Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čekajući brijest

Objavljeno prije

na

Novi gradonačelnik radi do ranih jutarnjih sati, reći će vam koga god sretnete u crnogorskoj prijestonici. Oni koji bolje poznaju Aleksandra Bogdanovića ne sumnjaju u njegovu želju da pomogne Cetinju. Može li, zna li, smije li – ne zna se. Mladi gradonačelnik, koji je u fotelju prvog čovjeka Cetinja sjeo nakon ugodne pozicije savjetnika predsjednika države, naslijedio je velike dugove, neostvariv budžet, javašluk u opštini i najmanje 100 viška radnika u lokalnoj samoupravi. Cetinje je grad koji dan danas nema vode ljeti i koji ima najviše nezaposlenih u Crnoj Gori, zvanično 17,8 odsto. Sva preduzeća koja su nekada radila su propala, od Trgoprometa do Oboda. I oni koji rade, na posao putuju u Podgoricu ili Budvu, kako se ko snađe, najčešće stopom. Ako slučajno neko i ima para za kartu, ne zna kad autobusi idu, jer autobuska stanica, svako zna, ne radi godinama.

Kada se suoči sa realnošću, gradonačelnik će morati da smisli šta će sa dugom od oko sedam miliona eura, koji je skoro pa cijeli napravio njegov partijski saborac Milo Janković. Dug koji je bivši gradonačelnik ostavio je skoro devet puta veći nego 2006. godine, kada je sa vlasti otišao Liberalni savez Crne Gore. Obaveze za plate 2006. iznosile su oko 535 hiljada eura, a četiri godine kasnije više od 1,5 miliona eura. Kreditna zaduženost grada 2006. bila je pet hiljada eura, a 2010. skoro 2,5 miliona eura.

O dugu se pričalo u skupštini grada na zahtjev opozicije, ali naznake da će neko nekad zbog toga odgovarati nema ni u snovima.

Sve da je Bogdanović čarobnjak teško bi vratio dug, koji je veći od budžeta za ovu godinu. Nadnaravne sposobnosti će mu trebati i da ostvari budžet. Nacrtom, objavljenim na sajtu prijestonice, je predviđeno da se Cetinje dodatno zaduži dva miliona eura kod domaćih finansijskih institucija, a da iz Egalizacionog fonda dobije još oko 1,2 miliona. Ostalo, planira da budžet uglavnom popuni od raznih poreza. No, da bi se plaćao porez ljudi moraju da rade.

Sva je sreća što je novi premijer primijetio da je Cetinje u finansijskoj krizi.

Premijer vidi rješenje problema Cetinja u nekoliko pravaca. Prvo u saradnji sa vladom i Ministarstvom finansija treba sprovesti nekoliko mjera koje će obezbijediti punu stabilnost funkcionisanja lokalnog budžeta što je, kako je rekao, jako važno da bi se javne usluge koje prijestonica pruža na kvalitetan način i obezbijedile.

Premijer zna i da Cetinje nema vode, pa je predložio da se ,,iskoriste svi vidovi saradnje prijestonice i vlade kao i međunarodnih finansijskih institucija kako bi se pokrenulo niz investicija koje bi omogućile unapređivanje stanja u infrastrukturi Cetinja, prije svega u vodosnabdijevanju”.

Nije zaboravio ni da Cetinje treba da se turistički razvija, pa se dosjetio projekta žičare, pune valorizacije ikone Filermose i prenamjene prostora Oboda u jedan višenamjenski prostor. Milioniti put.

O projektu žičare koja bi povezala Kotor i Cetinje, gradonačelnik Bogdanović je pričao ranije gdje je god stigao. Žičara je već trebalo da bude u završnoj fazi, ali omela ju je kriza.

I o valorizaciji ikone Filermose odavno se divani. Problem je što se ne mogu dogovoriti gdje da je izlože, jer je sadašnji prostor, makar se u tome svi slažu, neadekvatan. U stručnoj javnosti nema saglasja da li graditi posebnu kapelu iznad Cetinjskog manastira ili ne. O objedinjavaju tri relikvije-ruke Jovana krstitelja, ikone Filermose i čestice Svetog krsta ponešto se pita i crkva, a sa njima nije baš lako naglaviti.

U snovima premijera Lukšića i gradonačelnika Bogdanovića, mladih snaga Demokratske partije socijalista, prostor gdje je nekada radio Obod i zapošljavao oko 4.000 radnika, preporodiće Cetinje.

Da bi Cetinje postalo turistička Meka, doprinijet će i konceptualna umjetnica Marina Abramović. Ona će se umjetnošću baviti u halama Oboda. To će, izvjesno, doprinijeti kulturi, zapošljavanju, slabo. Mnogima na Cetinju nije baš pravo što će bivša fabrika postati atelje. Sanjali su mašine i posao.

Planova ima još. Prostora, sva je prilika ne fali, pa će prazne hale Oboda služiti i za buduće sajmište. Po riječima premijera i kao prostor u kojem bi se mogli pokrenuti ,,razni proizvodni pogoni”. Ostalo im je lak posao. Da u Cetinje dovedu buduće strateške investitore.

Vlada u potpunosti brine i o kulturnom razvoju prijestonice. Tako u bivšoj zgradi Trgoprometa, na Balšića pazaru, u strogom centra Cetinja neće biti izgrađen moderan biznis centar, kako je najavljeno prije tri godine, već luksuzna galerija savremene umjetnosti.

Iz Ministarstva kulture su saopštili da je bivša zgrada Trgoprometa plaćena četiri miliona eura. Da je kojim slučajem vlada Crne Gore, kao što rade zemlje u okruženju, odlučila da otvori poneko radno mjesto u nerazvijenim gradovima i subvencijama podstakne strane investitore, za četiri miliona eura moglo je biti otvoreno najmanje 400 novih radnih mjesta. Od toga bi moglo da živi 400 porodica.

Fale se i da će rekonstruisana zgrada biti viša za jedan sprat i imati 2.289 kvadrata. Zgrada se nalazi u starom jezgu grada, a Cetinje želi da se nađe na listi UNESCO-a. Bogdanović je, inače, najavio da će krenuti u obnovu i rekonstrukciju fasada u istorijskom jezgru grada. Gdje je u svemu tome bivša zgrada Trgoprometa teško je dokučiti.

Lukšić i Bogdanović stižu i da brinu i o istoriji Cetinja. Gradonačelnik je potvrdio da će se u najskorije vrijeme krenuti sa realizacijom sadnje jednog brijesta, i to na mjestu gdje se nekada nalazilo drvo ispod čije krošnje je kralj Nikola rješavao nevolje i nedoumice Crnogoraca.

O sadnji brijesta, po njegovim riječima, odlučeno je tokom sastanka koordinacionog odbora, kojim je predsjedavao premijer Igor Lukšić. ,,Ta ideja prihvaćena je na opšte zadovoljstvo, a realizovaće je prijestonica u saradnji sa Vladom i Ministarstvom kulture”, kazao je Bogdanović. Veliki je to posao, za vijećanje i za amin premijera.

Kad brijest poraste, Bogdanović može da sjedne ispod i razmisli kome pripada Cetinjski manastir. Do tada, u uspjeh bi mu se brojalo i kad bi otvorio makar jedno novo radno mjesto na Cetinju. Državne jasle se ne računaju.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo