Povežite se sa nama

MONITORING

Falsifikat originala

Objavljeno prije

na

Napadi na državu, premijera, evropske integracije… Upaljene su crvene lampice, stanje je borbene uzbune. Fali jedan, doduše, najvažniji podatak: ko napada? Desetine zvaničnih izjava se sručilo u medijski prostor od 4. decembra, početka afere listing lansirane u listu Dan, stvarajući opštu pometnju.

Iako Uprava policije i specijalno tužilaštvo tvrde da istražuju oko listinga – Milo Đukanović i Duško Marković poručuju kako, sve u svemu, ne očekuju da će se utvrditi ko je „najodgovorniji”!

Njima se naknadno pridružio i premijer Igor Lukšić, premda je, na hitno sazvanoj konferenciji za medije 4. decembra, kazao da od nadležnih organa očekuje brzu istragu i poručio da će „ukoliko ona ne pokaže rezultate nadležni službenici snositi odgovornost”!

Još je rekao 4. decembra: „Ta istraga ne može da se izgubi u moru nekih drugih poslova, jer ovo je toliko važno pitanje, jer sam ja građanin ove države. Kako da garantujem da će građani biti zaštićeni ako u ovom slučaju ne dovedemo stvari do kraja. Ako istraga ne bude pokazala odgovarajuće rezultate tražiću odgovornost činovnika kojim rukovodim”.

No, obraćajući se parlamentu 14. decembra, Lukšić pravi salto mortale, pa tvrdi da je odgovor „ne” na pitanje „da li će istraga dovesti do nekog posebnog rezultata”. Zbog čega se Lukšić saglasio sa Đukanovićem i Markovićem da se, kao biva, afera ne može raspetljati?

Krenimo redom. Jesu li, kako proizilazi iz stvarnih ili krivotvorenih listinga, Igor Lukšić i Milan Roćen kontaktirali jula i avgusta 2008. sa Darkom Šarićem?

Dilema je, sama po sebi, prejako naglašena i pridat joj je u medijima nerealan značaj u kontekstu drugih nepobitnih činjenica o tome da su Šarić i povezana lica godinama od strane vrha vlasti kod nas uživali VIP status.

Podsjetimo da je Šarić 2008, kako bi se reklo, ovdje ugledni poslovni čovjek; imao je ličnu kartu (dobio je 29. februara 2008), ubrzo je pokrenuo postupak za sticanje crnogorskoga državljanstva.

Bio je akcionar Pobjede, Prva banka, većinski u vlasništvu Aca Đukanovića, sklopila je novembra 2008. ugovor o zalogu sa Mat kompani na 5,3 miliona eura.

Ista firma je od nadležnih organa Vlade Crne Gore dobila licencu za prodaju duvana a povezana firma Mat petrol i licencu za promet gorivom.

Drako Šarić je preko Mat kompani, povezanih lica i firmi sa sjedištima na Sejšelima i SAD – kako tek 2011. tvrdi crnogorsko specijalno tužilaštvo u tužbi protiv njegovog brata Duška – još od 2006. putem depozita i simuliranih ugovora, u platni promet kroz banke Crne Gore ubačio najmanje 21.353.879,22 eura, odnosno, „novac pribavljen krivičnim djelom”.

Imao je Darko Šarić najmanje jedan poslovni sastanak sa Stankom Subotićem, partnerom Vlade Crne Gore i prijateljem Mila Đukanovića. Subotić je priznao da se sa njim sastao u Ženevi.

Gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković iz DPS-a, bez odluke lokalnog parlamenta, eksproprisao je za oko milion eura opštinskog kredita parcele u Otilovićima – gdje je bila planirana gradnja velike cementare – za račun „neimenovanog” investitora. Vuković je tako pazario parcele koje prethodno nije od mještana uspio da otkupi Josif Mićković, Šarićev advokat. Raspisivao je tendere na kojima je posao dobijala Mat kompani.

Kada je za Šarićem lansirana poćernica zbog šverca kokaina, Vuković je maja 2010. izjavio da su on i njegov brat „vrlo korektni momci” i da su „u vrlo dobrim odnosima”.

„Kako ću znati gdje je Šarić, a i da znam nikada ne bih rekao”, rekao je Vuković, koji od svoje DPS nije zbog ove izjave snosio nikakve konsekvence. Tim povodom je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica saopštila da Vukovićeva izjava „nije opasna po vladavinu prava”!

Istine radi Vuković i Medenica, svako po svome zadatku, produbili su suptilne teze koje je Milo Đukanović, tada premijer, za Televiziju B92 saopštio 19. februara 2010. o Darku Šariću: ,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”.

Đukanović je tako založio i autoritet naše države – za Darka Šarića, ordinarnog kriminalca. Prethodno je Šarić u postupku sticanja crnogorskog državljanstva 2009. prošao bezbjednosne provjere Agencija nacionalne bezbjednosti koju je tada vodio Duško Marković.

Iz Šarićevog se dosijea kasnije doznalo da je šest puta bio osuđivan presudama Opštinskog suda u Pljevljima zbog pet različitih krivičnih djela, uključujući pronevjere velikog obima i nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija. Osuđivan je još kao maloljetnik 1988, pa 1992. na uslovnu kaznu, treći put 1994. na kaznu od četiri godine zatvora, zatim 1996. godine…

Tek sada doznajemo da se za njega raspitivala i policija Hrvatske a zbog ubistva Iva Pukanića, vlasnika Nacionala, te njegovog saradnika Nika Franića oktobra 2008. u Zagrebu. Milan Tomić, pomoćnik direktora Uprave policije (UP), saopštio je da su od crnogorskih mobilnih operatera tražili i dobili listinge Darka Šarića i dostavili ih marta 2009. hrvatskoj policiji.

Oko godinu dana kasnije, marta 2010, direktor UP-a Veselin Veljović je napismeno, u Izvještaju o aktivnostima UP-a u realizaciji policijske operacije Balkanski ratnik, varao da za Darka Šarića „nije bilo osnova za primjenu specijalističkih tehnika mjera tajnog nadzora”.

Veljović je pokušavao da zamaže činjenicu da mu je Šarić, drugi put u karijeri, zbrisao iz Crne Gore – prvi put se to desilo 1993, dok je bio komandir Stanice milicije u Pljevljima. Njegov službenik, policajac Željko Bajović, prethodno je bio šef Šarićevog obezbjeđenja. Tokom 2009. Bajović je viđan u Šarićevom društvu. Bajovića je oktobra 2009. Pljevljak R.G. teretio da ga je pretukao kod Šarićeve diskoteke Municipijum S.

Ispostavilo se kako je Bajović, sa stažom od desetak godina u crnogorskoj policiji, navodno, „na bolovanju”. Veljović je uskraćivao zahtjeve za pristup informacijama o Bajoviću. Tek docnije, tokom istrage u Srbiji, doznalo se kako se na Veljovićevog službenika Bajovića vodila kuća u Novom Sadu, zaplijenjena kao Šarićeva imovina.

Iako je u Plavoj knjizi UP-a Šarić najkasnije 2007. notiran kao pripadnik organizovanog kriminala, rukovodilac Područne policije u Pljevljima Darko Ćorac je decembra 2009, dok je Drako Šarić boravio u Crnoj Gori, saopštio da policija nikada nije vršila kontrolu njegovih firmi!

Niko ništa u Crnoj Gori nije istraživao oko Darka Šarića do medijske eksplozije sa Balkanskim ratnikom. Ranka Čarapić, vrhovna državna tužiteljka, saopštila je proljetos kako je tužilaštvo „prve informacije o slučaju Darka Šarića dobilo 4. marta 2010. godine”.

Krivični postupak protiv njegovog brata, Duška Šarića, u Crnoj Gori je pokrenut tek krajem 2010. i to ne na bazi crnogorske istrage, već je predmet preuzet „po zamolnici Državnog tužilaštva pri Sudu u Milanu”. Važan detalj – Tužilaštvo Crne Gore nikada nije podiglo optužnicu protiv Darka Šarića.

To nas vraća na dilemu da li je on jula i avgusta 2008. kontaktirao sa Igorom Lukšićem i Milanom Roćenom?

Iz gore navedenog proizilazi kako je Darko Šarić: uredno prošao provjere ANB-a; nesmetano valjao milione kroz domaće banke; poslovao sa pljevaljskim gradonačelnikom; imao crnogorsku ličnu kartu. Veljović je tvrdio da ga nije prisluškivao, „nije bilo osnova”, štoviše, njegov službenik mu je bio šef obezbjeđenja a policija prije Balkanskog ratnika nikad nije pretresala Šarićeve firme.

Tužilaštvo i Ranka Čarapić pojma nijesu imali ko je uopšte Darko Šarić – ni danas ga ne terete za bilo što. Milo Đukanović je na TV lamentirao nad ljudskim pravima Darka Šarića, višestruko osuđenog kriminalca, dok je Vesna Medenica na neviđeno amnestirala potencijalne jatake iz DPS-a…

U tom sramnom sinopsisu o mjestu i ulozi Darka Šarića u novijoj crnogorskoj istoriji, odnosno, njegovoj VIP reputaciji i statusu kod crnogorskih vlasti, afera listing, odnosno, da li su sa njim komunicirali Lukšić i Roćen – poslužila je kao interno DPS upozorenje da su svi ovih godina umiješani u sve i da se niko ne može tek-tako izvući približavanjem Evropskoj uniji.

Desetine miliona Šarićevih eura koji su, prema optužnicama, zarađeni na švercu kokaina, prošli su uredno kroz crnogorski monetarni sistem u periodu dok je ministar finansija bio Igor Lukšić a Uprava za sprečavanje pranja novca i Poreska uprava bile pod njegovom najneposrednijom ingerencijom.

Lukšić je od februara 2004. biran na dužnost ministra finansija četiri puta, a od decembra 2008. za potpredsjednika Vlade dva puta. Nije li sadašnji premijer predložio i branio zakon kojim je samo Prvoj banci odobren kredit novcem poreskih obveznika?

Niti jedna privatizacija, krupnija bankarska transakcija – a bilo ih je u vrijednostima milijardi i milijardi – nije mogla proći mimo Igora Lukšića, njegovog stvarnog ili formacijski pretpostavljenog uvida. Nikad tokom njegovog ministrovanja nije pokrenuta niti jedna finansijska istraga koja je rezultirala podizanjem optužnica protiv krupnih riba.

Na dužnost premijera je Igor Lukšić imenovan a samo formalno izabran. Nije bio nosilac liste na posljednjim parlamentarnim izborima 2009, niti je bio član politbiroa DPS-a. Sve je to postao na osnovu odluke Mila Đukanovića, koji mu je poklonio i premijerski mandat i sve što je tokom karijere u politici bio. Afera listing ga je podsjetila da je samo falsifikat originala.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal

 

Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se  godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.

Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu,  prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.

Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.

Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.

Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

 

Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.

Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.

Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.

Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.

Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.

Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.

Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.

Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama.  To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.

Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Iz neizvjesnog u neizvjesno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”

Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija

Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.

DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića

Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran

Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.

 

ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini

Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.

 

MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna

Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo