Povežite se sa nama

OKO NAS

DVIJE GODINE OD PROPASTI HOTELA LIPKA: Zatočenici nepoznatih vlasnika

Objavljeno prije

na

Tačno su dvije godine od kada je zaposlenima u hotelu Lipka tadašnja direktorica Mateja Puljiz kazala da ne dolaze na posao nekoliko dana jer će se objekat renovirati.

Bilo je to prvog maja prije dvije godine. Od tada zaposleni nijesu više vidjeli ni direktoricu, niti bilo koga od predstavnika vlasnika iz firme Bepler Investment Montenegro. Razumije se, nijesu mogli ni da se vrate na svoja radna mjesta. Gosti su premješteni u hotel Bjanku, a direktorica je, nakon što je zaključila Lipku, nestala.

Nedugo zatim plombu na ulaznim vratima Lipke stavila je i inspekcija rada. Iza zaključanih vrata ,,najboljeg hotela u kontinentalnom dijelu Crne Gore” ostala je i radna dokumentacija 36 zaposlenih. Do radnih knjižica još nijesu uspjeli doći, ostale su zaključene. Zbog toga ne mogu nigdje da se zaposle. A pošto

im porezi i doprinosi nijesu uplaćivani od 2009. ne mogu se besplatno ni liječiti. U minule dvije godine predstavnici zaposlenih, tražeći način da riješe problem, upoznali su nekoliko ministara, bar četiri puta razgovarali s lokalnim čelnicima, nedjeljno se bar po nekoliko puta čuli s inspektorima rada, a koristili su svaku priliku i da se izjadaju opoziconim liderima. Uzalud.

Pisali su čak i predstavnicima delegacije EU u Crnoj Gori. Ništa nije pomoglo i ni jedno obećanje nadležni nijesu ispunili. Radna dokumentacija još je zaključana u objektu koji je od ljeta 2012. godine vlasništvo Prve banke.

Ho¬tel, koji je 2010. godine pro¬ci¬je¬njen na 6,5 mi¬li¬o¬na eura, banka je preuzela zbog duga od 4,5 mi¬li¬o¬na. Prilikom sklapanja ugovora o prebijanju duga, notar je, kako se vidi iz njegove zabilješke, savjetovao predstavnike banke i njihovog dužnika da taj pravni posao odlože. Upozoravao je na dug prema radnicima. Ugovor, ipak, zaključen.

,,Ovih dana obilježili smo dvije godine od kada imamo status građana drugog reda. Bez prava smo na posao i bez prava na liječenje. Predugo bi trajalo da nabrajamo na koliko smo vrata do sada zakucali i koliko smo obećanja čuli. Bez rezultata. Uspjeli smo jedino da naplatimo potraživanja po osnovu neto zarada, prije svega, zahvaljujući razumijevanju novih vlasnika objekta i kolašinskog suda” , kažu predstavnici zaposlenih. Tvrde da je sramota društva što još čekaju da im se vrati dokumentacija i što još niko nije našao način da to učini. Ipak, neće odustati.

Po njihovoj tužbi protiv kompanije Bepler Investments Montenegro prije nekoliko mjeseci Osnovni sud u Kolašinu donio je odluku da bivši poslodavac za 36 radnika mora isplatiti neto zarade u ukupnom iznosu od oko 89.252 eura. Po nalazu sudskog vještaka finansijske struke utvrđeno je da je visina potraživanja za bruto zarade bila 168.100 eura. Neto zarade su dobili zahvaljujući privremenoj mjeri, kojom je zabranjeno raspolaganje inventarom u hotelu, tako da ga je kasnije otkupila Prva banka. Na drugoj licitacaji samo je ta banka ispunila sve zakonom propisane uslove o kupovini inventara. Pokretna imovina nekada prestižnog kolašinskog hotela, prodata je za oko 112.000 eura, odnosno trećinu od prvobitno procijenjene vrijednosti. Tom cifrom pokrivena su potraživanja po osnovu neto zarada. Na izmirenje poreza i doprinosa radnici će još morati da čekaju.

Ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković, dok je boravio u Kolašinu, gdje je početkom marta održavana sjednica Vlade, na kratko je radnike obradovao izjavom novinarima. On je, naime, kazao da će se i zakon mijenjati, ako to bude potrebno zbog bivših zaposlenika Lipke.

„Ti ljudi imaju problem, koji je više nerješiv nego rješiv. Nemogućnost da uzmu radne knjižice nešto je što se ne može trpjeti i dozvoliti u našem pravnom sistemu. Ako je problem zakon, onda treba zakon izmijeniti, da bi taj problem bio riješen”, obećao je ministar i na tome ostao.

A problemi hotela, koji je dugo, uz Bjanku bio ponos kolašinskog turizma, ne mogu se svesti samo na neizmirena potraživanja radnicima. Oni još ne znaju ni ko je bio vlasnik hotela. Tvrdnje da je vlasnik Lipke Zoran Ćoćo Bećirović demantovao je njegov advokat Ričard Stujart. On je novinarima kazao da je ,,Bećirovićev udio u hotelu Lipka bio vrlo mali, te da on nema uticaja na rješavanje problema radnika”. Niko od predstavnika firme, koja je do pretprošlog ljeta bila vlasnik, nije se pojavio ni na jedno od ročišta, a iz kolašinskog suda nijesu uspjeli ni da uruče pozive, pa je tuženi obaviještavan preko oglasne table.

Bepler Investment Montenegro duguje i Opštini više od 40.000 eura na ime poreza na nepokretnosti. Ni iz kolašinske lokalne uprave predstavnicima te firme nijesu mogli ući u trag kako bi im uručili rješenja o porezu, pa je i taj papir završio na oglasnoj tabli. Račun dužnika je blokiran, ali, naravno, Opština se nije naplatila.

Prema nezvaničnim informacijama, po nalogu Poreske uprave u Lipku je prije nekoliko mjeseci ušla finansijska inspekcija radi uvida u dokumentaciju koja je ostala u objektu. Navodno, inspektori su u tim papirima uočili mnogo toga sumnjivog, ali to do sada nije zvanično potvrđeno.

Ono što je potvrđeno to je da hotel još slovi kao objekat u izgradnji i da još nema građevinsku i upotrebnu dozvolu. Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdavalo je i obnavljalo privremena odobrenja za rad. Posljednje je izdato u novembru 2011. godine na period od 12 mjeseci.

Osim najava da su zainteresovani da se hotel što prije otvori, iz Prve banke još nijesu saopštili ništa što bi ukazivalo da će se to uskoro i desiti. Nekoliko pokušaja da objekat daju pod zakup nije uspjelo, a kolašinska turistička privreda svake sezone mnogo gubi zbog toga što je hotel zatvoren.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo