Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJUBO JURČIĆ, PROFESOR NA EKONOMSKOM FAKULTETU U ZAGREBU: Globalizacija se usporava

Objavljeno prije

na

Države sada nastoje što veći dio proizvodnje, pogotovo strateških proizvoda, zaokružiti na vlastitom teritoriju. Ono što Trump glasno kaže ,,America first”, to većina zemalja šuteći radi. Globalizacija se usporava, a u nekim dijelovima ide nazad

 

MONITOR: Analitičari su virus  koronu nazvali ekonomski tornado. Kako će se ona odraziti na svjetsku ekonomiju?  

JURČIĆ: Odraziti će se negativno sasvim sigurno. Koliko negativno ovisi o tome koliko će dugo pandemija trajati, koliko će biti snažna, odnosno koliko će duboko prodrijeti u ekonomsku i socijalnu sferu života na jednoj strani, a kakve mjere i koliko snažne će poduzimati pojedina država i međunarodne (MMF, Svjetska banka…) i regionalne organizacije (EU) na drugoj. Ovdje  je bitna i komponenta ponašanja ljudi, jer  kriza izvire iz zdravstvene domene i teško je ljude natjerati da se drže pravila ponašanja.

Još uvijek je nemoguće davati neke približno točne procjene, jer pandemija kod najvećih i najrazvijenih zemalja nije još dosegnula vrhunac. Kad se potvrdi da je vrhunac prošao, na iskustvu Kine i drugih azijskih zemalja, moći će se davati puno preciznije procjene. Temeljna   procjena je uvijek utjecaj na rast svjetskog BDP i na nezaposlenost. BDP će pasti, a nezaposlenost rasti sa svim posljedicama takvog kretanja.  Prije krize on je za 2020. godinu bio procijenjen na ,,mršavih” 2,9 procenata, a već sad  procjene padaju prema dva procenta. Kineska stopa rasta bila je procijenjena na preko šest odsto, a sada se procjene kreću ispod pet odsto. Ali znajući organiziranost i disciplinu Kine, oni bi povećanim naporom do kraja godine mogli u većoj mjeri nadoknaditi taj pad. Naravno, utjecaj na pojedine zemlje i pojedine sektore biti će različit.

MONITOR: Objavljeno je da  bi korona mogla koštati svjetsku ekonomiju 1.100 milijardi dolara.

JURČIĆ: Najčešće procjene se kreću: 15 odsto vjerojatnosti da će svjetski BDP biti manji za pet odsto u odnosu na stopu rasta da nije bilo krize, 60 odsto vjerovatnosti da će biti manji za 1,25 odsto i 25 odsto vjerorjatnosti da će smanjiti za 0,1 odsto. Ako je ukupna svjetska proizvodnja  oko 90 tisuća milijardi dolara i ako prihvatimo najvjerojatniju sadašnju procjenu (od 60 odsto) koja kaže da će svjetski BDP biti manji za  1,25 odsto, onda se taj iznos kreće oko 1.100 milijardi dolara.

MONITOR: Predsjednik SAD-a Donald Tramp  izjavio je da ,,ovo nije finansijska kriza”, nego ,,samo privremena situacija koju ćemo zajedno prevazići kao država i svijet”. Sličan je stav do skoro bio i pojedinih evropskih zvaničnika. 

JURČIĆ: Tako je izjavljivao do prije desetak dana, a onda je odjednom počeo shvaćati veličinu opasnosti, prije svega za ekonomiju. Ovih dana američki parlament usvaja zakon o kompenziranju štete od korone  u iznosu od  2.000 milijardi dolara, ili oko 10 odsto američkog BDP-a.  To je zasigurno, nakon Drugog svjetskog rata, financijski najveća intervencija neke države. Na početku krize i engleski premijer se slično ponašao da bi ubrzo radikalno promijenio pristup pandemijskoj krizi.

MONITOR: Hoće Ii ipak korona promijeniti kompletnu svjetsku ekonomiju?

JURČIĆ: Svjetska ekonomija se počela mijenjati nakon prošle financijske krize od 2008/09. godine. Zaustavljen je razvoj globalnih lanaca vrijednosti, koji su se razvijali do 2008, usporene su prekogranične investicije, veliki broj zemalja izradio je strategije svog industrijskog razvoja, koje su prije rađene tajno, a sad se to više ne skriva, zemlje nastoje što veći dio proizvodnje, pogotovo strateških proizvoda, zaokružiti na vlastitom teritoriju.

Ono što Trump glasno kaže ,,America first”, to većina zemalja šuteći radi. Globalizacija se usporava, a u nekim djelovima ide nazad. Razvoj Kine mijenja međunarodnu političku strukturu.

MONITOR: Je li  EU ostavila Zapadni Balkan na cjedilu kad je riječ o solidarnosti?

JURČIĆ: Ne samo Zapadni Balkan. Problem je i solidarnost  sjevera s jugom EU. Najveća prepreka razvoju EU je nedostatak solidarnosti. A solidarnost između europskih zemlja je osnovni  temelj ujedinjavanja u EU. Politika je trebala razvijati solidarnost među zemljama i međusobno se ispomagati u razvoju,  a poduzeća trebaju konkurirati na jedinstvenom tržištu.

Međutim, problem je što zemlje međusobno konkuriraju, a ujedinjavanje Europe je prepušteno kapitalu. To je kao da ste dali vuku ovce na čuvanje.

MONITOR: Avioprevoznicima prijeti smanjenje prihoda od 113 milijardi dolara u ovoj godini, upozorila je međunarodna Asocijacija za transport. Jesu li transport i turizam na najvećem udaru korone? 

JURČIĆ: Točno. Sve djelatnosti koje su vezane za kretanje ljudi prve su i najviše pogođene. Smanjivanjem njihove aktivnosti u drugom koraku pogađe njihove dobavljače i kooperante i tako u lancu. Međutim, zbog zatvaranja granica prekidaju se lanci nabave i prodaje.  Tržište se počne urušavati i cijela privreda  propada.

MONITOR: Njemačke ekonomiste posebno brine situacija u Italiji, koja je najteže pogođena korona virusom. Kažu da će to neminovno imati posljedice po čitavu privredu u Evropi.

JURČIĆ: Udio Italije u EU ekonomiji je  oko 14 odsto. Inače, Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska čine preko 60 odsto EU proizvodnje. Mali potres u nekoj od njih osjeti cijela EU.

MONITOR: I kod nas se panično kupuje roba široke potrošnje. Analitičari kažu da bi, kad bi svi pohrlili da  stvaramo zalihe, samo 20 odsto populacije uspjelo da pribavi životne namirnice za najviše nedjelju ili dvije, a ostali bi ostali  uskraćeni…

JURČIĆ: To je približno točno. Zbog  optimalizacije poslovanja ne drže se velike zalihe. Najgore je što se većinom snadbijevamo iz inozemstva. Jedino je Srbija u malo boljem položaju što se tiče osnovnih namirnica. Nedopustiva  neoprostiva  greška politike!

MONITOR: Šta bi se desilo da sada svaki štediša ode u banku da podigne svoju ušteđevinu? Bi li propao svjetski bankarski sistem?

JURČIĆ: Raspao bi se bankarski, financijski i monetarni sustav na kojemu se, uz industrijsku revoluciju, razvila naša industrijska civilizacija. Tako da bi propao svjetski ekonomski, a ne samo bankarski sustav. Zbog svoje pohlepe bankari i financijski špekulanti su proizveli sve financijske i ekonomske krize od nastanka ,,papirnatog” i  knjiškog novca do danas. Postojeći financijski sistem im to omogućuje.

MONITOR: Neki  tvrde da veću štetu privredi nanose mjere država i nadležnih institucija u borbi protiv ove pandemije nego sam virus. Pri tom prije svega misle na ograničavanje putovanja i zatvaranje firmi koje posluju internacionalno.

JURČIĆ: Zbog prevelike informiranosti možda je panika veća nego što bi realno trebala biti. To ima povratnu vezu na političare-donositelje odluka, pa oni nastoje biti još više iznad panike što opet dodatno povećava paniku.

MONITOR: Zašto je pogrešno ovaj problem posmatrati kao finansijsku i ekonomsku krizu? 

JURČIĆ: Izvor krize ovaj put nije došao iz financijskog ili ekonomskog sektora. Međutim, ako se ovoj (zdravstvenoj) krizi ne budu na vrijeme i na odgovarajući način  prilagodili instrumenti ekonomske politike, ona će proizvesti krizu u  ekonomiji i financijama. Ako se to ne spriječi, kriza će se kroz privredu slično širiti kao i korona sada među ljudima. Zato je važno djelovanje ekonomske politike,  odmah, pametno i snažno. I neće biti dovoljno djelovanje samo u okviru države,  nego će biti nužna koordinirana politika na globalnom nivou: IMF, WB, EU. Ako to izostane, onda će manje razvijene zemlje podnijeti natproporcionalno veći teret.

MONITOR: Vi ste nedavno izjavili da korona virus ekonomski neće donijeti ništa dobro, a da politički može imati i neke dobre strane. Koje bi to mogle biti dobre strane kad je riječ o politici?

JURČIĆ: Svaka kriza je test ispravnosti različitih teorija, ideologija i politika. Kaže se da su krize ,,Sveti gral” znanosti. Tako će i ova kriza rasvijetliti  koliko su naše ,,teorije” na kojima se zasnivaju politike  ispravne ili pogrešne i ljudima koji se ne bave znanošću. Naše zemlje propadaju otkad je politika prekinula  vezu s nacionalnom znanošću i zapostavljanjem njenog razvoja. Uglavnom su nestale institucije koje bi trebale služiti vladama u kreiranju razvojnih politika, a poduzetnicima u kreiranju poslovnih politika.

 

Antivirusni paket

 

MONITOR: Kakav Vi ,,antivirusni paket” mjera predlažete da bi se spriječile katastrofalne ekonomske posljedice u državama našeg regiona? 

JURČIĆ: Intervju je prekratak format za to. Mjere  trebaju biti podijeljene na one koje moraju biti donešene za odmah, za rok od šest mjeseci i za rok od godinu dana. One također trebaju biti sistemitizirane u tri područja: financijske, privredne (proizvodnja) i institucionalne.

Odmah se jedino mogu poduzeti financijske mjere s ciljem da se održi postojeći financijski, bankarski i proizvodni sustav. Tu je najvažnija suradnja ministarstva financija, centralne banke i ministarstva privrede, s  jasno definiranim ciljevima. Sveti ciljevi ekonomske politike su: održavanje domaće proizvodnje i  zaposlenosti, osobito u ovakvim kriznim situacijama. Druga dva cilja ekonomske politike unutranja i vanjska ravnoteža u ovakvim razdobljima trebaju biti fleksibilni, bez ograničenja u ostvarivanju prva dva cilja.

Na rok od šest mjeseci treba pokrenuti domaću proizvodnju, osobito strateških proizvoda,  supstituciju uvoza, gdje se god to može i slično. U ovom roku, također, treba preispitati ispravnost politike iz prethodnih razdoblja. Na temelju te analize treba napraviti plan promjena politika, kreiranje novih politika  i izgradnje institucija koje će razrađivati, provoditi, kontrolirati i korigirati novodonešene politike. Ovo treba sve napraviti i početi  provoditi u roku do godine dana.

                                                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo