Povežite se sa nama

INTERVJU

DR GORDANA MATKOVIĆ, FAKULTET ZA EKONOMIJU, FINANSIRANJE, I ADMINISTRACIJU, BEOGRAD: Evropa, ali bez iluzija

Objavljeno prije

na

Podstaknuti uzavrelim populizmom lakog ugledanja na razvijene zemlje EU, zaboravljamo da su naši sadašnji parametri važni za razvoj bitno drugačiji i olako prihvatamo „brzinu” koja nam se, navodno, nudi.Tako je od „švedskog standarda” kojim nas je zaludjivao Slobodan Milošević do dizanja očekivanja od vlada koje su u Srbiji,ali ne samo u njoj došle posle njega. O obećanjima, mogućnostima i dobroj vjeri razgovarali smo sa ekonomistkinjom i sociološkinjom dr Gordanom Matković koja je i sama, kao ministarka za socijalna pitanja u vladama Zorana Đinđića i kasnije Zorana Živkovića, bila pred velikim izazovima. Profesorka Matković je u javnosti izuzetno visoko ocenjivana kao ministarka, a dobitnica je i nagrade Konstantin Obradović za unapredjenje ljudskih prava kao i nagrade Erste fondacije i Evropske banke za obnovu i razvoj za žene u biznisu i vladi. Radila je i kao savetnica Svetske banke, UNICEF i UNDP.

MONITOR: Možemo li prema standardima Svetske banke, govoriti da kao region živimo u siromašnijem dijelu svijeta?
MATKOVIĆ: Nismo u siromašnijem delu. Prema klasifikaciji Svetske banke zemlje u regionu spadaju u zemlje sa višim srednjim dohotkom. U najvećem broju zemalja iz našeg regiona mereno prema liniji siromaštva od 1, pa i 2,5 američkih dolara jednake kupovne snage, dnevno siromaštvo se gotovo ne može «uhvatiti», a prema liniji od 5 dolara dnevno je uporedivo sa siromaštvom izmerenim u Latviji ili Poljskoj, i manje je nego u Rumuniji i Bugarskoj. Nešto je veće prema ovim podacima jedino siromaštvo u Makedoniji.

Subjektivno siromaštvo je međutim relativno visoko u našem regionu, verovatno jer se za mnoge standard smanjio u odnosu na period pre ratova i raspada bivše Jugoslavije. Dodatno na subjektivan osećaj ili strah od siromaštva utiče i porast neizvesnosti koja je neminovni pratilac tranzicije, ali i velike krize, iz koje još nismo izašli. Sve ovo su naravno statistike, koje nisu mnogo utešne ako se svakodnevno borite da pokrijete najnužnije potrebe – kako god one bile definisane, po evropskim ili po afričkim standardima.

MONITOR: Ako je motor razvoja za nas investiranje sa strane koje teško obezbedjujemo, a i kad ga ima ispostavlja se da je dato sa prikrivenim namerama. Dosta privatizacija je propalo, neke se vuku po sudovima, a gotovo je prestalo nuđenje grinfild investicija. Da li je neka vrsta našeg „nju-dila” moguća i poželjna?
MATKOVIĆ: Pa ja mislim da mi u regionu uopšte nismo iscrpeli ni reforme za koje znamo da su neophodne, i koje su fundamentalan preduslov ekonomskog razvoja i privlačenja investicija. Pravosudni sistem, administrativne barijere poslovanja, regulacija tržišta rada, da pomenem samo neke. Šta smo uradili sa reformama obrazovanja, i na kom mestu se nalazimo prema testiranjima matematičke i čitalačke pismenosti petnaestogodišnjaka?

Što se tiče «new deal» programa, čini mi se da ima prostora da se redizajnira socijalna država imajući u vidu da su se uslovi veoma promenili u odnosu na vreme kada je ona na ovim prostorima nastajala. Suviše je mnogo elemenata koji su vrlo velikodušni, barem na papiru, suviše je malo ljudi koji imaju stalan posao, bez prekida karijere i koji mogu da se oslone na sigurnost koju im nudi Bizmarkov sistem socijalnog osiguranja…

Možda treba da razmotrimo modele finansiranja zdravstva iz budžeta, a ne iz socijalnog osiguranja. Time bismo i ukupnu cenu rada smanjili što bi moglo da bude povoljno za investicije (iako ovo sigurno nije dovoljan uslov, kao što smo na primeru mnogih zemalja mogli da vidimo). Naravno da mora pažljivo da se odmeri u kojoj meri bi onda morao da se poveća porez na zarade, ali svakako i PDV, ili neki drugi porezi i kakve bi to efekte imalo na povećanje siromaštva. I naravno kakve to posledice ima na samo zdravstvo i njegovo funkcionisanje. Pitanje je i da li instituti porodične i invalidske penzije treba da se finansiraju kroz penzijski fond ili on treba pre svega da finansira starosne penzije, a da se zaštita od drugih vrsta rizika rešava kroz budžetsko finansiranje.

MONITOR: Da li je uopšte zamislivo da se ostvari nešto od onoga što je proklamovao politički autor Nju dila, Frenklin D. Ruzvelt pred smrt, kao drugu povelju o pravima, posle one o „četiri slobode” iz 1941. (verske, slobode mišljenja i slobode od straha i bede)?Pokušaji Ruzveltovih istomišljenika na čelu SAD nisu kasnije u tom pravcu daleko odmakli?
MATKOVIĆ: Američka država, pogotovo u socijalnom sektoru je potpuno drugačije koncipirana od evropskih država blagostanja. A zapravo ono što je Ruzvelt proklamovao u drugoj povelji o pravima veoma liči na evropske, a pogotovo na nordijske države blagostanja. Dakle moguće je, ali izgleda da nije baš verovatno u Americi čiji su temelji mnogo drugačiji i koja ne može ili ne želi da napravi ni značajniji iskorak od opredeljenja za tržišno obezbedjivanje zdravstvene zaštite za većinu stanovnika.

MONITOR: Kako kao ekonomistkinja i sociološkinja ali i sa iskustvom ministarke u vladi Zorana Đinđića, ocjenjujete najnovija „resorna” obećanja u vezi sa ekonomskom i razvojnom politikom sa jedne strane i socijalnom, sa druge, u rekonstruisanoj Vladi Srbije?
MATKOVIĆ: Mislim da nije dobro da se daju ocene pre nego što vlada izadje sa jasnijim planom promena. Neobično je jedino da se govori o nekim vrlo krupnim promenama koje bi, po mom mišljenju, morale da se pokrenu na početku četvorogodišnjeg mandata da bi bilo dovoljno vremena da se pažljivo osmisle, izanaliziraju i sprovedu. Mislim da smo imali previše reformi koje su bile ishitrene ili započete pa zaustavljene, jer naredna vlada ili nije bila u stanju ili nije htela da ih dovrši. Ipak moram da priznam da više nade polažem da će Evropa da izadje iz krize i da bi to moglo da ima mnogo veći efekat nego reforme koje se najavljuju.

MONITOR: U zemljma u našem regionu očigledna je dubina korijena organizovanog kriminala. I sa Zapada dolazio je veliki podsticaj da se iskoriste slabosti sudstva i raširene korupcije. Mogu li se kroz članstvo ili postupak pristupanja EU značajno smanjiti ovi problemi koji guše razvojne šanse na Balkanu?
MATKOVIĆ: Naravno da i u razvijenim zemljama postoji i kriminal i da se on širi i povezuje sa domaćim kriminalom i da traži slabosti sistema. Mi ne smemo da imamo iluzije u pogledu tog razvijenog sveta, a pogotovo EU, i treba da budemo spremni i da znamo da sve što je negativno i postoji kod nas, postoji i kod njih. Samo što su te zemlje ipak mnogo više uređene, mnogo je veći sloj društva koji je zaštićen kroz pravni sistem i institucije države. Ja verujem da bismo i mi kad- tad i kroz mehanizme spontanog razvoja ili prostog ugledanja stigli na taj nivo uređenosti države. Sa naglaskom na kad- tad. Ako želimo da ubrzamo proces uređenja države i društva verujem da je važan proces pristupanja EU, korišćenje njihovih modela, pa i finansijskih sredstava kako bismo odgovarajuće modele što pre mogli i da implementiramo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo