Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DRŽAVA ZA VJEROVALI ILI NE: Letu crkve, letu milioni

Objavljeno prije

na

benzin

Živjeti u Crnoj Gori poučno je i nadasve zanimljivo iskustvo. Ko može da izdrži. Samo tokom protekle sedmice, na primjer, objavljeno je dovoljno vijesti kojima bi se javnost u nekoj drugoj zemlji zabavljala mjesecima. Stanari jedne zgrade sa oko četiti stotine stanova dobili su razlog da brinu. Kako bi dobio kredit za kupovinu najveće fabrike u zemlji, vladin omiljeni biznismen pod hipoteku je stavio i ono što mu ne pripada, pa je onemogućio privatne vlasnike da slobodno raspolažu svojom imovinom. Neko zarađuje kradući pare namijenjene ishrani djece u vrtićima. Državna revizorska institucija ustanovila je da roditelji za ishranu djece plaćaju više nego što se potroši za ono što djeca u obrocima u školici dobiju. Državljanin Crne Gore prevozio je drogu u pakovanju zapečaćenom diplomatskom plombom sa propratnim papirima crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova. Ništa od toga nikoga nije bogznakako iznenadilo. Stvar je u tome što smo vježbali decenijama. Evo kako.

Spašavanje krava

Država koja ratuje nije ništa neobično, posebno je zanimljiva ona koja, krajem 20. vijeka, u Evropi, organizovano krade krupnu stoku. Vlast Demokratske partije socijalista na čelu sa Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem vodila nas je početkom devedesetih u rat za mir. Čuvali smo Jugoslaviju, branili srpstvo i u Nikšić dovodili krave ukradene po okolini Dubrovnika, uz službeno objašnjenje da ih spašavamo. Ministar poljoprivrede Republike Crne Gore Milutin Simović, 2005. je izjavio da će na osnovu potpisanog dokumenta Crna Gora Opštini Konavle uplatiti 375.000 eura kao nadoknadu za 268 muznih krava i izvjestan broj teladi i junaca koje su ,,odvedene” sa farme u Grudi ratne 1991. Službeno propisani zaborav i napori da se crnogorska dubrovačka sramota pripiše Slobodanu Miloševiću, polako i sigurno, u zaborav odvode slike dobrovoljaca koji iz podgoričkih kafića kreću u oslobađanje Dubrovnika i govore političara koji ih na to navode. Krave ostaju nezaboravne.

Nafta u bočicama

Nafta i njeni derivati, logično, prodaju se pored puta. Stanovnici manje interesantnih zemalja međutim, ne znaju kako izgleda kad gorivo ne kupujete na benzinskoj pumpi već u bocama Coca-Cole i drugoj sličnoj ambalaži od starica nepravilno raspoređenim duž raznih saobraćajnih tokova. U maju 1992. godine Crna Gora i Srbija su, nedugo po proglašenju SRJ, zbog svoje uloge u ratovima u Hrvatskoj i BiH, kažnjene opštim sankcijama Ujedinjenih nacija. Bio je 15. septembar 1993. kada su se u Tirani sreli predsjednici Momir Bulatović i Salji Beriša. Tu je, tvrdi Bulatović u knjizi Pravila ćutanja, pao dogovor. Uskoro je na crnogorskoj obali Skadarskog jezera postojalo 37 punktova za pretakanje naftnih derivata u cisterne iz metalnih buradi u kojima je gorivo, čamcima, prevoženo preko jezera. Sve tada postojeće patriotske stranke imale su udio u poslu, bilježio je Monitor. Vlast ga je kontrolisala u potpunosti. Gorivo koje se na pumpama u Albaniji prodavalo za 70 pfeninga u Tuzima je već vrijedjelo 1,3 njemačke marke. Albanija je 1994. godine utrostručila uvoz nafte i naftnih derivata iz Grčke i Italije.

Vrhovni sud kao kopirnica

Vrhovni sud Crne Gore vjerovatno je oborio sve svjetske rekorde u ažurnosti kada je za samo nekoliko dana donio 13.139 presuda. Prema nekim svjedočenjima, da bi se ispisala tolika količina papira, korišteni su kompjuteri Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja. Na osnovu tih presuda je, između dva kruga predsjedničkih izbora 1997, bitno porastao birački spisak. U prvom izbornom krugu, prema zvaničnim podacima Republičke izborne komisije bilo je 460.568 birača. Momir Bulatović je dobio 147.615 glasova ili 47,45, a Milo Đukanović 145.348 ili 46,72 procenta. Razlika od oko dvije i po hiljade glasova u korist Bulatovića, prijetila je da postane znatno veća uz pomoć desetak hiljada glasova koje su u prvom krugu dobili kandidati prosrpskih stranaka. Onda su gorepomenuti birači upisani, dok je nekoliko hiljada njih izbrisano. U biračkom spisku za drugi krug izbora bilo je 10.235 birača više nego u prvom. Rezultat izbora čarobno se promijenio: Milo Đukanović 50,8 odsto, Momir Bulatović 49,2 odsto glasova birača. Đukanović je imao 5.884 glasa više i postao predsjednik Crne Gore.

Leteća crkva

Crkva Svete Trojice doletjela je na vrh Rumije poviše Bara, na Trojičindan 2005. godine. Limeni vjerski objekat donijeli su helikopteri Vojske Srbije i Crne Gore Država je više puta donosila rješenja o ,,uklanjanju” crkve na Rumiji. ,,Ko sruši taj hram, Bog ga srušio, i njega i njegovo potomstvo i časni krst mu sudio!”, proklinjao je mitropolit Amfilohije, svaki put dosad – djelotvorno. Zabavno je gledati kako crnogorskim dužnosnicima, dok kritikuju Amfilohija zbog kletvi, od straha blago drhti glas. Uprava za zaštitu kulturnih dobara proglasila je kult Svetog Vladimira nematerijalnim kulturnim dobrom i propisala da se, kao jedna od mjera zaštite kulta, crkva sa Rumije izmjesti. Obrazloženje za to je da u rumijskoj litiji više ne učestvuju muslimani i rimokatolici, čime je narušen međuvjerski sklad u Baru. Amfilohije tvrdi da je Rumija dovoljno velika za sve. Država piše rješenja koja ne izvršava. Crkva stoji.

Štamparske greške

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće 30. avgusta 2005. godine. Optuženi za to ubistvo još nijesu pravosnažno osuđeni, neke od presuda u tom procesu ukinute su zbog – štamparskih grešaka. Novinska vijest u jesen 2011. je glasila: ,,Na pomolu je novi skandal jer je učinjena ista greška – sudija Slavka Vukčević prilikom kucanja presude je pogriješila, pa advokati odbrane osuđene kriminalne grupe traže ukidanje”. Sudija je, zaboravila da u presudi napiše ime osuđenog i naziv djela za koje je osuđen. Cijeli proces, istragu i suđenje, pratilo je mnoštvo opstrukcija, propusta i razrješenja sudija koji su na njemu radili. Da su neke od „grešaka” u najmanju ruku sumnjive, pokazuje i poslednje petljanje sa CD-om na kojem je zabilježeno jedno od svjedočenja koji je najprije nestao a potom naprasno – nađen.

Leteći milion

Kako bi Prva banka u vlasništvu premijerovog brata Aca Đukanovića vratila ratu kredita jedan milion se jedanaest puta šetao između Državnog tezora i jedne državne firme. Niko ne može da kaže da u Trezor toga dana nije stiglo 11 miliona. Vlada je Prvoj banci, zbog problema sa nelikvidnošću, odobrila pozajmicu od 44 miliona eura. Kad je trebalo vratiti prvu ratu nastala je magija. Iz Državnog trezora 13. marta uplaćen je milion eura na račun Regionalnog vodovoda u Prvoj banci. Banka je taj milion odmah uplatila Trezoru na ime vraćanja kredita, odnosno prve rate. U roku kraćem od pola sata, Trezor je 11 puta uplatio po milion eura Regionalnom vodovodu u Prvoj banci, a banka obavila 11 uplata Trezoru po milion eura i izmirila prvu ratu kredita. ,,Više je nego jasno da je jedan te isti milion uplaćen 11 puta iz Trezora na račun Regionalnog vodovoda u Prvoj i da je banka 11 puta uplaćivala milion Trezoru, a drugo je pitanje kako su sve ove institucije knjižile uplate i isplate”, objavile su Vijesti.

Sinovi, placevi i poslovi

Mlađi sin tadašnjeg podgoričkog gradonačelnika dr Miomira Mugoše Marko Mugoša pokazao je zavidan trgovački talenat kada je plac od 10 hiljada kvadrata na Mrezi kupio za 200 hiljada eura, a prodao kineskoj ambasadi za milion. I ostali važni sinovi pokazuju se kao uspješni biznismeni, pa plaćamo premijerovom sinu da bi gradio male hidroelektrane i slično. Presladak je i primjer druge žene viševjekovnog predsjednika sindikata Danila Popovića koja je, pametnica, imala odličnu biznis ideju, dobila kredit od milion eura i otvorila – kozmetički salon. Ko kaže da ne cvjeta žensko preduzetništvo.

Država krade evropsku struju

Država Crna Gora nekoliko je mjeseci krala struju iz evropske energetske interkonekcije. Vlada Crne Gore je od samog početka bila aktivan saučesnik u krađi struje za potrebe KAP-a, dok je Crnogorski elektroprenosni sistem odradio tehnički dio krađe iz evropske energetske interkonekcije – objašnjavali su iz MANS-a. ,,U dopisu koji su izvršni direktor i predsjednik Odbora direktora CGES-a, Ljubo Knežević i Dragan Laketić, 22. februara ove godine uputili direktno Kavariću, navodi se da je CGES ostao bez opcija nakon što je EPCG odbila da dalje snadbijeva KAP iz svojih rezervi, te da je morao pribjeći ‘neovlašćenom preuzimanju električne energije iz evropske energetske interkonekcije – ENTSO”’. To što su građani Crne Gore godinama plaćali struju koju je trošio strateški partner Oleg Deripaska, za naše prilike sasvim je obična priča. Evo se i strateški Pejović ovih dana buni kako mu je struja skupa, niko se ne bi začudio da njemu pojeftini, tako što će nama da poskupi.

Umijeće slijetanja

Ovoga ljeta jedan avion za gašenje požara pao je u Skadarsko jezero jer mu prilikom slijetanja na vodu nijesu podignuti točkovi. Javljajući o ovoj nezgodi mediji su podsjetili da je prethodnih dana drugi dromader imao problema pri slijetanju na pistu jer mu točkovi nijesu – spušteni. Vozimo po vodi i plivamo po kopnu – takav nam je svaki posao.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo