Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ: Nesloboda kao brend

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali aktuelno stanje u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: U jednom tekstu prije nekoliko mjeseci opisao sam aktuelno stanje u Crnoj Gori kao terminalno. Ništa se od tada nije promijenilo, samo što su mini-zemljotresi i zapah truleži iza zatvorenih vrata izašli na vidjelo.

MONITOR: Gdje se ona trenutno nalazi i šta je čeka u neposrednoj budućnosti?
KOVAČEVIĆ: Crnoj Gori predstoji period nestabilnosti, a sadašnja politička elita, bilo da je režimska bilo da je u većini opozicije, nema ni viziju ni kapacitet da izađe na kraj sa problemima koji su se akumulirali godinama, pa i decenijama. Mislim da najhitnije treba početi rad na formiranju jednog širokog demokratskog fronta u koji bi bili uključeni predstavnici autonomnog civilnog sektora, nezavisnih medija i sindikata, i kojima bi se pridružile opozicione političke partije poslije bojkota rada Skupštine Crne Gore. Potrebno je formirati vladu u sjenci i ponuditi jasan program predstojećih aktivnosti na domaćem i međunarodnom planu. To je jedina opcija da se izbjegnu moguće tragične posljedice koje su crnogorskom režimu posljednja karta u paklenom špilu da odbrani svoje nasiljem i korupcijom stečene privilegije.

MONITOR: Dobar dio svijeta, posebno arapski, što je malo ko očekivao, zahvatio je talas društvenih promjena. Može li nešto od toga doprijeti do Crne Gore u kojoj se vlast ne mijenja već dvije decenije?
KOVAČEVIĆ: Suštinske političke promjene nikada nisu proizvod imitacije onoga što se odvija u bližem ili daljem okruženju. Takvi uticaji vode jedino nekim površinskim ,,trendovskim” komešanjima. Da bi promjene zbilja bile korjenite i u demokratskom smjeru, one zahtijevaju inteligentnu i kreativnu organizaciju postojećih društvenih snaga, ne samo opozicionih, nego i apstinenata čiji se broj, predvidljivo, sve više i više povećava, kao i razočaranih i prevarenih glasača režimskih partija. Tu organizaciju će morati da izvedu neke nove snage koje su u nastanku, jer je postojeća opoziciona scena, zbog znanih i neznanih razloga, abdicirala poziciju aktivnog subjekta političkog djelovanja.

MONITOR: Novog premjera Igora Lukšića mnogi svakodnevno obasipaju hvalospjevima. Šta se to od njega očekuje?
KOVAČEVIĆ: U svojim javnim nastupima sam i prije formiranja Lukšićeve vlade razotkrivao njenu marionetsku prirodu. Čudi jedino učešće parlamentarnih opozicionih partija kao i dijela autonomnog nevladinog sektora u tom dvorskom vodvilju za inostranu publiku. Pa, zar iko racionalan može očekivati da se Pinokio pobuni protiv Đepeta? Sva poređenja Lukšića sa Jadrankom Kosor nisu dovoljno promišljena, jer se, analogno gledano, danas u Crnoj Gori ne radi o Sanaderu i Kosor, nego o Tuđmanu i Sanaderu. Da bi došli do pozicije Jadranke Kosor na crnogorskoj političkoj sceni, biće potrebna jasna i temeljna smjena vlasti, kao i sistematsko urušavanje vladajuće oligarhije kroz lustraciju i eksproprijaciju nelegalno stečene imovine.

MONITOR: Uskoro će biti održan kongres DPS-a. Da li će taj događaj imati neki značaj za crnogorsku političku scenu?
KOVAČEVIĆ: Datum kongresa je tempiran da se pogodi sa proslavom petogodišnjice referenduma kako bi se još jedanput pokazalo crnogorskim građanima da je ovo država jedne partije, tj. jedne grupacije koja ovu partiju, a kroz nju i državu, koristi za zadovoljavanje ličnih interesa i privatnih potreba. To je dugoročno pogubna politika, jer poistovjećuje režim sa državom. Jasno je da će ovo poistovjećivanje biti posljednja linija odbrane režima. Zbog toga se tako često protivnici režima označavaju i kao državni neprijatelji. Ali jasno je da su upravo čelni ljudi režima najopasniji državni neprijatelji. Njihova pozicija u hijerarhiji je direktno proporcionalna sa štetom koju svakodnevno nanose Crnoj Gori i njenim građanima.

Ne vjerujem da će na kongresu DPS-a biti iznenađenja, mada očekujem jačanje pozicije Duška Markovića, za koga je moguće da u posljednjem trenutku bude predložen za potpredsjednika. U svakom slučaju, on je figura u Vladi koja ima de facto moć da donosi najvažnije političke odluke. I sigurno je da upravo u njemu međunarodni faktori koji rade iza kulisa vide direktnu vezu sa stvarnim premijerom Đukanovićem.

MONITOR: Da li je spor između DPS-a i SDP-a još jedna u nizu sličnih zabava za naivne ili se ovog puta stvarno radi o početku ozbiljnog raskola u vladajućoj koaliciji?
KOVAČEVIĆ: Ako uzmemo u obzir dosadašnje ,,sporove”, ne postoji drugi zaključak nego da će se brzo pomiriti i nastaviti da žive dugo i srećno. DPS nije monolitna partija, tako da je moguće da je nastao spor između SDP-a i frakcije DPS-a. A moguće je da su uzrok i lične sujete i surevnjivosti između Krivokapića i Lukšića o tome ko je glavni. U svakom slučaju, ma kako to medijski bilo predstavljeno, ovdje se ne radi o bilo kakvom sukobljavanju ,,principa”, jer su obje partije odavno osvjedočile svoju beskrupuloznost. Nažalost, postoji velika mogućnost da kroz instalirane ,,tačke razdora” kao što je crkveno pitanje građani budu instrumentalizovani i uvučeni u konflikt koji, kao što znamo iz nedavne istorije, posebno pogoduje kriminalnim strukturama koje su se odomaćile na ovom prostoru i traže način da se samo-održe.

MONITOR: Zašto se tako intelektualci, pa i sa Univerziteta Crne Gore, olako prodaju režimu?
KOVAČEVIĆ: Ovdje se prvo moramo pozabaviti pitanjem definicije. Ko je intelektualac? U doba hiper-produkcije diploma i ukidanja fundamentalnih komponenti univerzitetskog obrazovanja, samo posjedovanje diplome ne može učiniti osobu intelektualcem. Dodatni atribut koji mora biti prisutan, a koji je nekada bio suštinski društveni doprinos funkcionisanja i uopšte postojanja univerziteta, jeste posvećenost javnom interesu. Dakle, intelektualac je neko ko ima diplomu i, uz to, je u svom djelovanju posvećen javnom dobru. Nedostatak ovog atributa daje odgovor na vaše pitanje. Ali onda ne možemo govoriti o intelektualcima.

MONITOR: Koji je najbolji model za saradnju sa evropskim zvaničnicima i institucijama?
KOVAČEVIĆ: Ni ignorisanje ni povlađivanje. Saradnje mora biti, ali uz jasne dugoročne ciljeve i autonomnost djelovanja. To je jedina formula koja može rezultirati prosperitetom ove naše crnogorske zajednice. Jer evropske institucije i zvaničnici imaju svoje interese i prioritete koji ne moraju biti u podudarnosti sa interesima i prioritetima crnogorskih građana. Nezrelo i naivno je očekivati da Evropa riješi naše probleme onako kako to nama odgovara. Ja zagovaram poziciju ,,kreativnog skepticizma” koju sam izložio u svojoj knjizi Liberating Oedipus?. Nema ništa bez imaginacije i radosti oslobađanja.

Socijal-rasizam

MONITOR: Sindikat je povodom prvomajskih praznika objelodanio porazne podatke o siromaštvu u Crnoj Gori. Čemu vodi ovakvo socijalno raslojavanje crnogorskog društva?
KOVAČEVIĆ: Užas siromaštva i horor galopirajuće nezaposlenosti i jeste najteži i najnerješiviji problem danas u Crnoj Gori. On se ne može riješiti kroz poteze režimske paradigme koju je najbolje opisao kolega Milan Popović pod nazivom ,,socijal-rasizam”. Taj problem može samo da svakoga dana postaje sve gori i gori čega smo svjedoci. Zakon o penzijama, Zakon o radu, itd. pokazuju da režim radi sve kako bi još više obespravio i unizio crnogorske građane i doveo ih u situaciju da budu na milost i nemilost režimskih struktura za puko preživljavanje. Politika straha protiv studenata, medicinskog osoblja, prosvjetnog kadra, penzionera ne jenjava, a režim cinično igra na nesolidarnost ovih grupa. Prividno daje jednoj, a uzima od druge i međusobno ih zavađa. I tako unedogled. Zbog toga i jeste potrebno raditi na širokom frontu svih čija su prava kršena i ugnjetavana. Mislim da treba što prije ozbiljno razmotriti i ideju generalnog štrajka.

Staljinizam u režimskim medijima

MONITOR: Pošto razgovaramo na Svjetski dan slobode medija, jedno pitanje i o toj temi – koliko su mediji u Crnoj Gori nezavisni od vlasti i da li u njima možete prepoznati crnogorsku stvarnost?
KOVAČEVIĆ: Režimska čizma manifestovana kroz otvorene napade, namještene sudske procese, kao i propagandnu aktivnost režimskih medija danas još uvijek leži na vratu nezavisnih medija. Šikaniranja nezavisnih novinara se nastavljaju, a u režimskim medijima vlada staljinizam. Najnoviji slučaj novinara RTCG Marka Milačića koji piše izvrsne tekstove secirajući patološke tačke naše političke stvarnosti to samo potvrđuje. Borba za nezavisnost medija i autonomnu i kritičku javnost u Crnoj Gori je još

pred nama. Neslobode ima toliko da već postaje najprepoznatljiviji crnogorski brend.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo