Povežite se sa nama

INTERVJU

DR TOMAS BRAJ, DOCENT ZA POLITIKOLOGIJU I NOVINARSTVO NA VIŠE NJEMAČKIH UNIVERZITETA: Politika u Crnoj Gori služi za sticanje lične koristi

Objavljeno prije

na

Koliki će biti uticaj DPS-a, a posebno Mila Đukanovića na planiranu manjinsku vladu, još se ne može predvidjeti. Međutim, čini se naivnim pretpostaviti da novi i relativno neiskusni političar poput Dritana Abazovića može dugoročno pobijediti iskusnog moćnika Đukanovića

 

MONITOR: Glasovima dijela vlasti i opozicije, nakon manje od godinu i po dana, u Crnoj Gori je smijenjena  Vlada  izabrana nakon prve izborne smjene vlasti.  Dio parlamentarne većine organizuje proteste, jer smatra da se tako na scenu vraća režim Mila Đukanovića,  dok drugi dio  traži podršku za manjinsku vladu. Kako Vama izgleda aktuelni politički trenutak u Crnoj Gori?

BRAJ: Kad nema jasnih rezultata na  izborima, uvijek je teško formirati stabilnu vladu. Posebno teško postaje kada je većina tako mala, kao u Crnoj Gori. Tada se mogu očekivati ​​pokušaji ucjene pojedinih zastupnika koji žele iskoristiti svoju ulogu ,,preklapanja vage”. Vladi također postaje teško kada je podržavaju ideološki suprotstavljene stranke. To su bili i razlozi zašto se posljednjoj vladi od samog početka predviđalo da će imati male šanse za uspjeh i da je gotova nakon samo 14 mjeseci.

Koliki će biti uticaj DPS-a, a posebno Mila Đukanovića na planiranu manjinsku vladu, još se ne može predvidjeti. Međutim, čini se naivnim pretpostaviti da novi i relativno neiskusni političar poput Dritana Abazovića može dugoročno pobijediti iskusnog moćnika Đukanovića. O tome je li manjinska vlada politički pametna i moralno opravdana, pristalice i protivnici će vrlo različito ocjenjivati. U svakom slučaju, takva je vlada moguća i ,,dopuštena” u parlamentarizmu. Stoga su demonstracije koje najavljuju DF i Demokrati kao oblik izvanparlamentarnog otpora upitne, barem kao legitimno sredstvo.

MONITOR: Prema mnogim tumačenjima, u raspletu političke krize u Crnoj Gori, te projektu manjinske vlade, značajnu ulogu igra i Zapad, posebno imajući u vidu ukrajinsku krizu.  Slažete li se sa tim mišljenjima?

BRAJ: Naravno, niko ne može dokazati da li su strane zemlje zaista imale odlučujuću ulogu u političkim zbivanjima u Crnoj Gori. Neizravno se spominju i susreti crnogorskog vrha s predstavnicima SAD-a, EU ili sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Uticaj Beograda vjerojatno će biti znatno veći od realnih mogućnosti Zapada. Jer Vučićev ,,srpski svijet” pretpostavlja da kod malog susjeda ima jake nacionalne interese. Finansijska i logistička podrška srpskim političarima i strankama u Crnoj Gori je velika. Nasuprot tome, Zapad ne govori jednim glasom. Mnoge članice EU slijede posebne interese u jugoistočnoj Europi koji se međusobno blokiraju.

MONITOR: Kako je politika Zapada  usmjerena na ,,stabilizaciju” prilika, a koliko na istinski preobržaj društva  u Crnoj Gori i u našem regionu?

BRAJ: Posljednjih mjeseci u političkim analizama, ali i u vodećim zapadnim medijima, postaje sve jasnije da EU i SAD zagovaraju takozvanu stabilokratiju u regionu. Vjeruju ozloglašenim jakim ljudima poput Vučića ili Đukanovića, koji bi trebali osigurati stabilnost u svojim zemljama. Zauzvrat, tim ,,vođama” daju se odriješene ruke u unutrašnjoj politici, čak i ako njihova vladavina postaje sve više autokratska. Zatvorene su oči pred diktaturom pravosuđa i pritiskom na medije. Za raširenu korupciju i organizovani kriminal ne krive politički vrh. Čini se da je glavni prioritet na Zapadu da političke elite koje oni podržavaju ne bi smjele izazivati ​​bilo kakve vanjskopolitičke probleme. Bruxelles i Washington nisu voljni tražiti druge partnere, poput civilnog društva. Budući da je ovo civilno društvo toliko fragmentirano, bilo bi dugotrajno i naporno.

MONITOR:  Je li to razlog zašto je Zapad tako dugo podržavao režim Mila Đukanovića, koji je tokom trideset godina Crnu Goru vodio u ratove, te iscrpio i ekonomski i institucionalno?

BRAJ:  Da, upravo je to razlog zašto se Zapad tako dugo slijepo oslanja na Đukanovića. Jedino se njemu vjeruje da neće započeti nove sukobe sa susjedstvom Crne Gore. Naravno, znalo se i u zapadnim prijestonicama kako se Đukanović i njegov najuži krug nelegalno bogate, kako se guše mediji i opozicija. Ali to je bila cijena koju su Bruxelles, Washington, Berlin i Pariz platili da Đukanović obezbijedi  stabilnost u zemlji i regionu.

MONITOR: Kako Crna Gora sada izgleda u očima Zapada?

BRAJ: Za Zapad Crna Gora nije jedan od ključnih igrača u regionu. To su Srbija, Hrvatska i – zbog sve dramatičnijih nacionalnih sukoba – i Bosna i Hercegovina. No, iako je EU posebno osigurala mnoge milijarde eura i vojsku diplomata i stručnjaka tamo, bilo je relativno malo demokratskih reformi. To je zbog političkog koncepta stabilokratije, korupcije u raspodjeli raskošne financijske pomoći i, prije svega, političkih nesuglasica među članicama EU. Mađarska je nedavno zaprijetila izlaskom iz EU i podržava, primjerice, Vučića i srpskog političara Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini. Drugi članovi, s druge strane, traže sankcije protiv Dodika i zalažu se za jasne uvjete za srpskog moćnika. Njemačka se zalaže za brzo proširenje EU, Francuska je strogo protiv toga, da spomenemo samo nekoliko primjera.

U osnovi, u Crnoj Gori, kao i u svim drugim zemljama u regionu, vidimo politički model koji se bitno razlikuje od političke koncepcije u parlamentarnim demokratijama. U Jugoistočnoj Evropi politika služi za sticanje lične koristi. U gospodarskom uspjehu ne igraju ulogu profesija, ideje ili know-how, već isključivo umrežavanje ljudi u politici. Dakle, ekonomska dobrobit gotovo svih političara temelji se na dobrobitima koje su, s pravom ili ne, dobili od političkog sistema. Kako je to rekao bivši srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Na početku svoje političke karijere u Beograd je  iz provincije dolazio starim automobilom. Nakon desetljeća u politici, sada umirovljeni političar spada u red bogataša. Toliko je bogat da je čak mogao finansirati svoju malu crkvu. Ono što političarima nedostaje u ovom stavu je njihov stvarni zadatak: služiti državi i građanima kako bi postigli napredak – ne samo za sebe, već i za većinu stanovništva.

MONITOR:  Crna Gora, kao i region,  ne izlaze iz devedesetih, ratnih godina. Osim što su na političkoj sceni i dalje ratni lideri, nacionalizam i podjele, nije bilo ni adekvatnog suočavanja sa prošlošću.  Zašto je to tako, gdje je izlaz?

BRAJ: Sve dok se sve države na Balkanu, bez izuzetka, ne suoče s vlastitom prošlošću, ne mogu se očekivati ​​pozitivne promjene u političkom zivotu. Baš suprotno. Današnji političari, koji su inače bili aktivni već u ratnim 1990-im, koriste prošlost kako bi oživjeli stare neprijateljske slike i učvrstili mitove o navodnoj posebnosti i vječnosti svojih nacija. Svugdje u regionu ljudi sebe vide kao žrtve. Kritički istoričari to nazivaju ,,samoviktimizacijom”: mi smo žrtve, počinitelji i tlačitelji su uvijek drugi. Ovim narativima populistički  političari okupljaju svoje pristaše iza sebe i tako stvaraju homogenizaciju. Riječ je o ,,odbrani nacionalnih interesa”, koji su navodno ugroženi od zlih susjeda. Demonizacija susjeda tako je postala instrument političke elite da osigura vlastitu vlast. Posljedično, sloboda štampe mora biti ograničena jer neprijatelji vrebaju izvan nacionalnih granica. Novac je bolje uložiti u oružje nego u škole i bolnice. Kredo je da reforme moraju pričekati dok se nacionalna opasnost ne otkloni. Opozicija se ušutkava jer se kaže da je kapija stranih neprijatelja. Svako suprotno mišljenje se žigoše kao izdaja.

MONITOR: A kako vidite Evropu danas, koliko je ona daleko od evropskih vrijednosti?

BRAJ: Evropski projekat očito je u ozbiljnoj krizi. Kao prvo, vidimo dosad neviđenu konfrontaciju između NATO-a i Rusije koja je kontinent približila vrućem ratu nego što je to bio desetljećima. S druge strane, EU je u fazi neizvjesnosti koja bi mogla ugroziti postojanje. Zemlje poput Mađarske i Poljske otvoreno dovode u pitanje vrijednosni sustav Unije. Oni svode jezgro EU na gospodarsku saradnju. Ne prihvataju demokratske standarde kao što su sloboda medija i nezavisno pravosuđe. Civilno društvo je ograničeno i začepljeno u svom radijusu djelovanja. EU je uveliko paralizovana – uključujući i svoju politiku prema jugoistočnoj Europi – jer je za mnoge odluke potrebna jednoglasnost, koju neke države zloupotrebljavaju za blokade. Vjerovatno će biti potrebno da se EU reformiše u duhu svojih osnivača. Zemlje spremne na saradnju, kao što su članice u sjevernoj Europi, zemlje Beneluksa, Francuska, Njemačka, Španjolska ili Austrija (ovo nije konačan popis) mogle bi udružiti snage kako bi formirale novo jezgro Evrope. Takva nova EU ne bi morala uzeti u obzir prethodne blokatore, ali bi mogla dovesti do sve tješnje saradnje.

MONITOR: Smatrate li opravdanim one stavove po kojima se čini da se globalno  ide ,,udesno”?

BRAJ: Politički pomak udesno ne može se identifikovati kao opšti trend u Europi. U Portugalu i Španjolskoj socijalisti su nedavno pobijedili na izborima, kao i socijaldemokrati u Njemačkoj. Da ne spominjemo Švedsku, Finsku i Dansku. Međutim, vidimo sve veće umrežavanje desničarske politike. Već su spomenute Mađarska i Poljska. Budimpešta u velikoj mjeri finansira medije u Sloveniji kako bi desničarski konzervativni premijer Janez Janša mogao učvrstiti svoju poziciju. Nedavno je mađarski premijer Viktor Orban čak organizovao zajam za francusku predsjedničku predizbornu kampanju krajnje desničarske Marine Le Pen. Orban se sada nada podršci svom uzoru Donaldu Trumpu u kampanji za domaće izbore. Evropski desni populisti do sada (još) nisu uspjeli dogovoriti pravi savez. U svakom slučaju, tu bi bili i Orban, Le Pen, premijer Poljske Mateusz Morawiecki i talijanski desni populist Matteo Salvini. Ako bi jednog dana došlo do spajanja, ovaj savez bi mogao potkopati EU iznutra i na kraju je u potpunosti preuzeti. Jedini recept protiv toga je udruženje demokratskih zemalja koje ukidaju načelo jednoglasnosti za važne odluke u korist načela većine u Uniji.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo