Povežite se sa nama

FOKUS

GODINA 2016.: Svi smo mi svjedok saradnik

Objavljeno prije

na

Godine kod nas već odavno ne proleze, nego se preturaju. Nijesu vrijeme koje teče, nego teret koji se podnosi. U nezavisnoj, demokratskoj, evropskoj Crnoj Gori, ni 2016. nije promijenjena vlast koja traje već više od četvrt vijeka. Mehanizmi koji je održavaju lako se mogu zamisliti kao džinovski pauk, sposoban da uvijek isplete još monstruozniju mrežu, zarobi i udavi sve što bi moglo ličiti na slobodu.

Zbog izbora, ali i zbog toga što je to jedan od temelja njene dugovječnosti, vlast je predano radila na produbljivanju crnogorskoh podjela. Državoljupci i državomrsci, evropljani i retrogradne snage, ljubitelji NATO saveza i njegovi protivnici, oni koji su za „promjenu civilizacijskog kruga” i rusofili, partizani i četnici, zelenaši i bjelaši.

Ispod tih ponjava ostaje jaz između bogatih i siromašnih, dobitnika i gubitnika tranzicije, onih što su se snašli i onih koji nijesu.

Snalažljivost je, usput, nasledna. Jedna od vijesti koja obilježava kraj godine je da struja u narednoj neće biti skuplja, samo će nam računi biti veći. Za tu zanimljivost dugujemo zahvalnost Blažu, – sinu Mila i nećaku Aca Đukanovića – mladom vlasniku malih elektrana, kojem ćemo plaćati što nam obezbjeđuje zelenu energiju.

Na početku godine bila je drama. Vlada je riješila da se u parlamentu isprsi i postavi pitanje povjerenja u sebe samu. Žalili su se da je vlast formirana kao koaliciona, ali da nema ,,jasnu političku podršku parlamentarne većine”. Prevedeno – odmetnuo se SDP.

Uskočili su poslanici Pozitivne Crne Gore Darko Pajović, Azra Jasavić i Goran Tuponja, kao i Damir Šehović i Mićo Orlandić, socijaldemokrate Ivana Brajovića i Vujice Lazovića.

Formalno na predlog Pozitivne, suštinski zbog političke krize, premijer Milo Đukanović ponudio je opoziciji mjesta u MUP-u, Ministarstvu rada, poljoprivrede i finansija, kao i potpredsjedničko mjesto u Vladi. Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić kazao je kako sve partije treba da razmotre ponudu premijera do 1. februara. Razmatranje je trajalo mjesecima.

U stvarnom životu, Zavod za statistiku nas je početkom marta obavijestio kako neće objavljivati podatke o minimalnoj potrošačkoj korpi. Posljednji poznati nijesu bili uveseljavajući: prosječna plata 489, potrošačka korpa 806 eura. Godina im, kazao je Monstat, treba da utvrde je li došlo do promjene u strukturi onoga što troši prosječno domaćinstvo. Do oktobra su izmozgali i predstavili probnu potrošačku korpu u kojoj je broj artikala smanjen sa 139 na 92. Izbačena je stavka izdataka za stanovanje. Čak i tako, pokazalo se, prosječna crnogorska porodica za preživljavanje raspolaže sa 2,08 eura dnevno. Toliko koštaju dvije paštete ili četiri hljeba ili tri litra mlijeka ili dva kila jabuka. Nema pranja, nema kupanja.

U martu je Više državno tužilaštvo u Podgorici podnijelo Višem sudu optužni predlog protiv funkcionera DF-a Slavena Radunovića i Andrije Mandića, zbog krivičnog djela pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Kazna za to je tri mjeseca do pet godina zatvora.

Okrivljenima je stavljeno na teret da su 24. oktobra, na protestu ispred Skupštine Crne Gore, ,,u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja države, pozivali da se silom promijeni ustavno uređenje, svrgnu najviši državni organi i predstavnici tih organa”. Apelacioni sud je, nakon što je Viši sud dva puta odbio da potvrdi optužnicu protiv Mandića i Radunovića, zbog nedostatka osnova sumnje, prihvatio treću žalbu državnog tužilaštva, pa je krajem septembra suđenje počelo. I još traje. U DF-u ovaj proces smatraju montiranim, kažu da je riječ o političkom progonu i pokušaju zastrašivanja građana.

Pregovori o vladi izbornog povjerenja trajali su i dalje. Konačno je, polovinom aprila, direktorica TVCG Radojka Rutović podnijela ostavku. Njena smjena bila je jedan od uslova opozicije za potpisivanje sporazuma o fer izborima. U međuvremenu je DPS rutinski odradio izbore u Tivtu – osvojili su apsolutnu vlast uz ogromnu izlaznost birača. DF, URA, Demokrate i Demos bojkotovali su izbore.

Preko stotinu dana prošlo je od kad je dogovoreno da u vladu uđu predstavnici opozicije do 13. maja, kad se u parlamentu pojavio premijer Đukanović da predloži razrješenje starih i izbor novih, opozicionih, ministara. Poslanici Demokratskog fronta dočekali su ga uzvicima ,,Milo, lopove”. Premijer je uzvratio sa: ,,Bravo, kreteni”.

Skupština je 19. maja izglasala posebni zakon za sprovođenje političkog sporazuma o stvaranju uslova za fer i demokratske izbore.

Predstavnici dijela opozicije – Demosa, pokreta URA i SDP-a, zauzeli su četiri ministarska mjesta i preuzeli funkcije u važnim državnim službama i državnim preduzećima. DF u pregovorima nije učestvovao, SNP, na kraju, nije htio da predloži svoje kandidate za ministre. U sitne sate Ranko Krivokapić je razriješen funkcije predsjednika parlamenta. Na to mjesto je početkom juna izabran Darko Pajović, predsjednik Pozitivne. Taj se dar brzo istopio.

Trećina radnika u Crnoj Gori zaposlena je na crno ili dio zarade prima na ruke, objavljeno je tih dana, ali to nije bila priča sa naslovnih strana. Stopa aktiv¬nosti radno sposobnih muškaraca u Crnoj Gori je najniža u Evropi. Nezaposlenost nam je, čak i zvanično, u međuvremenu prešla 21 odsto.

Malo ko je u Crnoj Gori shvatio oko čega se i kako se tačno Svetozar Marović s familijom nagađa sa tužilaštvom. Trajalo je to tokom ljeta, u septembru je objavljeno da se Marović sa tužiocem nagodio da izdrži zatvorsku kaznu od godine i deset mjeseci zatvora i da u budžet uplati 50.000 eura. Skrušen i bolan, Marović je trenutno zvanično na liječenju u Beogradu. Mediji objavljuju njegove fotografije iz kafane.

Specijalno državno tužilaštvo je do jula 2016. zaključilo 24 sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Tu vrstu pravde većina građana još nije shvatila.

Dok su ministi i drugi predstavnici opozicije pokušavali da se snađu u rovovima vlasti, snašle su nas kvrgave krave. U punom sjaju se na sirotim govedima pokazala snaga države. Vakcinacija je počela kad se bolest uveliko proširila.

Nadležni su se kleli da je situacija pod kontrolom, ubjeđivali ljude da su meso i mlijeko bezbjedni. Samo mlijeko treba prokuvati. Šta sa sirom koji se pravi od nekuvanog mlijeka, nije se znalo. Jedna vladina činovnica pozivala se na evropske direktive i čudesa, druga je tvrdila kako prva ništa ne zna i da hrana koja je bila u dodiru sa bolesnim životinjama može biti opasna. I jedna i druga, koliko se zna, i danas primaju državnu platu.

Država je rekla da će nadoknaditi štetu zbog ubijenih krava. Ko je, zbog bačenih kaca sira, ostao bez patika za školu – sitna je briga za direktore direktorata i sekretare sekretarijata. Oni brinu o ,,farmerima”, ne o onima čije krave imaju imena.

U septembru je objavljeno da je u prvih osam mjeseci Crna Gora izvezla robu vrijednu oko 202 miliona. Uvoz je koštao 1.378 miliona. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 14,7 procenata.

Ništa za to, počela je kampanja. Prijavilo se 17 lista. DPS je stao na branik države. Kao glavnog neprijatelja označili su Demokratski front. Front im je odgovarao da su lopovi. Koalicija Ključ – Demos, URA, SNP – sklopljena je, prema mišljenju mnogih, prekasno da ne bi bila u sjeni borbe između DPS-a i Fronta.

Nekoliko dana pred izbore Dan je objavio kopije bilježnice predsjednice Opštine Gusinje Anele Čekić, kandidatkinje DPS-a, sa uputstvima kojem biraču treba junica, a kojem bandera. Simpatično svjedočanstvo da je DPS radio što i vazda.

Stanje, ipak, nije bilo redovno. Iako su odradili sve što je bilo do njih, uključujući i famozno dovlačenje birača iz dijaspore, u DPS-U nijesu bili sigurni u izbornu pobjedu.

Onda se, na dan izbora, zbio ,,državni udar”. Vijest da je u Crnoj Gori uhapšeno 20 terorista iz Srbije prvo je objavio Pink, potom su je prenijeli ostali srpski i ovdašnji mediji. Kad je minulo podne, informaciju je potvrdio direktor Uprave policije Slavko Stojanović. Malo kasnije mediji su objavili saopštenje tužilaštva u kojem je precizirano da je grupa od 20 uhapšenih državljana Srbije imala plan da u vrijeme proglašenja rezultata izbora, oružano napadne građane koji bi se okupili ispred zgrade Skupštine i službenike policije. Nakon toga, kako je saopšteno, grupa je imala namjeru da zauzme zgradu Skupštne Crne Gore, ,,uhapsi premijera” i proglasi izbornu pobjedu ,,određenih političkih partija”.

Predveče su po nalogu nadležne Agencije ugašeni internet servisi Viber i WhatsApp. Stigao je i poziv mitropolita crnogorskoprimorskog Amfilohija da se građani ne okupljaju prije objavljivanja konačnih rezultata izbora. Na sve je ličilo samo ne na dan kad građani izražavaju svoju slobodnu volju.

DPS je osvojila 36 manadata, Demokratski front 18, Velika koalicija Ključ devet, a Demokratska Crna Gora osam. Socijaldemokratska partija je osvojila četiri manadata, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva, dok su po mandat osvojile Hrvatska građanska inicijativa i lista Albanci odlučno. SD je prešla cenzus za 979 glasova.

Za formiranje vlasti DPS-u su opet trebali glasovi manjinskih partija. Uzalud su im iz opozicije, koja je objavila da ne priznaje rezultate izbora, nudili podršku za manjinsku vladu, premijersko mjesto i druga čudesa, zastupnici Bošnjačke stranke, albanskih partija, HGI i, naravno, Socijaldemokrata Ivana Brajovića, ostali su uz Đukanovića.

DPS je izgubio lokalne izbore u Budvi i Kotoru, dobio u Andrijevici. Za Gusinje se ne zna. Opozicija se jedva u Budvi dogovorila oko formiranja vlasti, za Kotor još kontaju.

I taj nas je grom gađao – desetak dana poslije izbora saznalo se da je Milo Đukanović riješio da ne postane premijer osmi put. Ostao je šef partije. Za premijera je izabran bivši potpredsjednik Vlade Duško Marković. ,,Jednoglasnom podrškom, četvrdeset jedan prisutni poslanik crnogorskog parlamenta, izabrao je 41. Vladu Crne Gore.” Opozicija bojkotuje parlament. Šta će, osim toga da rade, zasad se ne zna.

Zna se da smo dobili i najnoviju podjelu – na one koji vjeruju i na one koji ne vjeruju da se na dan izbora spremao državni udar. Dok se jedni dive specijalnom državnom tužiocu Milivoju Katniću što je „junačkom srećom i talikom crnogorskim” Crnu Goru spasio od unutrašnjih, spoljašnjih i ruskih neprijatelja, drugi se smiju pričama o terorističkom oružju „uništenom na teritoriji druge države” i pokazivanju ubojitih praćaka. Crna Gora ima najviše policajaca po glavi stanovnika u Evropi. Ko god je, makar na slici, vidio policiju koja je u oklopima, sa gas maskama i bornim kolima razbijala proteste Demokratskog fronta prošle jeseni, ne može preozbiljno da shvati opasnost od tih đavoljih praćaka.

U međuvremenu je Aleksandar Sinđelić, prvobitno osumnjičen da je organizator „terorističkih napada” dobio status svjedoka saradnika. Sinđelića i bivšeg šefa srpske Žandarmerije Bratislava Dikića Specijalno državno tužilaštvo sumnjičilo je da su organizatori dvadesetočlane kriminalne grupe, sad su, kao organizatori označeni neki Rusi. Evropski zvaničnici tražili su od vlasti da slučaj ,,državni udar” bude što prije riješen.

Nova Vlada je krenula strogo. Novi budžet predviđa koji milion više za parlament i političke partije i smanjuje naknade za majke troje i više djece. Fiskalna je to politika – nema para za 4.300 dodataka za djecu čiji roditelji nemaju posao i ne primaju nikakava socijalna davanja.

Nije sve crno: vascijelu godinu slavili smo desetogodišnjicu nezavisnosti i hiljadu godina državnosti. Poneko nije razumio tu hiljadugodišnjicu, ali to su oni što ne vole svoju državu.

A možda neke druge slike bolje govore o godini za nama i mjestu gdje živimo.

Ognjen Rakočević, jedanaestogodišnjak bolestan od autizma nestao je 4. maja. Iz kuće se iskrao noću, bos. Tražili su ga građani Podgorice, policija, ronioci. Istovremeno, našli su se i oni koji su htjeli da upadnu u kuću Rakoćevića jer ,,tu nijesu čista posla”, besramno se pričalo o osuguranju od kojeg će familija da uzme pare. Ognjen je nađen 16. maja na ušću Morače u Skadarsko jezero. Otišao je u vodu, svoju ljubav.

Kako bi pomogla drugim roditeljima čija djeca boluju od autizma njegova majka pokušava da osnuje centar za autizam. Tokom septembra, oktobra i novembra na broj za donaciju stiglo je 4.055 poruka. Koštala je euro.

Septembar je izmicao kad je u Urgentni centar u Podgorici u kritičnom stanju stigao Binak Begaj koji je dotad prevalio sedamdesetak ljeta. U Tuzima su ga dvojica dječaka prskali vodom, svađali se sa njim, provocirali ga. Poslije su uzeli nož i izboli ga s leđa. Umro je 23. novembra u Centru za tražioce azila. Sahranjen je uz pomoć Islamske zajednice. Viši državni tužilac nije tražio obdukciju. Za medije u Crnoj Gori Binak Begaj bio je ,,Kosovar”.

U decembru se za život borila petogodišnja E.M. iz Rožaja. Imala je vaške, a njena majka je mislila da se napasti može riješiti etiolom, jakim pesticidom. E.M. se nije izborila. ,,Odvela ćerku u štalu i namazala joj glavu otrovom”, ,,Djeca nijesu stoka: Vaške se ne liječe kao kod životinja”, brujali su podgorički mediji uz obaveznu napomenu da se sve dešavalo u Rožajama, na sjeveru. Oglasili su se i nadležni, jednako nadobudno. Pokušavajući da upru prst u primitivizam po rožajskim i drugim zaostalim selima, objasnili su kako to nije prvi put i kako je nedavno devetoro djece iz istih razloga završilo u bolnici. Da se ne govori o zdravstvu, edukaciji, prevenciji – jedna rečenica, jedno saopštenje, jedna molba da bude objavljeno više puta, mogli su spasiti život E.M. Samo nije imao ko da to napiše.

Ne valja se žaliti, svako ima mogućnost da sa sobom potpiše sporazum o priznanju krivice. Što živi ovdje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podstaknuti  primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene

 

Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.

Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se  pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.

Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.

Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine,  u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona.  Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.

Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.

Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju  da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog  jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.

Insirisani primjerom  građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju  organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.

U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota.  „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“

I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.

Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od  organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.

Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.   “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”

Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.

Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući,  indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“,  navodi se u saopštenju PKCG.

“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.

Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.

Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.

„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.

I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.

No, čuju se  glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema  podacima Eurostata, približno ista danas kao i  2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog,  plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .

Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori  i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer  nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih,  poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi.  U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.

Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.

Ne može se , naravno,  sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato  petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to  nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao  Živković? Dio odgovora je u hronologiji  promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.

Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom.  U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović.  Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen  po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu,  po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod  politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci.  U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak.  Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.

U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa,  izabrano je troje sudija –   Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate  i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta.  Đuranović se tokom intervjua pohvalila  partijskom knjižicom DPS.  Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.

Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za  Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu  kog bi predložile  manjinske partije  iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka.  Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su  njegov  izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).

Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića.   Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao  i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .

Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu  od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija  Šćepanović  je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.

Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga:  DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3.  Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji.  Tri naspram tri.

Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos:  DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio  nesiguran glas.   To je pređašnje stanje u koje danas  DPS sa sve evropskom retorikom,  želi da vrati Ustavni sud.

Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže:  vlast –  2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA,  i dalje istrajno  ne računa  njihove “nesigurne” glasove u sudu.  Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je  neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri.   Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju  razliku.  Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari   bori za – blokadu.

Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u  pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i  o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile  spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa.  DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto.  Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na  reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.

Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.  Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.

Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i  onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?

Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?

Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića.  Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?

Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada,  profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin.  Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti.  Kako god, nervoza DPS-a  je očigledna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo