Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN JANJIĆ, FORUM ZA MEĐUNARODNE ODNOSE: Vučić na tankom ledu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pred izborom smo nove vlade Srbije. Po do sada poznatom, glavni partner naprednjacima Aleksandra Vučića ostaje SPS i Ivica Dačić koji je već viđen za ministarski mandat. Šta je, u stvari, Vučić htio prevremenim izborima?

JANJIĆ: Vučić i SNS su se izborima okrenuli pošto prethodna vlada, u kojoj su oni vodili glavnu reč, nije uspela da napravi ozbiljnije korake u reformama i pokretanju srpske ekonomije. Vanredni izbori su imali dvostruku ulogu – prva je da SNS „kupi vreme” kako bi pokušala da konsoliduje institucije a druga je da njen lider, koji je o raspisivanju izbora i odlučivao, dobije priliku da se učvrsti unutar stranke i da na važna mesta dovede kadrove u koje ima poverenja.

Vučić je ispravno procenio da su svi potencijalni oponenti na kolenima i da su im šanse da se nametnu tokom kampanje minimalne. Može se reći da je on i najveći dobitnik. Opozicija je svedena na oslabljenu i razbijenu Demokratsku stranku, pa SNS na političkoj sceni trenutno i nema protivnika od koga bi mogla da zazire.

Ali, pobeda je donela i očekivanja birača da će se ispuniti predizborna obećanja. SNS i Vučić tu su na tankom ledu jer je ekonomija u veoma lošem stanju a umesto institucija funkcionišu stranački i drugi centri moći. Svaka promena zahteva oštre rezove, što može da dovede do nezadovoljstva u širim slojevima stanovništva, a time i do stvaranja uslova za konsolidaciju opozicije.

MONITOR:Velika kolateralna dobit za naprednjake je i debakl nekoliko stranaka koje su bile stalno u parlamentu, a sada ostaju van njega. Još je značajnije što je DS na ,,staroj adresi” postala sasvim anemična, a Tadićev rezultat je daleko od pokazivanja snage. Može li se zamisliti Srbija bez starih Demokrata?
JANJIĆ: Srbija je postojala i bez stranaka koje su dominirale u proteklih dvadesetak godina, pa je moguće ponovo je zamisliti bez njih. Ali, „drobljenjem” i slabljenjem DS-a istanjeni građanski sloj je ostao bez stranke oko koje se do sada okupljao. Na političkoj sceni je ostao prazan prostor i samo je pitanje da li će DS uspeti da se reformiše i osnaži kako bi ga ponovo zauzela, ili će to učiniti neka nova politička grupacija.

Političari iz stranaka o kojima je reč su, inače, uspešno vodili akciju koja je rezultirala padom režima Slobodana Miloševića. Nakon pobede nad Miloševićem počele su podele, a nove vlasti nisu uspele da sprovedu reforme. Godine u kojima su glavnu reč vodili Koštunica i DSS bile su obeležene ispraznom populističko-nacionalističkom retorikom, a u vreme vladavine Tadića i DS-a akcenat je bio na PR prezentaciji, dok su ključni problemi društva, poput Kosova i reforme institucija, ostali netaknuti.

Vučić i SNS su pokupili glasove mase nezadovoljnih koje je bilo lako ubediti da su prethodne vlasti mnogo više mislile o ličnom interesu funkcionera, nego o dobru naroda. Poslednji udarac bloku koji je srušio Miloševića zadat je uoči izbora, kada je Tadić napustio DS, što nije moglo da prođe bez nekog vida podrške iz vladajućih krugova.

MONITOR: Šta je htio Tadić „rikvercom” prema Vučiću i sastavljanju nove vlade?
JANJIĆ: Tadić od početka nije imao ni jasan koncept ni viziju. Procena da će se većina članstva okrenuti prema njemu se pokazala kao pogrešna, a naknadno je shvatio da bi ulazak u vladu označio potpunu marginalizaciju njegove stranke, koja bi bila svedena na piona Vučića i SNS-a. On se verovatno nadao da će biti glavni partner u vladi, zbog čega je i insistirao na zahtevu da ne uđu SPS i Dačić. Vučić to nije prihvatio, pa su se NDS i Tadić našli u nezavidnoj poziciji.

MONITOR: Šta biste savjetovali Đilasu i Tadiću ako zajedno budu bili u opoziciji?
JANJIĆ: Okolnosti pod kojima je došlo do raskola ne dozvoljavaju da dve stranke u bližoj budućnosti počnu tesno da sarađuju. Pre bi se moglo dogoditi da jedna „proguta” drugu, ali ni to nije u skorom izgledu. Obe partije su u nekoj vrsti rasula i još nemaju snage da vode ozbiljnije akcije. DS verovatno ima više izgleda za konsolidaciju redova, o čemu će se više znati nakon izborne skupštine koja bi trebalo uskoro da usledi. Tadićeva NDS tek treba da definiše poziciju i strategiju u novonastalim okolnostima.

MONITOR: Glasanje članica DS u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope izazvalo je buru?
JANJIĆ: To je je možda najjasniji izraz podela i lutanja unurat DS-a. Dve članice PSSE iz DS-a, Nataša Vučković i Vesna Marjanović, podržale su rezuluciju kojom se, zbog Krima i ukrajinske krize, ograničava delovanje ruskih poslanika u tom parlamentu. Najoštrije kritike dobile su iz redova DS-a, pošto su potpredsednik stranke Borislav Stefanović i predsednik stranačkog spoljnopolitičkog dobora Dušan Spasojević ocenili da je reč o nedopustivom koraku.

Nema, dakle, punog konsenzusa ni kada je reč o politici prema EU. Uprošteno rečeno, Vučkovićeva i Marjanovićeva polazile su od stava da Srbija kao spoljnopolitički prioritet ima ulazak u EU i da, u skladu sa tim, nije prihvatljivo da u važnim evropsklim telima glasa za Rusiju, a protiv većine iz evropskih zemalja. Deo rukovodstva, pak, smatra da Rusiju ni u kom slučaju ne treba ljutiti, što je u skladu sa spoljnom politikom koju je vodio Tadić.

Neposredno nakon sučeljavanja u vezi sa glasanjem u PSSE poslanici iz redova DS-a odlučivali su o mestu zamenika šefa njihovog poslaničkog kluba. Đilas, koji je po funkciji šef tog kluba, na mesto zamenika je predložio Stefanovića, ali je preglasan. Zamenik šefa poslaničke grupe postala je upravo Nataša Vučković, koja je i potpredsednica stranke.

Ovaj detalj ne bi trebalo tumačiti kao definitivan nagoveštaj promene odnosa snaga, ali ipak jasno pokazuje da su unutrašnja previranja u toku. Primetno je, takođe, da nema informacija o tome da je DS raspravljala o suštinskoj stvari, odnosno o odnosu prema EU i Rusiji u uslovima narastajuće ukrajinske krize. To pokazuje da snage za ozbiljno sučeljavanje sa strateškim pitanjima, a time delimično i razlozima za urušavanje uticaja DS-a, još nema.

MONITOR: Iz institucija EU stigli su signali da usklađivanje našeg zakonodavstva sa „akijem” podrazumeva i funkcionalno pravosuđe i razotkrivanje i procesuiranje brojnih političkih ubistava iz 90-ih i kasnijih godina, među kojima su i ubistva preko dvadeset novinara. Može li se to?
JANJIĆ:Srbija od pada Miloševićevog režima ne uspeva da reformiše pravosuđe. Bilo je više smena i pokušaja reorganizacije, ali je uticaj političkih i drugih centara moći uvek bio jači od sudske profesije. Danas, dve godione nakon smene DS-a i Tadića, stvari se nisu promenile, a sudska i tužilačka udruženja se žale na pritiske. I način na koji tabloidi izveštavaju o kriminalnim i korupcionaškim aferama svojevrsna je degradacija sudske profesije i funkcioniše kao neka vrsta javnog pritiska na sudije.

Vučić i SNS imaju političku moć da stvari promene. Ali, u praksi su sve partije deo godinama stvaranog sistema u kome pozicija sudija nije onakva kakva bi trebalo da bude u demokratskom društvu, pa će sprovođenje reformi biti težak zadatak. Čak i uz najbolju volju, posao se ne može obaviti za godinu ili dve.

Ubijanje dijaloga

MONITOR: Koliko su mediji u Srbiji spremni da kvalifikovano prate političku scenu i društvena zbivanja i budu, po svojoj demokratskoj ulozi, korektiv političarima?
JANJIĆ:Mediji u Srbiji su u velikom procentu prenosioci političkih u drugih poruka koje dobijaju iz različitih centara moći. Istraživačko novinarstvo „proterano” je na različite platforme na internetu, a novinari i urednici sve manje postavljaju pitanja i tragaju za odgovorima. Dakle, nisu na nivou uloge koju bi trebalo da imaju u demokratskom društvu.

Takva situacija nije nastala pretežnom krivicom novinara i medija. Srpska politička elita već godinama sistematski ubija svaku vrstu javnog društvenog dijaloga o ključnim političkim i ekonomskim pitanjima. Umesto toga imamo snažne kampanje čiji su glavni nosioci mediji pod kontrolom različitih centara moći. Kriminal i korupcija se rešavaju u tabloidima. Tabloidi hapse, vode istrage i presuđuju, pri čemu ih različite institucije, zavisno od trenutne potrebe, „hrane” selektivnim podacima.

Došlo je do tabloidizacije društva, pri čemu institucije počinju da uzmiču. Jako je bitno da je i Zaštitnik građana (ombudsman) Saša Jaknović takav trend prepoznao u svom redovnom godišnjem izveštaju dostavljenom Skupštini Srbije. Bilo bi dobro da to bude signal za ozbiljnu raspravu o ozbiljnom problemu.

 

Poslušni Dačić

MONITOR:Ima li neke logike u Vučićevom izboru partnera u vladi?
JANJIĆ:Vladu čini SNS, a svi ostali su neka vrsta statista. Jer, vladajuća stranka ima više od 50 odsto mandata u parlamentu i može svakoga trenutka da smeni svakog ministra, ukoliko vrh stranke, odnosno Aleksandar Vučić, procene da je to potrebno. Vučić nije javno govorio o ulasku SPS-a u vladu, nego o ulasku Dačića. Time je pojačao tenzije unutar SPS-a, gde je i za vreme prethodne vlade bilo ozbiljnih prigovora zbog potpune podređenosti Vučiću i SNS-u.

Istovremeno, u tabloidima se nastavlja pritisak na funkcionere SPS-a koji već mesecima prolaze kroz neku vrstu „toplog zeca”. Dan nakon što je predsednik Tomislav Nikolić poverio mandat Vučiću, na naslovnoj strani jednog tabloida objavljeno je da je Slavica Đukić Dejanović, visoka funkcionerka SPS-a i bivša ministarka zdravlja, proneverila milijarde. Pod optužbama su bili i drugi funkcioneri te stranke, uključujući i Dačića.

Vučić, koji se i lično podsmevao Dačiću na konferenciji za novinare održanoj pre desetak dana, je ispravno procenio da SPS nema prostora da se brani i da će, uprkos poniženjima kroz koja prolazi, prihvatiti mesto u vladi. Dobio je partnera koji će morati da ga sluša u potpunosti i do kraja. U takvim okolnostima i nije previše bitno koliko ministara SPS ima u novoj vladi.

SNS je, inače, mogla sama da formira vladu i da preuzme punu odgovornost, ali je procenila da je to ipak lakše učiniti uz, makar i formalne, koalicione partnere. Moguće je da su neki međunarodni faktori uticali na SNS da zadrži Dačića u vladi, ali to nije odlučujući razlog. Mislim da Vučić shvata da nije moguće u dogledno vreme ispuniti obećanja koja je dao u kampanji, a sve što se događalo oko formiranja vlade u javnosti treba da ostavi utisak da je reč o poslu u koji su uključene gotovo sve parlamentarne stranke.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo