Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJUBODRAG SAVIĆ, PROFESOR NA EKONOMSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU: Zamke ogromnih očekivanja

Objavljeno prije

na

Nakon ubjedljive pobjede Aleksandra Vučića i njegovog SNS na martovskim vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji, formirana je i vlada sa njim na čelu.U tročasovnom ekspozeu pred poslanicima, Vučić je iznio prioritete najavljenih reformi, veoma ambiciozne koliko i nužne, oročio ih je na tri vremenska perioda do 2017, uglavnom se baveći pitanjima stabilizacije javnih finansija i izbjegavanja bankrota uz uopštene ideje o pokretanju privatnog preduzetništva i nekoliko natuknica o obrazovanju, nauci i kulturi. O ovom više nego kriznom programu premijera i šansama da on sa izabranim kabinetom osvoji osnovni cilj: spase državu od bankrota i građane od gladi, razgovarali smo sa dr Ljubodragom Savićem sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

MONITOR: Kako biste ocijenili ekspoze premijera Vučića?
SAVIĆ: Kao vrlo dobru dijagnozu trenutnog stanja u srpskoj ekonomiji i ukupnom društvu. U prilično dugom i neuobičajenom ekspozeu za ove prostore, premijer Vučić je temeljno markirao skoro sve ekonomoske i društvene probleme današnje Srbije. Nažalost u ekspozeu nije ponuđeno mnogo rešenja, koja će Srbiju izbaviti iz veoma teške ekonomske krize. Očekujem u najskorije vreme da svako Ministarstvo ponudi javnosti operativni plan njihovih aktivnosti, u kome bi bili postavljeni ciljevi, određeni instrumenti, sredstva i nosioci, sa sasvim preciznom vremenskom dinamikom njihove realizacije. Sprovođenje reformi, podsticanje privatnog biznisa i konsolidacija javnih finansija su dobro odabrani kratkoročni prioriteti, ali ako mere rigorozne štednje ne bude pratio zamašan investicioni talas, usmeren na razvoj realnog sektora (industrija, poljoprivreda i građevinarstvo) i višestrukog povećavanja izvoza, Srbija teško može izbeći preteći grčki scenario.

MONITOR: Jesu li jasne mjere vlade kojima će se zaustaviti rast javnog duga do kraja 2017, a budžetski deficit svesti na oko 3-4 odsto u istom vremenskom periodu?
SAVIĆ: Jesu, ali je nerealno očekivati da će se samo merama štednje ogromni budžetski deficit svesti na prihvatljiv nivo. Njega moraju pratiti i adekvatne mere podsticanja rasta proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Dakle, mora se štedeti, ali i investirati. U isto vreme poreska uprava mora biti mnogo agilnija u naplati poreza, a država ne sme imati miljenike. Poreze i doprinose moraju plaćati svi, bez bilo kakvog izuzetka.

MONITOR: Vidi li se u izlaganju premijera kako će vlada obezbijediti rast privrede bez kojeg nema trajnije stabilizacije javnih finansija, na šta upozoravaju neki stručnjaci?
SAVIĆ: Nažalost u ekspozeu premijera nijednom rečju nije pomenuta ponovna industrijalizacije Srbije, a ja pripadam, rekao bih manjem broju ljudi, koji godinama upozoravaju javnost, da model razvoja temeljen na zaduživanju, ogromnom uvozu i razvoju sektora usluga, uz opštu propast industrije i poljoprivrede, nije dugoročno održiv. Ohrabruje stav ministra privrede, koji je u prvom obraćanju srpskoj javnosti rekao da će njegovo ministarstvo biti fokusirano na stvaranju zdrave poslovne klime, ali i na podsticanju preduzetnika koji imaju konkurentnu proizvodnju, kroz povećanje efikasnosti postojećih mehanizama, ali i uvođenjem novih, koje su koristile sve brzorastuće industrijski razvijene zemlje.

MONITOR: Kako javna preduzeća učiniti konkurentnim i profitabilnim?
SAVIĆ: U ovim preduzećima treba uraditi samo ono što bi uradio i njihov privatni vlasnik. A on bi otpustio višak zaposlenih, radikalno povećao cene i preduzeo nužnu tehničko-tehnološku modernizaciju. Srpski EPS bi kao i češki ČEZ, za kratko vreme postao veoma profitabilna kompanija, kada bi na njegovom čelu bio, umesto partijskog, potpuno nezavistan i sposoban menadžment, kada bi iz EPS-a bio otpušten višak zaposlenih, kada bi se cena kilovat sata formirala na tržišnim principima, kada bi umesto EPS-a socijalnu politiku (niske cene električene energije) vodila država, i kada bi se do neophodnih sredstava za tehnološku modernizaciju došlo ili prodajom manjinskog paketa akcija, kroz dokapitalizaciju ili kroz javno-privatno partnerstvo. U delu javnih preduzeća, koja nemaju strateški značaj za privredu Srbije, država može prodati manjinski ili čak i većinski paket akcija, ali uz zadržavanje strateške kontrole, a treći deo javnih preduzeća je moguće privatizovati u celini, prema postojećem ili novom Zakonu o privatizaciji.

MONITOR: Bez obzira na optimizam iz ekspozea može li tek nužda dovesti do toga da oni koji su već bez posla ili koji bi uskoro to trebalo da budu, postanu preko noći uspješni preduzetnici ili vrijedni radnici u privatnom biznisu?
SAVIĆ: Nisam preveliki optimista da će se veliki broj ljudi koji izgube posao u javnom sektoru lako zaposliti u privatnom sektoru. Izgleda da je srpski premijer izgubio iz vida da se Srbija već šestu godinu zaredom nalazi u veoma teškoj ekonomskoj krizi. Ali ne samo mi, u sličnoj situaciji se nalaze i sve zemlje u okruženju, a i veći broj zemalja EU. Oporavak srpske privrede zbog toga zavisi i od ostalih zemalja, zbog čega, nažalost, u narednih nekoliko godina na ovim prostorima ne treba očekivati mnogo više posla, odnosno značajnije povećanje mogućnosti za ozbiljniji rast zaposlenosti.

MONITOR: Pojavila se tačka neslaganja između ministara finansija i državne uprave, oko penzija. Premijer je za sada „odbranio penzije”, koliko će na tome moći da istraje, jer sem ministara njega čekaju i novi razgovori sa MMF-om?
SAVIĆ: Nisam siguran da će dugo moći istrajati u toj nameri, ali ne zbog pritisaka pojedinih ministara, već zbog zahteva MMF-a, koji su dobro poznati i zbog kojih je MMF napustio Srbiju početkom 2012. godine. Premijer će teško odoleti zahtevima da se smanje penzije i zbog toga što planirane uštede neće biti dovoljne da ozbiljnije smanje ogromnu budžetsku rupu. Ona se nažalost umesto sužavanja dodatno proširila, jer je budžetski deficit Srbije u prvom kvartalu tekuće godine prešao brojku od 72 milijarde dinara.

MONITOR: O svemu i svačemu se premijer izjašnjavao, citirajući ili tek pominjući svoje uzore, ali šta će se dogoditi sa građanima Srbije ukoliko sve ne krene po planu?
SAVIĆ: Većina građana Srbije od Vučićeve Vlade očekuje da preduzme sve što je potrebno da bi naša zemlja posle dve decenije većeg ili manjeg posrtanja definitivno napustila krug beznadežno siromašnih država, koje se nalaze na periferiji evropske civilizacije. Ali, nisam siguran da je ista ta većina svesna da najavljene reforme znače mnogobrojna odricanja i teške žrtve svih nas u narednih nekoliko godina. Svi nekako mislimo da će teret reformi podneti neko drugi, a ne mi sami. Bojim se da će sa prvim teškoćama naglo splasnuti to ogromno poverenje, koje danas nesumnjivo ima srpski premijer. Ako se to zaista desi, Srbija će ući u težak i vrlo neizvesan period razvoja, iz koga će veoma teško naći izlaz.

Suvišni ljudi

MONITOR: Koliko je realno da se vlada ozbiljnije pozabavi reformom javnog sektora, koji je označila za jedan od stubova svoje aktivnosti, s obzirom da je u njemu zaposleno blizu 800.000 ljudi?
SAVIĆ: To će, pored preduzeća u restruktuiranju, verovatno biti prvo krupno pitanje, u čijem rešavanju će Vlada imati vrlo ozbiljan otpor. Otpuštanju većeg broja radnika najpre će se suprostaviti prilično jaki sindikati, koji će se ujediniti oko ovog zajedničkog problema. Otpor će pružiti i mnogi, koje su zapošljavale sve dosadašnje Vlade, koje osim partijske pripadnosti, nemaju druge ozbiljnije kvalifikacije. U isto vreme, zbog ogromnog broja nezaposlenih ljudi, nisam siguran da je sadašnja Vlada do te mere socijalno neosetljiva i da u kratkom roku može da otpusti nekoliko stotina hiljada ljudi, koji objektivno predstavljaju višak u javnom sektoru, tako da će proces racionalizacije u javnom sektoru potrajati verovatno više godina.

Prodaja

MONITOR: Namjera je da se proda što se može prodati. Koliko je to mudar potez s obzirom da nijedna vlada nije odoljela da pare iz privatizacija ne potroši na popunjavanje budžetskih rupa?
SAVIĆ: Ova Vlada ima veoma veliki broj nasleđenih i veoma teških problema, koje mora rešiti u prilično kratkom vremenskom periodu, jer su se građani Srbije ozbiljno umorili od brojnih i vrlo optimističkih obećanja prethodnih Vlada, koja uglavnom nisu ispunjena. Srbija se nalazi na ivici provalije i samo racionalna i mudra ekonomska politika može zemlju spasiti od upadanja u duboki ambis. U tom smislu razmišljanje o privatizaciji najvećih javnih preduzeća ima smisla. Ali pre nego što donese konačnu odluku da li će prodati neko preduzeće, Vlada Srbije mora pažljivo razmotriti nekoliko stvari. Najpre preduzeća treba razvrstati na ona koja imaju neku vrstu monopola i od čijeg efikasnog poslovanja zavisi i funkcionisanje srpske ekonomije u celini i ona druga koja na takav način ne utiču na poslovanje srpske privrede. Prva preduzeća imaju strateški značaj i moraju ostati u većinskom vlasništvu države. Ali, to ne znači da ona i u narednom periodu trebaju funkcionisati na način kako su do sada funkcionisala. Država treba da bude većinski vlasnik, ali nikako ne sme upravljati ovim preduzećima, jer partijski činovnici nisu osposobljeni da njima efikasno upravljaju, a nemaju ni tu vrstu motiva, koju ima preduzetnik, kada investira sopstveni kapital.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo