Podgoricom se ne može proć’ od protesta. Nezadovoljni radnici i ostalo ugroženo građanstvo svoj bunt iskazuju šetnjama i ispred zgrada Skupštine, Vlade i Sindikata. Vrućina je, često protestantima pozli, pa ih posjeti i hitna pomoć, mnogo češće nego nadležni od kojih očekuju da se pozabave njihovim problemima. Slična slika diljem Crne Gore – radnici, penzioneri, izbjeglice, invalidi na ulicama traže svoja prava. Bivši radnici bjelopoljske fabrike obuće Lenka proveli su, krajem prošle i početkom ove nedjelje, nekoliko dana i noći ispred zgrade Vlade. Štrajkuju od oktobra 2008, a očekuju od jula ove godine da uz pomoć Vlade saznaju enigmu zašto im nijesu isplaćene zarade od 2002. do 2006.
Vlada im je ranije obećala odgovore, preporučivši im da se strpe dok se ne organizuju. Ne budi lijeni, radnici su, pošto ih niko iz Vlade nije kontaktirao do 1. septembra kada je trebalo da se prikupe informacije o visini duga i o tome zašto im nije isplaćen od prošlogodišnjeg kredita koje je Ministarstvo ekonomije odobrilo vlasniku fabrike, sjeli na voz i došli u Podgoricu. Ispred Vlade su ih dočekali policajci, a ministri su s čuđenjem prolazili pored radnika ne obazirući se. Bez riječi su prošli ministar turizma Predrag Sekulić, ministar ljudskih i manjinskih prava Ferhat Dinoša, ministar ekonomije Vladimir Kavarić, prvi čovjek resora odbrane Boro Vučinić…
Ranije je u Ministarstvu finansija postignut dogovor oko toga na koji način će se riješiti problemi radnika. Izračunato je da je neophodno 750.000 eura da bi se podmirila sva potraživanja radnika, kako onih po pravosnažnim presudama, tako i onih koji nisu svoja prava tražili preko suda.
I dok su radnici sjedjeli na vrelim pločnicima ispred Vlade, tamo su se sjetili da ih pozovu i da im saopšte da će ih primiti savjetnik predsjednika Vlade za unapređenje poslovnog ambijenta Predrag Stamatović, ali tek za pet dana tačno u 10 sati, jer je u inostranstvu. Radnici su odgovorili da će ga koliko god treba čekati ispred Vlade.
Stamatović ih je depešom obavijestio i da ,,Kabinet predsjednika Vlade nema nadležnost da postupa po zahtjevima bivših radnika AD Lenka iz Bijelog Polja, već je to u nadležnosti resornih ministarstva”. Ne bi Vlada izgleda da se miješa u rad ministarstava, resornih.
Savjetnik za poslovni ambijent ih je i upozorio ,,da činjenica da se trenutno nalaze ispred zgrade Vlade nema uticaja na brzinu rješavanje njihovih problema, te da se sve aktivnosti sprovode potpuno nezavisno od toga da li se radnici AD Lenka nalaze ispred zgrade Vlade, opštine Bijelo Polje ili u svojim kućama”.
Da li zbog toga što se poklopilo da radnici budu ispred Vlade, a savjetnik u inostranstvu, tek Stamatović se naprasno vratio sa puta i udostojio radnike razgovora.
Nakon dvije noći provedene na trotoaru ispred Vlade, bivši ranici Lenke su prekinuli proteste. Prethodno su se sa savjetnikom Stamatovićem i ministrom poljoprivrede Tarzanom Miloševićem dogovorili da na sastanku 21. septembra u Bijelom Polju definišu sve nesporne obaveze. Ne nadaju se ničem spektakularnom, ali eto da ispoštuju još jedan krug obećanja.
,,Ako treba leći ćemo ovdje ispred Vlade kao radnice Lenke”, poručili su bivši radnici Prerade podgoričkog Kombinata aluminijuma koji su tokom protekle nedjelje šetali od Sat kule do zgrade Vlade. Radnici protestuju zbog nemogućnosti naplate dvije pravosnažne presude od oko 650 hiljada eura! Oni su apelovali na Vladu da utiče na većinskog vlasnika da radnicima isplati novac koji sa doprinosima iznosi skoro milion eura. Treba malo zastati i upitati se ima li još igdje na svijetu da radnici od Vlade traže da nagovori poslodavca da im isplati pare koje su im garantovane čak i pravosnažnim sudskim odlukama. No, to što radnici traže da Vlada umilostivi poslodavce da poštuju zakon nije jedino čudo crnogorske privatizacije.
Predstavnici radnika su dobili obećanje uprave KAP-a da će zaposlenima isplatiti novac po osnovu zarada i pravosnažnih presuda, ukoliko Vlada, kao njihov partner, dozvoli poslovodstvu kompanije da se zaduži. Vlada, uvijek spremna da pomogne rukovodstvu KAP-a, dozvolila je zaduženje, ali je uprava fabrike po ko zna koji put izigrala Vladu i radnike i pravosnažne sudske presude nijesu ispoštovane. Zbog pravosnažnih presuda bivši radnici su blokirali račun Prerade aluminijuma prije skoro godinu, ali to nije imalo efekta jer uprava KAP-a i Prerade izbjegava da plasira novac preko tog računa. Sve u svemu – ispada da je uprava KAP-a moćnija i od crnogorske Vlade, pravosuđa, finansijskih institucija, a za radnike ko te pita.
Radnici su odlučni da istraju, pa su na posljednjoj šetnji javno zaprijetili: ,,Još je rano da se polivamo benzinom kako neke kolege predlažu, ali o metodama radikalizacije ćemo razmišljati krajem sedmice”.
Nakon ovakvih izjava, nadležni su se zamislili – ipak se treba osvrnuti na radnike. Početkom sedmice predstavnici bivših radnika Prerade razgovarali su sa sekretarom Ministarstva ekonomije Igorom Noveljićem, pomoćnikom ministra ekonomije Draganom Kujovićem i članom Borda direktora KAP-a Nebojšom Dožićem. Odlučili su da na 12 dana obustave protestne šetnje.
,,Plašim se da neće doći do isplata, ali organizovaćemo se da idemo dalje poslije ovog roka, ali bićete upoznati kako i na koji način”, rekao je predstavnik Sindikata Prerade Miodrag Pavićević.
Za utjehu – iz Ministarstva ekonomije radnicima je potvrđeno da je njihov zahtjev potpuno legitiman i da su u pravu za to što traže. Pošteno, još samo da dodaju ono – ali mi smo nemoćni.
I dok je vreli septembar počeo sa radničkim protestima od juga do sjevera Crne Gore, već se zakazuju protesti i za kraj ovog mjeseca. Bjelopoljski invalidi rada će, ukoliko im do 26. septembra ne budu ispunjeni zahtjevi, radikalizovati štrajk, pješke će doći iz Bijelog Polja u Podgoricu i protestovati ispred Vlade dok ne dobiju novac.
Bjelopoljski invalidi rada prekinuli su devetodnevni štrajk glađu 7. jula, a protest krajem tog mjeseca nakon obećanja Ministarstva rada da će im do septembra biti isplaćene zaostale naknade. Obećanja, obećanja…
Svi ovi primjeri pokazuju da se poslodavci, a što je još neshvatljivije i državni organi, otvoreno poigravaju sa radnicima i radničkim pravima. Ni sudske presude tu ne pomažu. No, i radnici su sve odlučniji u naumu da ostvare svoja prava, pa noćivaju ispred Vlade, štrajkuju glađu, smišljaju šta će i kako će ne bi li se izborili za ono što im pripada.
Dokazano je: iz Vlade na njih neće ni pogledati dok im ,,radikalizacijom” dobrano ne otvore oči.
Predrag NIKOLIĆ