Povežite se sa nama

INTERVJU

DR TOMAS BRAJ, DOCENT ZA POLITIKOLOGIJU I NOVINARSTVO NA VIŠE NJEMAČKIH UNIVERZITETA: Politika u Crnoj Gori služi za sticanje lične koristi

Objavljeno prije

na

Koliki će biti uticaj DPS-a, a posebno Mila Đukanovića na planiranu manjinsku vladu, još se ne može predvidjeti. Međutim, čini se naivnim pretpostaviti da novi i relativno neiskusni političar poput Dritana Abazovića može dugoročno pobijediti iskusnog moćnika Đukanovića

 

MONITOR: Glasovima dijela vlasti i opozicije, nakon manje od godinu i po dana, u Crnoj Gori je smijenjena  Vlada  izabrana nakon prve izborne smjene vlasti.  Dio parlamentarne većine organizuje proteste, jer smatra da se tako na scenu vraća režim Mila Đukanovića,  dok drugi dio  traži podršku za manjinsku vladu. Kako Vama izgleda aktuelni politički trenutak u Crnoj Gori?

BRAJ: Kad nema jasnih rezultata na  izborima, uvijek je teško formirati stabilnu vladu. Posebno teško postaje kada je većina tako mala, kao u Crnoj Gori. Tada se mogu očekivati ​​pokušaji ucjene pojedinih zastupnika koji žele iskoristiti svoju ulogu ,,preklapanja vage”. Vladi također postaje teško kada je podržavaju ideološki suprotstavljene stranke. To su bili i razlozi zašto se posljednjoj vladi od samog početka predviđalo da će imati male šanse za uspjeh i da je gotova nakon samo 14 mjeseci.

Koliki će biti uticaj DPS-a, a posebno Mila Đukanovića na planiranu manjinsku vladu, još se ne može predvidjeti. Međutim, čini se naivnim pretpostaviti da novi i relativno neiskusni političar poput Dritana Abazovića može dugoročno pobijediti iskusnog moćnika Đukanovića. O tome je li manjinska vlada politički pametna i moralno opravdana, pristalice i protivnici će vrlo različito ocjenjivati. U svakom slučaju, takva je vlada moguća i ,,dopuštena” u parlamentarizmu. Stoga su demonstracije koje najavljuju DF i Demokrati kao oblik izvanparlamentarnog otpora upitne, barem kao legitimno sredstvo.

MONITOR: Prema mnogim tumačenjima, u raspletu političke krize u Crnoj Gori, te projektu manjinske vlade, značajnu ulogu igra i Zapad, posebno imajući u vidu ukrajinsku krizu.  Slažete li se sa tim mišljenjima?

BRAJ: Naravno, niko ne može dokazati da li su strane zemlje zaista imale odlučujuću ulogu u političkim zbivanjima u Crnoj Gori. Neizravno se spominju i susreti crnogorskog vrha s predstavnicima SAD-a, EU ili sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Uticaj Beograda vjerojatno će biti znatno veći od realnih mogućnosti Zapada. Jer Vučićev ,,srpski svijet” pretpostavlja da kod malog susjeda ima jake nacionalne interese. Finansijska i logistička podrška srpskim političarima i strankama u Crnoj Gori je velika. Nasuprot tome, Zapad ne govori jednim glasom. Mnoge članice EU slijede posebne interese u jugoistočnoj Europi koji se međusobno blokiraju.

MONITOR: Kako je politika Zapada  usmjerena na ,,stabilizaciju” prilika, a koliko na istinski preobržaj društva  u Crnoj Gori i u našem regionu?

BRAJ: Posljednjih mjeseci u političkim analizama, ali i u vodećim zapadnim medijima, postaje sve jasnije da EU i SAD zagovaraju takozvanu stabilokratiju u regionu. Vjeruju ozloglašenim jakim ljudima poput Vučića ili Đukanovića, koji bi trebali osigurati stabilnost u svojim zemljama. Zauzvrat, tim ,,vođama” daju se odriješene ruke u unutrašnjoj politici, čak i ako njihova vladavina postaje sve više autokratska. Zatvorene su oči pred diktaturom pravosuđa i pritiskom na medije. Za raširenu korupciju i organizovani kriminal ne krive politički vrh. Čini se da je glavni prioritet na Zapadu da političke elite koje oni podržavaju ne bi smjele izazivati ​​bilo kakve vanjskopolitičke probleme. Bruxelles i Washington nisu voljni tražiti druge partnere, poput civilnog društva. Budući da je ovo civilno društvo toliko fragmentirano, bilo bi dugotrajno i naporno.

MONITOR:  Je li to razlog zašto je Zapad tako dugo podržavao režim Mila Đukanovića, koji je tokom trideset godina Crnu Goru vodio u ratove, te iscrpio i ekonomski i institucionalno?

BRAJ:  Da, upravo je to razlog zašto se Zapad tako dugo slijepo oslanja na Đukanovića. Jedino se njemu vjeruje da neće započeti nove sukobe sa susjedstvom Crne Gore. Naravno, znalo se i u zapadnim prijestonicama kako se Đukanović i njegov najuži krug nelegalno bogate, kako se guše mediji i opozicija. Ali to je bila cijena koju su Bruxelles, Washington, Berlin i Pariz platili da Đukanović obezbijedi  stabilnost u zemlji i regionu.

MONITOR: Kako Crna Gora sada izgleda u očima Zapada?

BRAJ: Za Zapad Crna Gora nije jedan od ključnih igrača u regionu. To su Srbija, Hrvatska i – zbog sve dramatičnijih nacionalnih sukoba – i Bosna i Hercegovina. No, iako je EU posebno osigurala mnoge milijarde eura i vojsku diplomata i stručnjaka tamo, bilo je relativno malo demokratskih reformi. To je zbog političkog koncepta stabilokratije, korupcije u raspodjeli raskošne financijske pomoći i, prije svega, političkih nesuglasica među članicama EU. Mađarska je nedavno zaprijetila izlaskom iz EU i podržava, primjerice, Vučića i srpskog političara Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini. Drugi članovi, s druge strane, traže sankcije protiv Dodika i zalažu se za jasne uvjete za srpskog moćnika. Njemačka se zalaže za brzo proširenje EU, Francuska je strogo protiv toga, da spomenemo samo nekoliko primjera.

U osnovi, u Crnoj Gori, kao i u svim drugim zemljama u regionu, vidimo politički model koji se bitno razlikuje od političke koncepcije u parlamentarnim demokratijama. U Jugoistočnoj Evropi politika služi za sticanje lične koristi. U gospodarskom uspjehu ne igraju ulogu profesija, ideje ili know-how, već isključivo umrežavanje ljudi u politici. Dakle, ekonomska dobrobit gotovo svih političara temelji se na dobrobitima koje su, s pravom ili ne, dobili od političkog sistema. Kako je to rekao bivši srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Na početku svoje političke karijere u Beograd je  iz provincije dolazio starim automobilom. Nakon desetljeća u politici, sada umirovljeni političar spada u red bogataša. Toliko je bogat da je čak mogao finansirati svoju malu crkvu. Ono što političarima nedostaje u ovom stavu je njihov stvarni zadatak: služiti državi i građanima kako bi postigli napredak – ne samo za sebe, već i za većinu stanovništva.

MONITOR:  Crna Gora, kao i region,  ne izlaze iz devedesetih, ratnih godina. Osim što su na političkoj sceni i dalje ratni lideri, nacionalizam i podjele, nije bilo ni adekvatnog suočavanja sa prošlošću.  Zašto je to tako, gdje je izlaz?

BRAJ: Sve dok se sve države na Balkanu, bez izuzetka, ne suoče s vlastitom prošlošću, ne mogu se očekivati ​​pozitivne promjene u političkom zivotu. Baš suprotno. Današnji političari, koji su inače bili aktivni već u ratnim 1990-im, koriste prošlost kako bi oživjeli stare neprijateljske slike i učvrstili mitove o navodnoj posebnosti i vječnosti svojih nacija. Svugdje u regionu ljudi sebe vide kao žrtve. Kritički istoričari to nazivaju ,,samoviktimizacijom”: mi smo žrtve, počinitelji i tlačitelji su uvijek drugi. Ovim narativima populistički  političari okupljaju svoje pristaše iza sebe i tako stvaraju homogenizaciju. Riječ je o ,,odbrani nacionalnih interesa”, koji su navodno ugroženi od zlih susjeda. Demonizacija susjeda tako je postala instrument političke elite da osigura vlastitu vlast. Posljedično, sloboda štampe mora biti ograničena jer neprijatelji vrebaju izvan nacionalnih granica. Novac je bolje uložiti u oružje nego u škole i bolnice. Kredo je da reforme moraju pričekati dok se nacionalna opasnost ne otkloni. Opozicija se ušutkava jer se kaže da je kapija stranih neprijatelja. Svako suprotno mišljenje se žigoše kao izdaja.

MONITOR: A kako vidite Evropu danas, koliko je ona daleko od evropskih vrijednosti?

BRAJ: Evropski projekat očito je u ozbiljnoj krizi. Kao prvo, vidimo dosad neviđenu konfrontaciju između NATO-a i Rusije koja je kontinent približila vrućem ratu nego što je to bio desetljećima. S druge strane, EU je u fazi neizvjesnosti koja bi mogla ugroziti postojanje. Zemlje poput Mađarske i Poljske otvoreno dovode u pitanje vrijednosni sustav Unije. Oni svode jezgro EU na gospodarsku saradnju. Ne prihvataju demokratske standarde kao što su sloboda medija i nezavisno pravosuđe. Civilno društvo je ograničeno i začepljeno u svom radijusu djelovanja. EU je uveliko paralizovana – uključujući i svoju politiku prema jugoistočnoj Europi – jer je za mnoge odluke potrebna jednoglasnost, koju neke države zloupotrebljavaju za blokade. Vjerovatno će biti potrebno da se EU reformiše u duhu svojih osnivača. Zemlje spremne na saradnju, kao što su članice u sjevernoj Europi, zemlje Beneluksa, Francuska, Njemačka, Španjolska ili Austrija (ovo nije konačan popis) mogle bi udružiti snage kako bi formirale novo jezgro Evrope. Takva nova EU ne bi morala uzeti u obzir prethodne blokatore, ali bi mogla dovesti do sve tješnje saradnje.

MONITOR: Smatrate li opravdanim one stavove po kojima se čini da se globalno  ide ,,udesno”?

BRAJ: Politički pomak udesno ne može se identifikovati kao opšti trend u Europi. U Portugalu i Španjolskoj socijalisti su nedavno pobijedili na izborima, kao i socijaldemokrati u Njemačkoj. Da ne spominjemo Švedsku, Finsku i Dansku. Međutim, vidimo sve veće umrežavanje desničarske politike. Već su spomenute Mađarska i Poljska. Budimpešta u velikoj mjeri finansira medije u Sloveniji kako bi desničarski konzervativni premijer Janez Janša mogao učvrstiti svoju poziciju. Nedavno je mađarski premijer Viktor Orban čak organizovao zajam za francusku predsjedničku predizbornu kampanju krajnje desničarske Marine Le Pen. Orban se sada nada podršci svom uzoru Donaldu Trumpu u kampanji za domaće izbore. Evropski desni populisti do sada (još) nisu uspjeli dogovoriti pravi savez. U svakom slučaju, tu bi bili i Orban, Le Pen, premijer Poljske Mateusz Morawiecki i talijanski desni populist Matteo Salvini. Ako bi jednog dana došlo do spajanja, ovaj savez bi mogao potkopati EU iznutra i na kraju je u potpunosti preuzeti. Jedini recept protiv toga je udruženje demokratskih zemalja koje ukidaju načelo jednoglasnosti za važne odluke u korist načela većine u Uniji.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo