Uprkos pritiska javnosti, tužilaštvo uporno ćuti: NVO Krug života je prije devet mjeseci, 4. juna 2013. godine, tom državnom organu dostavila krivičnu prijavu zbog falsifikovanja medicinske dokumentacije. Tražili su, između ostaloga, saslušanje čelnika i doktora Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) i Ginekološko-akušerske klinike (GAK). Ono nije urađeno, slučaj stoji. Saslušan je tek podnosilac prijave, prvi čovjek NVO, Dejan Cvijanović. Sumnje koje su bile povod za krivičnu prijavu, smrtno su opasne: falsifikovanjem dokumentacije, tvrdi Cvijanović, KCCG prikriva dokaze. Time štite odgovorne za nepravilno liječenje, ili, čak – za smrt pacijenata!
Kako je Monitoru saopšteno iz narečene NVO, tužilaštvo nije saslušalo dok¬to¬re: Sne¬ža-nu
Crnogorac, Snežanu Raspopović, Gorana Lazarevića, Mirjanu Marković, Azru Begović, anesteziologa Gorana Marjanovića, kao i medicinske sestre, koje su radile tokom liječenja Velike Cvijanović i njenih tek rođenih blizanaca Strahinje (koji je nekoliko dana poslije rođenja – 2010. godine – preminuo) i Jovana.
Taj slučaj, smrt novorođenog Strahinje Cvijanovića, 15. februara 2010. godine, bio je inicijalna kapisla za krivičnu prijavu, kojoj su pridodata još dva slučaja – predmet porodice pokojnog Božidara Kažića i porodice Elvira Šahmanovića. Porodica Vuka Bulatovića, podnijela je sopstvenu krivičnu prijavu. Takođe za falsifikat.
Najkraće: otac blizanaca, Dejan Cvijanović, sedam dana nakon smrti djeteta, 22. februara 2010, dostavio je zahtjev za uvid i kopiranje medicinske dokumentacije. Početkom marta udovoljeno je zahtjevu, porodica je izvršila uvid, iskopirala dokumentaciju, sačinjena je službena zabilješka. Dvije godine kasnije, krajem juna 2012. godine, Cvijanovići nanovo traže medicinsku dokumentaciju. Koncem jula i tom zahtjevu je udovoljeno, pa su papri dati na uvid i kopiranje. Međutim, nijesu isti. Sačinjena je službena zabilješka (broj: 03/01-10265), potpisali su je Dejan Cvijanović i ovlašćeni službenik Kliničkog centra. U njoj je konstatovano da postoje dva nova dokumenta, u odnosu na prethodno kopiranu dokumentaciju!
Godinu kasnije, 27. maja 2013. godine, opet je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju. Ovaj put utvrđene su nepravilnosti u više dokumenata (službena zabilješka broj: 03/01-6559/1): ispravke, različiti nalazi urađeni u boksu KCCG i odjeljenju neonatologije. Nešto manje od dva mjeseca kasnije podnijet je zahtjev sa pitanjem – koliko je puta medicinska dokumentacija na ime Janjušević Velike i njene djece izdata iz Arhive medicinske dokumentacije KCCG.
Krajem novembra iste godine stiže odgovor (zaveden pod brojem: 03/01-18189) da je medicinska dokumentacija prvi put izašla iz arhive 01. juna 2012. godine (zadužila i vratila medicinska sestra Milica Đukić). Neistina: porodica je izvršila uvid u traženu dokumentaciju dvije godine ranije, 22. februara 2010. godine!
Nakon usmenog prigovora, 18. decembra 2013. godine odobren je uvid u Arhivu Kliničkog centra. Dokument (broj: 03/01-18189-1) je potpisala glavna sestra Valentina Šćekić, u njemu doslovce stoji: ,,Uvidom u evidenciju ne postoji podatak da je dokumentacija na ime Janjušević Velika i njena dva rođenja na spiskovima predatih istorija. U usmenoj komunikaciji sa medicinskom sestrom Lolom Raičević koja je u periodu do marta 2012. godine bila glavna sestra Ginekološke klinike, ista je navela da je to sporna istorija koju je ona lično predala Arhivi, naknadno, u martu 2012. godine.” ,,Ne postoji podatak”. ,,Usmeno”. ,,Naknadno”.
Dejan Cvijanović za Monitor kaže da je stanje u Arhivi očajno. ,,U arhivi se ne poštuju ni najosnovnija pravila. Totalni nemar. Ne postoji precizna evidencija ko donosi dokumentaciju, ko je prima. Ne postoje omoti spisa. Evidencija je upisana na običnim A4 papirima, bez potpisa i pečata lica koje istu donose ili zadužuju. Navedeno samo govori o rasulu i nesavjesnom radu menadžmenata najveće medicinske ustanove u Crnoj Gori. Velika sramota. Pitamo se: da li se, s obzirom na dosadašnje iskustvo, ovo radi namjerno i da li ovakav haos nekome odgovara da bi lakše zametnuli tragove za loše stvari koje se dešavaju.”
Slučaj porodice pokojnog Božidara Kažića, takođe je alarmantan. Na dokumentu, koji se zove ,,Saglasnost za medicinsku intervenciju” KCCG, Klinika za anesteziju, reanimaciju i terapiju bola, od dana 29. novembra 2010. godine, stoji potpis pomenutog Kažića. Direktor KCCG Milan Mijović u više navrata potvrdio je vjerodostojnost potpisa, kaže – Kažićeva porodica i Kažić lično su dali saglasnost za operaciju. Međutim, stalni sudski vještak, grafolog Zdravko Janković u zvaničnom vještačenju (br- 75/12, 19. 04. 2012.), zaključuje, decidno: ,,Sporni potpis koji glasi na ime Kažić Božidara konstatovan na spornoj Saglasnosti za medicinske intervencije sačinjenoj od strane KCCG-Podgorica dana 29.11.2012. godine (rubrika: „Potpis pacijenta”), nije autentičan potpis Kažić Božidara.”
Tu je i slučaj porodice Elvira Šahmanovića. Iz NVO Krug života upozoravaju: medicinska
dokumentacija pokojnog Šahmanovića nestala je iz KCCG. Originali su dostavljeni državnom tužilaštvu. Suprotno zakonu: originalna dokumenta se moraju čuvati u zdravstvenoj ustanovi, a ostalim institucijama se dostavljaju samo kopije. Od 3. jula 2009. godine spisi Elvira Šahmanovića nijesu u Arhivi KCCG!
I predmet porodice Vuka Bulatovića je falsifikovan. Naime, u medicinskoj dokumentaciji očita je naknadna ispravka datuma na izvještaju ljekara specijaliste, zdravstvenom kartonu i potvrdi o izvršenom pregledu. To je, nakon uvida u pomenuta dokumenta, utvrđeno i od strane Komisije za stručna pitanja Ljekarske komore Crne Gore. U izvještaju Ljekarske komore stoji: ,,Uvodom u priloženu dokumentaciju može se utvrditi da su urađene korekcije datuma pregleda spornog dana 29. febraura i 1. marta 2012. godine na specijalističkom nalazu i u zdravstvenom kartonu. Dostavljena je i potvrda o izvršenom pregledu-liječenju, potvrda za obračun putnih troškova od 29. februara 2012. godine. Na istoj potvrdi se konstatuje da je vršena korekcija datuma.”
Iz NVO Krug života smatraju da nije dovoljna samo konstatacija, naprotiv. ,,Sve ovo se budno prati i u Ljekarskoj komori Crne Gore. Čak i sami zaključuju, u postupku porodice Bulatović, da postoje prepravke u specijalističkom izveštaju ljekara. I to je sve, tu se sve završava. Gospoda iz Komore zaboravljaju da imaju i druge mehanizme koje mogu iskoristiti, kao što su Sud časti i oduzimanje licenca za rad. Međutim, očigledno da ne postoji volja za tako nešto.”
Pa slučaj pokojnog Vukića Obradovića. Njegov sin, profesor Prirodno-matematičkog fakulteta Danko optužio je ljekarku Doma starih ,,Grabovac” u Risnu N. Glogovac i internistu kotorske bolnice, da su nepružanjem adekvatne zdravstvene zaštite doprinijele pogoršanju stanja njegovog oca Vukića (82), usljed kojih je i preminuo 4. marta prošle godine. I taj slučaj, takođe, obilovao je falsifikatima.
U emisiji Robin Hud od 22. novembra 2013. godine, doktorka Glogovac je priznala da je u slučaju porodice Obradović, kako je rekla, dodavala i ispravljala medicinsku dokumentaciju, jer je, navodno, ,,prepedantna” te da je to njen običaj. I tu postoji sumnja o nesavjesnom liječenju sa smrtnim ishodom. Cjelokupna javnost je čula gospođu Glogovac, ali ljudi iz tužilaštva izgleda ne gledaju televiziju, kaže za naš list Cvijanović.
Tužilaštvo se, dakle, ne oglašava. To nije ništa neuobičajeno, kažu iz Kruga života, dodajući da je takav rad državnih organa nešto na šta su navikli, te da im veliki broj građana ukazuje na opstukcije koje se vrše.
,,Moram priznati da je to prilično frustrirajuće za sve nas. Oni koji bi trebalo po definiciji da budu na strani građana i zakona, njih mišljenje građana očigledno ne interesuje. Svojim radom stali su na stranu onih koji taj isti zakon krše. Kakvu nam poruku šalju? Da li treba da zaobilazimo institucije sistema i sami tražimo pravdu?”
Da li bi sedmostruki premijer Milo Đukanović i njegov ministar zdravlja Miodrag Radunović i ovdje preporučili običajno pravo?
Marko MILAČIĆ