Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ekološki čiste bombe

Objavljeno prije

na

Beranska Fabrika eksploziva Polieks nikako da napravi poslovni bum. Šansu da učestvuje u uništavanju viška eksplozivnih sredstava, koju finansiraju USAID, OEBS i SAD sa nekoliko evropskih zemalja, ometaju građani Police, sela u kome je stacionirana namjenska industrija za proizvodnju plastičnog eksploziva. Od početka avgusta oni prijete blokadom puta koji vodi do te fabrike, tvrdeći da im započeto uništavanje eksploziva ugrožava životnu sredinu. Naredne nedjelje organizovaće zbor na kome će donijeti definitivnu odluku o obliku protesta. Tužbe protiv direktora Polieksa Slavka Vujisića, ali i protiv pomoćnika ministra MUP-a za vanredne situacije Zorana Begovića već su napisane. U njima tvrde da im je uništavanje eksplozivnih sredstava ugrozilo ekologiju. EKOLOŠKA DRŽAVA ZA SVE: Nakon otpora iz Borovih brda iz Župe nikšićke i sela Prage ovo je treći veći otpor mještana u Crnoj Gori da im se u blizini kuća uništava zaostali eksploziv. Poličani kažu da su spremni i da fizički blokiraju fabriku, jer sumnjaju da postoji tajni plan da se u blizini njihovih kuća unište svi viškovi minsko-eksplozivnih sredstava koji se nalaze u Crnoj Gori, kaže koordinator protesta i član Savjeta Mjesne zajednice Ljubiša Đurišić.

,,Poličani su odlučni da ne dozvole dopremanje, uništavanje i ispaljivanje minsko-eksplozivnih sredstava iz Brezovika kraj Nikšića u našu Policu. Ako je ekološka Crna Gora, neka bude ekološka za sve, a ne samo za ljude u Podgorici i na jugu”, kaže Đurišić.

Da postoji opasnost od eksplozija njega i njegove komšije nije razuvjerilo ni prošlonedjeljno višesatno sastančenje sa pomoćnikom ministra MUP-a Zoranom Begovićem i direktorom Polieksa Slavkom Vujisićem, te sastanci sa ministrom ekonomije Brankom Vujovićem i predsjednikom opštine Berane Vukom Golubovićem. Svi oni tvrdili su da je uništavanje eksploziva kontrolisano i sa tehničkog i sa ekološkog aspekta, te da bojazni nema mjesta.
Pomoćnik ministra za vanredne situacije Zoran Begović kaže da se na Polici mogu uništavati samo sredstava bezbjedna za okolinu i da u poslu koji je jedan od kapitalnih projekata Vlade nema niti zakulisnih niti ekološki opasnih radnji.

,,Sa malo uspjeha i puno nepovjerenja pokušali smo da mještanima Police objasnimo da su to sredstva koja na lokacijama na kojima se sada nalaze značajno ugrožavaju gradove i okolinu. Pokušavamo objasniti da je potrebno brzo reagovati da bi se to uništilo i da je to projekat koji se realizuje pod pokroviteljstvom pojedinih država koje su dale sredstva da se to uništi. Međutim, ne nailazimo na potpuno razumijevanje mještana. Pokušavamo da im dokažemo da ta sredstva koja se uništavaju nemaju nus proizvode koji mogu da ostave bilo kakvo oštećenje na životnu sredinu, na ljude i na materijalna dobra”, tvrdi Begović.
Poličani, ipak, tome bezrezervno ne vjeruju. Traže elaborat sa procjenom uticaja na životnu sredinu svih planiraniranih uništavanja eksploziva, kaže Ljubiša Đurišić. ,,Tražili smo da nam te papire dostavi i direktor, ali i pored obećanja to nije učinio. Ako bude sve ispravno mi ćemo objeručke prihvatiti rad fabrike. U protivnom, ne dozvoljavamo uništavanje ni jednog metka”, kategoričan je Đurišić.
Nešto umjereniji je predsjednik Mjesne zajednice Polica Radoje Sekulić: ,,Vjerujem da gradonačelnik Berana Vuka Golubović nikada ne bi dozvolio da se stanovnicima Police ugroze životi i zdravlje. Ipak, kontrola Fabrike Polieks je neophodna. Mi nijesmo protiv toga da fabrika radi, međutim, hoćemo da vidimo taj elaborat”.

MANJKAVI PROJEKTI: Projekti uništavanja viškova naoružanja i municije ponovo su pokazali svu manjkavost, tvrdi se i u analizi Nansen dijalog centra. Ta nevladina organizacija tvrdi da je više nego evidentno da Crna Gora ima ogroman problem sa viškovima naoružanja i municije, ta da bi se to kao državni prioritet broj jedan moralo hitno rješavati.

,,Očigledno je da u toj oblasti postoje problemi i sve prisutnije nepovjerenje građana da će se taj posao završiti bezbjedno, ali i u skladu sa međunarodnom praksom. Na ruku sumnjama u sposobnost države da se uništavanje naoružanja završi bezbjedno i što manje štetno po životnu sredinu ide i činjenica na koju sve češce i glasnije upozoravaju ekološke organizacije da za projekte iz oblasti odbrane nije potrebno raditi procjenu uticaja na životnu sredinu”, kažu u NDC.
Ta tvrdnja, kao ni pobuna mještana Police, ne stoje, kaže direktor Polieksa Slavko Vujusić. Njegova fabrika ispunjava sve standarde za proizvodnju eksploziva, što podrazumijeva, kaže, i standarde za njegovo uništavanje.

,,Dodatno smo, baš zbog otpora mještana, pribavili i dozvolu za djelatnost koja je od velikog državnog interesa, da zajedno sa mojkovačkom fabrikom namjenske proizvodnje uništavamo eksploziv. Sva ta dokumentacija je prezentovana i pred gradonačelnikom Berana u prisustvu mještana, ali ti ljudi ne žele da riješimo problem koga i nema. Urađen je monitoring, svi nalazi govore da je na Polici životna sredina nezagađena, a takva će i ostati”, tvrdi Vujisić.

MJEŠTANI SU LAICI: Špekulacije, koje se mogu čuti u Beranama, kako je neko moćan bacio oko na firmu, koja u ovom času baš zbog višemilionskog posla sa uništavanjem eksploziva, ali i proizvodnjom eksploziva kada započne gradnja auto puta, ima posebnu šansu, Vujisić nije želio da komentariše. On je inače vlasnik oko dvadeset odsto dionica firme. Oko četrdeset ima Vlada. Vlasnici ostatka su građani i zaposleni u Polieksu.

,,Digli smo ovu fabriku na noge. Ako ona ne bi nastavila rad to bi značilo da bi se narednih godina moralo uvesti iz inostranstva na desetine miliona eura vrijednosti plastičnog eksploziva”, kaže Vujisić.
Poličani kažu da se ne protive proizvodnji već samo nekontrolisanom uništavanju eksplozivnih sredstava, odgovara na to Ljubiša Đurišić: ,,Proizvodnju ne branimo, ali sumnjamo da pod okriljem mraka pokraj naših kuća dovoze i spaljuju vojni otpad. Neka nam dostave elaborate i bićemo mirni”.

,,Sve saglasnosti koje mještani traže i sve mjere bezbjednosti i standardi sigurnosti biće primijenjeni”, obećao je Poličanima i ministar Branko Vujović.
,,Mi smo im sve predočili i sve imamo, samo što su oni laici da to protumače”, tvrdi direktor Vujisić.

Poličani mu ne vjeruju, najavljuju blokadu fabrike.

EKSPLOZIV NA DVADESET LOKACIJA: U Crnoj Gori, procjenjuje se, na oko dvadeset lokacija nalazi se između šest i devet hiljada tona suvišnih minsko-eksplozivnih sredstava. Ministarstvo odbrane saopštavalo je da se ta sredstva nalaze na trinaest lokacija u Crnoj Gori. Prije nekoliko godina pominjana je cifra od dvanaest hiljada tona eksploziva koji je potrebno uništiti. Onda je uslijedila eksplozija skladišta na Viru pokraj Nikšića. Precizni podaci o količini tih sredstava koja su višak i treba da se unište nikada nisu saopšteni. Jedna od posljednjih nezvaničnih informacija govori da će se u narednih par godina uništiti oko šest hiljada tona a da bi u Crnoj Gori moglo da ostane oko dvije hiljade tona minsko-eksplozivnih sredstava.

Prvi ugovor iz tehničkog sporazuma Crne Gore sa SAD bio je “težak” 650.000 eura. Drugi koji bi trebalo da se potpiše naredne godine iznosiće iznad milion eura.Uništavanje viškova naoružanja u fabrici Polieks sprovodi se u okviru realizacije ugovora te fabrike i crnogorskog Ministarstva odbrane. Radi se o uništavanju pješadijske municije i ručnih bombi, ali ne i o hemijskom naoružanju, od koga najviše strahuju mještani Police. Delaboracija minsko – eksplozivnih sredstava vrši se uz nadzor stručnjaka iz UNDP-a. Mještani Police formirali su i svoju komisiju koja je oko mjesec dana vršila sopstveni nadzor, ali su od toga odustali. Mjesna zajednica Polica ima oko sedamsto kuća u kojima živi oko dvije hiljade stanovnika. U fabrici Polieks radi tridesetak zaposlenih, a sa povećanjem proizvodnje očekivalo se zapošljavanje još desetak ljudi.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo