Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čekajući brijest

Objavljeno prije

na

Novi gradonačelnik radi do ranih jutarnjih sati, reći će vam koga god sretnete u crnogorskoj prijestonici. Oni koji bolje poznaju Aleksandra Bogdanovića ne sumnjaju u njegovu želju da pomogne Cetinju. Može li, zna li, smije li – ne zna se. Mladi gradonačelnik, koji je u fotelju prvog čovjeka Cetinja sjeo nakon ugodne pozicije savjetnika predsjednika države, naslijedio je velike dugove, neostvariv budžet, javašluk u opštini i najmanje 100 viška radnika u lokalnoj samoupravi. Cetinje je grad koji dan danas nema vode ljeti i koji ima najviše nezaposlenih u Crnoj Gori, zvanično 17,8 odsto. Sva preduzeća koja su nekada radila su propala, od Trgoprometa do Oboda. I oni koji rade, na posao putuju u Podgoricu ili Budvu, kako se ko snađe, najčešće stopom. Ako slučajno neko i ima para za kartu, ne zna kad autobusi idu, jer autobuska stanica, svako zna, ne radi godinama.

Kada se suoči sa realnošću, gradonačelnik će morati da smisli šta će sa dugom od oko sedam miliona eura, koji je skoro pa cijeli napravio njegov partijski saborac Milo Janković. Dug koji je bivši gradonačelnik ostavio je skoro devet puta veći nego 2006. godine, kada je sa vlasti otišao Liberalni savez Crne Gore. Obaveze za plate 2006. iznosile su oko 535 hiljada eura, a četiri godine kasnije više od 1,5 miliona eura. Kreditna zaduženost grada 2006. bila je pet hiljada eura, a 2010. skoro 2,5 miliona eura.

O dugu se pričalo u skupštini grada na zahtjev opozicije, ali naznake da će neko nekad zbog toga odgovarati nema ni u snovima.

Sve da je Bogdanović čarobnjak teško bi vratio dug, koji je veći od budžeta za ovu godinu. Nadnaravne sposobnosti će mu trebati i da ostvari budžet. Nacrtom, objavljenim na sajtu prijestonice, je predviđeno da se Cetinje dodatno zaduži dva miliona eura kod domaćih finansijskih institucija, a da iz Egalizacionog fonda dobije još oko 1,2 miliona. Ostalo, planira da budžet uglavnom popuni od raznih poreza. No, da bi se plaćao porez ljudi moraju da rade.

Sva je sreća što je novi premijer primijetio da je Cetinje u finansijskoj krizi.

Premijer vidi rješenje problema Cetinja u nekoliko pravaca. Prvo u saradnji sa vladom i Ministarstvom finansija treba sprovesti nekoliko mjera koje će obezbijediti punu stabilnost funkcionisanja lokalnog budžeta što je, kako je rekao, jako važno da bi se javne usluge koje prijestonica pruža na kvalitetan način i obezbijedile.

Premijer zna i da Cetinje nema vode, pa je predložio da se ,,iskoriste svi vidovi saradnje prijestonice i vlade kao i međunarodnih finansijskih institucija kako bi se pokrenulo niz investicija koje bi omogućile unapređivanje stanja u infrastrukturi Cetinja, prije svega u vodosnabdijevanju”.

Nije zaboravio ni da Cetinje treba da se turistički razvija, pa se dosjetio projekta žičare, pune valorizacije ikone Filermose i prenamjene prostora Oboda u jedan višenamjenski prostor. Milioniti put.

O projektu žičare koja bi povezala Kotor i Cetinje, gradonačelnik Bogdanović je pričao ranije gdje je god stigao. Žičara je već trebalo da bude u završnoj fazi, ali omela ju je kriza.

I o valorizaciji ikone Filermose odavno se divani. Problem je što se ne mogu dogovoriti gdje da je izlože, jer je sadašnji prostor, makar se u tome svi slažu, neadekvatan. U stručnoj javnosti nema saglasja da li graditi posebnu kapelu iznad Cetinjskog manastira ili ne. O objedinjavaju tri relikvije-ruke Jovana krstitelja, ikone Filermose i čestice Svetog krsta ponešto se pita i crkva, a sa njima nije baš lako naglaviti.

U snovima premijera Lukšića i gradonačelnika Bogdanovića, mladih snaga Demokratske partije socijalista, prostor gdje je nekada radio Obod i zapošljavao oko 4.000 radnika, preporodiće Cetinje.

Da bi Cetinje postalo turistička Meka, doprinijet će i konceptualna umjetnica Marina Abramović. Ona će se umjetnošću baviti u halama Oboda. To će, izvjesno, doprinijeti kulturi, zapošljavanju, slabo. Mnogima na Cetinju nije baš pravo što će bivša fabrika postati atelje. Sanjali su mašine i posao.

Planova ima još. Prostora, sva je prilika ne fali, pa će prazne hale Oboda služiti i za buduće sajmište. Po riječima premijera i kao prostor u kojem bi se mogli pokrenuti ,,razni proizvodni pogoni”. Ostalo im je lak posao. Da u Cetinje dovedu buduće strateške investitore.

Vlada u potpunosti brine i o kulturnom razvoju prijestonice. Tako u bivšoj zgradi Trgoprometa, na Balšića pazaru, u strogom centra Cetinja neće biti izgrađen moderan biznis centar, kako je najavljeno prije tri godine, već luksuzna galerija savremene umjetnosti.

Iz Ministarstva kulture su saopštili da je bivša zgrada Trgoprometa plaćena četiri miliona eura. Da je kojim slučajem vlada Crne Gore, kao što rade zemlje u okruženju, odlučila da otvori poneko radno mjesto u nerazvijenim gradovima i subvencijama podstakne strane investitore, za četiri miliona eura moglo je biti otvoreno najmanje 400 novih radnih mjesta. Od toga bi moglo da živi 400 porodica.

Fale se i da će rekonstruisana zgrada biti viša za jedan sprat i imati 2.289 kvadrata. Zgrada se nalazi u starom jezgu grada, a Cetinje želi da se nađe na listi UNESCO-a. Bogdanović je, inače, najavio da će krenuti u obnovu i rekonstrukciju fasada u istorijskom jezgru grada. Gdje je u svemu tome bivša zgrada Trgoprometa teško je dokučiti.

Lukšić i Bogdanović stižu i da brinu i o istoriji Cetinja. Gradonačelnik je potvrdio da će se u najskorije vrijeme krenuti sa realizacijom sadnje jednog brijesta, i to na mjestu gdje se nekada nalazilo drvo ispod čije krošnje je kralj Nikola rješavao nevolje i nedoumice Crnogoraca.

O sadnji brijesta, po njegovim riječima, odlučeno je tokom sastanka koordinacionog odbora, kojim je predsjedavao premijer Igor Lukšić. ,,Ta ideja prihvaćena je na opšte zadovoljstvo, a realizovaće je prijestonica u saradnji sa Vladom i Ministarstvom kulture”, kazao je Bogdanović. Veliki je to posao, za vijećanje i za amin premijera.

Kad brijest poraste, Bogdanović može da sjedne ispod i razmisli kome pripada Cetinjski manastir. Do tada, u uspjeh bi mu se brojalo i kad bi otvorio makar jedno novo radno mjesto na Cetinju. Državne jasle se ne računaju.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo