Novi gradonačelnik radi do ranih jutarnjih sati, reći će vam koga god sretnete u crnogorskoj prijestonici. Oni koji bolje poznaju Aleksandra Bogdanovića ne sumnjaju u njegovu želju da pomogne Cetinju. Može li, zna li, smije li – ne zna se. Mladi gradonačelnik, koji je u fotelju prvog čovjeka Cetinja sjeo nakon ugodne pozicije savjetnika predsjednika države, naslijedio je velike dugove, neostvariv budžet, javašluk u opštini i najmanje 100 viška radnika u lokalnoj samoupravi. Cetinje je grad koji dan danas nema vode ljeti i koji ima najviše nezaposlenih u Crnoj Gori, zvanično 17,8 odsto. Sva preduzeća koja su nekada radila su propala, od Trgoprometa do Oboda. I oni koji rade, na posao putuju u Podgoricu ili Budvu, kako se ko snađe, najčešće stopom. Ako slučajno neko i ima para za kartu, ne zna kad autobusi idu, jer autobuska stanica, svako zna, ne radi godinama.
Kada se suoči sa realnošću, gradonačelnik će morati da smisli šta će sa dugom od oko sedam miliona eura, koji je skoro pa cijeli napravio njegov partijski saborac Milo Janković. Dug koji je bivši gradonačelnik ostavio je skoro devet puta veći nego 2006. godine, kada je sa vlasti otišao Liberalni savez Crne Gore. Obaveze za plate 2006. iznosile su oko 535 hiljada eura, a četiri godine kasnije više od 1,5 miliona eura. Kreditna zaduženost grada 2006. bila je pet hiljada eura, a 2010. skoro 2,5 miliona eura.
O dugu se pričalo u skupštini grada na zahtjev opozicije, ali naznake da će neko nekad zbog toga odgovarati nema ni u snovima.
Sve da je Bogdanović čarobnjak teško bi vratio dug, koji je veći od budžeta za ovu godinu. Nadnaravne sposobnosti će mu trebati i da ostvari budžet. Nacrtom, objavljenim na sajtu prijestonice, je predviđeno da se Cetinje dodatno zaduži dva miliona eura kod domaćih finansijskih institucija, a da iz Egalizacionog fonda dobije još oko 1,2 miliona. Ostalo, planira da budžet uglavnom popuni od raznih poreza. No, da bi se plaćao porez ljudi moraju da rade.
Sva je sreća što je novi premijer primijetio da je Cetinje u finansijskoj krizi.
Premijer vidi rješenje problema Cetinja u nekoliko pravaca. Prvo u saradnji sa vladom i Ministarstvom finansija treba sprovesti nekoliko mjera koje će obezbijediti punu stabilnost funkcionisanja lokalnog budžeta što je, kako je rekao, jako važno da bi se javne usluge koje prijestonica pruža na kvalitetan način i obezbijedile.
Premijer zna i da Cetinje nema vode, pa je predložio da se ,,iskoriste svi vidovi saradnje prijestonice i vlade kao i međunarodnih finansijskih institucija kako bi se pokrenulo niz investicija koje bi omogućile unapređivanje stanja u infrastrukturi Cetinja, prije svega u vodosnabdijevanju”.
Nije zaboravio ni da Cetinje treba da se turistički razvija, pa se dosjetio projekta žičare, pune valorizacije ikone Filermose i prenamjene prostora Oboda u jedan višenamjenski prostor. Milioniti put.
O projektu žičare koja bi povezala Kotor i Cetinje, gradonačelnik Bogdanović je pričao ranije gdje je god stigao. Žičara je već trebalo da bude u završnoj fazi, ali omela ju je kriza.
I o valorizaciji ikone Filermose odavno se divani. Problem je što se ne mogu dogovoriti gdje da je izlože, jer je sadašnji prostor, makar se u tome svi slažu, neadekvatan. U stručnoj javnosti nema saglasja da li graditi posebnu kapelu iznad Cetinjskog manastira ili ne. O objedinjavaju tri relikvije-ruke Jovana krstitelja, ikone Filermose i čestice Svetog krsta ponešto se pita i crkva, a sa njima nije baš lako naglaviti.
U snovima premijera Lukšića i gradonačelnika Bogdanovića, mladih snaga Demokratske partije socijalista, prostor gdje je nekada radio Obod i zapošljavao oko 4.000 radnika, preporodiće Cetinje.
Da bi Cetinje postalo turistička Meka, doprinijet će i konceptualna umjetnica Marina Abramović. Ona će se umjetnošću baviti u halama Oboda. To će, izvjesno, doprinijeti kulturi, zapošljavanju, slabo. Mnogima na Cetinju nije baš pravo što će bivša fabrika postati atelje. Sanjali su mašine i posao.
Planova ima još. Prostora, sva je prilika ne fali, pa će prazne hale Oboda služiti i za buduće sajmište. Po riječima premijera i kao prostor u kojem bi se mogli pokrenuti ,,razni proizvodni pogoni”. Ostalo im je lak posao. Da u Cetinje dovedu buduće strateške investitore.
Vlada u potpunosti brine i o kulturnom razvoju prijestonice. Tako u bivšoj zgradi Trgoprometa, na Balšića pazaru, u strogom centra Cetinja neće biti izgrađen moderan biznis centar, kako je najavljeno prije tri godine, već luksuzna galerija savremene umjetnosti.
Iz Ministarstva kulture su saopštili da je bivša zgrada Trgoprometa plaćena četiri miliona eura. Da je kojim slučajem vlada Crne Gore, kao što rade zemlje u okruženju, odlučila da otvori poneko radno mjesto u nerazvijenim gradovima i subvencijama podstakne strane investitore, za četiri miliona eura moglo je biti otvoreno najmanje 400 novih radnih mjesta. Od toga bi moglo da živi 400 porodica.
Fale se i da će rekonstruisana zgrada biti viša za jedan sprat i imati 2.289 kvadrata. Zgrada se nalazi u starom jezgu grada, a Cetinje želi da se nađe na listi UNESCO-a. Bogdanović je, inače, najavio da će krenuti u obnovu i rekonstrukciju fasada u istorijskom jezgru grada. Gdje je u svemu tome bivša zgrada Trgoprometa teško je dokučiti.
Lukšić i Bogdanović stižu i da brinu i o istoriji Cetinja. Gradonačelnik je potvrdio da će se u najskorije vrijeme krenuti sa realizacijom sadnje jednog brijesta, i to na mjestu gdje se nekada nalazilo drvo ispod čije krošnje je kralj Nikola rješavao nevolje i nedoumice Crnogoraca.
O sadnji brijesta, po njegovim riječima, odlučeno je tokom sastanka koordinacionog odbora, kojim je predsjedavao premijer Igor Lukšić. ,,Ta ideja prihvaćena je na opšte zadovoljstvo, a realizovaće je prijestonica u saradnji sa Vladom i Ministarstvom kulture”, kazao je Bogdanović. Veliki je to posao, za vijećanje i za amin premijera.
Kad brijest poraste, Bogdanović može da sjedne ispod i razmisli kome pripada Cetinjski manastir. Do tada, u uspjeh bi mu se brojalo i kad bi otvorio makar jedno novo radno mjesto na Cetinju. Državne jasle se ne računaju.
Kosara BEGOVIĆ