Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJUBO JURČIĆ, PROFESOR NA EKONOMSKOM FAKULTETU U ZAGREBU: Globalizacija se usporava

Objavljeno prije

na

Države sada nastoje što veći dio proizvodnje, pogotovo strateških proizvoda, zaokružiti na vlastitom teritoriju. Ono što Trump glasno kaže ,,America first”, to većina zemalja šuteći radi. Globalizacija se usporava, a u nekim dijelovima ide nazad

 

MONITOR: Analitičari su virus  koronu nazvali ekonomski tornado. Kako će se ona odraziti na svjetsku ekonomiju?  

JURČIĆ: Odraziti će se negativno sasvim sigurno. Koliko negativno ovisi o tome koliko će dugo pandemija trajati, koliko će biti snažna, odnosno koliko će duboko prodrijeti u ekonomsku i socijalnu sferu života na jednoj strani, a kakve mjere i koliko snažne će poduzimati pojedina država i međunarodne (MMF, Svjetska banka…) i regionalne organizacije (EU) na drugoj. Ovdje  je bitna i komponenta ponašanja ljudi, jer  kriza izvire iz zdravstvene domene i teško je ljude natjerati da se drže pravila ponašanja.

Još uvijek je nemoguće davati neke približno točne procjene, jer pandemija kod najvećih i najrazvijenih zemalja nije još dosegnula vrhunac. Kad se potvrdi da je vrhunac prošao, na iskustvu Kine i drugih azijskih zemalja, moći će se davati puno preciznije procjene. Temeljna   procjena je uvijek utjecaj na rast svjetskog BDP i na nezaposlenost. BDP će pasti, a nezaposlenost rasti sa svim posljedicama takvog kretanja.  Prije krize on je za 2020. godinu bio procijenjen na ,,mršavih” 2,9 procenata, a već sad  procjene padaju prema dva procenta. Kineska stopa rasta bila je procijenjena na preko šest odsto, a sada se procjene kreću ispod pet odsto. Ali znajući organiziranost i disciplinu Kine, oni bi povećanim naporom do kraja godine mogli u većoj mjeri nadoknaditi taj pad. Naravno, utjecaj na pojedine zemlje i pojedine sektore biti će različit.

MONITOR: Objavljeno je da  bi korona mogla koštati svjetsku ekonomiju 1.100 milijardi dolara.

JURČIĆ: Najčešće procjene se kreću: 15 odsto vjerojatnosti da će svjetski BDP biti manji za pet odsto u odnosu na stopu rasta da nije bilo krize, 60 odsto vjerovatnosti da će biti manji za 1,25 odsto i 25 odsto vjerorjatnosti da će smanjiti za 0,1 odsto. Ako je ukupna svjetska proizvodnja  oko 90 tisuća milijardi dolara i ako prihvatimo najvjerojatniju sadašnju procjenu (od 60 odsto) koja kaže da će svjetski BDP biti manji za  1,25 odsto, onda se taj iznos kreće oko 1.100 milijardi dolara.

MONITOR: Predsjednik SAD-a Donald Tramp  izjavio je da ,,ovo nije finansijska kriza”, nego ,,samo privremena situacija koju ćemo zajedno prevazići kao država i svijet”. Sličan je stav do skoro bio i pojedinih evropskih zvaničnika. 

JURČIĆ: Tako je izjavljivao do prije desetak dana, a onda je odjednom počeo shvaćati veličinu opasnosti, prije svega za ekonomiju. Ovih dana američki parlament usvaja zakon o kompenziranju štete od korone  u iznosu od  2.000 milijardi dolara, ili oko 10 odsto američkog BDP-a.  To je zasigurno, nakon Drugog svjetskog rata, financijski najveća intervencija neke države. Na početku krize i engleski premijer se slično ponašao da bi ubrzo radikalno promijenio pristup pandemijskoj krizi.

MONITOR: Hoće Ii ipak korona promijeniti kompletnu svjetsku ekonomiju?

JURČIĆ: Svjetska ekonomija se počela mijenjati nakon prošle financijske krize od 2008/09. godine. Zaustavljen je razvoj globalnih lanaca vrijednosti, koji su se razvijali do 2008, usporene su prekogranične investicije, veliki broj zemalja izradio je strategije svog industrijskog razvoja, koje su prije rađene tajno, a sad se to više ne skriva, zemlje nastoje što veći dio proizvodnje, pogotovo strateških proizvoda, zaokružiti na vlastitom teritoriju.

Ono što Trump glasno kaže ,,America first”, to većina zemalja šuteći radi. Globalizacija se usporava, a u nekim djelovima ide nazad. Razvoj Kine mijenja međunarodnu političku strukturu.

MONITOR: Je li  EU ostavila Zapadni Balkan na cjedilu kad je riječ o solidarnosti?

JURČIĆ: Ne samo Zapadni Balkan. Problem je i solidarnost  sjevera s jugom EU. Najveća prepreka razvoju EU je nedostatak solidarnosti. A solidarnost između europskih zemlja je osnovni  temelj ujedinjavanja u EU. Politika je trebala razvijati solidarnost među zemljama i međusobno se ispomagati u razvoju,  a poduzeća trebaju konkurirati na jedinstvenom tržištu.

Međutim, problem je što zemlje međusobno konkuriraju, a ujedinjavanje Europe je prepušteno kapitalu. To je kao da ste dali vuku ovce na čuvanje.

MONITOR: Avioprevoznicima prijeti smanjenje prihoda od 113 milijardi dolara u ovoj godini, upozorila je međunarodna Asocijacija za transport. Jesu li transport i turizam na najvećem udaru korone? 

JURČIĆ: Točno. Sve djelatnosti koje su vezane za kretanje ljudi prve su i najviše pogođene. Smanjivanjem njihove aktivnosti u drugom koraku pogađe njihove dobavljače i kooperante i tako u lancu. Međutim, zbog zatvaranja granica prekidaju se lanci nabave i prodaje.  Tržište se počne urušavati i cijela privreda  propada.

MONITOR: Njemačke ekonomiste posebno brine situacija u Italiji, koja je najteže pogođena korona virusom. Kažu da će to neminovno imati posljedice po čitavu privredu u Evropi.

JURČIĆ: Udio Italije u EU ekonomiji je  oko 14 odsto. Inače, Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska čine preko 60 odsto EU proizvodnje. Mali potres u nekoj od njih osjeti cijela EU.

MONITOR: I kod nas se panično kupuje roba široke potrošnje. Analitičari kažu da bi, kad bi svi pohrlili da  stvaramo zalihe, samo 20 odsto populacije uspjelo da pribavi životne namirnice za najviše nedjelju ili dvije, a ostali bi ostali  uskraćeni…

JURČIĆ: To je približno točno. Zbog  optimalizacije poslovanja ne drže se velike zalihe. Najgore je što se većinom snadbijevamo iz inozemstva. Jedino je Srbija u malo boljem položaju što se tiče osnovnih namirnica. Nedopustiva  neoprostiva  greška politike!

MONITOR: Šta bi se desilo da sada svaki štediša ode u banku da podigne svoju ušteđevinu? Bi li propao svjetski bankarski sistem?

JURČIĆ: Raspao bi se bankarski, financijski i monetarni sustav na kojemu se, uz industrijsku revoluciju, razvila naša industrijska civilizacija. Tako da bi propao svjetski ekonomski, a ne samo bankarski sustav. Zbog svoje pohlepe bankari i financijski špekulanti su proizveli sve financijske i ekonomske krize od nastanka ,,papirnatog” i  knjiškog novca do danas. Postojeći financijski sistem im to omogućuje.

MONITOR: Neki  tvrde da veću štetu privredi nanose mjere država i nadležnih institucija u borbi protiv ove pandemije nego sam virus. Pri tom prije svega misle na ograničavanje putovanja i zatvaranje firmi koje posluju internacionalno.

JURČIĆ: Zbog prevelike informiranosti možda je panika veća nego što bi realno trebala biti. To ima povratnu vezu na političare-donositelje odluka, pa oni nastoje biti još više iznad panike što opet dodatno povećava paniku.

MONITOR: Zašto je pogrešno ovaj problem posmatrati kao finansijsku i ekonomsku krizu? 

JURČIĆ: Izvor krize ovaj put nije došao iz financijskog ili ekonomskog sektora. Međutim, ako se ovoj (zdravstvenoj) krizi ne budu na vrijeme i na odgovarajući način  prilagodili instrumenti ekonomske politike, ona će proizvesti krizu u  ekonomiji i financijama. Ako se to ne spriječi, kriza će se kroz privredu slično širiti kao i korona sada među ljudima. Zato je važno djelovanje ekonomske politike,  odmah, pametno i snažno. I neće biti dovoljno djelovanje samo u okviru države,  nego će biti nužna koordinirana politika na globalnom nivou: IMF, WB, EU. Ako to izostane, onda će manje razvijene zemlje podnijeti natproporcionalno veći teret.

MONITOR: Vi ste nedavno izjavili da korona virus ekonomski neće donijeti ništa dobro, a da politički može imati i neke dobre strane. Koje bi to mogle biti dobre strane kad je riječ o politici?

JURČIĆ: Svaka kriza je test ispravnosti različitih teorija, ideologija i politika. Kaže se da su krize ,,Sveti gral” znanosti. Tako će i ova kriza rasvijetliti  koliko su naše ,,teorije” na kojima se zasnivaju politike  ispravne ili pogrešne i ljudima koji se ne bave znanošću. Naše zemlje propadaju otkad je politika prekinula  vezu s nacionalnom znanošću i zapostavljanjem njenog razvoja. Uglavnom su nestale institucije koje bi trebale služiti vladama u kreiranju razvojnih politika, a poduzetnicima u kreiranju poslovnih politika.

 

Antivirusni paket

 

MONITOR: Kakav Vi ,,antivirusni paket” mjera predlažete da bi se spriječile katastrofalne ekonomske posljedice u državama našeg regiona? 

JURČIĆ: Intervju je prekratak format za to. Mjere  trebaju biti podijeljene na one koje moraju biti donešene za odmah, za rok od šest mjeseci i za rok od godinu dana. One također trebaju biti sistemitizirane u tri područja: financijske, privredne (proizvodnja) i institucionalne.

Odmah se jedino mogu poduzeti financijske mjere s ciljem da se održi postojeći financijski, bankarski i proizvodni sustav. Tu je najvažnija suradnja ministarstva financija, centralne banke i ministarstva privrede, s  jasno definiranim ciljevima. Sveti ciljevi ekonomske politike su: održavanje domaće proizvodnje i  zaposlenosti, osobito u ovakvim kriznim situacijama. Druga dva cilja ekonomske politike unutranja i vanjska ravnoteža u ovakvim razdobljima trebaju biti fleksibilni, bez ograničenja u ostvarivanju prva dva cilja.

Na rok od šest mjeseci treba pokrenuti domaću proizvodnju, osobito strateških proizvoda,  supstituciju uvoza, gdje se god to može i slično. U ovom roku, također, treba preispitati ispravnost politike iz prethodnih razdoblja. Na temelju te analize treba napraviti plan promjena politika, kreiranje novih politika  i izgradnje institucija koje će razrađivati, provoditi, kontrolirati i korigirati novodonešene politike. Ovo treba sve napraviti i početi  provoditi u roku do godine dana.

                                                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo