Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:  Prilika koju treba iskoristiti

Objavljeno prije

na

Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive ovdje, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica

 

 

MONITOR: Kako vidite mirnu  promjenu vlasti koja se u Crnoj Gori  desila 30. avgusta, i ovonedjeljnu konstitutivnu sjednicu parlamenta, da li je to šansa za demokratizaciju i pomirenje društva?

VUKOVIĆ: Čak i nedemokratski izbori su pokazali da je većina ljudi u Crnoj Gori željna promjena, osvježenja. Naravno da niko normalan ne želi promjene na gore, nego se nada boljem, ali se to uvijek ne događa. Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive u granicama države Crne Gore, nezavisno od pola, dobi, nacionalnih i religioznih algoritama koji ih pokreću, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica i izgrade institucije koje će biti garant pravednosti, solidnog i sigurnog života za svakoga.

Ako ponovo padnemo, onda smo samo padu skloni – da parafraziram pjesnika Branka Miljkovića – u šta ja ne želim da povjerujem.

MONITOR: Kako vidite ranije traženje lidera DF-a od  Zdravka Krivokapića, nosica liste čiji su dio,  da razjasni  neke svoje stavove kako bi ga podržali za ulogu mandatara? Iz te koalicije kažu da je normalno  da su pregovarački procesi teški, no, čini li se da su bili teži nego što su trebali biti?

VUKOVIĆ: U privatnim komunikacijama nakon izbora govorio sam da je najveća karika u stvari najslabija, zato što nemam povjerenje u čelne ljude političkog saveza zvanog Demokratski front. Očigledno je da toga povjerenja nije bilo ni kod krugova koji su imali uticaja i nametnuli im Zdravka Krivokapića za nosioca liste. Najnovija kontra samo pokazuje da Krivokapić nije izbor čelnika DF-a nego nekoga sa strane, čijem se autoritetu nijesu mogli oduprijeti, a vjerovatno i nijesu željeli iz straha od nepovoljnog rezultata na izborima.

Ako su glavni opozicioni akteri imali zajednički cilj – pobjedu nad DPS-om i demontažu režima kako bi postavili temelj institucijama demokratske države (a takve su poruke slali tokom izborne kampanje) onda je bilo logično da su i unaprijed nešto dogovorili u slučaju pobjede. Ljudi koji su glasali za opozicione izborne liste očekivali su ozbiljan i zreo pristup i brz dogovor, što su Krivokapić, Bečić i Abazović nagovijestili. Ali su na djelu i politikantske igre u kojima se vidi samo dio igrača.

MONITOR: Može li ova šansa biti prokockana?

VUKOVIĆ: Nije problem ako se prokocka jedna šansa. Problem je ako nema nikoga da pripremi drugu, treću… Očekujem da će moguće propuštanje šanse koja se ukazala motivisati ljude na još angažovaniji napor da se stvori nova prilika.

Posljednjih godina, a naročito posljednjih mjeseci ipak je došlo do nekih kvalitativnih pomjena u prostorima između tradicionalnih političkih grupisanja u Crnoj Gori. Više se to sada doima kao komešanje, nego kao neko mjerljivo talasanje novoga, ali mi se čini da se veliki broj ljudi, posebno dio mlađe generacije, počinju profilisati kao politički  zrelija bića koja žele da svoju sudbinu vežu za ovaj prostor i da je koliko je to god moguće drže pod kontrolom.

MONITOR: Ekspertska vlada, oko koje su se lideri tri pobjedničke liste, odmah nakon izbora saglasili, sada je tačka sporenja. Polemiše se i šta ekspertska vlada u stvari znači. Našalili ste se na svom FB zidu – ekspertska ili pripravnička vlada. Koju ćemo dobiti?

VUKOVIĆ: Našalio sam se imajući na umu kako smo prije tri decenije dobili za premijera pripravnika koji nije bio zadovoljan granicama tadašnje republike, kome se nije dopadala parlamentarna demokratija, itd, pa sam htio da preveniram mogućnost nove greške.

Ekspertska vlada je dobro rješenje ako parlamentarna većina koja je podržava ima jasnu viziju šta treba da se uradi i nađe stručnjake kojima je ta vizija potaman, pa onda upregnu svoja znanja i veze da je i pretvore u stvarnost. No, bojim se da je naš problem u tome što opozicioni triling nema zajedničku viziju. Možda je imaju Krivokapić, Bečić i Abazović, ali to nije dovoljno.

MONITOR: Kako ocjenjujete poruku lidera DPS-a, i predsjednika države, Mila Đukanovića, da će Crnu Goru, ako treba braniti iz šume?

VUKOVIĆ: Meni se učinilo da mu se namjestilo da tako poentira u intervjuu za TV Face. Uživio se previše u ulogu ‘obnovitelja’. Tom izjavom je, na neki način, zatvorio svoj politički krug. Mene je ta poruka  podsjetila na jednu njegovog mentora s početka 90-ih, koji je rekao da ako ne znaju da rade, Srbi znaju da se biju, i na Đukanovićevu kako treba prepraviti ono što su radili ,,priučeni boljševički kartografi”.

MONITOR: Više medijskih udruženja , pa i vaš Media centar, reagovalo je na poruke mržnje i uvrede upućene novinarki Duški Pejović, nakon intervjua koji je vodila sa Dritanom Abazovićem, liderom  liste Crno na bijelo.  Kako vidite taj intervju, i reakcije koje su uslijedile kasnije?

VUKOVIĆ: Poruke mržnje i uvrede su neprihatljive i za svaku osudu bilo kome da su upućene. To ne znači da se svačiji posao ne može kritikovati, novinarski pogotovo, jer novinarstvo ima smisla samo ako radi u javnom interesu. U konkretnom slučaju, koleginica Pejović nije griješila zato što je gospodinu Abazoviću postavljala nezgodna pitanja, već zbog načina na koji je to u nekoliko navrata činila. U jednom komentaru na ovu temu na društvenoj mreža Fejsbuk sam rekao da je neka pitanja postavljala kao članica neokomitskog odreda zadužena da ispituje zarobljenog kolaboracionistu. Nijesam od onih koji smatraju da novinari ne treba da kriju svoje političke i vrijednosne stavove, pa ni oni koje rade u medijima koje plaćaju građani/ke, ali intervju nije baš najpodesnija forma za eksponiranje tih stavova.

MONITOR: Vi ste tada ukazali da fokus mora biti na transformaciji RTCG u javni servis.  Šta se u tom smjeru mora preduzeti i na koji način?

VUKOVIĆ: RTCG je jedna profesionalno ozbiljno zapuštena kuća, i to je DPS-ovska vlast činila sasvim svjesno, ali nepametno. Iako je, da tako kažem, vatrena medijska moć vlasti kudikamo nadmašivala onu koju je imala opozicija, na minulim izborima im to nije pomoglo. Možda je, čak, i odmoglo, jer s mjerom treba i šećeriti.

RTCG mora postati uzoran medij u svakom pogledu, jer inače gubi svrhu postojanja. Prvi preduslov za to je stvaranje zakonskog okvira koji će omogućiti da RTCG dobije nezavisan Savjet koji će moći da slobodno i po građanskoj savjesti bira stručan i odgovoran menadžment.

MONITOR: Koliko brzo može teći ta transformacija, imajući u vidu da se radi o više decenija servisiranja vlasti umjesto građana?

VUKOVIĆ: Metaforički govoreći, brze promjene bi zahtijevale i nove mješine i novo vino, ali takva revolucionarna praksa niti je moguća niti je poželjna. Nakon što budu stvoreni normativni preduslovi, promjene mogu biti brze onoliko koliko će biti odlučni oni koji žele da ih izvedu.

MONITOR: Kako vidite izvještavanje crnogorskih medija nakon izbora. Koliko je tu slobode i profesionalizma, a koliko navijanja i kršenja novinarskih standarda?

VUKOVIĆ: Poslije izbora imamo ono što smo imali i prije izbora. Ništa se tu bitno nije promijenilo, što se profesionalizma tiče, samo nove frustracije podstiču na prenaglašavanja onoga što je i ranije predstavljalo profesionalni otpad.

MONITOR: Konstatovali ste i da je stanje u Crnoj Gori generalno kada je u pitanju medijska sloboda pogoršano lošim zakonskim rješenjima odlazeće Vlade. Koja su to rješenja, i šta treba promijeniti kada je u pitanju medijska regulativa?

VUKOVIĆ: Nisam usamljen u mišljenju da je Crna Gora najbolje medijske zakone usvojila prije dvije decenije. Svaka dorada ili prepravka nakon toga značila je pogoršanje, koje je, zakonomjerno, širilo prostor kontrole i zloupotreba. Da ne ulazim sada u detaljnija objašnjenja šta sve ne valja i šta bi trebalo mijenjati, ali ključno je da se obezbijedi istinska nezavisnost nacionalnog javnog emitera, RTCG-a, naravno i lokalnih emitera, kao i Agencije za elektronske medije.

MONITOR: U Srbiji je nakon emisije 24 sata Zorana Kesića, u kojoj je autor kroz humor kritikovao mitropolita Amfilohija, protiv njega podnijeta krivična prijava. Šta Vama to govori?

VUKOVIĆ: Ljudi koji na humor potežu revolver, pardon, krivične prijave, su opasni ljudi, a društva koja njeguju tu vrstu netolerancije nijesu podesna za normalan život.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo