Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:  Prilika koju treba iskoristiti

Objavljeno prije

na

Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive ovdje, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica

 

 

MONITOR: Kako vidite mirnu  promjenu vlasti koja se u Crnoj Gori  desila 30. avgusta, i ovonedjeljnu konstitutivnu sjednicu parlamenta, da li je to šansa za demokratizaciju i pomirenje društva?

VUKOVIĆ: Čak i nedemokratski izbori su pokazali da je većina ljudi u Crnoj Gori željna promjena, osvježenja. Naravno da niko normalan ne želi promjene na gore, nego se nada boljem, ali se to uvijek ne događa. Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive u granicama države Crne Gore, nezavisno od pola, dobi, nacionalnih i religioznih algoritama koji ih pokreću, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica i izgrade institucije koje će biti garant pravednosti, solidnog i sigurnog života za svakoga.

Ako ponovo padnemo, onda smo samo padu skloni – da parafraziram pjesnika Branka Miljkovića – u šta ja ne želim da povjerujem.

MONITOR: Kako vidite ranije traženje lidera DF-a od  Zdravka Krivokapića, nosica liste čiji su dio,  da razjasni  neke svoje stavove kako bi ga podržali za ulogu mandatara? Iz te koalicije kažu da je normalno  da su pregovarački procesi teški, no, čini li se da su bili teži nego što su trebali biti?

VUKOVIĆ: U privatnim komunikacijama nakon izbora govorio sam da je najveća karika u stvari najslabija, zato što nemam povjerenje u čelne ljude političkog saveza zvanog Demokratski front. Očigledno je da toga povjerenja nije bilo ni kod krugova koji su imali uticaja i nametnuli im Zdravka Krivokapića za nosioca liste. Najnovija kontra samo pokazuje da Krivokapić nije izbor čelnika DF-a nego nekoga sa strane, čijem se autoritetu nijesu mogli oduprijeti, a vjerovatno i nijesu željeli iz straha od nepovoljnog rezultata na izborima.

Ako su glavni opozicioni akteri imali zajednički cilj – pobjedu nad DPS-om i demontažu režima kako bi postavili temelj institucijama demokratske države (a takve su poruke slali tokom izborne kampanje) onda je bilo logično da su i unaprijed nešto dogovorili u slučaju pobjede. Ljudi koji su glasali za opozicione izborne liste očekivali su ozbiljan i zreo pristup i brz dogovor, što su Krivokapić, Bečić i Abazović nagovijestili. Ali su na djelu i politikantske igre u kojima se vidi samo dio igrača.

MONITOR: Može li ova šansa biti prokockana?

VUKOVIĆ: Nije problem ako se prokocka jedna šansa. Problem je ako nema nikoga da pripremi drugu, treću… Očekujem da će moguće propuštanje šanse koja se ukazala motivisati ljude na još angažovaniji napor da se stvori nova prilika.

Posljednjih godina, a naročito posljednjih mjeseci ipak je došlo do nekih kvalitativnih pomjena u prostorima između tradicionalnih političkih grupisanja u Crnoj Gori. Više se to sada doima kao komešanje, nego kao neko mjerljivo talasanje novoga, ali mi se čini da se veliki broj ljudi, posebno dio mlađe generacije, počinju profilisati kao politički  zrelija bića koja žele da svoju sudbinu vežu za ovaj prostor i da je koliko je to god moguće drže pod kontrolom.

MONITOR: Ekspertska vlada, oko koje su se lideri tri pobjedničke liste, odmah nakon izbora saglasili, sada je tačka sporenja. Polemiše se i šta ekspertska vlada u stvari znači. Našalili ste se na svom FB zidu – ekspertska ili pripravnička vlada. Koju ćemo dobiti?

VUKOVIĆ: Našalio sam se imajući na umu kako smo prije tri decenije dobili za premijera pripravnika koji nije bio zadovoljan granicama tadašnje republike, kome se nije dopadala parlamentarna demokratija, itd, pa sam htio da preveniram mogućnost nove greške.

Ekspertska vlada je dobro rješenje ako parlamentarna većina koja je podržava ima jasnu viziju šta treba da se uradi i nađe stručnjake kojima je ta vizija potaman, pa onda upregnu svoja znanja i veze da je i pretvore u stvarnost. No, bojim se da je naš problem u tome što opozicioni triling nema zajedničku viziju. Možda je imaju Krivokapić, Bečić i Abazović, ali to nije dovoljno.

MONITOR: Kako ocjenjujete poruku lidera DPS-a, i predsjednika države, Mila Đukanovića, da će Crnu Goru, ako treba braniti iz šume?

VUKOVIĆ: Meni se učinilo da mu se namjestilo da tako poentira u intervjuu za TV Face. Uživio se previše u ulogu ‘obnovitelja’. Tom izjavom je, na neki način, zatvorio svoj politički krug. Mene je ta poruka  podsjetila na jednu njegovog mentora s početka 90-ih, koji je rekao da ako ne znaju da rade, Srbi znaju da se biju, i na Đukanovićevu kako treba prepraviti ono što su radili ,,priučeni boljševički kartografi”.

MONITOR: Više medijskih udruženja , pa i vaš Media centar, reagovalo je na poruke mržnje i uvrede upućene novinarki Duški Pejović, nakon intervjua koji je vodila sa Dritanom Abazovićem, liderom  liste Crno na bijelo.  Kako vidite taj intervju, i reakcije koje su uslijedile kasnije?

VUKOVIĆ: Poruke mržnje i uvrede su neprihatljive i za svaku osudu bilo kome da su upućene. To ne znači da se svačiji posao ne može kritikovati, novinarski pogotovo, jer novinarstvo ima smisla samo ako radi u javnom interesu. U konkretnom slučaju, koleginica Pejović nije griješila zato što je gospodinu Abazoviću postavljala nezgodna pitanja, već zbog načina na koji je to u nekoliko navrata činila. U jednom komentaru na ovu temu na društvenoj mreža Fejsbuk sam rekao da je neka pitanja postavljala kao članica neokomitskog odreda zadužena da ispituje zarobljenog kolaboracionistu. Nijesam od onih koji smatraju da novinari ne treba da kriju svoje političke i vrijednosne stavove, pa ni oni koje rade u medijima koje plaćaju građani/ke, ali intervju nije baš najpodesnija forma za eksponiranje tih stavova.

MONITOR: Vi ste tada ukazali da fokus mora biti na transformaciji RTCG u javni servis.  Šta se u tom smjeru mora preduzeti i na koji način?

VUKOVIĆ: RTCG je jedna profesionalno ozbiljno zapuštena kuća, i to je DPS-ovska vlast činila sasvim svjesno, ali nepametno. Iako je, da tako kažem, vatrena medijska moć vlasti kudikamo nadmašivala onu koju je imala opozicija, na minulim izborima im to nije pomoglo. Možda je, čak, i odmoglo, jer s mjerom treba i šećeriti.

RTCG mora postati uzoran medij u svakom pogledu, jer inače gubi svrhu postojanja. Prvi preduslov za to je stvaranje zakonskog okvira koji će omogućiti da RTCG dobije nezavisan Savjet koji će moći da slobodno i po građanskoj savjesti bira stručan i odgovoran menadžment.

MONITOR: Koliko brzo može teći ta transformacija, imajući u vidu da se radi o više decenija servisiranja vlasti umjesto građana?

VUKOVIĆ: Metaforički govoreći, brze promjene bi zahtijevale i nove mješine i novo vino, ali takva revolucionarna praksa niti je moguća niti je poželjna. Nakon što budu stvoreni normativni preduslovi, promjene mogu biti brze onoliko koliko će biti odlučni oni koji žele da ih izvedu.

MONITOR: Kako vidite izvještavanje crnogorskih medija nakon izbora. Koliko je tu slobode i profesionalizma, a koliko navijanja i kršenja novinarskih standarda?

VUKOVIĆ: Poslije izbora imamo ono što smo imali i prije izbora. Ništa se tu bitno nije promijenilo, što se profesionalizma tiče, samo nove frustracije podstiču na prenaglašavanja onoga što je i ranije predstavljalo profesionalni otpad.

MONITOR: Konstatovali ste i da je stanje u Crnoj Gori generalno kada je u pitanju medijska sloboda pogoršano lošim zakonskim rješenjima odlazeće Vlade. Koja su to rješenja, i šta treba promijeniti kada je u pitanju medijska regulativa?

VUKOVIĆ: Nisam usamljen u mišljenju da je Crna Gora najbolje medijske zakone usvojila prije dvije decenije. Svaka dorada ili prepravka nakon toga značila je pogoršanje, koje je, zakonomjerno, širilo prostor kontrole i zloupotreba. Da ne ulazim sada u detaljnija objašnjenja šta sve ne valja i šta bi trebalo mijenjati, ali ključno je da se obezbijedi istinska nezavisnost nacionalnog javnog emitera, RTCG-a, naravno i lokalnih emitera, kao i Agencije za elektronske medije.

MONITOR: U Srbiji je nakon emisije 24 sata Zorana Kesića, u kojoj je autor kroz humor kritikovao mitropolita Amfilohija, protiv njega podnijeta krivična prijava. Šta Vama to govori?

VUKOVIĆ: Ljudi koji na humor potežu revolver, pardon, krivične prijave, su opasni ljudi, a društva koja njeguju tu vrstu netolerancije nijesu podesna za normalan život.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo