Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJUBO JURČIĆ, PROFESOR NA EKONOMSKOM FAKULTETU U ZAGREBU: Globalizacija se usporava

Objavljeno prije

na

Države sada nastoje što veći dio proizvodnje, pogotovo strateških proizvoda, zaokružiti na vlastitom teritoriju. Ono što Trump glasno kaže ,,America first”, to većina zemalja šuteći radi. Globalizacija se usporava, a u nekim dijelovima ide nazad

 

MONITOR: Analitičari su virus  koronu nazvali ekonomski tornado. Kako će se ona odraziti na svjetsku ekonomiju?  

JURČIĆ: Odraziti će se negativno sasvim sigurno. Koliko negativno ovisi o tome koliko će dugo pandemija trajati, koliko će biti snažna, odnosno koliko će duboko prodrijeti u ekonomsku i socijalnu sferu života na jednoj strani, a kakve mjere i koliko snažne će poduzimati pojedina država i međunarodne (MMF, Svjetska banka…) i regionalne organizacije (EU) na drugoj. Ovdje  je bitna i komponenta ponašanja ljudi, jer  kriza izvire iz zdravstvene domene i teško je ljude natjerati da se drže pravila ponašanja.

Još uvijek je nemoguće davati neke približno točne procjene, jer pandemija kod najvećih i najrazvijenih zemalja nije još dosegnula vrhunac. Kad se potvrdi da je vrhunac prošao, na iskustvu Kine i drugih azijskih zemalja, moći će se davati puno preciznije procjene. Temeljna   procjena je uvijek utjecaj na rast svjetskog BDP i na nezaposlenost. BDP će pasti, a nezaposlenost rasti sa svim posljedicama takvog kretanja.  Prije krize on je za 2020. godinu bio procijenjen na ,,mršavih” 2,9 procenata, a već sad  procjene padaju prema dva procenta. Kineska stopa rasta bila je procijenjena na preko šest odsto, a sada se procjene kreću ispod pet odsto. Ali znajući organiziranost i disciplinu Kine, oni bi povećanim naporom do kraja godine mogli u većoj mjeri nadoknaditi taj pad. Naravno, utjecaj na pojedine zemlje i pojedine sektore biti će različit.

MONITOR: Objavljeno je da  bi korona mogla koštati svjetsku ekonomiju 1.100 milijardi dolara.

JURČIĆ: Najčešće procjene se kreću: 15 odsto vjerojatnosti da će svjetski BDP biti manji za pet odsto u odnosu na stopu rasta da nije bilo krize, 60 odsto vjerovatnosti da će biti manji za 1,25 odsto i 25 odsto vjerorjatnosti da će smanjiti za 0,1 odsto. Ako je ukupna svjetska proizvodnja  oko 90 tisuća milijardi dolara i ako prihvatimo najvjerojatniju sadašnju procjenu (od 60 odsto) koja kaže da će svjetski BDP biti manji za  1,25 odsto, onda se taj iznos kreće oko 1.100 milijardi dolara.

MONITOR: Predsjednik SAD-a Donald Tramp  izjavio je da ,,ovo nije finansijska kriza”, nego ,,samo privremena situacija koju ćemo zajedno prevazići kao država i svijet”. Sličan je stav do skoro bio i pojedinih evropskih zvaničnika. 

JURČIĆ: Tako je izjavljivao do prije desetak dana, a onda je odjednom počeo shvaćati veličinu opasnosti, prije svega za ekonomiju. Ovih dana američki parlament usvaja zakon o kompenziranju štete od korone  u iznosu od  2.000 milijardi dolara, ili oko 10 odsto američkog BDP-a.  To je zasigurno, nakon Drugog svjetskog rata, financijski najveća intervencija neke države. Na početku krize i engleski premijer se slično ponašao da bi ubrzo radikalno promijenio pristup pandemijskoj krizi.

MONITOR: Hoće Ii ipak korona promijeniti kompletnu svjetsku ekonomiju?

JURČIĆ: Svjetska ekonomija se počela mijenjati nakon prošle financijske krize od 2008/09. godine. Zaustavljen je razvoj globalnih lanaca vrijednosti, koji su se razvijali do 2008, usporene su prekogranične investicije, veliki broj zemalja izradio je strategije svog industrijskog razvoja, koje su prije rađene tajno, a sad se to više ne skriva, zemlje nastoje što veći dio proizvodnje, pogotovo strateških proizvoda, zaokružiti na vlastitom teritoriju.

Ono što Trump glasno kaže ,,America first”, to većina zemalja šuteći radi. Globalizacija se usporava, a u nekim djelovima ide nazad. Razvoj Kine mijenja međunarodnu političku strukturu.

MONITOR: Je li  EU ostavila Zapadni Balkan na cjedilu kad je riječ o solidarnosti?

JURČIĆ: Ne samo Zapadni Balkan. Problem je i solidarnost  sjevera s jugom EU. Najveća prepreka razvoju EU je nedostatak solidarnosti. A solidarnost između europskih zemlja je osnovni  temelj ujedinjavanja u EU. Politika je trebala razvijati solidarnost među zemljama i međusobno se ispomagati u razvoju,  a poduzeća trebaju konkurirati na jedinstvenom tržištu.

Međutim, problem je što zemlje međusobno konkuriraju, a ujedinjavanje Europe je prepušteno kapitalu. To je kao da ste dali vuku ovce na čuvanje.

MONITOR: Avioprevoznicima prijeti smanjenje prihoda od 113 milijardi dolara u ovoj godini, upozorila je međunarodna Asocijacija za transport. Jesu li transport i turizam na najvećem udaru korone? 

JURČIĆ: Točno. Sve djelatnosti koje su vezane za kretanje ljudi prve su i najviše pogođene. Smanjivanjem njihove aktivnosti u drugom koraku pogađe njihove dobavljače i kooperante i tako u lancu. Međutim, zbog zatvaranja granica prekidaju se lanci nabave i prodaje.  Tržište se počne urušavati i cijela privreda  propada.

MONITOR: Njemačke ekonomiste posebno brine situacija u Italiji, koja je najteže pogođena korona virusom. Kažu da će to neminovno imati posljedice po čitavu privredu u Evropi.

JURČIĆ: Udio Italije u EU ekonomiji je  oko 14 odsto. Inače, Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska čine preko 60 odsto EU proizvodnje. Mali potres u nekoj od njih osjeti cijela EU.

MONITOR: I kod nas se panično kupuje roba široke potrošnje. Analitičari kažu da bi, kad bi svi pohrlili da  stvaramo zalihe, samo 20 odsto populacije uspjelo da pribavi životne namirnice za najviše nedjelju ili dvije, a ostali bi ostali  uskraćeni…

JURČIĆ: To je približno točno. Zbog  optimalizacije poslovanja ne drže se velike zalihe. Najgore je što se većinom snadbijevamo iz inozemstva. Jedino je Srbija u malo boljem položaju što se tiče osnovnih namirnica. Nedopustiva  neoprostiva  greška politike!

MONITOR: Šta bi se desilo da sada svaki štediša ode u banku da podigne svoju ušteđevinu? Bi li propao svjetski bankarski sistem?

JURČIĆ: Raspao bi se bankarski, financijski i monetarni sustav na kojemu se, uz industrijsku revoluciju, razvila naša industrijska civilizacija. Tako da bi propao svjetski ekonomski, a ne samo bankarski sustav. Zbog svoje pohlepe bankari i financijski špekulanti su proizveli sve financijske i ekonomske krize od nastanka ,,papirnatog” i  knjiškog novca do danas. Postojeći financijski sistem im to omogućuje.

MONITOR: Neki  tvrde da veću štetu privredi nanose mjere država i nadležnih institucija u borbi protiv ove pandemije nego sam virus. Pri tom prije svega misle na ograničavanje putovanja i zatvaranje firmi koje posluju internacionalno.

JURČIĆ: Zbog prevelike informiranosti možda je panika veća nego što bi realno trebala biti. To ima povratnu vezu na političare-donositelje odluka, pa oni nastoje biti još više iznad panike što opet dodatno povećava paniku.

MONITOR: Zašto je pogrešno ovaj problem posmatrati kao finansijsku i ekonomsku krizu? 

JURČIĆ: Izvor krize ovaj put nije došao iz financijskog ili ekonomskog sektora. Međutim, ako se ovoj (zdravstvenoj) krizi ne budu na vrijeme i na odgovarajući način  prilagodili instrumenti ekonomske politike, ona će proizvesti krizu u  ekonomiji i financijama. Ako se to ne spriječi, kriza će se kroz privredu slično širiti kao i korona sada među ljudima. Zato je važno djelovanje ekonomske politike,  odmah, pametno i snažno. I neće biti dovoljno djelovanje samo u okviru države,  nego će biti nužna koordinirana politika na globalnom nivou: IMF, WB, EU. Ako to izostane, onda će manje razvijene zemlje podnijeti natproporcionalno veći teret.

MONITOR: Vi ste nedavno izjavili da korona virus ekonomski neće donijeti ništa dobro, a da politički može imati i neke dobre strane. Koje bi to mogle biti dobre strane kad je riječ o politici?

JURČIĆ: Svaka kriza je test ispravnosti različitih teorija, ideologija i politika. Kaže se da su krize ,,Sveti gral” znanosti. Tako će i ova kriza rasvijetliti  koliko su naše ,,teorije” na kojima se zasnivaju politike  ispravne ili pogrešne i ljudima koji se ne bave znanošću. Naše zemlje propadaju otkad je politika prekinula  vezu s nacionalnom znanošću i zapostavljanjem njenog razvoja. Uglavnom su nestale institucije koje bi trebale služiti vladama u kreiranju razvojnih politika, a poduzetnicima u kreiranju poslovnih politika.

 

Antivirusni paket

 

MONITOR: Kakav Vi ,,antivirusni paket” mjera predlažete da bi se spriječile katastrofalne ekonomske posljedice u državama našeg regiona? 

JURČIĆ: Intervju je prekratak format za to. Mjere  trebaju biti podijeljene na one koje moraju biti donešene za odmah, za rok od šest mjeseci i za rok od godinu dana. One također trebaju biti sistemitizirane u tri područja: financijske, privredne (proizvodnja) i institucionalne.

Odmah se jedino mogu poduzeti financijske mjere s ciljem da se održi postojeći financijski, bankarski i proizvodni sustav. Tu je najvažnija suradnja ministarstva financija, centralne banke i ministarstva privrede, s  jasno definiranim ciljevima. Sveti ciljevi ekonomske politike su: održavanje domaće proizvodnje i  zaposlenosti, osobito u ovakvim kriznim situacijama. Druga dva cilja ekonomske politike unutranja i vanjska ravnoteža u ovakvim razdobljima trebaju biti fleksibilni, bez ograničenja u ostvarivanju prva dva cilja.

Na rok od šest mjeseci treba pokrenuti domaću proizvodnju, osobito strateških proizvoda,  supstituciju uvoza, gdje se god to može i slično. U ovom roku, također, treba preispitati ispravnost politike iz prethodnih razdoblja. Na temelju te analize treba napraviti plan promjena politika, kreiranje novih politika  i izgradnje institucija koje će razrađivati, provoditi, kontrolirati i korigirati novodonešene politike. Ovo treba sve napraviti i početi  provoditi u roku do godine dana.

                                                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo