Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čekajući staru slavu

Objavljeno prije

na

Činilo se da će se žalosna epizoda ulcinjske turističke ponude okončati 2009. godine, kada je upravljanje hotelom Otrant preuzela renomirana španska kompanija Iberostar. Radnici tog objekta i mnogi Ulcinjani ponadali su se da konačno dolaze bolja vremena ili, kako vole oni kazati, vratiti se stari sjaj ovom gradu koji je nekada ostvarivao trećinu turističkog prometa u Crnoj Gori. Jer, Iberostar je ugovor o upravljanju tim hotelom zaključio na deset godina. Stvari su se te sezone dobro odvijale, hotel je veoma dobro radio, radnici su bili zadovoljni. Ali, ruska kompanija Barkli Montenegro, koja je pet godina ranije kupila Otrant, nije ispunila svoj dio ugovora prema Špancima, koji su se zbog toga lijepo spakovali i otišli. Od tada počinje agonija 60 radnika, a jedini veliki hotel sa četiri zvjezdice u Ulcinju naredne je sezone bio zatvoren. Ove godine je radio ni polovinom kapaciteta, jer se do samog početka sezone nije znalo da li će uopšte biti otvoren. Razlog je tek sada poznat široj javnosti: Rusi nijesu vraćali kredit od 9,4 miliona eura jednoj švajcarskoj banci, koja će hotel krajem narednog mjeseca staviti na doboš. Početna cijena će biti 21 milion eura. OTRANT: Očekivani je to epilog jedne od najprljavijih privatizacija obavljenih u Crnoj Gori, o privatizacionom zločinu, kako kaže bivši crnogorski vicepremijer Žarko Rakčević, o kojoj uredno ćute nadležni državni organi. Jer, Otrant je 2004. godine kupila ta ruska kompanija osnovana pet godina ranije, a koja se nikada nije bavila turizmom. Iako je imala obavezu da tenderskoj komisiji dostavi posljednji završni račun, ona je to učinila za godinu ranije – 2002. A u njemu je bio iskazan gubitak od četiri miliona rubalja. No, to ništa nije smetalo članovima komisije, tadašnjem ministru turizma Predragu Neneziću i stečajnom upravniku Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera (u čijem se sastavu do tada nalazio Otrant) Miomiru Jakšiću da daju maksimalan broj bodova za finansijsku snagu. Državnim organima nije bilo sumnjivo ni što su pare (2,5 miliona eura) za kupovinu Otranta stigle iz Bugarske i Latvije, iako ta kompanija nije prijavila da ima filijale u drugim zemljama. Na zborovima radnika čulo se kako su Rusi tvrdili da su hotel platili dva miliona više nego što je to zvanično objavljeno. Nijesu takođe zvanično nikada potvrđeni ni navodi da su Rusi prikazivali promet od desetine hiljada eura svakog dana i tokom zime, kada hotel nije radio.

TENDERI: Rakčević, koji je preko svoje Šajo grupe želio kupiti Otrant, rekao je da su u ovom poslu zatajili svi državni organi. „To je bio jedan od potpuno očiglednih primjera pranja novca, đe su državni organi bili zaduženi da relativizuju dokaze koje smo mi pribavili”, navodi on. Kada su mediji pisali o ovim skandalima, Nenezić je govorio da je Barkli investirao u Otrant čak i više nego što je to bilo navedeno kupoprodajnim ugovorom. Rusi su poručivali da će ogroman prostor od sedam hektara na samom početku Velike plaže oplemeniti, a da će se „Ulcinj i Crna Gora ponositi novim modernim kompleksom”. Nepunih osam godina od prve prodaje, loše rekonstruisani hotel našao se na dobošu, a sudbina radnika krajnje je neizvjesna. Kupca će biti veoma teško naći, čak i za tri puta manju sumu nego što su to Švajcarci planirali. Pokazuje to i produžavanje roka za skandalozni tender o prodaji 63 odsto akcija HTP Ulcinjska rivijera, kojim se istovremeno nastoji izdati u zakup na 90 godina zemljište te iste firme. Nezvanično, u poslovodstvu Ulcinjske rivijere tvrde da je to posljedica odluke stečajnog sudije.

LIDO: Samo od prodaje objekata te firme, koja je izgradila moderni Ulcinj, država, fondovi i građani do sada su zaradili više od 22 miliona eura. Polovina te svote dobijena je prodajom hotela Lido i Lido bungalovi, koji se nalaze do hotela Otrant. Te je hotele kupila ruska kompanija Kapital estejt, sa sjedištem u Budvi, koja je bila obavezna da do kraja prošle godine u njihovu modernizaciju uloži 38 miliona eura. Na žalost, ništa se od toga nije desilo, ali je izostala i reakcija državnih organa. Praktično je isti slučaj ponovljen i s decenijskim simbolom Ulcinja, hotelom Galeb , koji je kupio podgorički Rokšped. Ako se ima u vidu i činjenica da ostaci ostataka HTP Ulcinjska rivijere, hoteli Olimpik i Belvi, ne ispunjavaju kriterijume za visoki turizam, da je sličan situacija i s hotelom Albatros, onda čast nekadašnjeg uspješnog ulcinjskog hotelijerstva brane samo manji privatni hoteli i pansioni. Oni su ove godine veoma dobro poslovali, posebno hotel Mediteran, koji je prije šest godina kupila američka kompanija Bećović, čiji su vlasnici iseljenici iz Ulcinja. Da su lokalne službe bile ažurnije i udovoljile njihovim zahtjevima, što nije urađeno čak ni na urgenciju američke ambasade, Bećovići bi do kraja 2009. godine ispunili sve uslove na koje su se obavezali prilikom kupovine tog objekta.

UDRUŽIVANJE: A da su se samo poštovali potpisani ugovori, Ulcinj je već prošle godine trebalo da ima više od četiri hiljade ležaja u objektima četiri plus i pet zvjezdica. Uz oko pet hiljada kreveta u modernim apartmanima, to bi bilo sasvim dovoljno da ovaj grad razvija turizam tokom čitave godine. Nova opštinska vlast u Ulcinju najavila je da će joj prioritet biti ubrzano donošenje urbanističkih planova i rješavanje nagomilanih infrastrukturnih problema, što su kupci bivših hotela navodili kao glavni razlog za odlaganje investicija. Na potezu je i crnogorska Vlada, koja je saopštila da neće tolerisati da objekti budu zatvoreni. Bilans ovogodišnje sezone i dobre najave za narednu, posebno ako krenu radovi na izgradnji hotela Jadran, u samom gradu, mogle bi konačno značiti početak vraćanja starog sjaja ulcinjskom hotelijerstvu. Možda bi u tome najviše mogli da pomognu sami ulcinjski biznismeni, posebno oni koji žive u inostranstvu, i nova lokalna vlast, udruživanjem kapitala i znanja.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo