Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN JANJIĆ, FORUM ZA MEĐUNARODNE ODNOSE: Vučić na tankom ledu

Objavljeno prije

na

dragan-janjic-3

MONITOR: Pred izborom smo nove vlade Srbije. Po do sada poznatom, glavni partner naprednjacima Aleksandra Vučića ostaje SPS i Ivica Dačić koji je već viđen za ministarski mandat. Šta je, u stvari, Vučić htio prevremenim izborima?

JANJIĆ: Vučić i SNS su se izborima okrenuli pošto prethodna vlada, u kojoj su oni vodili glavnu reč, nije uspela da napravi ozbiljnije korake u reformama i pokretanju srpske ekonomije. Vanredni izbori su imali dvostruku ulogu – prva je da SNS „kupi vreme” kako bi pokušala da konsoliduje institucije a druga je da njen lider, koji je o raspisivanju izbora i odlučivao, dobije priliku da se učvrsti unutar stranke i da na važna mesta dovede kadrove u koje ima poverenja.

Vučić je ispravno procenio da su svi potencijalni oponenti na kolenima i da su im šanse da se nametnu tokom kampanje minimalne. Može se reći da je on i najveći dobitnik. Opozicija je svedena na oslabljenu i razbijenu Demokratsku stranku, pa SNS na političkoj sceni trenutno i nema protivnika od koga bi mogla da zazire.

Ali, pobeda je donela i očekivanja birača da će se ispuniti predizborna obećanja. SNS i Vučić tu su na tankom ledu jer je ekonomija u veoma lošem stanju a umesto institucija funkcionišu stranački i drugi centri moći. Svaka promena zahteva oštre rezove, što može da dovede do nezadovoljstva u širim slojevima stanovništva, a time i do stvaranja uslova za konsolidaciju opozicije.

MONITOR:Velika kolateralna dobit za naprednjake je i debakl nekoliko stranaka koje su bile stalno u parlamentu, a sada ostaju van njega. Još je značajnije što je DS na ,,staroj adresi” postala sasvim anemična, a Tadićev rezultat je daleko od pokazivanja snage. Može li se zamisliti Srbija bez starih Demokrata?
JANJIĆ: Srbija je postojala i bez stranaka koje su dominirale u proteklih dvadesetak godina, pa je moguće ponovo je zamisliti bez njih. Ali, „drobljenjem” i slabljenjem DS-a istanjeni građanski sloj je ostao bez stranke oko koje se do sada okupljao. Na političkoj sceni je ostao prazan prostor i samo je pitanje da li će DS uspeti da se reformiše i osnaži kako bi ga ponovo zauzela, ili će to učiniti neka nova politička grupacija.

Političari iz stranaka o kojima je reč su, inače, uspešno vodili akciju koja je rezultirala padom režima Slobodana Miloševića. Nakon pobede nad Miloševićem počele su podele, a nove vlasti nisu uspele da sprovedu reforme. Godine u kojima su glavnu reč vodili Koštunica i DSS bile su obeležene ispraznom populističko-nacionalističkom retorikom, a u vreme vladavine Tadića i DS-a akcenat je bio na PR prezentaciji, dok su ključni problemi društva, poput Kosova i reforme institucija, ostali netaknuti.

Vučić i SNS su pokupili glasove mase nezadovoljnih koje je bilo lako ubediti da su prethodne vlasti mnogo više mislile o ličnom interesu funkcionera, nego o dobru naroda. Poslednji udarac bloku koji je srušio Miloševića zadat je uoči izbora, kada je Tadić napustio DS, što nije moglo da prođe bez nekog vida podrške iz vladajućih krugova.

MONITOR: Šta je htio Tadić „rikvercom” prema Vučiću i sastavljanju nove vlade?
JANJIĆ: Tadić od početka nije imao ni jasan koncept ni viziju. Procena da će se većina članstva okrenuti prema njemu se pokazala kao pogrešna, a naknadno je shvatio da bi ulazak u vladu označio potpunu marginalizaciju njegove stranke, koja bi bila svedena na piona Vučića i SNS-a. On se verovatno nadao da će biti glavni partner u vladi, zbog čega je i insistirao na zahtevu da ne uđu SPS i Dačić. Vučić to nije prihvatio, pa su se NDS i Tadić našli u nezavidnoj poziciji.

MONITOR: Šta biste savjetovali Đilasu i Tadiću ako zajedno budu bili u opoziciji?
JANJIĆ: Okolnosti pod kojima je došlo do raskola ne dozvoljavaju da dve stranke u bližoj budućnosti počnu tesno da sarađuju. Pre bi se moglo dogoditi da jedna „proguta” drugu, ali ni to nije u skorom izgledu. Obe partije su u nekoj vrsti rasula i još nemaju snage da vode ozbiljnije akcije. DS verovatno ima više izgleda za konsolidaciju redova, o čemu će se više znati nakon izborne skupštine koja bi trebalo uskoro da usledi. Tadićeva NDS tek treba da definiše poziciju i strategiju u novonastalim okolnostima.

MONITOR: Glasanje članica DS u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope izazvalo je buru?
JANJIĆ: To je je možda najjasniji izraz podela i lutanja unurat DS-a. Dve članice PSSE iz DS-a, Nataša Vučković i Vesna Marjanović, podržale su rezuluciju kojom se, zbog Krima i ukrajinske krize, ograničava delovanje ruskih poslanika u tom parlamentu. Najoštrije kritike dobile su iz redova DS-a, pošto su potpredsednik stranke Borislav Stefanović i predsednik stranačkog spoljnopolitičkog dobora Dušan Spasojević ocenili da je reč o nedopustivom koraku.

Nema, dakle, punog konsenzusa ni kada je reč o politici prema EU. Uprošteno rečeno, Vučkovićeva i Marjanovićeva polazile su od stava da Srbija kao spoljnopolitički prioritet ima ulazak u EU i da, u skladu sa tim, nije prihvatljivo da u važnim evropsklim telima glasa za Rusiju, a protiv većine iz evropskih zemalja. Deo rukovodstva, pak, smatra da Rusiju ni u kom slučaju ne treba ljutiti, što je u skladu sa spoljnom politikom koju je vodio Tadić.

Neposredno nakon sučeljavanja u vezi sa glasanjem u PSSE poslanici iz redova DS-a odlučivali su o mestu zamenika šefa njihovog poslaničkog kluba. Đilas, koji je po funkciji šef tog kluba, na mesto zamenika je predložio Stefanovića, ali je preglasan. Zamenik šefa poslaničke grupe postala je upravo Nataša Vučković, koja je i potpredsednica stranke.

Ovaj detalj ne bi trebalo tumačiti kao definitivan nagoveštaj promene odnosa snaga, ali ipak jasno pokazuje da su unutrašnja previranja u toku. Primetno je, takođe, da nema informacija o tome da je DS raspravljala o suštinskoj stvari, odnosno o odnosu prema EU i Rusiji u uslovima narastajuće ukrajinske krize. To pokazuje da snage za ozbiljno sučeljavanje sa strateškim pitanjima, a time delimično i razlozima za urušavanje uticaja DS-a, još nema.

MONITOR: Iz institucija EU stigli su signali da usklađivanje našeg zakonodavstva sa „akijem” podrazumeva i funkcionalno pravosuđe i razotkrivanje i procesuiranje brojnih političkih ubistava iz 90-ih i kasnijih godina, među kojima su i ubistva preko dvadeset novinara. Može li se to?
JANJIĆ:Srbija od pada Miloševićevog režima ne uspeva da reformiše pravosuđe. Bilo je više smena i pokušaja reorganizacije, ali je uticaj političkih i drugih centara moći uvek bio jači od sudske profesije. Danas, dve godione nakon smene DS-a i Tadića, stvari se nisu promenile, a sudska i tužilačka udruženja se žale na pritiske. I način na koji tabloidi izveštavaju o kriminalnim i korupcionaškim aferama svojevrsna je degradacija sudske profesije i funkcioniše kao neka vrsta javnog pritiska na sudije.

Vučić i SNS imaju političku moć da stvari promene. Ali, u praksi su sve partije deo godinama stvaranog sistema u kome pozicija sudija nije onakva kakva bi trebalo da bude u demokratskom društvu, pa će sprovođenje reformi biti težak zadatak. Čak i uz najbolju volju, posao se ne može obaviti za godinu ili dve.

Ubijanje dijaloga

MONITOR: Koliko su mediji u Srbiji spremni da kvalifikovano prate političku scenu i društvena zbivanja i budu, po svojoj demokratskoj ulozi, korektiv političarima?
JANJIĆ:Mediji u Srbiji su u velikom procentu prenosioci političkih u drugih poruka koje dobijaju iz različitih centara moći. Istraživačko novinarstvo „proterano” je na različite platforme na internetu, a novinari i urednici sve manje postavljaju pitanja i tragaju za odgovorima. Dakle, nisu na nivou uloge koju bi trebalo da imaju u demokratskom društvu.

Takva situacija nije nastala pretežnom krivicom novinara i medija. Srpska politička elita već godinama sistematski ubija svaku vrstu javnog društvenog dijaloga o ključnim političkim i ekonomskim pitanjima. Umesto toga imamo snažne kampanje čiji su glavni nosioci mediji pod kontrolom različitih centara moći. Kriminal i korupcija se rešavaju u tabloidima. Tabloidi hapse, vode istrage i presuđuju, pri čemu ih različite institucije, zavisno od trenutne potrebe, „hrane” selektivnim podacima.

Došlo je do tabloidizacije društva, pri čemu institucije počinju da uzmiču. Jako je bitno da je i Zaštitnik građana (ombudsman) Saša Jaknović takav trend prepoznao u svom redovnom godišnjem izveštaju dostavljenom Skupštini Srbije. Bilo bi dobro da to bude signal za ozbiljnu raspravu o ozbiljnom problemu.

 

Poslušni Dačić

MONITOR:Ima li neke logike u Vučićevom izboru partnera u vladi?
JANJIĆ:Vladu čini SNS, a svi ostali su neka vrsta statista. Jer, vladajuća stranka ima više od 50 odsto mandata u parlamentu i može svakoga trenutka da smeni svakog ministra, ukoliko vrh stranke, odnosno Aleksandar Vučić, procene da je to potrebno. Vučić nije javno govorio o ulasku SPS-a u vladu, nego o ulasku Dačića. Time je pojačao tenzije unutar SPS-a, gde je i za vreme prethodne vlade bilo ozbiljnih prigovora zbog potpune podređenosti Vučiću i SNS-u.

Istovremeno, u tabloidima se nastavlja pritisak na funkcionere SPS-a koji već mesecima prolaze kroz neku vrstu „toplog zeca”. Dan nakon što je predsednik Tomislav Nikolić poverio mandat Vučiću, na naslovnoj strani jednog tabloida objavljeno je da je Slavica Đukić Dejanović, visoka funkcionerka SPS-a i bivša ministarka zdravlja, proneverila milijarde. Pod optužbama su bili i drugi funkcioneri te stranke, uključujući i Dačića.

Vučić, koji se i lično podsmevao Dačiću na konferenciji za novinare održanoj pre desetak dana, je ispravno procenio da SPS nema prostora da se brani i da će, uprkos poniženjima kroz koja prolazi, prihvatiti mesto u vladi. Dobio je partnera koji će morati da ga sluša u potpunosti i do kraja. U takvim okolnostima i nije previše bitno koliko ministara SPS ima u novoj vladi.

SNS je, inače, mogla sama da formira vladu i da preuzme punu odgovornost, ali je procenila da je to ipak lakše učiniti uz, makar i formalne, koalicione partnere. Moguće je da su neki međunarodni faktori uticali na SNS da zadrži Dačića u vladi, ali to nije odlučujući razlog. Mislim da Vučić shvata da nije moguće u dogledno vreme ispuniti obećanja koja je dao u kampanji, a sve što se događalo oko formiranja vlade u javnosti treba da ostavi utisak da je reč o poslu u koji su uključene gotovo sve parlamentarne stranke.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo