Povežite se sa nama

MONITORING

Filipe, čuh, bogati…

Objavljeno prije

na

filip

To je tek besmisleno… to zahtijeva da izanaliziramo jednu političku i privatnu ravan sa predsjednikom Parlamenta – glasi početak odgovora Filipa Vujanovića u intervjuu Televiziji Crne Gore 13. jula na pitanje da li je, kako je tvrdio Ranko Krivokapić tokom maja u jeku kampanje za lokalne izbore, imao „tajni sastanak” sa Borisom Tadićem.

Vujanović je kazao: „Ako je on od nekoga čuo da sam se ja sreo sa predsjednikom Tadićem, pa zašto mene nije pozvao da me to pita? Zašto nije kazao: “Predsjedniče, Filipe, čuh, bogati, da si se ti sreo sa predsjednikom Tadićem, da li je to tačno? Ako si se sreo, zašto ste se sreli, o čemu ste pričali?” Pa da mu ja kažem: ” Dakle, to je privatni odnos, koji je valjda ljudski razumljiv. I koji je valjda i neka građanska obaveza komunikacije”. A ne preko medija saopštava da je, iz nekog izvora… kog izvora?…koji je njegova državna pozicija, koja očigledno prati predsjednika Crne Gore, on to sazano”.

Izvor za informaciju o „tajnom sastanku” – „državna pozicija, koja očigledno prati Predsjednika Crne Gore” – u depeesovskom žargonu je Agencija nacionalne bezbjednosti. Krivokapić je, uostalom, ANB jasno identifikovao kao autora informacije. I treba mu vjerovati na riječ, jer predsjednik parlamenta izvještaje tajne službe dobija po službenoj dužnosti, ili mu šefovi tajne službe neposredno brifinguju. Krivokapić je Televiziji IN 14. maja kazao da od „nadležne institucije nije dobio informaciju da je predsjednik Vujanović imao tajni susret sa predsjednikom Tadićem u Beogradu”.
Po istom, službenom osnovu, ANB ima obavezu da informiše i Vujanovića. Da li vrh ANB sa svima dijeli identične informacije?
ANB je, u kratkom roku, opet u fokusu intrigantnih događaja. Milo Đukanović je 8. jula, tokom Tadićeve posjete Crnoj Gori, pomenuo ANB kao svoj izvor informisanja o tome da je opoziciona koalicija Bolja Crna Gora „sklepana u kabinetu predsjednika Srbije” a da „opoziciju finansira” savjetnik srpskog predsjednika Mlađan Đorđević.

Prema Đukanoviću, „ocjene koje sam naveo nijesam iznio u žaru predizborne kampanje i nijesam ih iznio a da nijesu utemeljene na činjenicama kojima raspolažu bezbjednosne strukture Crne Gore”. Pa je, veli, „to ono sa čim sam upoznao predsjednika Tadića”, a o svemu tome se „trenutno razgovara na nivou službi bezbjednosti dvije države”. Naime „te teme su već predmet razgovora, biće i u narednom periodu” jer se odvija „razmjena informacija među bezbjednosnim agencijama – ANB i Bezbjednosno-informativne agencije” (BIA, srpske tajne službe).

Susret Vujanovića sa Tadićem, „tajni” ili „nejavni”, odigrao se u intervalu dok je ANB po svemu sudeći preduzimala opsežne mjere prismotre i prikupljanja činjenica o djelatnosti Mlađana Đorđevića, savjetnika predsjednika Srbije za „srpsku dijasporu i Srbe u regionu”. Đorđević je, kako smo pisali, u barem dva navrata ove godine, prije lokalih izbora, potpuno javno boravio u Crnoj Gori.

Dvojica predsjednika demantovala su da su imali „tajni sastanak”, no nijesu demantovali da su se „u kritičnom intervalu” sreli; razlika je u tumačenju pojma „tajni sastanak”, jer, rekao je Vujanović za TVCG, takva je formulacija „uvredljiva za mene i gospodina Tadića”.

„Ja nikada neću reći jesam li se sastao sa Tadićem, a demantovaću i sa indignacijom odbiti da sam ja imao sa bilo kim tajni sastanak”, objasnio je Vujanović, gostujući na TVCG. U rijetko viđenom napadu iskrenosti, odnose u vrhu države opisao je formulacijom da „ne polažemo jedan drugome račune”, ali se odmah i ogradio, precizirajući na koga misli: „Jesam li ja dužan da polažem račune predsjedniku Skupštine? Ne, ni ja njemu, ni on meni… Pa, nijesam ja zaposlen u Skupštini Crne Gore, da obavještavam predsjednika Skupštine gdje ja idem”.

O pravu javnosti da zna sa kim se, kojim povodom i na koju temu sastaje šef države sa drugim šefom države, nije bilo ni pomena. Međutim, ključna, fascinantna činjenica intervjua Predsjednika Crne Gore jeste njegovo priznanje da je, nezavisno od Krivokapića i možda ANB, o svim detaljima „tajnog sastanka” sa Tadićem u Beogradu referisao lično premijeru Đukanoviću.

Vujanović je kazao: „Sve što sam radio sa predsjednikom Tadićem, sve, znao je predsjednik Vlade Milo Đukanović. Sve”. To priznanje nas vodi pravo u srce stvari – o svemu je, dakle, Đukanović bio informisan, sa svih strana. Što je mjerilo javnosti u crnogorskoj politici? Da o politici državnog vrha budu obaviještavani građani ili da šef države ignoriše predsjednika Parlamenta, a refereiše svom partijskom šefu, ujedno premijeru?

Tema „tajnog sastanka” Vujanovića sa Tadićem nema nikakve dodirne tačke sa teorijom zavjere, koju spinuju Krivokapić i ANB. Kontakte sa srpskim predsjednikom je objasnio Vujanović razlozima „osjetljivosti odnosa i upravo zbog potrebe da ja radim jedan dio izvršne vlasti, što pripada predsjedniku države”. Naime, tema „tajnog sastanka” je bila saniranje prepucavanja oko „kokainske afere”, koja je zimus potresla crnogorsko-srpske odnose. U podizanju tenzija učešće je uzeo i Vujanović, koji je 5. marta na Televiziji IN optužio zvaničnu Srbiju da „potpuno neosnovano i besmisleno optužuje Crnu Goru za odsustvo političke volje da se bori protiv organizovanog kriminala”. No, već tada je savjetovao pronalaženje „rješenja pravnih dilema, pitanja i prepreka u akciji Balkanski ratnik”.

Pa je Vujanović, po profesiji advokat, kod Tadića na „tajnom sastanku” zastupao Đukanovića i njegove specifične interese u „kokainskoj aferi”. U intervjuu za TVCG se Predsjednik Crne Gore pohvalio kako je sa Tadićem, „zahvaljujući našem odličnom odnosu”, riješio „pitanje ekstradicije”, odnosno sklapanja ugovora o međusobnom izručenju državljanja…
Konce je iz sjenke vukao Đukanović. Koaliciju Bolja Crna Gora u finišu kampanje je gađao propagandno najuboitijom tvrdnjom da je na vezi sa Tadićevim kabinetom, dok jedan od najbližih mu saradnika u državi i DPS-u, uz njegovo znanje imao „tajni sastanak” sa predsjednikom Srbije. Onda ANB brifinguje Krivokapiću, koji alarmira teoriju zavjere, Vujanović tvrdi da je to „uvredljivo za mene”, pa ispunjava navodne želje gosta i Krivokapića izbacuje iz protokola Tadićevih sastanaka.

ULOGA ANB

Od 1997. i raskola u DPS-u se ne pamti toliko učestalo pominjanje ANB (nekad SDB) u izjavama najviših crnogorskih zvaničnika. ANB je izvor informacija Đukanovića i Krivokapića o „kabinetu predsjednika Srbije” i priključenijima s njim u vezi. Sve se odigrava u periodu kada se iščekuje dalja kadrovska sudbina Duška Markovića, šefa ANB, jer mu mandat ističe početkom avgusta (uz mogućnost reizbora).
Nebojša Medojević misli da je, pozivanjem na ANB, upućena „Đukanovićeva poruka i organima DPS-a da neće dozvoliti da se frakcije bore na sjednicama glavnog odbora, već da ANB ima dosije o svakom od njih”.
Praktično dan nakon majskih lokalnih izbora, Medojević je najavio kako će Marković naslijediti Đukanovića na premijerskom mjestu. Sada Medojević procjenjuje da Đukanović „neće ponoviti grešku Momira Bulatovića i da će preko tajne službe spriječiti da se otrgnu neki klanovi u DPS-u”. Duško Marković je 1998, za premijerskog mandata Vujanovića, imenovan za šefa tajne službe (pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za SDB). No, vremenom je došao u latentni sukob sa Vukašinom Marašem, ministrom unutrašnjih poslova Vujanovićeve vlade. Iz toga perioda su i napeti odnosi iizmeđu Markovića i Vuka Boškovića, Maraševog tadašnjeg pomoćnika za javnu bezbjednost.
Nakon što je 2002. SDP, neizglasavanjem Beogradskog sporazuma, faktički oborila Vujanovićevu vladu, Maraš i Bošković su utočište pronašli kao savjetnici za spoljnu i unutrašnju bezbjednost pri Vujanovićevom predsjedničkom kabinetu.

,,EVOCIRANJE RAČUNA”

Jedna osoba povezuje aktere crnogorsko-srpske parodije na najvišem državnom nivou. Stanko Cane Subotić je kontinurano, ali u različitim intervalima, imao direktne i indirektne unosne finansijske aranžmane sa Milom Đukanovićem, Filipom Vujanovićem i Borisom Tadićem.
I dok je sinopsis poslovnih veza Đukanovića i Caneta u epohi ,,tranzita duvana” opštepoznat, skoro je zaboravljen podatak da je 1999. upravo Vujanović, kao premijer, sklopio ugovor sa Canetovim kompanijama od ukupno oko 17 miliona dolara ,,beskamatnih kredita” za kupovinu aviona tipa Cesna Citation X. U tom poslu posredovala je fantomska komanija Juba, čijim vlasnicima kasnije, nakon izbijanja afere, u trag nijesu mogli ući ni crnogorska policija ni Privredni sud.
Prva banka, vlasništvo familije Đukanović, Canetu je 2007. odobrila kredit od dvadesetak miliona eura za kupovinu ostrva Sveti Nikola kod Budve.
Na drugoj strani, Cane je prvo u maju 2009. za hrvatski Jutarnji list kazao da je u Demokratksu stranku (DS) od sredine 1990-ih uložio 10 miliona dolara! O tome opširnije piše u svojoj tužbi koju je 19. marta ove godine podnio tužilaštvu u Ženevi. Uprkos petooktobarskim promjenama, kada je DS postala stožer nove vlasti, Cane je ,,prihvatio da finansira DS”. Objašnjava u tužbi kako se ,,obreo početkom oktobra 2000. u prostorijama DS u Beogradu” i da je potom otvorio račun u Lihtenštajnu, uplatio ,,pet miliona DEM i račun je stavljen na raspolaganje DS; takođe sam DS-u prepustio moje potraživanje od dva miliona DEM” prema jednoj kompaniji ,,koje je DS kasnije uspjela da naplati”.
Veze Caneta sa DS nijesu prekinute ni nakon izbora Borisa Tadića za šefa DS i predsjednika Srbije. Tvrdi Cane: ,,Sreo sam ga u više navrata, kojom prilikom svom evocirali postojanje pomenutog računa”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo