodršci doveli su građane u bezizlaz koji je doveo do pobune. Vlasnici naroda sada nastoje da tu pobunu građana protiv vlasti kanališu u pravcu novih etničkih sukoba. U tome svojim cinično-patološkim izjavama prednjače Mladen Bosić (SDS) i parlamentarci tipa Aleksandre Pandurević (također, SDS), Dušanke Majkić i njima slični. Oni ponovo, sofisticirano ili direktno, kako ko, potežu teoriju “nacionalne ugroženosti”, koja nas je devedesetih dovela do dirigovano pljačkaškog i teritorijalno-osvajačkog krvoprolića i genocida.

MONITOR: Koji su to ključni problemi sa kojima se suočava država BIH i njeni građani?
BAJTAL: Ključni problem BiH su osiljene nedemokratske etno-vlasti. Sve ostalo je posljedica: ogromna nezaposlenost, politički kriminal, kriminalizirana politika, korumpirana policija, dirigovano sudstvo, ozakonjena, legalna pljačka (tranzicija), masovna glad, enormno siromaštvo, sveopšte ljudsko poniženje građana, političko etno-totalitarno ublehaštvo, medijsko-stranačka pristrasnost. Konačno tu su zaošijane, nedodirljive i od zakona odmetnute, pedofilski-kriminalizirane religiozne zajednice…

Ukratko, ništa ne štima. Sve je ogrezlo u laži, neradu, kriminalu i nepotizmu brutalne, burazersko-ortačke akumulacije kapitala. Jedino Država nema problema. Blokirana stranačkim nadmudrivanjima i sistematskim opstrukcijama iz manjeg entiteta – ona praktično i ne funkcionira. Izručeni samovolji neodgovornih entitetskih vlasti nezaštićeni građani (jer nema države da ih zaštiti), našli su se u grdnim ezgistencijalnim problemima.

MONITOR: Dojučerašnji politički partneri su postali ljuti neprijatelji, ni na jednom nivou vlasti ne mogu da se postignu dogovori. Je li BiH zaista zapala u duboku političku krizu?
BAJTAL: Nema nikakve političke krize. To je samo izgovor za nerad i organizovani etno-entitetski kriminal. Postoji jedna kriza: kriza čojstva i morala; kriza svijesti i savjesti. I, kao posljedica tog nečojstva i nemorala, indukovana je, ne politička, nego – ekonomska kriza. Zapravo, etno-politike odlično funkcionišu. A funkcionišu na principu dogovorenih nesporazuma. Pod geslom ,,zaštite vitalnog nacionalnog interesa” (da se vlasi ne dosjete), etno-vođe se enormno bogate. U isto vrijeme ,,nacije” od silne “nacionalne zaštite” doslovno gladuju. I to je sve. Ni mudrosti ni pameti – čista i dobro osmišljena prevara etno-demokrata.

MONITOR: Iz međunarodne zajednice upozoravaju da BiH sve dublje tone u izolaciju, dok se njeni susjedi približavaju EU.
BAJTAL: Međunarodna zajednica nije ništa bolja od bh. vlasti. Kao tvorac Daytonskog sporazuma i njegov garant, MZ uporno šuti na njegovo otvoreno kršenje i neprovođenje, uporno pozivajući domaće političare da se dogovore. Da su mogli i htjeli da se dogovore, ovdašnjim liderima međunarodna zajednica ne bi ni trebala. Cinizam, sljepilo ili nerad međunarodne zajednice?

Pođimo od kućne svakodnevice: ako posvađana djeca ne mogu da se dogovore, tada Tata i Mama uzimaju stvar u svoje ruke. I presuđuju. Samo loš Tata i loša Mama ostavljaju djecu da se beskrajno dugo glože i svađaju oko nevažnih stvari. Međunarodna zajednica je, dakle, loš roditelj. Ili, pedagoški govoreći – nevaspitani vaspitač. Marks nas podsjeća na to da – ,,sam odgajatelj mora biti odgajan”. Međunarodna zajednica to nije. Otuda logičko pitanje: kakva to mogu biti djeca koja, već dvadeset godina, žive pod patronatom nevaspitanog vaspitača? I kratak odgovor – nikakva! O tome se u Bosni i Hercegovini danas radi!

MONITOR: Kakav će biti epilog ovog što se sada kuva u „bosanskom loncu”?
BAJTAL: Ma šta građani činili ništa se bitno ne može dogoditi preko noći. Njihove etno-vođe su isuviše premazani i licemjerni tipovi da bi se tek tako dali svrgnuti s unosnog trona vlasti. Međutim, ma koliko se vlastodršci trudili da izbjegnu nužne promjene, poslije ovog vala protesta, ništa ne bi trebalo ostati isto. Predstoji nam duga građanska, mirnodopska i civilizirana borba za svoja ljudska prava. Prava koja su nacionalisti na prevaru uzurpirali. Debelo zloupotrijebivši vlast, i skupo naplaćujući svoje hirove, nerad i neznanje, oni već dvadeset godina profitiraju na sveopštoj narodnoj bijedi i nevolji.

Dodikovo rušilaštvo

MONITOR: Milorad Dodik se optužuje da predano radi na razbijanju BiH. Kakav je Vaš komentar?
BAJTAL: On ne samo da radi na razbijanju Bosne, nego i ne krije da to radi. Zapravo, svojim javnim, napadno i degutantno antibosanskim nastupima, namiguje Beogradu,polažući strateški račun svojim tamošnjim velikodržavnim mentorima. Istovremno, također napadno i javno, Dodik, drugim okom, braneći tobože Dayton, namiguje međunarodnoj zajednici. Na taj način on se indirektno izvinjava za svoje antibosansko rušilaštvo i javnom servilnošću smekšava međunarodnu zajednicu da ga ne sankcionira.

Tako se, psihološki govoreći, Dodik pokazuje kao dvostruka, neautentična i nezrela ličnost, sklona, poput javne ženske, podati se svima onima koji mu mogu pomoći da se održi na vlasti. Politički netalentovan, on figurira još samo kao čovjek bez svoga “Ja”, i ponizni sluga mizerno dvolične igre i konformističke koketerije, čiju cijenu plaćaju građani BiH. Ali, to je jedini način da, negiranjem države i sijanjem međunacionalne mržnje, nezaposlenim i gladnim masama manjeg entiteta skrene pažnju sa ogromnog bogatstva kojeg se domogao na, najblaže govoreći, nezakonit i sumnjiv način.

O svemu tome neka se, na izborima 2014. izjasne ubogi kmetovi unitarnog klero-entitetskog feuda kojim Dodik, uz nesebično bratski-toplu pomoć, donedavno nedodirljivog, a sada već raščinjenog, gej-vladike Vasilija Kačavende, dugo i suvereno vlada.

Ogledalo vlastodržaca

MONITOR: Ministri sigurnosti i vanjskih poslova Fahrudin Radončić i Zlatko Lagumdžija nazivaju člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića „šefom mafije”. Mnogi se pitaju da li je takvo etiketiranje moguće bilo gdje u svijetu?
BAJTAL: Ma koliko čudna, ta retorika i nije tako tako loša. Javnost upravo iz te vrste uzajamnih optužbi saznaje sve ono što se inače vješto skriva. Po svemu sudeći, sve ono što kažu jedni o drugima nije daleko od istine. Vlastodršci su samo ogledalo jedni drugima, tako da u tim uzajamnim optužbama, vjerovatno nema velikih promašaja. Odnosno, uprkos svoj prizemnosti i oporosti uličnog jezika kojim se koriste, oni, još uvijek, ne opisuju jedni druge na način koji do kraja otkriva njihove dobro koordinarane stranačko-privatne rabote. Isto važi i na kolektivnom planu: “Sve nacije se izruguju jedna drugoj. I sve su u pravu” (A. Šopenhauer). Time se nacionalne svađe pokazuju kao jalov i uzaludan posao – presipanje iz šupljeg u prazno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo