Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZORAN DRAGIŠIĆ, STRUČNJAK ZA BEZBJEDNOST: Terorizam niko neće iskorijeniti

Objavljeno prije

na

Realizacija policijske saradnje između Srbije i Crne Gore, vjerovatno nehotično, podigla je čitavu buru i polako otkriva sloj po sloj onih naslaga moći i beščašća nataloženih u modernoj istoriji ovih država. Da li postoje pojedinačne tajne službe ili je još najmoćnija jedna, stara služba i njeni egzekutori, upotrebljivi i od ovih, navodno, novih i kontrolisanih od parlamenata. Slučaj Veselina Vukotića mogao bi biti odličan povod da se počne sa razrješavanjem ovog sve većeg klupka zla čije posljedice i danas osjećamo. Prema medijskim napisima, ovaj nosilac lažnog hrvatskog pasoša i po hitnoj proceduri stečenog srpskog državljanstva, dovodi se u vezu i sa političkim ubistvima 90-ih. Njega je u svojim tekstovima pred kraj života pominjala i novinarka Dada Vujasinović. O vezama stare i novih službi, odgovornosti za niz kamuflažnih poteza pravosuđa i izvršne vlasti, razgovarali smo sa dr Zoranom Dragišićem, profesorom Fakulteta za bezbednost u Beogradu.

MONITOR: Zašto je toliko odgađano potpisivanje međudržavnog sporazuma Srbije i Crne Gore o međusobnom izručenju državljana?
DRAGIŠIĆ: To je veoma teško reći, odnosi Srbije i Crne Gore nisu valjali ni dok je postojala zajednička država, a nakon razdvajanja su pogoršani. Pored toga, izgleda da postoji jedan broj osoba koje države ne žele da izručuju jedna drugoj.

MONITOR: Sada se pominje kao navodni glavni uzrok te sporosti i potraživanje Veselina Vukotića, kojeg je Belgija 2008. izručila Srbiji. Posebnu sumnju u rješavanje brojnih pravnih začkoljica predstavlja i to što je Vukotić bio saradnik državne bezbjednosti od 80-ih godina i u Belgiji osuđen za ubistvo jednog Albanca – političkog emigranta. Koliko je to i danas značajno u srpskim ,,centrima moći”?
DRAGIŠIĆ: ,,Centri moći” o kojima govorite su i danas veoma aktivni. Stiče se utisak da oni i danas upravljaju političkim i privrednim životom u Srbiji. Sve više se stiče utisak da je i Milošević i oni koji su dolazili posle njega kreacija istog parapolitičkog podzemlja. Nažalost, i 5. oktobar je bio velika prevara koja je potrošila ogromnu energiju naroda i ubila veru da može biti bolje. Ovakvi slučajevi samo nagoveštavaju u kakvom blatu se nalaze koreni onoga što se u Srbiji potpuno neosnovano naziva politikom.

MONITOR: U medijima se stalno pominje da je Vukotić pripadnik srpske tajne službe, ali da je sa poslovima saradnika službe na likvidacijama ,,neprijatelja države” počeo 80-ih. Koliko su takvi zadaci mogli biti dodjeljivani bez odobrenja Savezne službe bezbjednosti, na čijem čelu je bio, po nekima ,,gospodar života i smrti”, Stane Dolanc?
DRAGIŠIĆ: Likvidacije nije vršila samo Savezna služba, to su radile i republičke. Tadašnje službe su angažovale ološ da za njihov račun obavlja likvidacije političkih protivnika. Treba napomenuti da svi likvidirani nisu bili ,,slobodni mislioci i nezavisni intelektualci” i da je među njima bilo mnogo opasnih ekstremista i bandita. U to vreme likvidacijama su pribegavale i demokratske države i to nije bio specijalitet samo SFRJ. Sve se odvijalo u kontekstu hladnog rata, kad su politički protivnici ili obični kriminalci koji su se predstavljali kao politički emigranti, lako sticali podršku obaveštajnih službi država u koje su dolazili. Ne treba zaboraviti da su svi ustaški teroristi, koji su izvršili brojne napade na naša predstavništva i građane u inostranstvu, postavili bombe u Beogradu i izvršili upad 1972. godine, bili pod zaštitom obaveštajnih službi nekih zapadnih država. Takođe, Sovjeti su davali podršku određenim grupama koje su delovale protiv interesa ondašnje države. U to vreme nije postojala mogućnost da vam neka država izruči vašeg građanina ukoliko sa njim postigne dogovor da radi protiv vas. Zbog toga su angažovani kriminalci da bi uplašili emigrante, ali i da bi obaveštajnim službama država koje ih štite pokazali svoju moć. Dakle, sve što se u to vreme dešavalo treba staviti u ondašnji geopolitički kontekst da bi se razumelo.

MONITOR: Prije nekoliko dana je Tajm objavio podatke iz istrage vođene u Njemačkoj o navodima još jednog DB plaćenika – Hrvata Vinka Sindičića, koji je njemačkim službama tvrdio da zna ko je ubio Ulofa Palmea. Iza svega, po Sindičiću, stoji nekadašnja savezna DB?
DRAGIŠIĆ: Što se tiče gospodina iz Zagreba, ogromna je verovatnoća da čovek ili ima bujnu maštu ili pokušava da dođe do novca ili publiciteta. Mislim da je veoma mala šansa da ima istine u onome što on navodi, da je drugačije Šveđane bi to veoma zainteresovalo.

MONITOR: Šta je s poltičkom pozadinom ubistva Zorana Đinđića?
DRAGIŠIĆ: Što se tiče političke pozadine ubistva Zorana Đinđića ona neće biti rešena dok se u Srbiji ne raskrsti sa režimom koji je ubio Đinđića.

MONITOR: Ovdje se u medijima poteže odgovornost Svetozara Marovića za štetu proisteklu iz ugovora sa izraelskim Imidžsetom o iznajmljivanju satelita. Srbija će morati da plati 25 miliona eura odštete Imidžsetu. Da li se može očekivati da se postavi pitanje odgovornosti Marovića pred sudom u Beogradu?
DRAGIŠIĆ: Kakvu štetu? Mi smo ovde obavešteni da smo u tom poslu sjajno prošli. Dobili smo izuzetno povoljno luftbalone. Naravno da niko neće odgovarati za taj sjajan posao, da je bilo ideje da neko odgovara ne bi ugovor stupio na snagu. Mi možemo da zaradimo ozbiljne sume novca od prodaje snimaka iz luftbalona, Amerikanci, Kinezi i druge velike sile već se utrkuju oko naših snimaka.

MONITOR: Da li je moguće da još uvijek imamo posla sa državnim tajnama iz Dolančevih 80-ih?
DRAGIŠIĆ: Naravno, još se mi nismo pomerili iz tog doba. Naše kvazipolitičke kvazielite još uvek razmišljaju u geopolitičkim kategorijama toga vremena, zato ovako i živimo. Građani Srbije su najsiromašniji u Evropi, a jaz između ,,normalnog sveta” i nas svakoga dana je sve veći. Naš politički sistem je toliko propao da više nije u stanju da proizvede ni jedno dobro rešenje, zbog toga su naši građani veoma ugroženi i nije čudo što su Srbi najveći pesimisti u Evropi.

MONITOR: Upravo smo saznali da Indipendent tvrdi da je Mirjana Marković stigla na Zapad, u Francusku. Ako je tako, može li se očekivati njeno hapšenje?
DRAGIŠIĆ: Mirjana Marković je koliko ja znam politički azilant u Rusiji. Baš me zanima da li je neko od naših geopolitičkih genija postavio to pitanje ruskim zvaničnicima.

MONITOR: Komentarisali ste u srpskim medijima samoubilački napad na jednom od moskovskih aerodroma. Kako se boriti sa teroristima koji žrtvuju vlastiti život?
DRAGIŠIĆ: Nikako. Često se čuje da treba otkloniti uzroke terorizma, što je velika glupost. Terorizam postoji od kada i ljudsko društvo i niko ga neće iskoreniti. Dok među ljudskim grupama postoje razmirice, dok postoje jaki i slabi, dok postoje sukobi interesa i osećaj nepravde, dakle dok postoje ljudi, postojaće i terorizam. Bezbednosnim merama se mogu sprečiti mnogi teroristički akti, ali se terorizam kao društvena i politička pojava nikada neće iskoreniti. Treba se pripremiti na permanentnu borbu sa terorizmom i naučiti da se živi sa njim, jer će u vremenima koja dolaze terorističkih akata biti sve više.

Balkan je najugoženiji dio Evrope

MONITOR: Da li su nemiri u regionu već ozbiljno upozorenje na opasnost po bezbjednost ovog dijela Evrope kojeg još potresaju posljedice ratova, zločina, organizovanog kriminala i velikog socijalnog raslojavanja, uz neprevaziđen nacionalizam?
DRAGIŠIĆ: Balkan je bio i biće bezbednosno najugroženiji deo Evrope. Veliko siromaštvo, nerešeni politički problemi, slabe države i veliki uticaj spoljnjih sila i organizovanog kriminala, čini zapaljivu smesu koja uvek dovodi do požara. Posebno se pribojavam ljudi koji govore kratkim rečenicama i imaju efikasno rešenje za svaki problem, ovo je njihovo vreme i oni neće propustiti priliku da još jednom izmanipulišu narod i povedu ga u novi ciklus katastrofa. Najveću opasnost u regionu predstavljaju nesposobne, primitivne i korumpirane kvazielite koje nominalno zauzimaju državne položaje, dok se stvarna moć nalazi u rukama stranih sila i organizovanog kriminala, što je često isto. Jedino rešenje je u velikim narodnim pokretima koji imaju snagu da oteraju ološ. Međutim, to nije dovoljno jer nakon toga treba stvarati snažne institucije bez kojih nema istinske modernizacije, a za to su potrebne istinske intelektualne elite koje na Balkanu ne postoje. Labave diktature, koje su glavni balkanski politički oblik, predugo traju i kvare mentalitet ljudi. Odlike istinske elite su pamet i hrabrost, kod onih koji imaju predispozicije da postanu elita pamet se sporadično i pojavi, ali hrabrosti nema ni u tragovima. Verujem jedino u narod i njegovu žilavost i samo odatle može doći neko nepredviđeno rešenje. Od onih koji za sebe veruju da su elita nikada ništa dobro nije došlo, pa se ne treba mnogo nadati ni u budućnosti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo