Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJILJANA KRIVOKAPIĆ, predsjednica Sindikata zdravstva SSSCG: Ulični protest ne dolikuje ljekarima

Objavljeno prije

na

Započeti pregovori između ministra zdravlja Miodraga Radunovića i Sindikata zdravstva nastavljaju se. Ministar tvrdi da vjeruje kako će dogovor biti postignut do 31.oktobra, te da, ipak, neće biti najavljenog generalnog štrajka zdravstvenih radnika. Za početak razgovora pitali smo dr Ljiljanu Krivokapić, predsjednicu Sindikata zdravstva pri Savezu samostalih sindikata Crne Gore, ljekarku koja je šefica Koronarne jedinice Opšte bolnice Kotor, koliko je, iz sindikalnog ugla, nakon početnih razgovora realno da će zaista doći do dogovora. KRIVOKAPIĆ: Svaki pregovori završe nekim dogovorom, bilo pozitivnim bilo negativnim. Dugo nam je trebalo da drugog socijalnog partnera –Vladu i Ministarstvo zdravlja ubijedimo da moramo pregovarati. Zato – neću da prejudiciram ishode pregovora, učinićemo sve da budemo svi zadovoljni.

MONITOR: Na koju vrstu kompromisa ste spremni da pristanete da bi došlo do dogovora i da bi izbjegli generalni štrajk?
KRIVOKAPIĆ: Pristali bismo da se u periodu od nekoliko mjeseci svi naši zahtjevi realizuju. Ono oko čega se ne možemo dogovarati je da se plate u cjelosti vrate na nivo od 2009. godine.

MONITOR: Šta Vama, u ovom trenutku, najviše smeta u sistemu zdravstva? Da li su to samo male plate ili i loši uslovi u kojima radite, mnogo priče o reformama a malo rezultata….?
KRIVOKAPIĆ: Narušen dignitet struke koji proizilazi iz malih i nesrazmjernih zarada shodno stepenu obrazovanja, stambena problematika koja mora da ima i projekciju za trajno rješenje problema. Tu podrazumijevam stvaranje stambenih zadruga koje bi bile i stalan izvor prihoda za gradnju novih objekata, zatim reforma na stabilnim osnovama koja bi podrazumijevala manje glomazno zdravstvo, a dostupnost korisniku usluga u svakom trenutku, da imate u popodnevnim satima i dijagnostiku i doktora…

MONITOR: Prije nekoliko dana ministar Radunović je ustvrdio da pojedini zdravstveni radnici koji se ,,pojavljuju” u medijima manipulišu činjenicima o zaradama i stvarnom radu. Znate li na koga ministar misli kada priča o manipulacijama podacima, te da li i Vi mislite da ih je zaista i bilo? Kako su moguće tolike razlike u platama?
KRIVOKAPIĆ: Tolike razlike u platama nisu moguće ako se poštuje granski kolektivni ugovor i način njihovog obračuna. SSCG i Ministarstvo rada i socijalnog staranja načinili su sporazum o obračunu zarada i dali formulu kojom se plata obračunava. Zarada se sastoji od startnog dijela plate koji sada iznositi 54 eura plus koeficijent složenosti za stepen obrazovanja uvećan za minuli rad puta obračunska vrijednost koeficijenta koja je određena na nacionalnom nivou i iznosi 90 posto. Zarada za redovni rad do petnaest sati medicinske sestre sa deset godina staža i sa minulim radom je 280 eura, a medicinske sestre sa 30 godina staža i minulim radom 320. Uz to te sestre, osim smjenskog rada i eventualne pripravnosti u pojedinim ustanovama ne mogu da zarade više. Specijalista sa koeficijentom složenosti 8,50 za 176 sati radnog vremena ima 513,47 eura za redovan rad, uvećan za 40 eura koji imaju svi zaposleni. To je oko 560 eura i to je istina. Svaki drugi podatak je sveukupna zarada kada ste dežurni, pripravni i imate maksimalno 40 sati prekovremenog rada. Te kolege to i zarade, jer svoje slobodno vrijeme daju sistemu zdravstva maksimalno se angažujući da budu na usluzi pacijentu. Sat pripravnosti je kada ste kući i u obavezi da po pozivu budete na raspolaganju u struci – 0,29 centi, a kada sat vremena dođete i pružite uslugu to iznosi 5,25 eura. Dežurstvo 16 sati u neto iznosi je 47,70 eura, a 24 sata 66,75 eura. Sami procijenite da li se sa maksimalnom angažovanošću može mnogo više zaraditi. Zarada, za sada, nije moguća po učinku jer ne postoje norme i ljekar će isto zaraditi pregledao jednog ili 50 pacijenata. Lično ću podržati zahtjev Ministarstva zdravlja da se izvrši provjera svih primanja u zdravstvu i otklone sumnje u enormna primanja pojedinaca.

MONITOR: U Ministarstvu zdravlja i Vladi i dalje tvrde da nema novca za povećanje zarada. Vi ste iznijeli podatak, kao kontraargument, da su plate pojedinih direktora i preko osam hiljada eura i naveli primjer Rudnika uglja. Iz te firme su odmah najavili tužbu? Da li to vidite kao vid pritiska na Vas i druge čelnike Sindikata zdravstva?
KRIVOKAPIĆ: Oni su dali demanti i ja im vjerujem. Poenta priče je bila druga, da se svi zajedno izborimo u ovim kriznim i teškim vremenima uštedama na svim nivoima. Ja im se izvinjavam.

MONITOR: Rekli ste ,,dići ćemo cijelu Crnu Gora na noge” i pozvali ostale koji su nezadovoljni statusom u državi da podrže štrajk. Mislite li da se i u Crnoj Gori, kao i svuda na svijetu, može pokrenuti neki veći bunt s obzirom na to da ga kod nas uporno nema i pored svega kroz što prolazimo?
KRIVOKAPIĆ: Iskazivanje nezadovoljstva su imale i druge potrošačke jedinice koje se finansiraju iz Budžeta. Razumjećete me – mi smo intelektualci i ne želimo da nezadovoljstvo iskazujemo uličnim protestima. Nadam se da ćemo pregovorima uspjeti da naše zahtjeve i realizujemo. Prateći eskalaciju nezadovoljstva u svijetu svi smo zabrinuti. Mislim da Crnoj Gori to nije potrebno. Mi smo po broju stanovnika mala zemlja i lakše je riješiti socijalni položaj zaposlenih. To očekujem od odgovorne Vlade.

MONITOR: Malo je ljekara štrajkovalo. Kako to tumačite? Zašto ljekari nisu spremni da sa kolegama koji su se odvažili na štrajk zajedno izađu sa svojim zahtjevima?
KRIVOKAPIĆ: Ljekari su takođe nezadovoljni. Štrajkovalo se na više načina: na radnom mjestu u foajeima, i u krugu zdravstvenih ustanova. U svim gradovima je bilo puno ljekara. U KBC nešto manje. Razloge znaju oni sami ili su zadovoljni, ili im je neprijatno da protestuju, ili se plaše posljedica. Uz to ne zaboravite – da je tamo mnogo strožiji minimum procesa rada koji zahtijeva da više od pedeset posto službi mora da radi. Štrajk je samo upozoranje na permanentno smanjenje zarada u navedenom periodu.

MONITOR: Zdravstveni radnici, iako podijeljeni u Savez slobodnih sindikata i Uniju slobodnih sindikata – sada su istupili zajednički. Mislite li da ste to trebali i ranije uraditi? Razmišljate li da ujedinite ta dva sindikata?
KRIVOKAPIĆ: Ako bi to bilo za dobro svih nas, zašto da ne. Sindikat ne čine pojedinci već sveukupno članstvo, koje je u ovom trenutku okupljeno oko istih zahtjeva.

MONITOR: Da li postoje pritisci na članove sindikata koji dolaze iz sistema zdravstva i ko obično vrši taj pritisak i na kakav način?
KRIVOKAPIĆ: Ne, to odgovorno tvrdim niti ima potrebe za tim, naši zahtjevi su proistekli iz realnosti.

MONITOR: Kada bi dobili priliku da stanete na čelo crnogorskog zdravstvenog sistema koji bi bili prvi potezi koje biste Vi napravili?
KRIVOKAPIĆ: Nemam takve ambicije, ali bih svakako formirala tim koji će imati ideje, znanje i potencijal za kreiranje zdravstvene politike. Ne mora se sve iz okruženja prepisati, dala bih svoje viđenje.

MONITOR: Građani često zdravstvo karakterišu kao sistem – podložan korupciji, slabo organizovan i prepun neljubaznih i bezvoljnih uposlenika. Da li mislite da ta tri kriterijuma smiju da imaju veze sa visinom plate s obzirom na to da su zakonska, profesionalna i moralna obaveza zdravstvenih radnika? Šta uraditi po tom pitanju?
KRIVOKAPIĆ: Neljubaznost i bezvoljnost je individualna karakteristika i odlika ličnosti. Borba protiv korupcije ukoliko je ima treba da je obaveza svih nas – i zaposlenih i pacijenata da kada je prepoznaju – prijave. Bolestan čovjek je ranjiv tako da mu lijepa riječ puno znači, a naše nezadovoljstvo ne smije da se osjeti prema njemu. Povećanje zarada je ujedno i vid borbe protiv korupcije.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo