Alma Kalač, supruga tragično preminulog šefa rožajske policije Ernada Kalača, odlučila je nakon godinu i po da progovori i javno izrazi sumnju u zvaničnu verziju prema kojoj je njen muž izvršio samoubistvo. Ona traži da se otvori istraga o ovom skoro zaboravljenom slučaju i optužuje Upravu policije da je kriva za Ernadovu smrt.
,,Tražim istinu. Neću biti mirna dok ne dobijem odgovore na mnoga pitanja”, kaže Alma Kalač za Monitor.
U potresnoj televizijskoj ispovijesti ona je nedavno ispričala niz, do sada javnosti, nepoznatih detalja, na osnovu kojih najavljuje i krivične prijave protiv odgovornih u policiji.
,,Moj muž je stradao od strane svojih pretpostavljenih, koji su to radili po nečijem nalogu. Ni nakon više od pola godine nijesu mi dostavili original pisama koje je moj suprug uputio premijeru Igoru Lukšiću, tadašnjem direktoru UP Veselinu Veljoviću i predsjedniku Osnovnog suda u Rožajama Zahidu Camiću. Kriju ih od mene i od javnosti, iako su obećali da će mi ih dostaviti, stoga sam odlučna da stvar dovedem do kraja, a planirala sam da pokrenem tužbu protiv Uprave policije”, pričala je Alma Kalač za TV Vijesti dok je u rukama držala laptop supruga iz koga su, tvrdi, službeno brisani podaci u tragičnoj noći.
Ona za Monitor kaže da ima pravo da zna šta je sve bilo u kompjuteru, kao i šta je Ernad poručio u posljednjim pismima, za koja je saznala sasvim slučajno. ,,U prvom zapisniku sa mjesta uviđaja nije ni pisalo da su u Ernadovom džepu nađeni izvještaji o poslatoj preporučenoj pošti. Tek se u drugom izvještaju, kasnije, navodi taj detalj”, kaže.
Alma se nadala da je jedno od pisama bilo upućeno njoj. ,,Prosto ne mogu da zamislim da bi Ernad uradio tako nešto, a da meni, kao supruzi, i našoj djeci ne ostavi ikakvo objašnjenje. Ne, to nije bilo samoubistvo, i zato tražim da se otvori istraga”.
Četrdesetdvogodišnji načelnik rožajske policije Ernad Kalač odnio je sa sobom tajnu šta se dešavalo noći između 23. i 24. marta 2011. I šta se dešavalo prije toga. Prema zvaničnoj verziji on navodno nije izdržao teret porodične tragedije koji je nosio nekoliko godina, od kada mu je na rukama umrla petogodišnja kćerka. ,,Ni to nije moguće. Ničim to nije nagovještavao. Imamo još dvoje krasne djece”, kategorična je njegova supruga.
Monitor je još tada postavio pitanje, šta je moglo biti prst na okidaču da se jedan po svemu uspješan porodičan čovjek na najgore odluči tek četiri godine nakon porodične tragedije, kada se činilo da stvari polako liježu na svoje.
Njegovo tijelo je pronađeno pored ćerkine humke u rodnom selu Gusnjice. U novinskim izvještajima moglo se pročitati kako je te noći izlazeći iz kuće, oko 19 sati, supruzi rekao da ide na sastanak u Berane. Da li je išao za Berane, pa se potom vratio – ni to se zvanično ne zna. Zna se da je u neko doba vozio prema rodnom selu.
Teško je povjerovati i u činjenicu da je tako iskusan vozač i policajac propustio da primijeti da nema dovoljno goriva, tako da je njegov automobil, praznog rezervoara, pronađen u blizini kafane Venecija. Odatle je, navodno, nastavio pješice prema selu još najmanje tri kilometra. Tijelo na groblju, ujutru su primijetili učenici dok su prolazili prema školi. Istoga dana obavljena je hitna istraga, a u Rožaje je stigao i tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović. Na licu mjesta uzeti su parafinska rukavica, oružje i krvava kapa.
Prvo je rečeno da će uzrok smrti biti ustanovljen nakon obdukcije. Od obdukcije se odustalo jer porodica, navodno, nije sumnjala u neki drugi razlog smrti. ,,Koliko sam ja kao snaha mogla da se pitam? Uostalom, zar se u ovakvim slučajevima ne vrši obdukcija po službenoj dužnosti”, pita Alma Kalač.
Ernad Kalač je bio profesionalac. Završio je vojnu akademiju, i u vojsci dugo službovao. Prešao je u crnogorsku graničnu policiju, da bi polovinom 2009. bio postavljen za načelnika rožajske policijske ispostave, u isto vrijeme kada je došlo do još nekih pospremanja u policijama u Bijelom Polju i Andrijevici.
Nije mogao znati da rukovođenje policijom preuzima u trenutku kada će se otvoriti teške afere. Krenula je afera sa fabrikom duvana u Mojkovcu, a rožajski otpušteni granični policajci zaprijetili da će progovoriti o organizovanom švercu preko Rožaja, na graničnim prelazima, ali i ilegalnim šumskim putevima prema Kosovu.
Otkrivena je i dobro čuvana tajna u vezi sa fiktivnim izvozom nafte preko graničnog pralaza Kula, u kojem su navodno učestvovali i policija i carinici. U to vrijeme, polovinom februara, samoubistvo je izvršio granični policajac na kosovskoj strani Kule, Ljuan Ademaj. On je ostavio pismo u kojem je napisao da ne može da istrpi pritiske kosovskih vlasti da žmuri na organizovani šverc na granici sa Crnom Gorom.
Monitor je pisao da je fiktivni izvoz goriva iz Crne Gore na Kosovo cvjetao još 2003. godine. I policija u Beranama o tome je imala konkretna saznanja nakon akcije izvedene na carinskom punktu Kula kod Rožaja, kada je zaplijenjeno sedam cisterni jedne kompanije iz Podgorice, ali je stvar brzo „zataškana”.
O poroznosti granice prema Kosovu i za druge švercerske robe, odavno je upozoravano. Još 2004, mađarski mediji su pisali da sa Kosova u u jednom danu izađe oko stotinu kilograma heroina. Na prelazu na Kuli, ni pogranična policija, ni carina ne posjeduju skener, rendgen, niti bilo kakvu opremu za praćenje, otkrivanje i pronalaženje narkotika. Slučajno? Na najvažnijem punktu na avganistanskoj transverzali. Otuda ne zvuči nevjerovatno konstatacija jednog analitičara da ako nijeste predmet operativnog rada, praćenja i nadgledanja, sa Kosova u Crnu Goru heroin možete nositi u džepovima.
Penzionisani načelnik policije iz Rožaja Šemso Dedeić u izjavi za Monitor je nekoliko mjeseci prije Ernadove smrti upozorio da organizovani šverc duvana nikada nije prestao. On je uputio poziv nadležnima da „preduzmu mjere i provjere otkuda na tržištu toliko robe bez akciznih markica, gdje su centri, odakle dolazi roba, kao i ko to omogućava”.
Sagovornik Monitora iz policije govori i o velikom broju slučajeva prekograničnog šverca koji su razotkriveni, ali su na čudne načine završavali u fiokama. Sve ide u prilog činjenici da su i fiktivni izvoz nafte, i šverc cigareta, i mnoge druge vrste šverca, o čemu je Monitor ispisao desetine tekstova, bile, državni poslovi i projekti od kojih su se punili budžet i privatni džepovi. Policija je bila logistika i Ernad Kalač je to morao znati.
Prema nezvaničnim informacijama u pismima koje je Kalač uputio Lukšiću, Veljoviću i Camiću, a za koje je javnost nedavno doznala, indirektno se aludira da se Kalač na samoubistvo odlučio zbog nečasnih i kriminalnih radnji pojedinaca u Upravi policije koje nije mogao da spriječi, a u kojima nije želio da učestvuje.
Od kada je Alma Kalač izrekla teške optužbe, niko je nije zvanično kontaktirao ni iz policije, ni iz bilo kojih drugih državnih organa. Zvali su je prijatelji i bivše Ernadove kolege da joj pruže podršku. Zvali su je, kaže, i iz MANS-a i obećali da će se i oni založiti da se istraga o smrti njenog supruga ponovo otvori. Zašto bi to nekome smetalo, ako je sve kao što je zvanično predstavljeno?
Tufik SOFTIĆ