Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DRŽAVA ZA VJEROVALI ILI NE: Letu crkve, letu milioni

Objavljeno prije

na

Živjeti u Crnoj Gori poučno je i nadasve zanimljivo iskustvo. Ko može da izdrži. Samo tokom protekle sedmice, na primjer, objavljeno je dovoljno vijesti kojima bi se javnost u nekoj drugoj zemlji zabavljala mjesecima. Stanari jedne zgrade sa oko četiti stotine stanova dobili su razlog da brinu. Kako bi dobio kredit za kupovinu najveće fabrike u zemlji, vladin omiljeni biznismen pod hipoteku je stavio i ono što mu ne pripada, pa je onemogućio privatne vlasnike da slobodno raspolažu svojom imovinom. Neko zarađuje kradući pare namijenjene ishrani djece u vrtićima. Državna revizorska institucija ustanovila je da roditelji za ishranu djece plaćaju više nego što se potroši za ono što djeca u obrocima u školici dobiju. Državljanin Crne Gore prevozio je drogu u pakovanju zapečaćenom diplomatskom plombom sa propratnim papirima crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova. Ništa od toga nikoga nije bogznakako iznenadilo. Stvar je u tome što smo vježbali decenijama. Evo kako.

Spašavanje krava

Država koja ratuje nije ništa neobično, posebno je zanimljiva ona koja, krajem 20. vijeka, u Evropi, organizovano krade krupnu stoku. Vlast Demokratske partije socijalista na čelu sa Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem vodila nas je početkom devedesetih u rat za mir. Čuvali smo Jugoslaviju, branili srpstvo i u Nikšić dovodili krave ukradene po okolini Dubrovnika, uz službeno objašnjenje da ih spašavamo. Ministar poljoprivrede Republike Crne Gore Milutin Simović, 2005. je izjavio da će na osnovu potpisanog dokumenta Crna Gora Opštini Konavle uplatiti 375.000 eura kao nadoknadu za 268 muznih krava i izvjestan broj teladi i junaca koje su ,,odvedene” sa farme u Grudi ratne 1991. Službeno propisani zaborav i napori da se crnogorska dubrovačka sramota pripiše Slobodanu Miloševiću, polako i sigurno, u zaborav odvode slike dobrovoljaca koji iz podgoričkih kafića kreću u oslobađanje Dubrovnika i govore političara koji ih na to navode. Krave ostaju nezaboravne.

Nafta u bočicama

Nafta i njeni derivati, logično, prodaju se pored puta. Stanovnici manje interesantnih zemalja međutim, ne znaju kako izgleda kad gorivo ne kupujete na benzinskoj pumpi već u bocama Coca-Cole i drugoj sličnoj ambalaži od starica nepravilno raspoređenim duž raznih saobraćajnih tokova. U maju 1992. godine Crna Gora i Srbija su, nedugo po proglašenju SRJ, zbog svoje uloge u ratovima u Hrvatskoj i BiH, kažnjene opštim sankcijama Ujedinjenih nacija. Bio je 15. septembar 1993. kada su se u Tirani sreli predsjednici Momir Bulatović i Salji Beriša. Tu je, tvrdi Bulatović u knjizi Pravila ćutanja, pao dogovor. Uskoro je na crnogorskoj obali Skadarskog jezera postojalo 37 punktova za pretakanje naftnih derivata u cisterne iz metalnih buradi u kojima je gorivo, čamcima, prevoženo preko jezera. Sve tada postojeće patriotske stranke imale su udio u poslu, bilježio je Monitor. Vlast ga je kontrolisala u potpunosti. Gorivo koje se na pumpama u Albaniji prodavalo za 70 pfeninga u Tuzima je već vrijedjelo 1,3 njemačke marke. Albanija je 1994. godine utrostručila uvoz nafte i naftnih derivata iz Grčke i Italije.

Vrhovni sud kao kopirnica

Vrhovni sud Crne Gore vjerovatno je oborio sve svjetske rekorde u ažurnosti kada je za samo nekoliko dana donio 13.139 presuda. Prema nekim svjedočenjima, da bi se ispisala tolika količina papira, korišteni su kompjuteri Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja. Na osnovu tih presuda je, između dva kruga predsjedničkih izbora 1997, bitno porastao birački spisak. U prvom izbornom krugu, prema zvaničnim podacima Republičke izborne komisije bilo je 460.568 birača. Momir Bulatović je dobio 147.615 glasova ili 47,45, a Milo Đukanović 145.348 ili 46,72 procenta. Razlika od oko dvije i po hiljade glasova u korist Bulatovića, prijetila je da postane znatno veća uz pomoć desetak hiljada glasova koje su u prvom krugu dobili kandidati prosrpskih stranaka. Onda su gorepomenuti birači upisani, dok je nekoliko hiljada njih izbrisano. U biračkom spisku za drugi krug izbora bilo je 10.235 birača više nego u prvom. Rezultat izbora čarobno se promijenio: Milo Đukanović 50,8 odsto, Momir Bulatović 49,2 odsto glasova birača. Đukanović je imao 5.884 glasa više i postao predsjednik Crne Gore.

Leteća crkva

Crkva Svete Trojice doletjela je na vrh Rumije poviše Bara, na Trojičindan 2005. godine. Limeni vjerski objekat donijeli su helikopteri Vojske Srbije i Crne Gore Država je više puta donosila rješenja o ,,uklanjanju” crkve na Rumiji. ,,Ko sruši taj hram, Bog ga srušio, i njega i njegovo potomstvo i časni krst mu sudio!”, proklinjao je mitropolit Amfilohije, svaki put dosad – djelotvorno. Zabavno je gledati kako crnogorskim dužnosnicima, dok kritikuju Amfilohija zbog kletvi, od straha blago drhti glas. Uprava za zaštitu kulturnih dobara proglasila je kult Svetog Vladimira nematerijalnim kulturnim dobrom i propisala da se, kao jedna od mjera zaštite kulta, crkva sa Rumije izmjesti. Obrazloženje za to je da u rumijskoj litiji više ne učestvuju muslimani i rimokatolici, čime je narušen međuvjerski sklad u Baru. Amfilohije tvrdi da je Rumija dovoljno velika za sve. Država piše rješenja koja ne izvršava. Crkva stoji.

Štamparske greške

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće 30. avgusta 2005. godine. Optuženi za to ubistvo još nijesu pravosnažno osuđeni, neke od presuda u tom procesu ukinute su zbog – štamparskih grešaka. Novinska vijest u jesen 2011. je glasila: ,,Na pomolu je novi skandal jer je učinjena ista greška – sudija Slavka Vukčević prilikom kucanja presude je pogriješila, pa advokati odbrane osuđene kriminalne grupe traže ukidanje”. Sudija je, zaboravila da u presudi napiše ime osuđenog i naziv djela za koje je osuđen. Cijeli proces, istragu i suđenje, pratilo je mnoštvo opstrukcija, propusta i razrješenja sudija koji su na njemu radili. Da su neke od „grešaka” u najmanju ruku sumnjive, pokazuje i poslednje petljanje sa CD-om na kojem je zabilježeno jedno od svjedočenja koji je najprije nestao a potom naprasno – nađen.

Leteći milion

Kako bi Prva banka u vlasništvu premijerovog brata Aca Đukanovića vratila ratu kredita jedan milion se jedanaest puta šetao između Državnog tezora i jedne državne firme. Niko ne može da kaže da u Trezor toga dana nije stiglo 11 miliona. Vlada je Prvoj banci, zbog problema sa nelikvidnošću, odobrila pozajmicu od 44 miliona eura. Kad je trebalo vratiti prvu ratu nastala je magija. Iz Državnog trezora 13. marta uplaćen je milion eura na račun Regionalnog vodovoda u Prvoj banci. Banka je taj milion odmah uplatila Trezoru na ime vraćanja kredita, odnosno prve rate. U roku kraćem od pola sata, Trezor je 11 puta uplatio po milion eura Regionalnom vodovodu u Prvoj banci, a banka obavila 11 uplata Trezoru po milion eura i izmirila prvu ratu kredita. ,,Više je nego jasno da je jedan te isti milion uplaćen 11 puta iz Trezora na račun Regionalnog vodovoda u Prvoj i da je banka 11 puta uplaćivala milion Trezoru, a drugo je pitanje kako su sve ove institucije knjižile uplate i isplate”, objavile su Vijesti.

Sinovi, placevi i poslovi

Mlađi sin tadašnjeg podgoričkog gradonačelnika dr Miomira Mugoše Marko Mugoša pokazao je zavidan trgovački talenat kada je plac od 10 hiljada kvadrata na Mrezi kupio za 200 hiljada eura, a prodao kineskoj ambasadi za milion. I ostali važni sinovi pokazuju se kao uspješni biznismeni, pa plaćamo premijerovom sinu da bi gradio male hidroelektrane i slično. Presladak je i primjer druge žene viševjekovnog predsjednika sindikata Danila Popovića koja je, pametnica, imala odličnu biznis ideju, dobila kredit od milion eura i otvorila – kozmetički salon. Ko kaže da ne cvjeta žensko preduzetništvo.

Država krade evropsku struju

Država Crna Gora nekoliko je mjeseci krala struju iz evropske energetske interkonekcije. Vlada Crne Gore je od samog početka bila aktivan saučesnik u krađi struje za potrebe KAP-a, dok je Crnogorski elektroprenosni sistem odradio tehnički dio krađe iz evropske energetske interkonekcije – objašnjavali su iz MANS-a. ,,U dopisu koji su izvršni direktor i predsjednik Odbora direktora CGES-a, Ljubo Knežević i Dragan Laketić, 22. februara ove godine uputili direktno Kavariću, navodi se da je CGES ostao bez opcija nakon što je EPCG odbila da dalje snadbijeva KAP iz svojih rezervi, te da je morao pribjeći ‘neovlašćenom preuzimanju električne energije iz evropske energetske interkonekcije – ENTSO”’. To što su građani Crne Gore godinama plaćali struju koju je trošio strateški partner Oleg Deripaska, za naše prilike sasvim je obična priča. Evo se i strateški Pejović ovih dana buni kako mu je struja skupa, niko se ne bi začudio da njemu pojeftini, tako što će nama da poskupi.

Umijeće slijetanja

Ovoga ljeta jedan avion za gašenje požara pao je u Skadarsko jezero jer mu prilikom slijetanja na vodu nijesu podignuti točkovi. Javljajući o ovoj nezgodi mediji su podsjetili da je prethodnih dana drugi dromader imao problema pri slijetanju na pistu jer mu točkovi nijesu – spušteni. Vozimo po vodi i plivamo po kopnu – takav nam je svaki posao.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo