Povežite se sa nama

MONITORING

Filipe, čuh, bogati…

Objavljeno prije

na

To je tek besmisleno… to zahtijeva da izanaliziramo jednu političku i privatnu ravan sa predsjednikom Parlamenta – glasi početak odgovora Filipa Vujanovića u intervjuu Televiziji Crne Gore 13. jula na pitanje da li je, kako je tvrdio Ranko Krivokapić tokom maja u jeku kampanje za lokalne izbore, imao „tajni sastanak” sa Borisom Tadićem.

Vujanović je kazao: „Ako je on od nekoga čuo da sam se ja sreo sa predsjednikom Tadićem, pa zašto mene nije pozvao da me to pita? Zašto nije kazao: “Predsjedniče, Filipe, čuh, bogati, da si se ti sreo sa predsjednikom Tadićem, da li je to tačno? Ako si se sreo, zašto ste se sreli, o čemu ste pričali?” Pa da mu ja kažem: ” Dakle, to je privatni odnos, koji je valjda ljudski razumljiv. I koji je valjda i neka građanska obaveza komunikacije”. A ne preko medija saopštava da je, iz nekog izvora… kog izvora?…koji je njegova državna pozicija, koja očigledno prati predsjednika Crne Gore, on to sazano”.

Izvor za informaciju o „tajnom sastanku” – „državna pozicija, koja očigledno prati Predsjednika Crne Gore” – u depeesovskom žargonu je Agencija nacionalne bezbjednosti. Krivokapić je, uostalom, ANB jasno identifikovao kao autora informacije. I treba mu vjerovati na riječ, jer predsjednik parlamenta izvještaje tajne službe dobija po službenoj dužnosti, ili mu šefovi tajne službe neposredno brifinguju. Krivokapić je Televiziji IN 14. maja kazao da od „nadležne institucije nije dobio informaciju da je predsjednik Vujanović imao tajni susret sa predsjednikom Tadićem u Beogradu”.
Po istom, službenom osnovu, ANB ima obavezu da informiše i Vujanovića. Da li vrh ANB sa svima dijeli identične informacije?
ANB je, u kratkom roku, opet u fokusu intrigantnih događaja. Milo Đukanović je 8. jula, tokom Tadićeve posjete Crnoj Gori, pomenuo ANB kao svoj izvor informisanja o tome da je opoziciona koalicija Bolja Crna Gora „sklepana u kabinetu predsjednika Srbije” a da „opoziciju finansira” savjetnik srpskog predsjednika Mlađan Đorđević.

Prema Đukanoviću, „ocjene koje sam naveo nijesam iznio u žaru predizborne kampanje i nijesam ih iznio a da nijesu utemeljene na činjenicama kojima raspolažu bezbjednosne strukture Crne Gore”. Pa je, veli, „to ono sa čim sam upoznao predsjednika Tadića”, a o svemu tome se „trenutno razgovara na nivou službi bezbjednosti dvije države”. Naime „te teme su već predmet razgovora, biće i u narednom periodu” jer se odvija „razmjena informacija među bezbjednosnim agencijama – ANB i Bezbjednosno-informativne agencije” (BIA, srpske tajne službe).

Susret Vujanovića sa Tadićem, „tajni” ili „nejavni”, odigrao se u intervalu dok je ANB po svemu sudeći preduzimala opsežne mjere prismotre i prikupljanja činjenica o djelatnosti Mlađana Đorđevića, savjetnika predsjednika Srbije za „srpsku dijasporu i Srbe u regionu”. Đorđević je, kako smo pisali, u barem dva navrata ove godine, prije lokalih izbora, potpuno javno boravio u Crnoj Gori.

Dvojica predsjednika demantovala su da su imali „tajni sastanak”, no nijesu demantovali da su se „u kritičnom intervalu” sreli; razlika je u tumačenju pojma „tajni sastanak”, jer, rekao je Vujanović za TVCG, takva je formulacija „uvredljiva za mene i gospodina Tadića”.

„Ja nikada neću reći jesam li se sastao sa Tadićem, a demantovaću i sa indignacijom odbiti da sam ja imao sa bilo kim tajni sastanak”, objasnio je Vujanović, gostujući na TVCG. U rijetko viđenom napadu iskrenosti, odnose u vrhu države opisao je formulacijom da „ne polažemo jedan drugome račune”, ali se odmah i ogradio, precizirajući na koga misli: „Jesam li ja dužan da polažem račune predsjedniku Skupštine? Ne, ni ja njemu, ni on meni… Pa, nijesam ja zaposlen u Skupštini Crne Gore, da obavještavam predsjednika Skupštine gdje ja idem”.

O pravu javnosti da zna sa kim se, kojim povodom i na koju temu sastaje šef države sa drugim šefom države, nije bilo ni pomena. Međutim, ključna, fascinantna činjenica intervjua Predsjednika Crne Gore jeste njegovo priznanje da je, nezavisno od Krivokapića i možda ANB, o svim detaljima „tajnog sastanka” sa Tadićem u Beogradu referisao lično premijeru Đukanoviću.

Vujanović je kazao: „Sve što sam radio sa predsjednikom Tadićem, sve, znao je predsjednik Vlade Milo Đukanović. Sve”. To priznanje nas vodi pravo u srce stvari – o svemu je, dakle, Đukanović bio informisan, sa svih strana. Što je mjerilo javnosti u crnogorskoj politici? Da o politici državnog vrha budu obaviještavani građani ili da šef države ignoriše predsjednika Parlamenta, a refereiše svom partijskom šefu, ujedno premijeru?

Tema „tajnog sastanka” Vujanovića sa Tadićem nema nikakve dodirne tačke sa teorijom zavjere, koju spinuju Krivokapić i ANB. Kontakte sa srpskim predsjednikom je objasnio Vujanović razlozima „osjetljivosti odnosa i upravo zbog potrebe da ja radim jedan dio izvršne vlasti, što pripada predsjedniku države”. Naime, tema „tajnog sastanka” je bila saniranje prepucavanja oko „kokainske afere”, koja je zimus potresla crnogorsko-srpske odnose. U podizanju tenzija učešće je uzeo i Vujanović, koji je 5. marta na Televiziji IN optužio zvaničnu Srbiju da „potpuno neosnovano i besmisleno optužuje Crnu Goru za odsustvo političke volje da se bori protiv organizovanog kriminala”. No, već tada je savjetovao pronalaženje „rješenja pravnih dilema, pitanja i prepreka u akciji Balkanski ratnik”.

Pa je Vujanović, po profesiji advokat, kod Tadića na „tajnom sastanku” zastupao Đukanovića i njegove specifične interese u „kokainskoj aferi”. U intervjuu za TVCG se Predsjednik Crne Gore pohvalio kako je sa Tadićem, „zahvaljujući našem odličnom odnosu”, riješio „pitanje ekstradicije”, odnosno sklapanja ugovora o međusobnom izručenju državljanja…
Konce je iz sjenke vukao Đukanović. Koaliciju Bolja Crna Gora u finišu kampanje je gađao propagandno najuboitijom tvrdnjom da je na vezi sa Tadićevim kabinetom, dok jedan od najbližih mu saradnika u državi i DPS-u, uz njegovo znanje imao „tajni sastanak” sa predsjednikom Srbije. Onda ANB brifinguje Krivokapiću, koji alarmira teoriju zavjere, Vujanović tvrdi da je to „uvredljivo za mene”, pa ispunjava navodne želje gosta i Krivokapića izbacuje iz protokola Tadićevih sastanaka.

ULOGA ANB

Od 1997. i raskola u DPS-u se ne pamti toliko učestalo pominjanje ANB (nekad SDB) u izjavama najviših crnogorskih zvaničnika. ANB je izvor informacija Đukanovića i Krivokapića o „kabinetu predsjednika Srbije” i priključenijima s njim u vezi. Sve se odigrava u periodu kada se iščekuje dalja kadrovska sudbina Duška Markovića, šefa ANB, jer mu mandat ističe početkom avgusta (uz mogućnost reizbora).
Nebojša Medojević misli da je, pozivanjem na ANB, upućena „Đukanovićeva poruka i organima DPS-a da neće dozvoliti da se frakcije bore na sjednicama glavnog odbora, već da ANB ima dosije o svakom od njih”.
Praktično dan nakon majskih lokalnih izbora, Medojević je najavio kako će Marković naslijediti Đukanovića na premijerskom mjestu. Sada Medojević procjenjuje da Đukanović „neće ponoviti grešku Momira Bulatovića i da će preko tajne službe spriječiti da se otrgnu neki klanovi u DPS-u”. Duško Marković je 1998, za premijerskog mandata Vujanovića, imenovan za šefa tajne službe (pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za SDB). No, vremenom je došao u latentni sukob sa Vukašinom Marašem, ministrom unutrašnjih poslova Vujanovićeve vlade. Iz toga perioda su i napeti odnosi iizmeđu Markovića i Vuka Boškovića, Maraševog tadašnjeg pomoćnika za javnu bezbjednost.
Nakon što je 2002. SDP, neizglasavanjem Beogradskog sporazuma, faktički oborila Vujanovićevu vladu, Maraš i Bošković su utočište pronašli kao savjetnici za spoljnu i unutrašnju bezbjednost pri Vujanovićevom predsjedničkom kabinetu.

,,EVOCIRANJE RAČUNA”

Jedna osoba povezuje aktere crnogorsko-srpske parodije na najvišem državnom nivou. Stanko Cane Subotić je kontinurano, ali u različitim intervalima, imao direktne i indirektne unosne finansijske aranžmane sa Milom Đukanovićem, Filipom Vujanovićem i Borisom Tadićem.
I dok je sinopsis poslovnih veza Đukanovića i Caneta u epohi ,,tranzita duvana” opštepoznat, skoro je zaboravljen podatak da je 1999. upravo Vujanović, kao premijer, sklopio ugovor sa Canetovim kompanijama od ukupno oko 17 miliona dolara ,,beskamatnih kredita” za kupovinu aviona tipa Cesna Citation X. U tom poslu posredovala je fantomska komanija Juba, čijim vlasnicima kasnije, nakon izbijanja afere, u trag nijesu mogli ući ni crnogorska policija ni Privredni sud.
Prva banka, vlasništvo familije Đukanović, Canetu je 2007. odobrila kredit od dvadesetak miliona eura za kupovinu ostrva Sveti Nikola kod Budve.
Na drugoj strani, Cane je prvo u maju 2009. za hrvatski Jutarnji list kazao da je u Demokratksu stranku (DS) od sredine 1990-ih uložio 10 miliona dolara! O tome opširnije piše u svojoj tužbi koju je 19. marta ove godine podnio tužilaštvu u Ženevi. Uprkos petooktobarskim promjenama, kada je DS postala stožer nove vlasti, Cane je ,,prihvatio da finansira DS”. Objašnjava u tužbi kako se ,,obreo početkom oktobra 2000. u prostorijama DS u Beogradu” i da je potom otvorio račun u Lihtenštajnu, uplatio ,,pet miliona DEM i račun je stavljen na raspolaganje DS; takođe sam DS-u prepustio moje potraživanje od dva miliona DEM” prema jednoj kompaniji ,,koje je DS kasnije uspjela da naplati”.
Veze Caneta sa DS nijesu prekinute ni nakon izbora Borisa Tadića za šefa DS i predsjednika Srbije. Tvrdi Cane: ,,Sreo sam ga u više navrata, kojom prilikom svom evocirali postojanje pomenutog računa”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo