Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VLADIMIR PAVIĆEVIĆ, POLITOLOG IZ BEOGRADA: Fan klubovi svojih lidera

Objavljeno prije

na

Dugo se nameće tema političke alternative ratnim partijama 90-tih i njihovoj prilično neuspješnoj opoziciji koja je danas ponegdje vlast.Koliko je to važno za naša društva, bez obzira na to kojom brzinom ispunjavaju formalne zahtjeve Brisela, razgovarali smo sa dr Vladimirom Pavićevićem, sa Beogradskog univerziteta, rođenim Kotoraninom koji je gimnaziju završio u Budvi, studirao na FPN-u u Beogradu, usavršavao se u Bonu i doktorirao sa temom „Koncept saglasnosti u političkoj teoriji Džona Plamenca”. MONITOR: U demokratizaciji naših država i društava stigli smo do vladavine partija, s tim što uvijek postoji jedna koja je najmoćnija u datim okolnostima, ali ne može bez drugih. Naša društva se praktički izražavaju samo kroz partijsku, vidimo sada, prilično lažnu dinamiku. Ima li izlaza?
PAVIĆEVIĆ: Izlaz iz partokratije je u što bržem učlanjenju država zapadnog Balkana u EU. To je okvir koji, htjele to elite ili ne, nameće pluralizam, stvarnu dinamiku političkih procesa koja obezbjeđuje širi spektar mogućnosti uticaja na donosioce odluka i što je najvažnije vladavinu prava. Dvije decenije političkog pluralizma i višestranačja na prostoru bivše Jugoslavije nijesu donijele očekivani nivo demokratizacije, štaviše utisak je da sadašnje elite pokazuju veće odustvo smisla za pravo i opšte dobro nego one koje su vodile socijalističku Jugoslaviju. Ne postoji demokratija bez političkog pluralizma, ali ona ne može opstati bez demokratskih političkih stranaka. Političke stranke u Srbiji, a mislim i u Crnoj Gori, nisu demokratske. Tu se krije jedan od odgovora na pitanje zašto je partijska dinamika lažna. Ako ne postoji cirkulacija liderstva na primjer, kao ni odgovornost liderstva za uspjehe i neuspjehe, onda nema ni dinamizma u strankama. Političke stranke i u Srbiji i u Crnoj Gori više služe kao fan klubovi svojih lidera. Ako bismo djelovanje političkih stranaka u ovim državama i proces odlučivanja u njima poredili sa načinom djelovanja stranaka u državama EU, onda bismo lako utvrdili da kasnimo bar pola vijeka. To je ogromni zaostatak.
MONITOR: Vi ste u Srbiji pokrenuli debatu o stvaranju političko-partijske alternative i vlasti i opoziciji? Kako napreduje vaš „Krivajski proces”?
PAVIĆEVIĆ: U srži Krivajskog procesa je ideja da politička scena u Srbiji treba temeljno da se transformiše. Mislimo da političke elite u Srbiji ne daju šansu našem društvu da se mijenja, one gaze elementarno svojstvo građanina – dostojanstvo. U borbi za drugačiju Srbiju u Krivajskom procesu se okupljaju novi, mladi i nekompromitovani ljudi, svjesni da do promjene politike u našoj zemlji može doći samo promjenom i samih političkih aktera. U borbi za vrijednosti ličnog dostojanstva, vladavine prava i pravde, pozivamo sve građane Srbije koji te vrijednosti dijele da nam se priključe.
MONITOR: NVO su nastale i neke od njih postale poznate i veoma aktivne u vrijeme raspada SFRJ i ratova. Ali, čini se da nisu uspjele da široko mobilišu građane, da ih učine aktivnijim, u odbrani njihovih interesa ali i u solidarnosti?
PAVIĆEVIĆ: Mnoge organizacije civilnog društva su prije dvadeset godina izgubile borbu sa razbuktalim nacionalizmima. Podsjećam da su prije dvije decenije, potpirujući mržnju i strah, politički lideri planski svodili ljude na samo jednu, etničku dimenziju, pretvarajući ih u robove svojih etnopolitičkih ubistvenih državnih projekata. Ostrvca civilnog društva nijesu imala šansu da ostvare svoje ciljeve. Danas su organizacije civilnog društva mnogo razvijenije, uticajnije i uspješnije u ostvarivanju svojih ciljeva nego što je bio slučaj u vrijeme raspada SFRJ. NVO su pokazale da angažman pojedinca nije nebitan u društvu, da do promjena može doći ukoliko se građani angažuju. Problem je što su naša očekivanja u pogledu djelovanja ovih organizacija šira nego što je njihov realni kako teorijski tako i praktički zahvat. Djelovanje NVO u jednom trenutku treba da bude praćeno odgovarajućim aktivnostima predstavnika političkih stranaka, ali se najčešće desi da djelovanje stranaka izostane. Dešava se da iznevjere ili zakažu upravo istaknuti i uticajni predstavnici političkih stranaka. Upravo to je osnov kontinuiranog građenja nepovjerenja građana prema političarima. NVO nas podsjećaju da je alternativa legitimna i moguća i one raznim programima rade na stvaranju uslova za promjene i modernizaciju. To možda nije široko delovanje, ali je važno. Alternativno obrazovanje, na primjer, razvija se upravo u ovim organizacijama i to često kvalitetnije i aktuelnije od zvaničnog sistema obrazovanja koje je verifikovano kroz državne institucije. Rad Beogradske otvorene škole u Srbiji, na primjer, na pripremi srpske administracije za ulazak u EU predstavlja ogromni doprinos evropeizaciji države. Isti je, mislim, slučaj sa djelovanjem Centra za građansko obrazovanje u Crnoj Gori, i taj doprinos treba uvijek isticati.
MONITOR: Naše zemlje se „kreću ka EU” a pate od populističke politike i harizmatskih lidera. Vi ste te fenomene posebno izučavali na primjeru srpske moderne istorije. Koliko je teško promijeniti to više „osjećanje” nego razumijevanje politike, povremeno prekidano kratkotrajnim pokušajima reformisanja i izgradnje institucija?
PAVIĆEVIĆ: Bavio sam se analizom populističkog obrasca kao najčešće korišćenim mehanizmom za osvajanje vlasti i njeno održanje u dva vijeka istorije moderne srpske države. Došao sam do zaključka i to zapisao u jednom tekstu da je populistički obrazac, od Karađorđa do Slobodana Miloševića, predstavljao repetitivnu tehniku vladanja, koja u praksi nije uspješno zamijenjena instrumentima koje obezbjeđuje razvijeni model liberalne demokratije. To je postala konstanta političke kulture i ona se teško mijenja. Kada se dešava, promjena je postepena, skoro neprimjetna. U svojim istraživanjima nijesam analizirao prisutnost populističkog mehanizma u drugim državama zapadnog Balkana, ali je već na prvi pogled jasno da je populizam prije zajednička karakteristika djelovanja elita u ovim državama nego tačka razlikovanja. Crna Gora tu nije izuzetak.
MONITOR: Kriza euro zone ali i krize likvidnosti pojedinih država, pa i SAD, dovoljno pokazuju da je svijet koji nam je predstavljan kao uzor za kopiranje, negdje ozbiljno pogriješio. Kako da se odnosimo prema tome?
PAVIĆEVIĆ: Za razliku od uobičajenih viđenja po kojima se neoklasični liberalizam naziva dominirajućim i surovim obrascem djelovanja i istovremeno posmatra kao ključni uzrok ekonomskih problema u svijetu danas, moj je utisak da je krizu kroz koju prolaze velike evropske države i SAD stvorio jak državni intervencionizam. To znači da vrijednosti slobode i vladavine prava nemaju veze sa krizom kroz koju prolazimo. Ona je po mom sudu rezultat koruptivnih aktivnosti ekonomskih i političkih vrhova koji su državu učinili svemoćnom, a ekonomske slobode značajno ograničili državnim intervencijama. I EU i SAD su se u istoriji suočavale sa krizama, ali je karakteristika oba entiteta da su sa krizama umjele da se nose. Vjerujem da će to i sada biti slučaj.
Političko polje kao tržnica
MONITOR: Rođeni ste u Kotoru, školovali ste se u Budvi prije studija, potom u Beogradu i Bonu. Verujem da pratite crnogorsku političku scenu. I ovdje je bilo pokušaja da se pokrene pitanje političke alternative, ali bez većeg odjeka. Zašto takvi predlozi ne mogu da privuku šire interesovanje crnogorskih građana?
PAVIĆEVIĆ: Građani Crne Gore dijele, po mom sudu, mnoge probleme sa kojima se suočavaju građani drugih zapadnobalkanskih država. Jedan od najvidljivijih problema je izrazito nizak kvalitet ponude političkih aktera, političkih formacija i njihovih programa na političkom tržištu. Štaviše, česta su i opravdana zapažanja da su postojeći politički akteri vrlo dobro uvezani u snažnu interesnu grupu koja je političko polje pretvorila u tržnicu, na njoj ostvaruje profit, a građani imaju osjećaj da su se političari urotili protiv njih. U takvim uslovima bi trebalo da se otvori niša za alternativu, a za alternativu su potrebni novi, hrabri i odlučni ljudi sposobni da ponude održiva rješenja. Moguće je da je problem dosadašnjih inicijativa u Crnoj Gori ili oprez i strah ili nedostatak takvih ljudi ili pak njihova nespremnost da uđu u političku arenu.
Pokvarene elite
MONITOR: Postkomunizam je donio novo-stari politički folklor, navodnu ljevicu, desnicu i „centar”, ali se svakodnevno uvjeravamo da je ostao osnov nedemokratskog sistema, liberalni ideali u mnogočemu nisu shvaćeni ili prihvaćeni. Gdje su oni koji bi time trebalo da se bave?
PAVIĆEVIĆ: Presudna odgovornost za nedovoljni stepen demokratizacije i konsolidacije političkih poredaka u državama zapadnog Balkana leži u ovdašnjim političkim elitama, koje su sopstveni interes opstanka na vlasti maskirale bojama ionako prevaziđenih ideoloških podjela na ljevicu, centar i desnicu. Vještina dolaska na vlast svim sredstvima, ili očuvanja jednom stečene moći po svaku cijenu, umjesto političkih ideala, uvjerenja ili odgovornosti, definisani su kao mjerila uspješnosti vođa i političkih elita na ovim prostorima. Mi imamo posla sa pokvarenim elitama, a tipične slučajeve pokvarenosti elite u Srbiji je lako locirati u vladajućem establišmentu kao i u ličnostima lidera opozicionih stranaka. Elita je sazrela ovladavši tehnikom opstanka na vlasti, ona je sklona samo kozmetičkom podmlađivanju, ona pravi kartel u koji se ulazi da bi se u njemu zauvijek ostalo i tako postaje trula i pokvarena. Takva elita nas svakodnevno suočava sa našim najvećim problemom – nepostojanjem ideje. Vjerujem da će mnogi čitaoci u ovim redovima pronaći primjeran i precizan opis i crnogorske elite.
Evropa – najbolji okvir
MONITOR: Kako ocjenjujete uticaj briselske administracije na naše moćnike? Neki od njih rado prihvataju uskađivanje zakona i propisa sa acquis communitaire ali rade „po svome”. Da li je taj pristup dovoljan i hoće li naše građane uvjeriti u dobrobiti prihvatanja evropskih pravila?
PAVIĆEVIĆ: Ideja Evrope je, po mom mišljenju, najbolji integrativni i modernizacijski okvir za države zapadnog Balkana, a EU je njihov prirodni i civilizacijski prostor. Djelovanje evropske administracije nam se često čini sporo, nedovoljno i često nefokusirano na stvarne probleme, ali je jasan njihov napor i namjera da se pomogne zapadnobalkanskim državama da se organizuju na principima vladavine prava, političkog pluralizma i tržišne privrede. Često razmišljam o tome šta bi bilo sa ovim državama da ne postoji jasna evropska pespektiva i da smo osuđeni na vizije i fantazije ovdašnjih političara. Ne vjerujem da bi bilo dobro, zato se uzdam u čvrstu riješenost evropskih političara da prostor zapadnog Balkana integrišu u evropski politički, ekonomski, pravni, kulturni i obrazovni prostor kako bismo konačno imali priliku da živimo u uslovima koji priliče savremenom životu.
Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo