Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Farsa u nastavcima

Objavljeno prije

na

,,Policajac me je udario s leđa, iza vrata. Pridružio mu se još jedan. Počeli su da me udaraju nogama, rukama i pendrecima…”. Ovako je Miljan Despotović daleke 1995. u razgovoru za Monitor svjedočio o pretrpljenoj policijskoj torturi. Od tada porodica Despotović pokušava da dođe do pravde. No pravda u Crnoj Gori zna biti užasno spora. Nakon 16-godišnje sudanije, Ustavni sud je početkom ove godine odlučio da odbije ustavnu žalbu Despotovića kojom traži da se predmet vrati na ponovni postupak. A crnogorski sudovi – Osnovni, Viši, Vrhovni, u proteklih deceniju i po odlučivali su u korist i protiv Despotovića, donosili i opovrgavali odluke i nastavljali pravnu agoniju. Miljana Despotovića je juna 1995. na očigled stotina građana policija pretukla za vrijeme koncerta na podgoričkom stadionu Budućnosti. Imao je 15 godina. Ljekari su konstatovali brojne povrede, strah i duševne bolove, kao i udarce

,,izduženim mehaničkim oruđem”. Oblivenog krvlju i prestravljenog, otac Dragoljub je maloljetnog sina našao u stanici policije. Despotović kao batinaše tereti policajce Dejana Kneževića i Srećka Šćepanovića.

Dragoljub Despotović se nakon prebijanja sina obratio tadašnjem ministru MUP-a Filipu Vujanoviću. Ministar ga je primio i obećao da će policajci biti suspendovani.

,,A garantujem ti da ni jedan neće moći da radi u MUP-u više da je božji, a ne što je predsjednikov sin”, prenosi Despotović Vujanovićevo obećanje.

Policajac Knežević je sin Zorana Kneževića, tadašnjeg gradonačelnika Podgorice.

No nakon prijema kod ministra, Despotovića su počeli da uznemiravaju službenici MUP-a i da ga ,,prijateljski” savjetuju da prekine postupak, jer bi njemu i njegovoj porodici mogle da se dogode razne neprijatnosti. Despotović o tim prijetnjama piše ministru Vujanoviću: ,,Navodili su da će moje dijete biti optuženo za narušavanje javnog reda i mira…. Takođe su gospoda iz vašeg resora ‘predvidjeli’ da i moj stariji sin, ili ja, možemo biti isprovocirani za neki sukob sa policijom u kojem bismo mogli teže stradati”.

Dio predviđanja se obistinio, pa je MUP 1997. protiv Miljana Despotovića podnio krivičnu prijavu – zbog napada na službena lica. Iako je taj postupak obustavljen, u jednoj od presuda Osnovnog suda navodi se da je Despotović kamenicama gađao policajce i pesnicom udario jednog od njih. Po verziji policajaca ispričanoj na sudu – učenik prvog razreda srednje Elektrotehničke škole je tukao dvojicu policajaca i valjda tako zadobio silne povrede.

Neposredno poslije događaja nadležne službe MUP-a ustanovile su da su policajci prekoračili ovlašćenja i izrečena im je disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Međutim, policajci su se žalili i Osnovni sud u Podgorici donosi presudu kojom su Knežević i Šćepanović oslobođeni odgovornosti i vraćeni na posao.

,,Kneževića je pred Osnovnim sudom zastupao njegov otac Zoran Knežević, u to vrijeme gradonačelnik Podgorice, a sadašnji savezni ministar pravde, što se može smatrati eklatantnim primjerom pritiska na sud”, saznala je javnost 1997. posredstvom poslaničkog pitanja poslanika Liberalnog saveza Miroslava Vickovića u Skupštini Crne Gore.

Dragoljub Despotović se i 1998. obraća tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću. Ovaj mu odgovara: ,,Kao ministar MUP-a, uz puno razumijevanje Vašeg problema, učinio sam sve koliko sam mogao da Vam pomognem. Nažalost, u ovom slučaju, nijesam u prilici da Vam pomognem. Nadam se da ćete razumjeti”. Despotović nije mogao da razumije nemoć premijera Vujanovića.

Osnovni sud u Podgorici, koji je policajce vratio na posao, presudom iz februara 2001. oglašava ih krivim za krivična djela zlostavljanja u vršenju službe i nanošenje lakih tjelesnih povreda i izriče im uslovnu kaznu zatvora od četiri mjeseca, sa uslovnim rokom od jedne godine. Odluku iste godine potvrđuje i Viši sud u Podgorici. Međutim, tadašnji Savezni sud u Beogradu ukida presudu i predmet vraća prvostepenom sudu, iako je u momentu donošenja te presude, septembra 2002, predmet zastario jer je od izvršenja krivičnog djela prošlo više od šest godina!

Uporedo, Miljan Despotović je 1998. podnio tužbu za nadoknadu štete koja je nakon maratonskog procesa završena presudom Vrhovnog suda Crne Gore u julu 2010. Nakon 12 godišnjeg parničnog postupka tužba je odbijena kao neosnovana.

Prije četiri godine reagovao je Ombudsman i konstatovao da je Despotoviću povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog neopravdanog odugovlačenja postupka. Nakon toga suđenje se ubrzava, pa sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić odbija zahtjev Despotovića kao neosnovan, a Viši sud potvrđuje presudu. Dvije godine kasnije, 2009. godine, Vrhovni sud ukida ove presude i predmet vraća prvostepenom sudu. Krug se onda ponovo zavrtio. Isti sudija, Jovanić, ista presuda u Osnovnom sudu. U njoj se zaključuje da policajci nijesu primjenjivali sredstva prinude niti koristili palice. Viši sud potvrđuje odluku, a Vrhovni ovoga puta mijenja svoju prethodnu odluku i reviziju tužioca odbija kao neosnovanu.

Despotović podnosi ustavnu žalbu zbog povreda prava i sloboda zajamčenih Ustavom Crne Gore (dostojanstvo i nepovredivost ličnosti, poštovanje ličnosti, pravično i javno suđenje, naknada štete zbog nezakonitog ponašanja). Ustavni sud žalbu odbija.

Dragoljub Despotović za Monitor kaže da ga čude dvije različite odluke Vrhovnog suda, a posebno to da je ,,bivši ministar pravde Miraš Radović učestvovao u donošenju odluke povodom žalbe Ustavnom sudu, a da je prije toga u Višem sudu donio presudu u našu korist”.

Nakon 16-godišnjeg čekanja pravde Despotović rezignirano konstatuje da se u ovom slučaju radi o zloupotrebi prava: ,,Ispostavilo se kao tačno ono što su mi govorili na početku da džabe tražim pravdu”.

On smatra da pojedincima veze i poznanstva omogućavaju da odbrane sinove, dok on nije mogao doći do pravice za svog.

Despotovići su iscrpili sve pravne mogućnosti u Crnoj Gori, predmet su proslijedili Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Miljan Despotović sada ima 31 godinu, završava fakultet, nezaposlen je.

Događaj od prije 16 godina, policija i pravosuđe obilježili su mu dobar dio života.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo