Povežite se sa nama

Izdvojeno

DRVOPRERAĐIVAČI IZ PLAVA TRAŽE REAKCIJU TUŽILAŠTVA: Zaustaviti poharu šuma

Objavljeno prije

na

Drvoprerađivači iz Plava upozoravaju da na planinama oko Plava, ako se sadašnji trend sječe šume nastavi, „neće ostati nijednog zdravog stabla, ni čamovine ni bukovine“. Oni su podnijeli krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv bivšeg rukovodstva Uprave za šume i koncesionara, a nakon što njihove prethodne prijave tužilaštvu u Bijelom Polju nijesu dale rezultate

 

Udruženje drvoprerađivača iz Plava podnijelo je krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivšeg direktora Uprave za šume Nusreta Kalača, vlasnika privatnog preduzeća Pelengić trejd iz Bijelog Polja, kao i drugih povezanih lica iz Uprave za šume u Pljevljima i Područnoj jedinici u Plavu.

Oni tvrde da su ova lica učinila krivična djela zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi, kao i drugih eventualnih krivičnih djela koja bi tužilac tokom istrage utvrdio.

Drvoprerađivači iz Plava, njih 16 okupljenih u nevladino udruženje, obratili su se nedavno SDT zbog toga što njihove ranije prijave Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju nijesu imale nikakve razultate, niti su dobili bilo kakav odgovor.

„Ovim podneskom izvršili smo dopunu krivične prijave koja se odnosi na odjeljenje 9, Gazdinska jedinica Čakor – Visitor,  u kojoj je koncesionar izvodio radove 2020. i 2021. godine“ – kazali su Monitoru iz tog plavskog udruženja.

Kako tvrde, odjeljenje 9, u Gazdinskoj jedinici Čakor – Visitor, nije bilo predviđeno za sječu, odnosno imalo je sasvim drugu namjenu, ali je koncesionar Pelengić trejd ipak ušao i izvršio sječu oko 5.000 kubika drveta.

„Pri tome je, izvlačeći posječenu građu, oštetio još 280 stabala, o čemu posjedujemo sve podatke i foto dokumentaciju. To je najbolje odjeljenje u Crnoj Gori, i da je kojim slučajem otišlo na tender, ostvarila bi se ko zna koja cijena“ – tvrde iz Udruženja drvoprerađivača Plav.

Prijavu u vezi sa ovim odjeljenjem ranije je, kako kažu, podnijela i Uprava za inspekcijske poslove, odsjek za šumarstvo i lovstvo, u kojoj je precizirano za koliko je oštećena država Crna Gora.

„Jedan od ispektora je zatražio, čak, da bude isključen iz kontrole, jer nije želio da učestvuje u tim krivičnim radnjama“ – dodaju iz ovog udruženja.

Njima, ističu, nije jasno kako ni poslije tri godine od prvih krivičnih prijava niko još ne okreće glavu i ne pokreće ništa.

„Specijalnom državnom tužilaštvu smo tek nedavno predali krivičnu pijavu, i čekaćemo da vidimo šta će biti sa tim“ – pričaju drvpoprerađivači iz Plava.

Oni tvrde da ni Odjeljenje Babina gora – Vaganica, na teritoriji opštine Plav, nije bilo na tenderu, a drugi koncesionar, Boj komerc iz Andrijevice, takođe je izvršio sječu.

Boj komerc nije učestvovao na tenederu, a u sezonama 2020. i 2021. godine je posjekao bez ijednog papira odjeljenja  62, 63, 64 i 65. Inspektor je utvrdio da je bila korišćena pločica sa drugog terena i da nema čekića, ali Uprava za šume nikad ništa nije preduzela. Ovo su teška kriminalna djela, a država Crna Gora je oštećena u velikim novčanim iznosima. Da ne govorimo pri tome o ekološkoj šteti koja je napravljena“ – kažu oni.

Droprerađivači iz Plava tvrde da su ranije, dok je ministar poljoprivrede, šumarsta i vodoprivrede bio Aleksandar Stijović, zatražili uvid u dokumentaciju u vezi sa sječom na teritoriji opštine Plav, ali da im to nikada nije bilo omogućeno.

U Plavu je veći broj malih drvoprerađivačkih preduzeća koja zbog nedostatka sirovine ne mogu da rade. Oni naglašavaju da nemaju ništa protiv koncesionara, ali imaju protiv ovakvog načina gazdovanja šumama.

„Tu nema nikakvog pravila u smislu da se sječe ono se što mora radi takozvanog čišćenja šume. Oni sijeku najkavalitetnija stabla. Koncesionari su pohlepni, da žive i hiljadu godina tražili bi samo za sebe. Mi smatramo, naprotiv, da najprije treba da se namire lokalni drvoprerađivači, i to strogo po zakonu, a onda ako ostane, neka se daje kome god hoće“ – kažu iz ovog udruženja.

Smatraju i da, ako se ovakav trend sječe nastavi, na planinama oko Plava neće ostati ni jednog zdravog stabla, ni čamovine ni bukovine.

„Tu ne samo da se sijeku najkvalitetnija stoljetna stabla, već se pribjegava i raznim vrstama prevara, lažnim doznakama i tome slično. Sve smo to fotodokumentovali, napravili video zapise. Imamo i dokaz da je Uprava za šume, u vrijeme Nusreta Kalača, izdala više takozvanih Izvođačkih projekata upravo za sječu u odjeljenju 9, Čakor – Visitor, koji su svi zavedeni pod istim djelovodnim brojem, 1557“ – ističu oni.

Zahtijevaju da se zaustavi ovakav način gazdovanja šumama na sjeveru države. Oni sarađuju da kolegama iz drugih gradova, gdje je situacija identična, apelujući da se spriječi dalja pohara najvećeg resursa sjevera države.

Ne mogu, kako kažu, da shvate da nijedna prijava, koja je ranije upućena, nije imala efekta, a da su ekspresno sprovedene prijave koncesionara koji su njih tužili zbog navodnog ometanja u poslu i odvozu drvne građe.

Za posljednje dvije decenije šumama na sjeveru države gazdovalo je samo nekoliko privilegovanih privatnih preduzetnika. Oni su u te poslove ušli praktično siromašni, da bi u međuvremenu napravili privatne imperije, a novac iz tih poslova preliva se u građevinu i druge djelatnosti, kako u Crnoj Gori, tako i u drugim državama.

U odnosu na trenutne cijene koje plaćaju koncesionari, mnogi tvrde da je posao sa šumom najprofitabilniji, čak unosniji i od šverca narkotika. Monitor je tako u posjedu dokumenata koji govore da je, na primjer, koncesionaru ŠIK Polimlje iz Berana, čiji su vlasnici isti kao i Boj komercu iz Andrijevice, cijene „korigovane“, pa umjesto da bukovinu plaćaju 5,5 eura po kubiku, sada plaćaju 7,7 eura za kubik. Ili, kada se radi o čamovoj građi, kubik je sa 16,5 povećan na 23 eura.

To je učinjeno početkom oktobra tek minule godine, u vrijeme najveće inflacije i krize energenata, a toga dana vlasnici ŠIK Polimlja proslavljali su u jednom restoranu, zajedno sa službenicima Uprave za šume PJ Berane.

Ista stvar je i sa drugim koncesionarima, među kojim su Pelengić trejd iz Bijelog Polja ili Nikola iz Berana.

Koncesionarima je tako omogućeno da naprije za tako niske cijene na panju, od tog drveta prodaju najprije dasku kojoj su, naravno, podigli cijene maksimalno, a zatim od ostataka, ili bolje reći drvnog otpada, da prave pelet i pljačkaju građane Crne Gore prodajući ga po cijeni od 320 eura za tonu, a u izvozu i dva ili tri puta skuplje.

Drvoprerađivači iz sjevernih opština smatraju da ovim problemom treba da se bavi Specijalno državno tužilaštvo, i zbog toga su plavski drvoprerađivači podnijeli krivičnu prijavu tom tužilaštvu. Nadajući se da bi to tužilaštvo moglo da zaustavi poharu, ili ćemo vrlo brzo, dok se vlade smjenjuju, moći da kažemo – sve je isto, samo šuma nema.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo