Povežite se sa nama

MONITORING

Falsifikat originala

Objavljeno prije

na

monitor-1104-16-12-2011_Page_03_Image_0003

Napadi na državu, premijera, evropske integracije… Upaljene su crvene lampice, stanje je borbene uzbune. Fali jedan, doduše, najvažniji podatak: ko napada? Desetine zvaničnih izjava se sručilo u medijski prostor od 4. decembra, početka afere listing lansirane u listu Dan, stvarajući opštu pometnju.

Iako Uprava policije i specijalno tužilaštvo tvrde da istražuju oko listinga – Milo Đukanović i Duško Marković poručuju kako, sve u svemu, ne očekuju da će se utvrditi ko je „najodgovorniji”!

Njima se naknadno pridružio i premijer Igor Lukšić, premda je, na hitno sazvanoj konferenciji za medije 4. decembra, kazao da od nadležnih organa očekuje brzu istragu i poručio da će „ukoliko ona ne pokaže rezultate nadležni službenici snositi odgovornost”!

Još je rekao 4. decembra: „Ta istraga ne može da se izgubi u moru nekih drugih poslova, jer ovo je toliko važno pitanje, jer sam ja građanin ove države. Kako da garantujem da će građani biti zaštićeni ako u ovom slučaju ne dovedemo stvari do kraja. Ako istraga ne bude pokazala odgovarajuće rezultate tražiću odgovornost činovnika kojim rukovodim”.

No, obraćajući se parlamentu 14. decembra, Lukšić pravi salto mortale, pa tvrdi da je odgovor „ne” na pitanje „da li će istraga dovesti do nekog posebnog rezultata”. Zbog čega se Lukšić saglasio sa Đukanovićem i Markovićem da se, kao biva, afera ne može raspetljati?

Krenimo redom. Jesu li, kako proizilazi iz stvarnih ili krivotvorenih listinga, Igor Lukšić i Milan Roćen kontaktirali jula i avgusta 2008. sa Darkom Šarićem?

Dilema je, sama po sebi, prejako naglašena i pridat joj je u medijima nerealan značaj u kontekstu drugih nepobitnih činjenica o tome da su Šarić i povezana lica godinama od strane vrha vlasti kod nas uživali VIP status.

Podsjetimo da je Šarić 2008, kako bi se reklo, ovdje ugledni poslovni čovjek; imao je ličnu kartu (dobio je 29. februara 2008), ubrzo je pokrenuo postupak za sticanje crnogorskoga državljanstva.

Bio je akcionar Pobjede, Prva banka, većinski u vlasništvu Aca Đukanovića, sklopila je novembra 2008. ugovor o zalogu sa Mat kompani na 5,3 miliona eura.

Ista firma je od nadležnih organa Vlade Crne Gore dobila licencu za prodaju duvana a povezana firma Mat petrol i licencu za promet gorivom.

Drako Šarić je preko Mat kompani, povezanih lica i firmi sa sjedištima na Sejšelima i SAD – kako tek 2011. tvrdi crnogorsko specijalno tužilaštvo u tužbi protiv njegovog brata Duška – još od 2006. putem depozita i simuliranih ugovora, u platni promet kroz banke Crne Gore ubačio najmanje 21.353.879,22 eura, odnosno, „novac pribavljen krivičnim djelom”.

Imao je Darko Šarić najmanje jedan poslovni sastanak sa Stankom Subotićem, partnerom Vlade Crne Gore i prijateljem Mila Đukanovića. Subotić je priznao da se sa njim sastao u Ženevi.

Gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković iz DPS-a, bez odluke lokalnog parlamenta, eksproprisao je za oko milion eura opštinskog kredita parcele u Otilovićima – gdje je bila planirana gradnja velike cementare – za račun „neimenovanog” investitora. Vuković je tako pazario parcele koje prethodno nije od mještana uspio da otkupi Josif Mićković, Šarićev advokat. Raspisivao je tendere na kojima je posao dobijala Mat kompani.

Kada je za Šarićem lansirana poćernica zbog šverca kokaina, Vuković je maja 2010. izjavio da su on i njegov brat „vrlo korektni momci” i da su „u vrlo dobrim odnosima”.

„Kako ću znati gdje je Šarić, a i da znam nikada ne bih rekao”, rekao je Vuković, koji od svoje DPS nije zbog ove izjave snosio nikakve konsekvence. Tim povodom je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica saopštila da Vukovićeva izjava „nije opasna po vladavinu prava”!

Istine radi Vuković i Medenica, svako po svome zadatku, produbili su suptilne teze koje je Milo Đukanović, tada premijer, za Televiziju B92 saopštio 19. februara 2010. o Darku Šariću: ,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”.

Đukanović je tako založio i autoritet naše države – za Darka Šarića, ordinarnog kriminalca. Prethodno je Šarić u postupku sticanja crnogorskog državljanstva 2009. prošao bezbjednosne provjere Agencija nacionalne bezbjednosti koju je tada vodio Duško Marković.

Iz Šarićevog se dosijea kasnije doznalo da je šest puta bio osuđivan presudama Opštinskog suda u Pljevljima zbog pet različitih krivičnih djela, uključujući pronevjere velikog obima i nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija. Osuđivan je još kao maloljetnik 1988, pa 1992. na uslovnu kaznu, treći put 1994. na kaznu od četiri godine zatvora, zatim 1996. godine…

Tek sada doznajemo da se za njega raspitivala i policija Hrvatske a zbog ubistva Iva Pukanića, vlasnika Nacionala, te njegovog saradnika Nika Franića oktobra 2008. u Zagrebu. Milan Tomić, pomoćnik direktora Uprave policije (UP), saopštio je da su od crnogorskih mobilnih operatera tražili i dobili listinge Darka Šarića i dostavili ih marta 2009. hrvatskoj policiji.

Oko godinu dana kasnije, marta 2010, direktor UP-a Veselin Veljović je napismeno, u Izvještaju o aktivnostima UP-a u realizaciji policijske operacije Balkanski ratnik, varao da za Darka Šarića „nije bilo osnova za primjenu specijalističkih tehnika mjera tajnog nadzora”.

Veljović je pokušavao da zamaže činjenicu da mu je Šarić, drugi put u karijeri, zbrisao iz Crne Gore – prvi put se to desilo 1993, dok je bio komandir Stanice milicije u Pljevljima. Njegov službenik, policajac Željko Bajović, prethodno je bio šef Šarićevog obezbjeđenja. Tokom 2009. Bajović je viđan u Šarićevom društvu. Bajovića je oktobra 2009. Pljevljak R.G. teretio da ga je pretukao kod Šarićeve diskoteke Municipijum S.

Ispostavilo se kako je Bajović, sa stažom od desetak godina u crnogorskoj policiji, navodno, „na bolovanju”. Veljović je uskraćivao zahtjeve za pristup informacijama o Bajoviću. Tek docnije, tokom istrage u Srbiji, doznalo se kako se na Veljovićevog službenika Bajovića vodila kuća u Novom Sadu, zaplijenjena kao Šarićeva imovina.

Iako je u Plavoj knjizi UP-a Šarić najkasnije 2007. notiran kao pripadnik organizovanog kriminala, rukovodilac Područne policije u Pljevljima Darko Ćorac je decembra 2009, dok je Drako Šarić boravio u Crnoj Gori, saopštio da policija nikada nije vršila kontrolu njegovih firmi!

Niko ništa u Crnoj Gori nije istraživao oko Darka Šarića do medijske eksplozije sa Balkanskim ratnikom. Ranka Čarapić, vrhovna državna tužiteljka, saopštila je proljetos kako je tužilaštvo „prve informacije o slučaju Darka Šarića dobilo 4. marta 2010. godine”.

Krivični postupak protiv njegovog brata, Duška Šarića, u Crnoj Gori je pokrenut tek krajem 2010. i to ne na bazi crnogorske istrage, već je predmet preuzet „po zamolnici Državnog tužilaštva pri Sudu u Milanu”. Važan detalj – Tužilaštvo Crne Gore nikada nije podiglo optužnicu protiv Darka Šarića.

To nas vraća na dilemu da li je on jula i avgusta 2008. kontaktirao sa Igorom Lukšićem i Milanom Roćenom?

Iz gore navedenog proizilazi kako je Darko Šarić: uredno prošao provjere ANB-a; nesmetano valjao milione kroz domaće banke; poslovao sa pljevaljskim gradonačelnikom; imao crnogorsku ličnu kartu. Veljović je tvrdio da ga nije prisluškivao, „nije bilo osnova”, štoviše, njegov službenik mu je bio šef obezbjeđenja a policija prije Balkanskog ratnika nikad nije pretresala Šarićeve firme.

Tužilaštvo i Ranka Čarapić pojma nijesu imali ko je uopšte Darko Šarić – ni danas ga ne terete za bilo što. Milo Đukanović je na TV lamentirao nad ljudskim pravima Darka Šarića, višestruko osuđenog kriminalca, dok je Vesna Medenica na neviđeno amnestirala potencijalne jatake iz DPS-a…

U tom sramnom sinopsisu o mjestu i ulozi Darka Šarića u novijoj crnogorskoj istoriji, odnosno, njegovoj VIP reputaciji i statusu kod crnogorskih vlasti, afera listing, odnosno, da li su sa njim komunicirali Lukšić i Roćen – poslužila je kao interno DPS upozorenje da su svi ovih godina umiješani u sve i da se niko ne može tek-tako izvući približavanjem Evropskoj uniji.

Desetine miliona Šarićevih eura koji su, prema optužnicama, zarađeni na švercu kokaina, prošli su uredno kroz crnogorski monetarni sistem u periodu dok je ministar finansija bio Igor Lukšić a Uprava za sprečavanje pranja novca i Poreska uprava bile pod njegovom najneposrednijom ingerencijom.

Lukšić je od februara 2004. biran na dužnost ministra finansija četiri puta, a od decembra 2008. za potpredsjednika Vlade dva puta. Nije li sadašnji premijer predložio i branio zakon kojim je samo Prvoj banci odobren kredit novcem poreskih obveznika?

Niti jedna privatizacija, krupnija bankarska transakcija – a bilo ih je u vrijednostima milijardi i milijardi – nije mogla proći mimo Igora Lukšića, njegovog stvarnog ili formacijski pretpostavljenog uvida. Nikad tokom njegovog ministrovanja nije pokrenuta niti jedna finansijska istraga koja je rezultirala podizanjem optužnica protiv krupnih riba.

Na dužnost premijera je Igor Lukšić imenovan a samo formalno izabran. Nije bio nosilac liste na posljednjim parlamentarnim izborima 2009, niti je bio član politbiroa DPS-a. Sve je to postao na osnovu odluke Mila Đukanovića, koji mu je poklonio i premijerski mandat i sve što je tokom karijere u politici bio. Afera listing ga je podsjetila da je samo falsifikat originala.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo