Povežite se sa nama

OKO NAS

DVIJE GODINE OD PROPASTI HOTELA LIPKA: Zatočenici nepoznatih vlasnika

Objavljeno prije

na

Tačno su dvije godine od kada je zaposlenima u hotelu Lipka tadašnja direktorica Mateja Puljiz kazala da ne dolaze na posao nekoliko dana jer će se objekat renovirati.

Bilo je to prvog maja prije dvije godine. Od tada zaposleni nijesu više vidjeli ni direktoricu, niti bilo koga od predstavnika vlasnika iz firme Bepler Investment Montenegro. Razumije se, nijesu mogli ni da se vrate na svoja radna mjesta. Gosti su premješteni u hotel Bjanku, a direktorica je, nakon što je zaključila Lipku, nestala.

Nedugo zatim plombu na ulaznim vratima Lipke stavila je i inspekcija rada. Iza zaključanih vrata ,,najboljeg hotela u kontinentalnom dijelu Crne Gore” ostala je i radna dokumentacija 36 zaposlenih. Do radnih knjižica još nijesu uspjeli doći, ostale su zaključene. Zbog toga ne mogu nigdje da se zaposle. A pošto

im porezi i doprinosi nijesu uplaćivani od 2009. ne mogu se besplatno ni liječiti. U minule dvije godine predstavnici zaposlenih, tražeći način da riješe problem, upoznali su nekoliko ministara, bar četiri puta razgovarali s lokalnim čelnicima, nedjeljno se bar po nekoliko puta čuli s inspektorima rada, a koristili su svaku priliku i da se izjadaju opoziconim liderima. Uzalud.

Pisali su čak i predstavnicima delegacije EU u Crnoj Gori. Ništa nije pomoglo i ni jedno obećanje nadležni nijesu ispunili. Radna dokumentacija još je zaključana u objektu koji je od ljeta 2012. godine vlasništvo Prve banke.

Ho¬tel, koji je 2010. godine pro¬ci¬je¬njen na 6,5 mi¬li¬o¬na eura, banka je preuzela zbog duga od 4,5 mi¬li¬o¬na. Prilikom sklapanja ugovora o prebijanju duga, notar je, kako se vidi iz njegove zabilješke, savjetovao predstavnike banke i njihovog dužnika da taj pravni posao odlože. Upozoravao je na dug prema radnicima. Ugovor, ipak, zaključen.

,,Ovih dana obilježili smo dvije godine od kada imamo status građana drugog reda. Bez prava smo na posao i bez prava na liječenje. Predugo bi trajalo da nabrajamo na koliko smo vrata do sada zakucali i koliko smo obećanja čuli. Bez rezultata. Uspjeli smo jedino da naplatimo potraživanja po osnovu neto zarada, prije svega, zahvaljujući razumijevanju novih vlasnika objekta i kolašinskog suda” , kažu predstavnici zaposlenih. Tvrde da je sramota društva što još čekaju da im se vrati dokumentacija i što još niko nije našao način da to učini. Ipak, neće odustati.

Po njihovoj tužbi protiv kompanije Bepler Investments Montenegro prije nekoliko mjeseci Osnovni sud u Kolašinu donio je odluku da bivši poslodavac za 36 radnika mora isplatiti neto zarade u ukupnom iznosu od oko 89.252 eura. Po nalazu sudskog vještaka finansijske struke utvrđeno je da je visina potraživanja za bruto zarade bila 168.100 eura. Neto zarade su dobili zahvaljujući privremenoj mjeri, kojom je zabranjeno raspolaganje inventarom u hotelu, tako da ga je kasnije otkupila Prva banka. Na drugoj licitacaji samo je ta banka ispunila sve zakonom propisane uslove o kupovini inventara. Pokretna imovina nekada prestižnog kolašinskog hotela, prodata je za oko 112.000 eura, odnosno trećinu od prvobitno procijenjene vrijednosti. Tom cifrom pokrivena su potraživanja po osnovu neto zarada. Na izmirenje poreza i doprinosa radnici će još morati da čekaju.

Ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković, dok je boravio u Kolašinu, gdje je početkom marta održavana sjednica Vlade, na kratko je radnike obradovao izjavom novinarima. On je, naime, kazao da će se i zakon mijenjati, ako to bude potrebno zbog bivših zaposlenika Lipke.

„Ti ljudi imaju problem, koji je više nerješiv nego rješiv. Nemogućnost da uzmu radne knjižice nešto je što se ne može trpjeti i dozvoliti u našem pravnom sistemu. Ako je problem zakon, onda treba zakon izmijeniti, da bi taj problem bio riješen”, obećao je ministar i na tome ostao.

A problemi hotela, koji je dugo, uz Bjanku bio ponos kolašinskog turizma, ne mogu se svesti samo na neizmirena potraživanja radnicima. Oni još ne znaju ni ko je bio vlasnik hotela. Tvrdnje da je vlasnik Lipke Zoran Ćoćo Bećirović demantovao je njegov advokat Ričard Stujart. On je novinarima kazao da je ,,Bećirovićev udio u hotelu Lipka bio vrlo mali, te da on nema uticaja na rješavanje problema radnika”. Niko od predstavnika firme, koja je do pretprošlog ljeta bila vlasnik, nije se pojavio ni na jedno od ročišta, a iz kolašinskog suda nijesu uspjeli ni da uruče pozive, pa je tuženi obaviještavan preko oglasne table.

Bepler Investment Montenegro duguje i Opštini više od 40.000 eura na ime poreza na nepokretnosti. Ni iz kolašinske lokalne uprave predstavnicima te firme nijesu mogli ući u trag kako bi im uručili rješenja o porezu, pa je i taj papir završio na oglasnoj tabli. Račun dužnika je blokiran, ali, naravno, Opština se nije naplatila.

Prema nezvaničnim informacijama, po nalogu Poreske uprave u Lipku je prije nekoliko mjeseci ušla finansijska inspekcija radi uvida u dokumentaciju koja je ostala u objektu. Navodno, inspektori su u tim papirima uočili mnogo toga sumnjivog, ali to do sada nije zvanično potvrđeno.

Ono što je potvrđeno to je da hotel još slovi kao objekat u izgradnji i da još nema građevinsku i upotrebnu dozvolu. Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdavalo je i obnavljalo privremena odobrenja za rad. Posljednje je izdato u novembru 2011. godine na period od 12 mjeseci.

Osim najava da su zainteresovani da se hotel što prije otvori, iz Prve banke još nijesu saopštili ništa što bi ukazivalo da će se to uskoro i desiti. Nekoliko pokušaja da objekat daju pod zakup nije uspjelo, a kolašinska turistička privreda svake sezone mnogo gubi zbog toga što je hotel zatvoren.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo