Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MARINA ROGANOVIĆ, SPEC. NEUROPSIHIJATAR, SUPSPECIJALISTA ZA BOLESTI ZAVISNOSTI : Zavisnost – bolest pojedinca, porodice i društva

Objavljeno prije

na

MONITOR: Načelnica ste odjeljenja za liječenje bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru. Da li imate dovoljno kapaciteta za smještaj i liječenje pacijenata koji imaju problem sa alkoholom i narkoticima?

 

ROGANOVIĆ: Odeljenje je 2006. godine renovirano i podeljeno na dve jedinice – jedinicu za lečenje zavisnika od alkohola koja ima 12 kreveta i jedinicu za lečenje zavisnika od heroina sa devet kreveta. To bi bilo dovoljno kad bi pored našeg postojalo i odeljenje za lečenje žena i kad bi se zavisnici od heroina sa izrečenim sudskim merama obaveznog lečenja i čuvanja lečili u zatvoru. Ovako se sve menja i postoji lista čekanja i veliko nerazumevanje od strane zavisnika, rodbine, kolega i pojedinih sudova.

Nikome ne možete objasniti da mera čuvanja ne može da se obavi jer nemamo nikakvo obezbeđenje, a lečenje je uspešno samo ako je dobrovoljno. Odeljenje je zamišljeno za lečenje apstinencijalne krize kod narkomana koja traje desetak dana. Pojedini misle da treba da ostanu ,,do tri godine” po meri obaveznog lečenja narkomana u Krivičnom zakonu. Sudije obično ispoštuju naše mišljenje, kada mi javimo da je lečenje završeno, zavisnik se vraća u zatvor da završi penalne mere. Ali to pada teško svima, i nama, i pacijentima, i rodbini.

Teško nam je i kada zbog velikog broja sudskih pacijenata ne uspemo da primimo nekog zavisnika kojem je baš u ovom trenutku neophodno lečenje. Naši kapaciteti bi bili dovoljni kada bi posle našeg lečenja svi išli u neki rehabilitacioni centar kao što je Kakaricka gora ili Centar u Danilovgradu i tu se rehabilitovali oko godinu dana.

MONITOR: Da li se snižava starosna granica pacijenata koji Vam se obraćaju za rješavanje problema sa narkoticima?
ROGANOVIĆ: Snižava se granica uzimanja psihoaktivnih supstanci (PAS). Zbog kontakta sa marihuanom ambulatno se javljaju i djeca od 12 godina, ili sa 16 zbog uzimanja heroina. Hospitalno se ne mogu lečiti maloletnici. Zakonom je zabranjeno da se oni leče u Psihijatrijskoj bolnici. Ambulantno smo uvek na raspolaganju, uz uput od njihovog izabranog lekara.

MONITOR: Koliko je iz Vašeg iskustva bitna podrška porodice u procesu liječenja zavisnika? Kakva su Vaša iskustva kako problem narkomanije utiče na porodicu zavisnika?
ROGANOVIĆ: Bolest zavisnosti je jasno definisan klinički entitet, tj. socijalno medicinska bolest – bolest pojedinca, porodice i društva. Faktori održavanja ove bolesti su – sama individua, porodica, radna i šira socijalna sredina. Dakle, uloga porodice je veoma važna. Pre svega porodica je obično mesto gde se ova bolest prepozna, porodicu treba motivisati za lečenje jer je lečenje zavisnika menjanje čitavog porodičnog sistema. Važnost porodice je od prvog trenutka lečenja, recimo već pri uzimanju anamneze, kada je zavisnik iskreniji u porodičnom okruženju. Sve ovo je vrlo teško jer i zavisnici i porodica često imaju niz otpora. Po izlasku sa lečenja, zavisniku je neophodna podrška porodice. Ako je nema, može ponovo biti na ulici. Uloga porodice je važna i u ambulantnom lečenju posle hospitalizacije.

MONITOR: Da li ima podataka iz koje regije u Crnoj Gori dolazi najviše pacijenata sa problemom zavisnosti od droge i alkohola?
ROGANOVIĆ: Iz mog supspecijalističkog rada, kada sam proučavala recidive kod narkomana i alkohiličara lečenih u našoj bolnici od 2005. do 2010. najveći broj lečenih alkoholičara i narkomana je iz centralne Crne Gore i to iz Podgorice i Nikšića, zatim je južni deo i najmanje je sa severa Crne Gore. Ovo je broj lečenih tada, i ne mora da odražava tačan broj zavisnika u Crnoj Gori jer se leče i na drugim mestima.

MONITOR: Da li imate evidenciju koliki je procenat pacijenata koji se nakon liječenja ponovo vraća u Vašu bolnicu?
ROGANOVIĆ: Kod nas je kao i u drugim sredinama – pravilo trećine – trećina odmah odustane, ne želi stvarno da se leči, trećina održava uspešno apstinenciju (neuzimanje PAS), i trećina se stalno vraća, tj. recidivira. Bolest zavisnosti je po definiciji hronična, recidivirajuća bolest.

MONITOR: Bilježi li se rast zavisnika od narkotika? Koliko kriza utiče na porast zavisnika?
ROGANOVIĆ: Bolest zavisnosti je multifaktorska bolest, znači da postoji niz faktora koji je izazivaju. Svugde u svetu postoji porast ove ili one zavisnosti, a kriza ima i nema. Po mom viđenju, krize izazivaju depersiju, suicidalnost, anksioznost… i takav čovek može u cilju samolečenja da uzme PAS da bi sebi pomogao. Farmakomafija je izuzetno snažna, dostupnost PAS je u celom svetu velika…. Kad su istraživanja pokazala da se zavisnost od heroina malo smanjila, svi smo se oduševili, ali oduševljenje je bilo kratkog veka kad smo spoznali koliko se novih sintetičkih supstanci pojavilo i njihovo konzumiranje povećalo.

Bitno je istaći i da se zavisnicima koji su u radnom odnosu, kad dođu na lečenje ne daje novčana nadoknada za bolovanje, što ih u potpunosti demotiviše za lečenje, jer su ionako to bolesti koje ih osiromaše, u svakom pogledu. Svugde u svetu postoje Klubovi lečenih alkoholičara koji prihvataju i narkomane, dok se kod nas taj broj potpuno umanjio. Važno je istaći da postoji stigma u odnosu na Psihijatrijsku bolnicu Dobrota, u odnosu na naše pacijente i u odnosu na nas koji radimo u njoj. Zato zavisnici dolaze obično u kasnoj fazi svoje bolesti, kao po kazni, a onda shvate da im je boravak ovde nagrada i kažu obično da im je Dobrota drugo mesto rođenja. Psihijatrija je na margini medicine, bolesti zavisnosti su na margini psihijatrije – znači margina margine.

MONITOR: Da li biste izdvojili nekoliko upečatljivih slučajeva iz Vaše bogate liječničke prakse?
ROGANOVIĆ: Što se tiče alkoholizma davno se desio slučaj kada su doveli igrača na trapezu koji je u pijanom stanju zapalio cirkus. Dugo nije prihvatao lečenje. Supruga i sin su otišli, napustili ga jer je u pijanom stanju dovodio razne igračice i slično i bio agresivan. Po prihvatanju lečenja, toliko se promenio, suprugu smo uveli u lečenje, došlo je do potpune izmene porodičnih obrazaca ponašanja. Od tada, kad god je cirkus gostovao u Kotoru, dolazili su kod nas na odeljenje i svi smo zajedno sa pacijentima odeljenja išli na predstavu.

Pre oko 30 godina jedan alkoholičar se lečio u Beogradu ali je posle dve godine ponovo nastavio da pije, razveo se… Zatim se lečio kod nas i prestao da pije. Ne zato što mi to bolje radimo već zato što je baš tada njegova odluka sazrela. Oženio se ponovo, ali i uspostavio odličan odnos sa decom iz prvog braka. Sada smo stalno u kontaktu, družimo se porodično i vezani smo nekim posebnim vezama.

MONITOR: A što se tiče iskustva u liječenju zavisnika od droge?
ROGANOVIĆ: Pacijent je posle aktivnog učešća porodice u lečenju napravio recidiv. Supruga se razočarala jer je bila veoma iscrpljena i zdravstveno i materijano, želela je razvod. Pacijent je došao u stan, polio sve benzinom i zapalio. Supruga je stradala, on je u zatvoru a dete je smešteno u Dom.

Pred snimanje jutarnjeg TV programa, pre oko mesec dana, kada sam bila gost, popila sam kafu u jednom kafiću. Moje sreće kad mi je prišao momak kojeg sam izlečila pre oko 10-ak godina. Radi, oženjen je, dvoje dece, izgleda tako divno kao da nikada nije bio u svetu droge.

Nema bolesti gde su toliko povezani pacijenti i terapeuti. Zato je lečenje dugotrajno, neizvesno ali ne i neuspešno. Lečenje je uspešno ali zahteva čitavog čoveka – čitavog pacijenta i čitavog terapeuta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo