Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Farsa u nastavcima

Objavljeno prije

na

,,Policajac me je udario s leđa, iza vrata. Pridružio mu se još jedan. Počeli su da me udaraju nogama, rukama i pendrecima…”. Ovako je Miljan Despotović daleke 1995. u razgovoru za Monitor svjedočio o pretrpljenoj policijskoj torturi. Od tada porodica Despotović pokušava da dođe do pravde. No pravda u Crnoj Gori zna biti užasno spora. Nakon 16-godišnje sudanije, Ustavni sud je početkom ove godine odlučio da odbije ustavnu žalbu Despotovića kojom traži da se predmet vrati na ponovni postupak. A crnogorski sudovi – Osnovni, Viši, Vrhovni, u proteklih deceniju i po odlučivali su u korist i protiv Despotovića, donosili i opovrgavali odluke i nastavljali pravnu agoniju. Miljana Despotovića je juna 1995. na očigled stotina građana policija pretukla za vrijeme koncerta na podgoričkom stadionu Budućnosti. Imao je 15 godina. Ljekari su konstatovali brojne povrede, strah i duševne bolove, kao i udarce

,,izduženim mehaničkim oruđem”. Oblivenog krvlju i prestravljenog, otac Dragoljub je maloljetnog sina našao u stanici policije. Despotović kao batinaše tereti policajce Dejana Kneževića i Srećka Šćepanovića.

Dragoljub Despotović se nakon prebijanja sina obratio tadašnjem ministru MUP-a Filipu Vujanoviću. Ministar ga je primio i obećao da će policajci biti suspendovani.

,,A garantujem ti da ni jedan neće moći da radi u MUP-u više da je božji, a ne što je predsjednikov sin”, prenosi Despotović Vujanovićevo obećanje.

Policajac Knežević je sin Zorana Kneževića, tadašnjeg gradonačelnika Podgorice.

No nakon prijema kod ministra, Despotovića su počeli da uznemiravaju službenici MUP-a i da ga ,,prijateljski” savjetuju da prekine postupak, jer bi njemu i njegovoj porodici mogle da se dogode razne neprijatnosti. Despotović o tim prijetnjama piše ministru Vujanoviću: ,,Navodili su da će moje dijete biti optuženo za narušavanje javnog reda i mira…. Takođe su gospoda iz vašeg resora ‘predvidjeli’ da i moj stariji sin, ili ja, možemo biti isprovocirani za neki sukob sa policijom u kojem bismo mogli teže stradati”.

Dio predviđanja se obistinio, pa je MUP 1997. protiv Miljana Despotovića podnio krivičnu prijavu – zbog napada na službena lica. Iako je taj postupak obustavljen, u jednoj od presuda Osnovnog suda navodi se da je Despotović kamenicama gađao policajce i pesnicom udario jednog od njih. Po verziji policajaca ispričanoj na sudu – učenik prvog razreda srednje Elektrotehničke škole je tukao dvojicu policajaca i valjda tako zadobio silne povrede.

Neposredno poslije događaja nadležne službe MUP-a ustanovile su da su policajci prekoračili ovlašćenja i izrečena im je disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Međutim, policajci su se žalili i Osnovni sud u Podgorici donosi presudu kojom su Knežević i Šćepanović oslobođeni odgovornosti i vraćeni na posao.

,,Kneževića je pred Osnovnim sudom zastupao njegov otac Zoran Knežević, u to vrijeme gradonačelnik Podgorice, a sadašnji savezni ministar pravde, što se može smatrati eklatantnim primjerom pritiska na sud”, saznala je javnost 1997. posredstvom poslaničkog pitanja poslanika Liberalnog saveza Miroslava Vickovića u Skupštini Crne Gore.

Dragoljub Despotović se i 1998. obraća tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću. Ovaj mu odgovara: ,,Kao ministar MUP-a, uz puno razumijevanje Vašeg problema, učinio sam sve koliko sam mogao da Vam pomognem. Nažalost, u ovom slučaju, nijesam u prilici da Vam pomognem. Nadam se da ćete razumjeti”. Despotović nije mogao da razumije nemoć premijera Vujanovića.

Osnovni sud u Podgorici, koji je policajce vratio na posao, presudom iz februara 2001. oglašava ih krivim za krivična djela zlostavljanja u vršenju službe i nanošenje lakih tjelesnih povreda i izriče im uslovnu kaznu zatvora od četiri mjeseca, sa uslovnim rokom od jedne godine. Odluku iste godine potvrđuje i Viši sud u Podgorici. Međutim, tadašnji Savezni sud u Beogradu ukida presudu i predmet vraća prvostepenom sudu, iako je u momentu donošenja te presude, septembra 2002, predmet zastario jer je od izvršenja krivičnog djela prošlo više od šest godina!

Uporedo, Miljan Despotović je 1998. podnio tužbu za nadoknadu štete koja je nakon maratonskog procesa završena presudom Vrhovnog suda Crne Gore u julu 2010. Nakon 12 godišnjeg parničnog postupka tužba je odbijena kao neosnovana.

Prije četiri godine reagovao je Ombudsman i konstatovao da je Despotoviću povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog neopravdanog odugovlačenja postupka. Nakon toga suđenje se ubrzava, pa sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić odbija zahtjev Despotovića kao neosnovan, a Viši sud potvrđuje presudu. Dvije godine kasnije, 2009. godine, Vrhovni sud ukida ove presude i predmet vraća prvostepenom sudu. Krug se onda ponovo zavrtio. Isti sudija, Jovanić, ista presuda u Osnovnom sudu. U njoj se zaključuje da policajci nijesu primjenjivali sredstva prinude niti koristili palice. Viši sud potvrđuje odluku, a Vrhovni ovoga puta mijenja svoju prethodnu odluku i reviziju tužioca odbija kao neosnovanu.

Despotović podnosi ustavnu žalbu zbog povreda prava i sloboda zajamčenih Ustavom Crne Gore (dostojanstvo i nepovredivost ličnosti, poštovanje ličnosti, pravično i javno suđenje, naknada štete zbog nezakonitog ponašanja). Ustavni sud žalbu odbija.

Dragoljub Despotović za Monitor kaže da ga čude dvije različite odluke Vrhovnog suda, a posebno to da je ,,bivši ministar pravde Miraš Radović učestvovao u donošenju odluke povodom žalbe Ustavnom sudu, a da je prije toga u Višem sudu donio presudu u našu korist”.

Nakon 16-godišnjeg čekanja pravde Despotović rezignirano konstatuje da se u ovom slučaju radi o zloupotrebi prava: ,,Ispostavilo se kao tačno ono što su mi govorili na početku da džabe tražim pravdu”.

On smatra da pojedincima veze i poznanstva omogućavaju da odbrane sinove, dok on nije mogao doći do pravice za svog.

Despotovići su iscrpili sve pravne mogućnosti u Crnoj Gori, predmet su proslijedili Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Miljan Despotović sada ima 31 godinu, završava fakultet, nezaposlen je.

Događaj od prije 16 godina, policija i pravosuđe obilježili su mu dobar dio života.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVE DUŽI SPISAK OSUMNJIČENIH ZA UBISTVO SRPSKIH DRŽAVLJANA ČIJA TIJELA DO DANAS NIJESU PRONAĐENA: Uhapšen Sekulović,potraga za Čarapićem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvostruko ubistvo crnogorski istražitelji  rasvijetlili su analizrajući skaj prepisku koju su vodili pripadnici kavačkog kriminalnog klana, ali tijela ubijenih ni do danas nijesu pronađena

 

 

Pripadnik kriminalnog škaljarskog klana Milovan Sekulović uhapšen je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je povezan sa ubistvima srpskih državljana Filipa Marjanovića i Vukašina Gošovića u danilovgradskom naselju Jelenak 2019. godine. Istovremeno,istražitelji intezivno tragaju za Ivanom Čarapićem, za kojeg se sumnja da je bio član kriminalne grupe koja je ubila srpske državljane.

Prethodno su, zbog istog krivičnog djela, prošle subote, uhapšeni Goran Milašinović i Milan Brajović zvani Fitilj i to prilikom napuštanja spuškog pritvora, koji im je ukinut u okviru drugog postupka jer u zakonskom roku od tri godine nije donijeta presuda.

Zbog dvostrukog ubistva srpskih državljana u oktobru prošle godine, podsjetimo, podnijeta je krivična prijava i protiv  Stefana Đukića- Mandića i Emila Tuzovića koji je nalaze u ukrajinskom zatvoru zbog optužbe da su u maju 2020.godine u Kijevu pokušali da ubiju vođu kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera koji je u bjekstvu.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva tada je saopšteno da je Specijalno policijsko odeljenje podnijelo krivičnu prijavu protiv pripadnika barskog ogranka “škaljarskog klana” Đukića Mandića, Brajovića, Tuzovića i Milašinovića zbog sumnje da su učinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

U neposrednoj blizini ovog hotela je kompleks Vektre u kojoj svoje sjedište imaju brojna ministarstva. Vektra Montenegro Dragana Brkovića, kuma bivšeg premijera, predsjednika i lidera Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića,  koja je gradila ovaj kompleks je odavno u stečaju. A Državna revizorska institucija (DRI) je još 2018. dala preporuku da se službena zgrada koju koristi Ministarstvo prosvjete upiše u list nepokrenosti, ali državi se ne žuri da to učini.

Šema zakupa izabranih privatnih objekata za potrebe institucija datira odavno. Tako smo krajem 2016. saznali da je Uprava za imovinu iz dr­žavne kase isplatila 89.160 eura firmi Prohaus Montenegro, vlasništvo Dušana Bana, takođe Đukanovićevog kuma, na ime zakupa poslovnih prostorija u Podgorici, iako one nijesu u funkciji, odnosno niko ih ne kori­sti. U međuvremenu, u zgradu Prohausa uselila se Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.

Prema ne baš  potpunom Registru nepokretnosti državne imovine u Crnoj Gori je preko 400 hiljada nepokretnosti u državnom vlasništvu. Iako zvuči nevjerovatno da pored toliko državnih nepokretnosti moraju da se iznajmljuju privatni poslovni prostori za institucije, sve dosadašnje vlasti su više preferirale privatno na uštrb državnog.

A to košta. Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura. Građani su za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojili novac u vrijednosti-  18 novih zgrada vlade.Za taj novac moglo se renovirati i privesti namjeni mnogo više objekata koji su u državnom vlasništvu.

Na sajtu Moj novac, Instituta alternativa, može se pratiti odliv novca iz državnog budžeta, po godinama, od najranije 2011. otkada su perezentovani dostupni podaci.  U rubrici Šta plaćamo iz državnog budžeta jedna od kategorija je Renta. Ona obuhvata tri potkategorije – Zakup objekata, Zakup opreme i Zakup zemljišta.

Pod Zakupom objekata uračunata su izdvajanja iz budžeta koja se odnose na: Subvencije za proizvodnju i pružanje usluga, Zakup objekata, Zakup zgrada i poslovnog prostora, Zakup skladišnog prostora i Zakup ostalog prostora. Sve te stavke od 2011. do danas su nas koštale preko 191 milion eura.

Rekordne su bile godine DPS vlada – 2011. je za Zakup objekata iz budžeta plaćeno čak 45,4 miliona, sljedeće godine za te svrhe je otišlo 25,8 miliona. Nakon toga, za zakup objekata se u prosjeku po godinama troši od sedam do osam miliona, da bi se 2018. taj izdatak povećao na preko 10 miliona. Od 2020. do do 2023, dolaskom nove vlasti, povećava se na preko 11 miliona, da bi se prošle godine popeo na 13,5 miliona eura.

Plaćanje rente iz državnog budžeta, u drugoj stavci navodi Zakup opreme. Pod ovim se pored opreme, podrazumijeva i zakup kancelarijske, računarske i ostale opreme. Od 2013. do kraja protekle godine za opremu je iz budžeta plaćeno 3,7 miliona eura.

Najmanje novca dato je za treću stavku Zakup zemljišta – od 2013. do danas – 178.752 eura.

Najviše novca iz budžeta za zakup u posljednjih 14 godina platilo je Ministarstvo vanjskih poslova, preko 50 miliona eura. I taj trošak se može računati u opravdan jer su zakupi u inostranstvu za ambasade i konzulate skupi. Međutim da se i tu ne štedi govori informacija s kraja  prošle godine koja je navedena u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) o reviziji završnog računa budžeta za 2024. U izvještaju piše da iako je Ambasadi Crne Gore u Beogradu data na korišćenje, bez naknade, vila u naselju Savski venac, diplomatsko-konzularno predstavništvo se i dalje nalazi u zakupljenom poslovnom prostoru za koji se na mjesečnom nivou izdvaja više od 6.000 eura mjesečno. .

Nakon Ministarstva vanjskih poslova, najviše novca za zakup izdvojilo je Ministarstvo ekonomije – 45,5 miliona. Slijedi Uprava za katastar i državnu imovinu preko 20 miliona, Uprava za imovinu 18,6 miliona, Ministartsvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 17,8 miliona…

Prema sajtu Moj novac, najviše novca za zakup je otišlo Crnogorskoj komercijalnoj banci 69,8 miliona, EPCG preko 16 miliona, Prvoj banci , čiji je vlasnik Đukanovićev brat – Aco, 15,5 miliona, zatim Nikšić Guard Security 10,9 miliona…

Zanimljivo je da je sjedište firme za zaštitu promet, obejzbjeđenje i druge usluge Nikšić Guard Security u Budvi. Vlasnik ove firme Darko Perović je optužen u postupku koji se vodi protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i više osoba i pravnih lica zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja. Perović je izjavio je da je imao firmu koja se bavila poslovima obezbjeđenja mnogo prije nego što je Jovanić izabran za predsjednika Privrednog suda. Potvrdio je da je u kumovskoj vezi sa njim , ali i da uprkos toj činjenici nikada nijesu razgovarali o poslovima obezbjeđenja u stečajnim postupcima.

Pored banaka i EPCG, na listi privatnih firmi koje iz budžeta naplaćuju zakup objekta su Savana Commercial Retail – 1,9 miliona, pomenuti Pro House 1,5 miliona, Simsic Montmilk 1,3 miliona, Bemaks 1,2 miliona, Normal Company 785 hiljada… Država plaća zakup i Demokratskoj partiji socijalista – 275 hiljada, kao i firmi sina bivšeg predsjednika Đukanovića BB Solar – 131 hiljada, kao i Srpskoj kući 123 hiljade.

Tokom prošle godine Agencija za duvan preselila se u Bemaksovu zgradu u Siti kvartu. Ima simbolike.

 

Registar državne imovine

Monitor je uputio pitanja o zakupu objekata za potrebe državnih institucija Upravi za državnu imovinu, na čijem čelu je Koča Đurišić, ali odgovore nijesmo dobili do izlaska ovog broja u štampu.

Stručnjaci odavno upozoravaju da država ne zna sa kakvim prostorima raspolaže, u kakvom su stanju i kolike vrijednosti. Ne zna se ni na koji način se državne nekretnine mogu valorizovati, prodati ili privesti namjeni za rad državnih organa. Poznato je da država preko poslovnih prostora prebija dug brojnih firmi koje su poreski dužnici.

Registar državne imovine trebalo je da bude u funkciji do ljeta 2010. godine. Sačinjen je tek u maju 2023. godine, kada je završen popis zemljišta i objekata u vlasništvu Crne Gore i formirana elektronska baza.

U Registru nepokretnosti državne imovine, koji je objavljen od strane Uprave na portalu E-katastar, podaci su o 416.912 nepokretnosti u državnom vlasništvu na dan 17.02.2023. godine, navodi se u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI).

U izvještaju DRI iz 2023. navodi se da popisana državna imovina ne sadrži i informacije o tome kolika je njena vrijednost. Kao i da je Uprava za katastar i državnu imovinu u postupku kompletiranja registra imovine potrošačkih jedinica na centralnom nivou u najvećem obimu koristila podatke o nepokretnostima koji su već bili evidentirani u Katastru nepokretnosti. Odnosno, Uprava za katastar je izvršila obilazak 6.347 nepokretnosti ili samo 1,5 odsto nepokretnosti koje su bile evidentirane u dostavljenoj bazi podataka.

Zbog toga je DRI ocijenila da postupak uspostavljanja i upravljanja Registrom nepokretnosti državne imovine još uvijek nije u dovoljnoj mjeri uspješan.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo