Povežite se sa nama

OKO NAS

DVIJE GODINE OD PROPASTI HOTELA LIPKA: Zatočenici nepoznatih vlasnika

Objavljeno prije

na

lipka1

Tačno su dvije godine od kada je zaposlenima u hotelu Lipka tadašnja direktorica Mateja Puljiz kazala da ne dolaze na posao nekoliko dana jer će se objekat renovirati.

Bilo je to prvog maja prije dvije godine. Od tada zaposleni nijesu više vidjeli ni direktoricu, niti bilo koga od predstavnika vlasnika iz firme Bepler Investment Montenegro. Razumije se, nijesu mogli ni da se vrate na svoja radna mjesta. Gosti su premješteni u hotel Bjanku, a direktorica je, nakon što je zaključila Lipku, nestala.

Nedugo zatim plombu na ulaznim vratima Lipke stavila je i inspekcija rada. Iza zaključanih vrata ,,najboljeg hotela u kontinentalnom dijelu Crne Gore” ostala je i radna dokumentacija 36 zaposlenih. Do radnih knjižica još nijesu uspjeli doći, ostale su zaključene. Zbog toga ne mogu nigdje da se zaposle. A pošto

im porezi i doprinosi nijesu uplaćivani od 2009. ne mogu se besplatno ni liječiti. U minule dvije godine predstavnici zaposlenih, tražeći način da riješe problem, upoznali su nekoliko ministara, bar četiri puta razgovarali s lokalnim čelnicima, nedjeljno se bar po nekoliko puta čuli s inspektorima rada, a koristili su svaku priliku i da se izjadaju opoziconim liderima. Uzalud.

Pisali su čak i predstavnicima delegacije EU u Crnoj Gori. Ništa nije pomoglo i ni jedno obećanje nadležni nijesu ispunili. Radna dokumentacija još je zaključana u objektu koji je od ljeta 2012. godine vlasništvo Prve banke.

Ho¬tel, koji je 2010. godine pro¬ci¬je¬njen na 6,5 mi¬li¬o¬na eura, banka je preuzela zbog duga od 4,5 mi¬li¬o¬na. Prilikom sklapanja ugovora o prebijanju duga, notar je, kako se vidi iz njegove zabilješke, savjetovao predstavnike banke i njihovog dužnika da taj pravni posao odlože. Upozoravao je na dug prema radnicima. Ugovor, ipak, zaključen.

,,Ovih dana obilježili smo dvije godine od kada imamo status građana drugog reda. Bez prava smo na posao i bez prava na liječenje. Predugo bi trajalo da nabrajamo na koliko smo vrata do sada zakucali i koliko smo obećanja čuli. Bez rezultata. Uspjeli smo jedino da naplatimo potraživanja po osnovu neto zarada, prije svega, zahvaljujući razumijevanju novih vlasnika objekta i kolašinskog suda” , kažu predstavnici zaposlenih. Tvrde da je sramota društva što još čekaju da im se vrati dokumentacija i što još niko nije našao način da to učini. Ipak, neće odustati.

Po njihovoj tužbi protiv kompanije Bepler Investments Montenegro prije nekoliko mjeseci Osnovni sud u Kolašinu donio je odluku da bivši poslodavac za 36 radnika mora isplatiti neto zarade u ukupnom iznosu od oko 89.252 eura. Po nalazu sudskog vještaka finansijske struke utvrđeno je da je visina potraživanja za bruto zarade bila 168.100 eura. Neto zarade su dobili zahvaljujući privremenoj mjeri, kojom je zabranjeno raspolaganje inventarom u hotelu, tako da ga je kasnije otkupila Prva banka. Na drugoj licitacaji samo je ta banka ispunila sve zakonom propisane uslove o kupovini inventara. Pokretna imovina nekada prestižnog kolašinskog hotela, prodata je za oko 112.000 eura, odnosno trećinu od prvobitno procijenjene vrijednosti. Tom cifrom pokrivena su potraživanja po osnovu neto zarada. Na izmirenje poreza i doprinosa radnici će još morati da čekaju.

Ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković, dok je boravio u Kolašinu, gdje je početkom marta održavana sjednica Vlade, na kratko je radnike obradovao izjavom novinarima. On je, naime, kazao da će se i zakon mijenjati, ako to bude potrebno zbog bivših zaposlenika Lipke.

„Ti ljudi imaju problem, koji je više nerješiv nego rješiv. Nemogućnost da uzmu radne knjižice nešto je što se ne može trpjeti i dozvoliti u našem pravnom sistemu. Ako je problem zakon, onda treba zakon izmijeniti, da bi taj problem bio riješen”, obećao je ministar i na tome ostao.

A problemi hotela, koji je dugo, uz Bjanku bio ponos kolašinskog turizma, ne mogu se svesti samo na neizmirena potraživanja radnicima. Oni još ne znaju ni ko je bio vlasnik hotela. Tvrdnje da je vlasnik Lipke Zoran Ćoćo Bećirović demantovao je njegov advokat Ričard Stujart. On je novinarima kazao da je ,,Bećirovićev udio u hotelu Lipka bio vrlo mali, te da on nema uticaja na rješavanje problema radnika”. Niko od predstavnika firme, koja je do pretprošlog ljeta bila vlasnik, nije se pojavio ni na jedno od ročišta, a iz kolašinskog suda nijesu uspjeli ni da uruče pozive, pa je tuženi obaviještavan preko oglasne table.

Bepler Investment Montenegro duguje i Opštini više od 40.000 eura na ime poreza na nepokretnosti. Ni iz kolašinske lokalne uprave predstavnicima te firme nijesu mogli ući u trag kako bi im uručili rješenja o porezu, pa je i taj papir završio na oglasnoj tabli. Račun dužnika je blokiran, ali, naravno, Opština se nije naplatila.

Prema nezvaničnim informacijama, po nalogu Poreske uprave u Lipku je prije nekoliko mjeseci ušla finansijska inspekcija radi uvida u dokumentaciju koja je ostala u objektu. Navodno, inspektori su u tim papirima uočili mnogo toga sumnjivog, ali to do sada nije zvanično potvrđeno.

Ono što je potvrđeno to je da hotel još slovi kao objekat u izgradnji i da još nema građevinsku i upotrebnu dozvolu. Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdavalo je i obnavljalo privremena odobrenja za rad. Posljednje je izdato u novembru 2011. godine na period od 12 mjeseci.

Osim najava da su zainteresovani da se hotel što prije otvori, iz Prve banke još nijesu saopštili ništa što bi ukazivalo da će se to uskoro i desiti. Nekoliko pokušaja da objekat daju pod zakup nije uspjelo, a kolašinska turistička privreda svake sezone mnogo gubi zbog toga što je hotel zatvoren.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo