Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE NA UNIVERZITETU CRNE GORE Poraz režima ili slom Crne Gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Zalagali ste se za bojkot, ali ta ideja nije zaživjela. Kako to komentarišete?
KOVAČEVIĆ: Bojkot je jedna oštra moralno-politička strategija kojom signalizirate međunarodnoj javnosti da je politički sistem do te mjere korumpiran i zarobljen od strane režimskih monopola da bilo kakvo učešće u njemu znači saučesništvo u sopstvenom zatočenju i kopanje rupe za sopstveni politički grob.

Zajedno sa grupom intelektualaca i članova Građanskog fronta, pozivao sam opozicione poslanike da bojkotuju zasijedanja tzv. Skupštine u kojoj su od prvog dana šikanirani i marginalizovani. Oni se na taj poziv nisu odazvali, pa je onda bilo iluzorno očekivati da će bojkotovati vanredne parlamentarne izbore, iako je i sam datum održavanja izbora nametnut tj. određen da pogoduje režimskim snagama. Jednostavno, za bojkot ne postoji kritična opoziciona masa koja bi mogla da osigura da se bojkot neće pretvoriti u laganu pobjedu onih koji su uzrok višedecenijskog propadanja u svim oblastima crnogorskog društveno-političkog života. Međutim, to ne znači da se kritična masa neće vremenom sabrati, posebno u uslovima kada izgleda sigurno da režim namjerava da pokrade još jedne izbore, koristeći sve metode koje su im i do sada osiguravale premoć. Da upotrijebim jednu sintagmu koja se sve češće čuje na crnogorskoj političkoj sceni, bojkot nije „ispričana priča”.

MONITOR: Brojni su primjeri zloupotrebe državnih resursa i moći od strane vlasti pred izbore. Postoje li elementarni uslovi da oni budu slobodni?
KOVAČEVIĆ: Svjedoci smo krivičnih prijava protiv državnih čelnika, koje skoro svakodnevno podnosi MANS. Sve one se tiču fundamentalnih komponenti političkog sistema koje bi morale biti promijenjene da bi izbori mogli da se nazovu slobodnim. Režim se ukopao i brani svoje laži i podmetanja do te mjere da su njegovi činovnici spremni i da obmanjuju predstavnike diplomatskog kora i predstavnike međunarodnih organizacija.

Ta sablasna rigidnost režima, uporedo sa ratničkom retorikom koju koriste u svojoj izbornoj kampanji, pokazuje da se spremaju da brane vlast po svaku cijenu. Mislim da su u DPS-u spremni i da destabilizuju Crnu Goru provocirajući međuetničke i međuvjerske sukobe (ovdje mislim prvenstveno na vjernike Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve) za koje bi optužili opoziciju, a oni bi se pred međunarodnom javnošću pozicionirali u ulozi spasilaca. To pokazuju i preizborni nastupi Mila Đukanovića koji u svojim obraćanjima manifestuje fantazije paranoične grandioznosti gdje se sopstvena ugroženost i osjećaj neminovnog gubitka kontrole projektuje na cjelokupnu zajednicu. Takvi opasni ,,ushiti” moraju biti primijećeni i sankcionisani od strane međunarodne zajednice.

MONITOR: Kave su vaše veze sa Frontom?
KOVAČEVIĆ: Spona između mene i novoformiranog političkog saveza Demokratski front je moja višegodišnja akademska saradnja sa Miodragom Lekićem. Uz to, politički program Fronta, kao i njegovo dosadašnje djelovanje, daju mi za pravo da tvrdim da se radi o jednom političkom projektu koji u sebi ima potencijal da prevaziđe probleme koji su kočili demokratizaciju Crne Gore i koje je režim koristio za sprovođenje politike straha zasnovane na principu ,,zavadi pa vladaj”. Tu prvenstveno mislim na tzv. identitetska pitanja za koja je Front ponudio korektna rješenja u skladu sa većinskim raspoloženjem crnogorskih građana, uz visoku zaštitu manjinskih prava.

Važno je i insistiranje Fronta na preispitivanju svih privatizacija, kao i na lustraciji involviranih u sprovođenje ratnih politika ranih devedesetih. To su dva principa koja utemeljuju moju podršku. Spreman sam da pomognem sprovođenju ovih ciljeva Fronta i da dam svoj stručni doprinos kako bi se Crna Gora što prije uključila u savremene evropske civilizacione tokove. Jedan od načina aktuelizacije tog doprinosa je i moja podrška formiranju nestranačkog bloka Demokratskog fronta pod nazivom Građanski klub. Zbog predstavljanja naučnog rada na jednoj međunarodnoj konferenciji, nisam bio u prilici da prisustvujem pres-konferenciji Kluba, ali sam uključen u osmišljavanje i realizaciju njegovih aktivnosti. U opticaju je ideja da budem predstavnik Kluba u proširenom predsjedništvu DF-a.

MONITOR: Da li opoziciona crnogorska scena, po vašem mišljenju, pred ove izbore nudi novi kvalitet?
KOVAČEVIĆ: Radujem se što je kreativna i kritička energija građanskih protesta, koji su obilježili prvu polovinu ove godine, iznjedrila inovativne opozicione političke subjekte.

Demokratski front je mnogo više od puke koalicije partijskih subjekata i kao takav može da integriše društvene snage koje su do sada apstinirale ili bile marginalizovane. Da se formirao početkom godine, kada smo se za formiranje slične nadstranačke unije zalagali novinar Marko Milačić i ja, siguran sam da bi uključio i dobar dio snaga koje danas čine Pozitivnu Crnu Goru.

Zbog toga, Front i Pozitivnu vidim kao prirodne saveznike u postđukanovićevskoj Crnoj Gori. To su dvije partije koje će biti na čelu procesa evropeizacije Crne Gore, uz partnerstvo sa demokratizovanim SNP-om i strankama manjinskih naroda. Zbog toga ne smije biti međusobnih napada u predizbornoj kampanji između ovih partija. Takvi postupci idu naruku režimskoj koaliciji.

MONITOR: Ipak, kakve su šanse opozicije na predstojećim izborima?
KOVAČEVIĆ: Treba primjetiti da, dok su ovi izbori na opozicionoj sceni inspirisali vitalno pregrupisavanje i razvoj, na režimskoj strani imate konačno iščeznuće SDP-a i LP-a kao političkih subjekata i njihovo bespovratno utapanje u mafijaško-zločinačku rijeku DPS-a. Pod okriljem govora mržnje predsjednika DPS-a ugodno su se smjestili (i smiješe se) svi antiratni profiteri: ministri, poslanici i ambasadori iz vrhuške SDP-a, kao i LP družina iz Kotora, i svojom podrškom pospješuju ubrzano klijanje zlokobnog cvijeta crnogorskog Tanatosa. U stvari, ovi, a i naredni predsjednički izbori, mogu biti posmatrani kao dio iskonske borbe između Erosa i Tanatosa, snage života i snage smrti. Snage života će sigurno prevladati, ali to neće biti nimalo lako. Već sam pomenuo mogućnost incidentnih provokacija, a mogući su i napadi na poznate opozicione figure. Treba biti maksimalno oprezan, a javnost mora biti spremna da oštro osudi sve ANB-eovske namještaljke za koje sam uvjeren da se planiraju, jer u tom stožeru režimskog nasilja znaju da će rezultat biti tijesan. Pobjeda ili poraz će se svesti na nekoliko hiljada glasova. Zbog toga je režimska koalicija i izrodila fantome i duplikate, i u biznisu je vaskrsavanja mrtvih: upravo takvi nepostojeći glasači su, ubijeđen sam, omogućili pobjedu Filipa Vujanovića u prvom krugu predsjedničkih izbora 2008. godine.

MONITOR: Kakva je uloga međunarodnog faktora?
KOVAČEVIĆ: Iako ga je podržavala u dužem vremenskom periodu, mislim da je međunarodna zajednica procijenila da je vrijeme da Đukanović bude lustriran sa političke scene. Njegova retorika i ponašanje su refleksija agresivnog mentaliteta koji nije primjeren politici evropskih integracija i saradnje. Svjedoci smo oštrih kritika koje uticajni međunarodni krugovi upućuju crnogorskom režimu, kao i neuspjeha režima da ih zavara prividom promjena kroz instaliranje marionetske vlade.

Ipak, ne smijemo zanemariti ni čitavu armiju inostranih lobista koji parazitiraju na novcu crnogorskih građana, a funkcija im je da šire đukanovićevsku propagandu. Oni svoje poslove obmane i laži uredno obavljaju i u Briselu, i u Vašingtonu, i u Moskvi, kao i u ostalim centrima svjetske moći. Trebaće dosta napora i novca da se njihova propagandna rabota raskrinka i dekonstruiše, ali ni to nije nemoguće. Vjerujem da opozicija ima dovoljno intelektualnih resursa za to.

MONITOR: Šta bi za Crnu Goru značila pobjeda opozicije, a šta pobjeda vlasti?
KOVAČEVIĆ: Pobjeda vlasti bi značila da Crna Gora ulazi u crvenu zonu aktivne razgradnje institucija i totalnog raspada društvenih vrijednosti. A ni bankrot ne bi bio daleko. Pobjeda opozicije bi značila da imamo šanse da se, uz težak i pošten rad, izvučemo, osmišljavajući svoju budućnost na način koji privileguje javna dobra i gradi i obnavlja institucije koje se o njima staraju. Značilo bi to mogućnost da buduće generacije žive bolje od nas. Međutim, uvjeren sam da u slučaju da izgubi izbore, režim neće priznati poraz. To moraju uzeti u obzir svi u opoziciji i biti spremni da pozovu svoje pristalice na ulične proteste.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo