Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čekamo vas ispred Vlade

Objavljeno prije

na

Podgoricom se ne može proć’ od protesta. Nezadovoljni radnici i ostalo ugroženo građanstvo svoj bunt iskazuju šetnjama i ispred zgrada Skupštine, Vlade i Sindikata. Vrućina je, često protestantima pozli, pa ih posjeti i hitna pomoć, mnogo češće nego nadležni od kojih očekuju da se pozabave njihovim problemima. Slična slika diljem Crne Gore – radnici, penzioneri, izbjeglice, invalidi na ulicama traže svoja prava. Bivši radnici bjelopoljske fabrike obuće Lenka proveli su, krajem prošle i početkom ove nedjelje, nekoliko dana i noći ispred zgrade Vlade. Štrajkuju od oktobra 2008, a očekuju od jula ove godine da uz pomoć Vlade saznaju enigmu zašto im nijesu isplaćene zarade od 2002. do 2006.

Vlada im je ranije obećala odgovore, preporučivši im da se strpe dok se ne organizuju. Ne budi lijeni, radnici su, pošto ih niko iz Vlade nije kontaktirao do 1. septembra kada je trebalo da se prikupe informacije o visini duga i o tome zašto im nije isplaćen od prošlogodišnjeg kredita koje je Ministarstvo ekonomije odobrilo vlasniku fabrike, sjeli na voz i došli u Podgoricu. Ispred Vlade su ih dočekali policajci, a ministri su s čuđenjem prolazili pored radnika ne obazirući se. Bez riječi su prošli ministar turizma Predrag Sekulić, ministar ljudskih i manjinskih prava Ferhat Dinoša, ministar ekonomije Vladimir Kavarić, prvi čovjek resora odbrane Boro Vučinić…

Ranije je u Ministarstvu finansija postignut dogovor oko toga na koji način će se riješiti problemi radnika. Izračunato je da je neophodno 750.000 eura da bi se podmirila sva potraživanja radnika, kako onih po pravosnažnim presudama, tako i onih koji nisu svoja prava tražili preko suda.

I dok su radnici sjedjeli na vrelim pločnicima ispred Vlade, tamo su se sjetili da ih pozovu i da im saopšte da će ih primiti savjetnik predsjednika Vlade za unapređenje poslovnog ambijenta Predrag Stamatović, ali tek za pet dana tačno u 10 sati, jer je u inostranstvu. Radnici su odgovorili da će ga koliko god treba čekati ispred Vlade.

Stamatović ih je depešom obavijestio i da ,,Kabinet predsjednika Vlade nema nadležnost da postupa po zahtjevima bivših radnika AD Lenka iz Bijelog Polja, već je to u nadležnosti resornih ministarstva”. Ne bi Vlada izgleda da se miješa u rad ministarstava, resornih.

Savjetnik za poslovni ambijent ih je i upozorio ,,da činjenica da se trenutno nalaze ispred zgrade Vlade nema uticaja na brzinu rješavanje njihovih problema, te da se sve aktivnosti sprovode potpuno nezavisno od toga da li se radnici AD Lenka nalaze ispred zgrade Vlade, opštine Bijelo Polje ili u svojim kućama”.

Da li zbog toga što se poklopilo da radnici budu ispred Vlade, a savjetnik u inostranstvu, tek Stamatović se naprasno vratio sa puta i udostojio radnike razgovora.

Nakon dvije noći provedene na trotoaru ispred Vlade, bivši ranici Lenke su prekinuli proteste. Prethodno su se sa savjetnikom Stamatovićem i ministrom poljoprivrede Tarzanom Miloševićem dogovorili da na sastanku 21. septembra u Bijelom Polju definišu sve nesporne obaveze. Ne nadaju se ničem spektakularnom, ali eto da ispoštuju još jedan krug obećanja.

,,Ako treba leći ćemo ovdje ispred Vlade kao radnice Lenke”, poručili su bivši radnici Prerade podgoričkog Kombinata aluminijuma koji su tokom protekle nedjelje šetali od Sat kule do zgrade Vlade. Radnici protestuju zbog nemogućnosti naplate dvije pravosnažne presude od oko 650 hiljada eura! Oni su apelovali na Vladu da utiče na većinskog vlasnika da radnicima isplati novac koji sa doprinosima iznosi skoro milion eura. Treba malo zastati i upitati se ima li još igdje na svijetu da radnici od Vlade traže da nagovori poslodavca da im isplati pare koje su im garantovane čak i pravosnažnim sudskim odlukama. No, to što radnici traže da Vlada umilostivi poslodavce da poštuju zakon nije jedino čudo crnogorske privatizacije.

Predstavnici radnika su dobili obećanje uprave KAP-a da će zaposlenima isplatiti novac po osnovu zarada i pravosnažnih presuda, ukoliko Vlada, kao njihov partner, dozvoli poslovodstvu kompanije da se zaduži. Vlada, uvijek spremna da pomogne rukovodstvu KAP-a, dozvolila je zaduženje, ali je uprava fabrike po ko zna koji put izigrala Vladu i radnike i pravosnažne sudske presude nijesu ispoštovane. Zbog pravosnažnih presuda bivši radnici su blokirali račun Prerade aluminijuma prije skoro godinu, ali to nije imalo efekta jer uprava KAP-a i Prerade izbjegava da plasira novac preko tog računa. Sve u svemu – ispada da je uprava KAP-a moćnija i od crnogorske Vlade, pravosuđa, finansijskih institucija, a za radnike ko te pita.

Radnici su odlučni da istraju, pa su na posljednjoj šetnji javno zaprijetili: ,,Još je rano da se polivamo benzinom kako neke kolege predlažu, ali o metodama radikalizacije ćemo razmišljati krajem sedmice”.

Nakon ovakvih izjava, nadležni su se zamislili – ipak se treba osvrnuti na radnike. Početkom sedmice predstavnici bivših radnika Prerade razgovarali su sa sekretarom Ministarstva ekonomije Igorom Noveljićem, pomoćnikom ministra ekonomije Draganom Kujovićem i članom Borda direktora KAP-a Nebojšom Dožićem. Odlučili su da na 12 dana obustave protestne šetnje.

,,Plašim se da neće doći do isplata, ali organizovaćemo se da idemo dalje poslije ovog roka, ali bićete upoznati kako i na koji način”, rekao je predstavnik Sindikata Prerade Miodrag Pavićević.

Za utjehu – iz Ministarstva ekonomije radnicima je potvrđeno da je njihov zahtjev potpuno legitiman i da su u pravu za to što traže. Pošteno, još samo da dodaju ono – ali mi smo nemoćni.

I dok je vreli septembar počeo sa radničkim protestima od juga do sjevera Crne Gore, već se zakazuju protesti i za kraj ovog mjeseca. Bjelopoljski invalidi rada će, ukoliko im do 26. septembra ne budu ispunjeni zahtjevi, radikalizovati štrajk, pješke će doći iz Bijelog Polja u Podgoricu i protestovati ispred Vlade dok ne dobiju novac.

Bjelopoljski invalidi rada prekinuli su devetodnevni štrajk glađu 7. jula, a protest krajem tog mjeseca nakon obećanja Ministarstva rada da će im do septembra biti isplaćene zaostale naknade. Obećanja, obećanja…

Svi ovi primjeri pokazuju da se poslodavci, a što je još neshvatljivije i državni organi, otvoreno poigravaju sa radnicima i radničkim pravima. Ni sudske presude tu ne pomažu. No, i radnici su sve odlučniji u naumu da ostvare svoja prava, pa noćivaju ispred Vlade, štrajkuju glađu, smišljaju šta će i kako će ne bi li se izborili za ono što im pripada.

Dokazano je: iz Vlade na njih neće ni pogledati dok im ,,radikalizacijom” dobrano ne otvore oči.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo