Povežite se sa nama

FOKUS

GODINA 2016.: Svi smo mi svjedok saradnik

Objavljeno prije

na

Godine kod nas već odavno ne proleze, nego se preturaju. Nijesu vrijeme koje teče, nego teret koji se podnosi. U nezavisnoj, demokratskoj, evropskoj Crnoj Gori, ni 2016. nije promijenjena vlast koja traje već više od četvrt vijeka. Mehanizmi koji je održavaju lako se mogu zamisliti kao džinovski pauk, sposoban da uvijek isplete još monstruozniju mrežu, zarobi i udavi sve što bi moglo ličiti na slobodu.

Zbog izbora, ali i zbog toga što je to jedan od temelja njene dugovječnosti, vlast je predano radila na produbljivanju crnogorskoh podjela. Državoljupci i državomrsci, evropljani i retrogradne snage, ljubitelji NATO saveza i njegovi protivnici, oni koji su za „promjenu civilizacijskog kruga” i rusofili, partizani i četnici, zelenaši i bjelaši.

Ispod tih ponjava ostaje jaz između bogatih i siromašnih, dobitnika i gubitnika tranzicije, onih što su se snašli i onih koji nijesu.

Snalažljivost je, usput, nasledna. Jedna od vijesti koja obilježava kraj godine je da struja u narednoj neće biti skuplja, samo će nam računi biti veći. Za tu zanimljivost dugujemo zahvalnost Blažu, – sinu Mila i nećaku Aca Đukanovića – mladom vlasniku malih elektrana, kojem ćemo plaćati što nam obezbjeđuje zelenu energiju.

Na početku godine bila je drama. Vlada je riješila da se u parlamentu isprsi i postavi pitanje povjerenja u sebe samu. Žalili su se da je vlast formirana kao koaliciona, ali da nema ,,jasnu političku podršku parlamentarne većine”. Prevedeno – odmetnuo se SDP.

Uskočili su poslanici Pozitivne Crne Gore Darko Pajović, Azra Jasavić i Goran Tuponja, kao i Damir Šehović i Mićo Orlandić, socijaldemokrate Ivana Brajovića i Vujice Lazovića.

Formalno na predlog Pozitivne, suštinski zbog političke krize, premijer Milo Đukanović ponudio je opoziciji mjesta u MUP-u, Ministarstvu rada, poljoprivrede i finansija, kao i potpredsjedničko mjesto u Vladi. Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić kazao je kako sve partije treba da razmotre ponudu premijera do 1. februara. Razmatranje je trajalo mjesecima.

U stvarnom životu, Zavod za statistiku nas je početkom marta obavijestio kako neće objavljivati podatke o minimalnoj potrošačkoj korpi. Posljednji poznati nijesu bili uveseljavajući: prosječna plata 489, potrošačka korpa 806 eura. Godina im, kazao je Monstat, treba da utvrde je li došlo do promjene u strukturi onoga što troši prosječno domaćinstvo. Do oktobra su izmozgali i predstavili probnu potrošačku korpu u kojoj je broj artikala smanjen sa 139 na 92. Izbačena je stavka izdataka za stanovanje. Čak i tako, pokazalo se, prosječna crnogorska porodica za preživljavanje raspolaže sa 2,08 eura dnevno. Toliko koštaju dvije paštete ili četiri hljeba ili tri litra mlijeka ili dva kila jabuka. Nema pranja, nema kupanja.

U martu je Više državno tužilaštvo u Podgorici podnijelo Višem sudu optužni predlog protiv funkcionera DF-a Slavena Radunovića i Andrije Mandića, zbog krivičnog djela pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Kazna za to je tri mjeseca do pet godina zatvora.

Okrivljenima je stavljeno na teret da su 24. oktobra, na protestu ispred Skupštine Crne Gore, ,,u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja države, pozivali da se silom promijeni ustavno uređenje, svrgnu najviši državni organi i predstavnici tih organa”. Apelacioni sud je, nakon što je Viši sud dva puta odbio da potvrdi optužnicu protiv Mandića i Radunovića, zbog nedostatka osnova sumnje, prihvatio treću žalbu državnog tužilaštva, pa je krajem septembra suđenje počelo. I još traje. U DF-u ovaj proces smatraju montiranim, kažu da je riječ o političkom progonu i pokušaju zastrašivanja građana.

Pregovori o vladi izbornog povjerenja trajali su i dalje. Konačno je, polovinom aprila, direktorica TVCG Radojka Rutović podnijela ostavku. Njena smjena bila je jedan od uslova opozicije za potpisivanje sporazuma o fer izborima. U međuvremenu je DPS rutinski odradio izbore u Tivtu – osvojili su apsolutnu vlast uz ogromnu izlaznost birača. DF, URA, Demokrate i Demos bojkotovali su izbore.

Preko stotinu dana prošlo je od kad je dogovoreno da u vladu uđu predstavnici opozicije do 13. maja, kad se u parlamentu pojavio premijer Đukanović da predloži razrješenje starih i izbor novih, opozicionih, ministara. Poslanici Demokratskog fronta dočekali su ga uzvicima ,,Milo, lopove”. Premijer je uzvratio sa: ,,Bravo, kreteni”.

Skupština je 19. maja izglasala posebni zakon za sprovođenje političkog sporazuma o stvaranju uslova za fer i demokratske izbore.

Predstavnici dijela opozicije – Demosa, pokreta URA i SDP-a, zauzeli su četiri ministarska mjesta i preuzeli funkcije u važnim državnim službama i državnim preduzećima. DF u pregovorima nije učestvovao, SNP, na kraju, nije htio da predloži svoje kandidate za ministre. U sitne sate Ranko Krivokapić je razriješen funkcije predsjednika parlamenta. Na to mjesto je početkom juna izabran Darko Pajović, predsjednik Pozitivne. Taj se dar brzo istopio.

Trećina radnika u Crnoj Gori zaposlena je na crno ili dio zarade prima na ruke, objavljeno je tih dana, ali to nije bila priča sa naslovnih strana. Stopa aktiv¬nosti radno sposobnih muškaraca u Crnoj Gori je najniža u Evropi. Nezaposlenost nam je, čak i zvanično, u međuvremenu prešla 21 odsto.

Malo ko je u Crnoj Gori shvatio oko čega se i kako se tačno Svetozar Marović s familijom nagađa sa tužilaštvom. Trajalo je to tokom ljeta, u septembru je objavljeno da se Marović sa tužiocem nagodio da izdrži zatvorsku kaznu od godine i deset mjeseci zatvora i da u budžet uplati 50.000 eura. Skrušen i bolan, Marović je trenutno zvanično na liječenju u Beogradu. Mediji objavljuju njegove fotografije iz kafane.

Specijalno državno tužilaštvo je do jula 2016. zaključilo 24 sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Tu vrstu pravde većina građana još nije shvatila.

Dok su ministi i drugi predstavnici opozicije pokušavali da se snađu u rovovima vlasti, snašle su nas kvrgave krave. U punom sjaju se na sirotim govedima pokazala snaga države. Vakcinacija je počela kad se bolest uveliko proširila.

Nadležni su se kleli da je situacija pod kontrolom, ubjeđivali ljude da su meso i mlijeko bezbjedni. Samo mlijeko treba prokuvati. Šta sa sirom koji se pravi od nekuvanog mlijeka, nije se znalo. Jedna vladina činovnica pozivala se na evropske direktive i čudesa, druga je tvrdila kako prva ništa ne zna i da hrana koja je bila u dodiru sa bolesnim životinjama može biti opasna. I jedna i druga, koliko se zna, i danas primaju državnu platu.

Država je rekla da će nadoknaditi štetu zbog ubijenih krava. Ko je, zbog bačenih kaca sira, ostao bez patika za školu – sitna je briga za direktore direktorata i sekretare sekretarijata. Oni brinu o ,,farmerima”, ne o onima čije krave imaju imena.

U septembru je objavljeno da je u prvih osam mjeseci Crna Gora izvezla robu vrijednu oko 202 miliona. Uvoz je koštao 1.378 miliona. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 14,7 procenata.

Ništa za to, počela je kampanja. Prijavilo se 17 lista. DPS je stao na branik države. Kao glavnog neprijatelja označili su Demokratski front. Front im je odgovarao da su lopovi. Koalicija Ključ – Demos, URA, SNP – sklopljena je, prema mišljenju mnogih, prekasno da ne bi bila u sjeni borbe između DPS-a i Fronta.

Nekoliko dana pred izbore Dan je objavio kopije bilježnice predsjednice Opštine Gusinje Anele Čekić, kandidatkinje DPS-a, sa uputstvima kojem biraču treba junica, a kojem bandera. Simpatično svjedočanstvo da je DPS radio što i vazda.

Stanje, ipak, nije bilo redovno. Iako su odradili sve što je bilo do njih, uključujući i famozno dovlačenje birača iz dijaspore, u DPS-U nijesu bili sigurni u izbornu pobjedu.

Onda se, na dan izbora, zbio ,,državni udar”. Vijest da je u Crnoj Gori uhapšeno 20 terorista iz Srbije prvo je objavio Pink, potom su je prenijeli ostali srpski i ovdašnji mediji. Kad je minulo podne, informaciju je potvrdio direktor Uprave policije Slavko Stojanović. Malo kasnije mediji su objavili saopštenje tužilaštva u kojem je precizirano da je grupa od 20 uhapšenih državljana Srbije imala plan da u vrijeme proglašenja rezultata izbora, oružano napadne građane koji bi se okupili ispred zgrade Skupštine i službenike policije. Nakon toga, kako je saopšteno, grupa je imala namjeru da zauzme zgradu Skupštne Crne Gore, ,,uhapsi premijera” i proglasi izbornu pobjedu ,,određenih političkih partija”.

Predveče su po nalogu nadležne Agencije ugašeni internet servisi Viber i WhatsApp. Stigao je i poziv mitropolita crnogorskoprimorskog Amfilohija da se građani ne okupljaju prije objavljivanja konačnih rezultata izbora. Na sve je ličilo samo ne na dan kad građani izražavaju svoju slobodnu volju.

DPS je osvojila 36 manadata, Demokratski front 18, Velika koalicija Ključ devet, a Demokratska Crna Gora osam. Socijaldemokratska partija je osvojila četiri manadata, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva, dok su po mandat osvojile Hrvatska građanska inicijativa i lista Albanci odlučno. SD je prešla cenzus za 979 glasova.

Za formiranje vlasti DPS-u su opet trebali glasovi manjinskih partija. Uzalud su im iz opozicije, koja je objavila da ne priznaje rezultate izbora, nudili podršku za manjinsku vladu, premijersko mjesto i druga čudesa, zastupnici Bošnjačke stranke, albanskih partija, HGI i, naravno, Socijaldemokrata Ivana Brajovića, ostali su uz Đukanovića.

DPS je izgubio lokalne izbore u Budvi i Kotoru, dobio u Andrijevici. Za Gusinje se ne zna. Opozicija se jedva u Budvi dogovorila oko formiranja vlasti, za Kotor još kontaju.

I taj nas je grom gađao – desetak dana poslije izbora saznalo se da je Milo Đukanović riješio da ne postane premijer osmi put. Ostao je šef partije. Za premijera je izabran bivši potpredsjednik Vlade Duško Marković. ,,Jednoglasnom podrškom, četvrdeset jedan prisutni poslanik crnogorskog parlamenta, izabrao je 41. Vladu Crne Gore.” Opozicija bojkotuje parlament. Šta će, osim toga da rade, zasad se ne zna.

Zna se da smo dobili i najnoviju podjelu – na one koji vjeruju i na one koji ne vjeruju da se na dan izbora spremao državni udar. Dok se jedni dive specijalnom državnom tužiocu Milivoju Katniću što je „junačkom srećom i talikom crnogorskim” Crnu Goru spasio od unutrašnjih, spoljašnjih i ruskih neprijatelja, drugi se smiju pričama o terorističkom oružju „uništenom na teritoriji druge države” i pokazivanju ubojitih praćaka. Crna Gora ima najviše policajaca po glavi stanovnika u Evropi. Ko god je, makar na slici, vidio policiju koja je u oklopima, sa gas maskama i bornim kolima razbijala proteste Demokratskog fronta prošle jeseni, ne može preozbiljno da shvati opasnost od tih đavoljih praćaka.

U međuvremenu je Aleksandar Sinđelić, prvobitno osumnjičen da je organizator „terorističkih napada” dobio status svjedoka saradnika. Sinđelića i bivšeg šefa srpske Žandarmerije Bratislava Dikića Specijalno državno tužilaštvo sumnjičilo je da su organizatori dvadesetočlane kriminalne grupe, sad su, kao organizatori označeni neki Rusi. Evropski zvaničnici tražili su od vlasti da slučaj ,,državni udar” bude što prije riješen.

Nova Vlada je krenula strogo. Novi budžet predviđa koji milion više za parlament i političke partije i smanjuje naknade za majke troje i više djece. Fiskalna je to politika – nema para za 4.300 dodataka za djecu čiji roditelji nemaju posao i ne primaju nikakava socijalna davanja.

Nije sve crno: vascijelu godinu slavili smo desetogodišnjicu nezavisnosti i hiljadu godina državnosti. Poneko nije razumio tu hiljadugodišnjicu, ali to su oni što ne vole svoju državu.

A možda neke druge slike bolje govore o godini za nama i mjestu gdje živimo.

Ognjen Rakočević, jedanaestogodišnjak bolestan od autizma nestao je 4. maja. Iz kuće se iskrao noću, bos. Tražili su ga građani Podgorice, policija, ronioci. Istovremeno, našli su se i oni koji su htjeli da upadnu u kuću Rakoćevića jer ,,tu nijesu čista posla”, besramno se pričalo o osuguranju od kojeg će familija da uzme pare. Ognjen je nađen 16. maja na ušću Morače u Skadarsko jezero. Otišao je u vodu, svoju ljubav.

Kako bi pomogla drugim roditeljima čija djeca boluju od autizma njegova majka pokušava da osnuje centar za autizam. Tokom septembra, oktobra i novembra na broj za donaciju stiglo je 4.055 poruka. Koštala je euro.

Septembar je izmicao kad je u Urgentni centar u Podgorici u kritičnom stanju stigao Binak Begaj koji je dotad prevalio sedamdesetak ljeta. U Tuzima su ga dvojica dječaka prskali vodom, svađali se sa njim, provocirali ga. Poslije su uzeli nož i izboli ga s leđa. Umro je 23. novembra u Centru za tražioce azila. Sahranjen je uz pomoć Islamske zajednice. Viši državni tužilac nije tražio obdukciju. Za medije u Crnoj Gori Binak Begaj bio je ,,Kosovar”.

U decembru se za život borila petogodišnja E.M. iz Rožaja. Imala je vaške, a njena majka je mislila da se napasti može riješiti etiolom, jakim pesticidom. E.M. se nije izborila. ,,Odvela ćerku u štalu i namazala joj glavu otrovom”, ,,Djeca nijesu stoka: Vaške se ne liječe kao kod životinja”, brujali su podgorički mediji uz obaveznu napomenu da se sve dešavalo u Rožajama, na sjeveru. Oglasili su se i nadležni, jednako nadobudno. Pokušavajući da upru prst u primitivizam po rožajskim i drugim zaostalim selima, objasnili su kako to nije prvi put i kako je nedavno devetoro djece iz istih razloga završilo u bolnici. Da se ne govori o zdravstvu, edukaciji, prevenciji – jedna rečenica, jedno saopštenje, jedna molba da bude objavljeno više puta, mogli su spasiti život E.M. Samo nije imao ko da to napiše.

Ne valja se žaliti, svako ima mogućnost da sa sobom potpiše sporazum o priznanju krivice. Što živi ovdje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNE INVESTICIJE IZMEĐU STARIH I NOVIH VLASTI – KONTINUITET NEPRAVDI: Nekom hiljade, nekom euro

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kolašin i Mojkovac će iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Država će, istovremeno, u infrastrukturne radove u Ulcinju uložiti jedva jedan, a u Gusinju šest eura po stanovniiku. Da ne bude zabune: očigledna neravnoteža je, dominantno, zasluga prethodne vlade

 

Dočekali smo i peti mjesec tekuće godine bez usvojenog budžeta za 2021. Tvrdnja ministra Milojka Spajića o „najboljem budžetu u istoriji Crne Gore“ naći će se na provjeri početkom naredne sedmice, kada će u parlamentu krenuti rasprava o vladinom prijedlogu zakona o budžetu. Sudeći po najavama, biće to zanimljiva debata uz pregršt ideja o načinima na koji bi se mogao trošiti novac iz državne kase. I makar po neku o tome kako bi se ta kasa mogla popuniti, bez novih zaduženja.

Osvrnimo se, za sad, na onaj dio budžeta koji se tiče (infrastrukturnih) ulaganja u budućnost.

Predloženi kapitalni budžet za 2021. godinu vrijedan je 203,46 miliona (nepunih 8,5 odsto planirane budžetske potrošnje). Skoro dvije trećine tog novca otići će na završetak radova na izgradnji dionice autoputa Smokovac – Mateševo. Ostatak od nepunih 80 miliona podijeliće Uprava za javne radove (45,4 miliona) i Uprava za saobraćaj (30,5 miliona). U Vladi su izračunali da je predloženi kapitalni budžet za 38 miliona veći u odnosu na 2020. godinu, iskazujući tako naum da značajnije investiraju u neophodnu infrastrukturu.

Resorni ministar finansija i socijalnog staranja ipak je, predstavljajući vladin prijedlog, naglasio kako on nije ponosan na predloženo, objašnjavajući da najveći dio planiranih troškova kapitalnog budžeta čine započeti projekti i ugovorene obaveze prethodne vlade. „Takve obaveze dovode do  velike disproporcije, tako da imamo opštinu Kolašin koja će po stanovniku da dobije 1.500 eura kapitalnih investicija, Cetinje oko 700 eura, a Ulcinj će dobiti jedan euro. To je jedno zastiđe i to nije poruka ove Vlade…“, kazao je Spajić.

Računice potvrđuju da neke opštine, mjereno zahvatom u državnoj kasi, imaju privilegovan položaj u odnosu na druge. Tako će Kolašin i Mojkovac, ne bude li promjena u predloženom kapitalnom budžetu, na ime odobrenih investicija iz državne kase dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Na osnovu ranije započetih ali i tek odobrenih projekata čija će realizacije početi ove godine. Na suprotnoj strani liste nalaze se opštine sa jugoistoka države. Tamo će država ove godine u infrastrukturne radove uložiti jedva jedan (Ulcinj) odnosno šest eura po stanovniku (Gusinje). Tek nešto veću pomoć iz državne kase, mada su u odnosu na Ulcinj i Gusinje sve crnogorske opštine u neuporedivo boljoj poziciji, imaće Bar (20), Budva (26), Plav (27) i Herceg Novi (33 eura po stanovniku).

Vladini podaci o kapitalnim investicijama per capita Petnjicu, Plužine i Šavnik ne prepoznaju kao zasebne opštine, već daju njihov zbirni prosjek. On iznosi  22 eura po stanovniku. Ili 70 puta manje nego u Kolašinu.

Država će u Nikšić, Tivat, Andrijevicu, Žabljak i Podgoricu na ime infrastrukturnih radova (ulice, saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona infrastruktura, zdravstvene i obrazovne ustanove…) ove godine investirati između 40 i 100 eura po stanovniku. Od 100 do 500 eura po stanovniku dobiće Bijelo Polje, Tuzi, Kotor, Berane, Pljevlja i Danilovgrad.  A Rožaje i Cetinje između 600 i 700.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIMINAL, DRŽAVA I MOĆ: Ko od koga strepi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede do etikete mafijaške države, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodne vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Otuda ne čudi da kriminalni krugovi vjeruju da im likvidacija jedne osobe može biti od koristi

 

Da je borba sa organizovanim kriminalom jedan od najtežih zadataka koji je čekaju, imajući u vidu njene zarobljene institucije, potvrdila je i ova sedmica.

Nakon hapšenja vođa takozvanog kavačkog klana, rezultat je sljedeći: polovina uhapšenih je na slobodi, a pojačano je obezbjeđenje potpredsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću, koordinatoru bezbjednosnih službi, zbog operativnih podataka policije da su pripadnici kavačkog klana pripremali njegovo ubistvo u Herceg Novom. Prema informacijama Monitora, policija je baratala podacima da je u Herceg Novom planirano ubistvo Abazovića snajperom od strane pripadnika kavačkog klana, navodno zbog hapšenja njihovog vođe Slobodana Kašćelana.

﮼Kad ubijem (Zorana) Ašanina, onda ćemo završiti i (Dritana) Abazovića jer nam je uhapsio šefa”. To je navodno dio presretnute komunikacije Gorana Pantovića (43), uhapšenog zbog ubistva Ašanina u Mojkovcu ove sedmice, sa jednim od pripadnika kavačke kriminalne grupe, koja je u posjedu policije, pišu  Vijesti. Plan za likvidaciju Abazovića policiji je navodno potvrdio i jedan od uhapšenih iz te organizacije.

Potpredsjednik Abazović je poručio da ga nijesu uplašile informacije da je kavački klan planirao njegovo ubistvo, i poručio da bi bio spreman „da plati bilo koju cijenu da bi se izborio sa organizovanim kriminalom“.  Takođe, poručio je da bi ubistvo bilo kog političara bilo kontraproduktivno za kriminalne klanove.

Abazović je ocijenio i da nigdje na svijetu nema organizovanog kriminala bez političke podrške i kazao da kavčani crpe političku zaštitu. ﮼Bez toga nije moguće imati značajniji uspjeh u kriminalnim aktivnostima. Ako je kriminal organizovan, on ima svoj pipke svuda u sistemu. I zaštitu. Ali sada se promijenila politička volja i zato sam ja vrlo spokojan, mislim da će Crna Gora, bez obzira na sve nedostatke, uspjeti da se izbori sa organizovanim kriminalom. To, naravno, neće biti lako i ovo što se do sada radilo, radilo se uz podršku međunarodnih partnera”.

Iz kavačkog klana, Abazoviću je, kako je Monitor već pisao, prijećeno i odmah nakon izbora, u avgustu prošle godine. Nakon što je odbio da se sastane sa vrhom kavačkog klana, stiglo je i upozorenje  – „vidjećemo se ovako ili onako”.

Na čelu kavačkog klana, prema policijskim podacima, nalazi se Slobodan Kašćelan, koji je uhapšen prethodne sedmice, u akciji crnogorske policije, skupa sa još petoricom pripadnika tog klana. Nakon što je sudija odbio da im odredi pritvor (vidi box), trojica su u bjekstvu, dok su Kašćelan i još dvojica pripadnika kavačkog klana opet uhapšen nakon što je sudsko vijeće promijenilo odluku Bašovića, i određen im je pritvor. Kašćelanu se trenutno sudi zbog kriminalnog udruživanja i zelenašenja. On je krajem prošle godine pušten da se brani sa slobode. Bio je u bjekstvu do decembra 2018. godine kada je uhapšen u Češkoj, a početkom 2019. godine izručen Crnoj Gori. U pritvoru je proveo godinu dana, a pušten je da se brani sa slobode nakon što je založio jemstvo od pola miliona eura.

Kavački klan, prema mnogim izvorima, ima navodno bliske veze sa crnogorskim bezbjednosnim službama. Taj klan nastao je nakon cijepanja kotorskog škaljarskog klana, koji sada, prema podacima bezbjednosnih službi, vode braća Jovan i Igor Vukotić.  Uspon škaljarskog klana povezan je sa padom mnogo poznatije grupe, koja je švercovala drogu – narkokartela Darka Šarića, piše beogradski KRIK.

„Škaljarski klan se ubrzo podijelio, 2014. godine zbog svađe oko kokaina i započeo krvavi rat sa svojim nekadašnjim saradnicima – kavčanima. Sve pokazuje da je rat škaljarskog i kavačkog klana podelio podzemlje u regionu. U njemu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, pre svega kavačkog, vode i do političara”, navodi KRIK. Prema istraživanjima ove istraživačke novinarske mreže, kavčani u Beogradu sarađuju sa huliganskim grupama, čiji članovi imaju kontakte i sa porodicom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

U sukobu škaljarskog i kavačkog klana do sada je ubijeno najmanje 50 osoba. Kada se rat razbuktao, u Crnoj Gori su se likvidacije dešavale i usred bijela dana, u javnosti, pa su u tom ratu stradale i osobe koje nijesu dio podzemlja. Žrtve su bili i advokati, pa i bivši poslanik crnogorskog parlamenta.

Jedna verzija, eskalaciju sukoba ova dva suprotstavljena kotorska klana, objašnjava intervencijama samih crnogorskih bezbjednosnih službi. „ANB je izazvao sukobe u Kotoru sa ciljem da neutrališe škaljarski klan, jer ih ne kontroliše. Oni nijesu uz vlast. Vukotići ne priznaju autoritet Brana Mićunovića, što znači ni Milov”, objašnjavao je obro obaviješteni izvor našeg nedjeljnika iz bezbjednosnog sektora.

Kako je Monitor već pisao, nakon izbora, ponuda za razgovor Abazoviću nije stigla samo iz vrha kavačkog klana, već i iz kruga koji se vezuje sa kontroverznim Nikšićaninom Branislavom Branom Mićunovićem. Mićunović je skupa sa predsjednikom države Milom Đukanovićem bio na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

﮼Potpuno je normalno i potpuno očekivano da taj organizovani kriminal pokušava da ponovo, na neki način, zavlada ovom državom i vrati sve te poluge moći pod svoju kontrolu i sigurna sam da im stvara ogromnu nervozu to što su na određene pozicije postavljeni ljudi koji nisu na njihovom platnom spisku”, prokomentarisala je vijest da su pripadnici kavačkog klana pripremali Abazovićevo ubistvo, Vanja Ćalović  Marković, šefica Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou.

Kazala je da je očigledno da su kavačani ﮼vrlo nervozni zato što im poluge moći koje su do sada kontrolisali zahvaljujući licima na njihovom platnom spisku ili spregama sa bivšom vlašću, danas izmiču iz ruku”.

Da je bio žrtva prijetnji iz podzemlja, potvrdio je ove sedmice i premijer Zdravko Krivokapić. On je u parlamentu kazao da je dobijao prijeteće poruke od kriminalnih klanova, ali nije precizirao od kojih. Objasnio je da se „time bave bezbjednosne službe“.

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede dotle da je u međunarodnim krugovima svrstavaju u „mafijaške države“, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodnih vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Tužilaštvo, koje je pod političkom kontrolom bivše vlasti, godinama vodi tek izviđaje i istrage protiv kotorskih klanava, dok su optužnice rijetke.

Krivokapić je kazao da bi Abazović trebalo da ima veću podršku ostatka nove većine: ﮼Meni je žao što Skupština i svi mi nijesmo iskazali veću solidarnost, jer je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović krenuo u otvorenu borbu sa organizovanim kriminalom i korupcijom i njemu to pripada po mjestu koje pokriva. Mi svi treba da ga podržimo da taj put bude takav da korupcija bude nulta, a kriminal bude sveden na mjeru prihvatljivosti za sve građane Crne Gore”, poručio je Krivokapić.

Izvršna dirketorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević je, komentarišući policijske podatke da je kavački klan pripremao likvidaciju Abazovića, saopštila da su to ozbiljne stvari o kojima se mora voditi računa, ukazujući da je u Srbiji ubijen bivši premijer Zoran Đinđić zbog borbe sa kriminalnim grupama.

Ukazala je i da ove prijetnje govore o percepciji klanova da bi im ubistvo jednog političara omogućilo da nastave po starom. „Nije dobro da jedna osoba zamijeni institucije na bilo kom polju, pa ni u obračunu sa organizovanim kriminalom“, kazala je ona.

Odavno je jasno, bez nezavisnog pravosuđa, neće biti napretka na ovom polju. I svi će imati razloga za strijepnju.

Ko je sudija Bašović

Sudija za istragu podgoričkog Višeg suda Miroslav Bašović, odbio je prijedlog Specijalnog tužilaštva da odredi pritvor uhapšenim osobama označenim kao pripadnici Kavačkog klana. Sumnju u odluku sudije Bašovića svojom izjavom unio je vicepremijer Dritan Abazović kada je na svom Fejsbuk profilu napisao: „Dok god policija ne pronađe navodne članove kavačkog kriminalnog klana koji su juče pušteni na slobodu odlukom sudije za istragu Miroslava Bašovića, on snosi direktnu profesionalnu i moralnu odgovornost ako neko od njih, dok je bjekstvu, počini bilo kakvo krivično djelo, naročito likvidaciju“.

S druge strane oglasili su se pojedini  pravnici i udruženja, koji sudiju Bašovića i njegovu odluku vide kao znak da se i dalje u nekim slučajevima odluke donose na osnovu zakona a ne očekivanja javnosti.

﮼Neprijatno sam iznenađena oštrim i potpuno neprimjerenim izjavama potpredsjednika Vlade Abazovića upućenim sudiji Bašoviću“, ocijenila je advokatica Andrijana Razić. „Ne ulazeći u suštinu predmeta i krivičnog postupka u pitanju, jer o istom nemam nikakvih neposrednih saznanja – kao što ih nema niti može da ima ni potpredjsednik Vlade, zabrinjava činjenica da jedan od najviših predstavnika izvršne vlasti ovako drastično i otvoreno zadire u tajni krivični postupak“, kaže ona.

„Sudija Bašović već godinama predstavlja jedan od (rijetkih) svijetlih primjera u crnogorskom pravosuđu, po kvalitetu odluka i ličnom integritetu – a ja bih još dodala: i po profesionalnoj hrabrosti, koju je pokazao u ne malom broju javno ispraćenih postupaka i koju su tada mnogi politički predstavnici prepoznavali i podržavali“, zaključuje Razić.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je prva protest zbog, kako su naveli, pritiska na sud koji je svojim izjavama izvršio Abazović kritikujući odluku sudije za istragu.

﮼Grubom kritikom odluke sudije, koga je suštinski optužio da radi za mafiju, Abazović je izvršio neprimjeren pritisak na sud, i time doveo u pitanje i odluku vijeća Višeg suda u Podgorici, kojom je pritvor vrlo brzo ponovo određen, a i sve buduće odluke suda u ovom predmetu. Ovakav napad je još teži kad se ima u vidu da sudija Bašović već godinama predstavlja svijetlu tačku u crnogorskom pravosuđu po kvalitetu odluka i ličnom integritetu”, navodi se u saopštenju HRA.

Dodali su da država u kojoj Vlada odlučuje o pritvoru ili bar odaje utisak da o tome odlučuje, ﮼nije država vladavine prava u kojoj se poštuju ljudska prava”.

﮼Apelujemo i na gospodina Abazovića i na sve ostale predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti, da postupaju u skladu sa demokratskim standardima i poštuju princip podjele vlasti i nezavisnosti suda, kao i ljudsko pravo na slobodu ličnosti i pravično suđenje. HRA se oštro protivi populističkom pristupu da su sve sudije i tužioci u Crnoj Gori korumpirani, i da se svaka odluka koja nije po volji vlasti koristi u prilog tom argumentu. U svemu tome, iznenađuje spremnost potpredsjednika Vlade da istražnog sudiju nedvosmisleno optuži kao glavnog ﮼krivca” za neodređivanje pritvora, iako je postupak proglašen tajnim, pa on nije mogao da vidi ni predlog za određivanje pritvora, koji je sudu podnio državni tužilac, ni argumente istražnog sudije u odluci kojom pritvor nije određen, kao ni argumente vijeća Višeg suda, koje je nakon reakcija izvršne vlasti izmijenilo odluku istražnog sudije”, navode iz HRA.

I Udruženje sudija Crne Gore uputilo je protest povodom navoda potpredsjednika Vlade. Kako navode, Abazović je grubo prekršio ustavna načela o podjeli vlasti, šaljući poruku da je opravdano miješati se u rad sudstva, ukoliko odluke suda nijesu po mjeri izvršne vlasti, što je nečuveno i krajnje štetno.

Sudija Bašović je i ranije donosio slične odluke, koje su tada hvalili oni kojima danas nije po volji njegov sud.

Prije skoro godinu sudija Bašović odbio je prijedlog SDT-a da zbog sumnje da su stvorili i bili članovi kriminalne organizacije odredi pritvor funkcioneru Demokrata Draganu Krapoviću, izvršnoj direktorci Vodovoda Budva Jasni Dokić i rukovodiocu Sektora za planiranje i razvoj u Vodovodu Igoru Đuraševiću. Krapović je osumnjičen za stvaranje kriminalne organizacije zbog blokade zgrade Opštine Budva i glavne raskrsnice 17. juna prošle godine. Zakon je, ispostavilo se, poštovao i u slučaju javnosti poznatom kao CKB, baš kao i u slučaju protiv ubijenog Baranina Armina Osmanagića jer nije slušao glasove političara i iza brave pritvarao zvučna imena da bi umirio javnost.

Abazović je  nakon kritika kazao da bi na svakom mjestu i uvijek ponovio svoju izjavu.

Svetlana ĐOKIĆ
Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIPREMLJEN TEMELJNI UGOVOR VLADE I SPC: Vrelo tajnovitosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sagledaju poznate okonosti o načinu na koji je pripreman Temeljni ugovor između SPC i Crne Gore, može se zaključiti da ga  je Srpska pravoslavna crkva usaglašavala sama sa sobom

 

Kako vrijeme odmiče nova vlast, sve brže, mijenja proklamovane prioritete. Jesenas su govorili o zakonu o lustraciji i zakonu o preispitivanju porijekla imovine. Zimus, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, najavljivan je budžet za 2021. i set zakona koji će pokrenuti borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. I dalje ih očekujemo, svakodnevno svjedočeći o potrebi da se postupci, procedure i međusobni odnosi izvršnih i zakonodavnih vlasti urede zakonima o vladi i skupštini. Pa ipak, dolazak proljeća obilježili su, privremeno obustavljeni, pokušaji izmjene kriterijuma za dobijanje crnogorskog državljanstva i najave formalizacije novih odnosa vlasti i Srpske pravoslavne crkve (SPC). A tenzije rastu, na zadovoljstvo onih koji su navikli na lov u mutnom.

Sve je spremno za potpisivanje Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC, pohvalio se premijer Zdravko Krivokapić.

„Razgovarao sam sa njegovom svetošću patrijarhom srpskim Porfirijem i uskoro ćemo usaglasiti termin potpisivanja Ugovora“, tvitnuo je premijer. Uz opasku: „ Ovo pitanje ne smije biti predmet politizacije ili podmetanja, ne bi li se ostvario koji politički poen“. Premijer Krivokapić je morao biti svjestan da je to pitanje, odavno, izašlo iz okvira rutinskih odnosa države i jedne vjerske zajednice. A ako slučajno nije imao tu spoznaju, to su mu stavile do znanja već prve reakcije na najavu potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC.

Sa prvim najavama potpisivanja Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC susreli smo se još sredinom marta. Muštulugdžija je bio ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić. Insistirajući kako je SPC jedina tradicionalna crkva sa kojom država nije sklopila temeljni ugovor o saradnji, Leposavić je kazao da će se uskoro otkloniti i ta diskriminacija. Ministar se nije sjetio da se država sa istim ili još većim stepenom diskriminacije odnosi i prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC), i pored njene viševjekovne tradicije i utemeljenosti. Pošteno govoreći, od njega to nijesmo ni očekivali.

,,Ministarstvo, zajedno s pravnim ekspertima i predstavnicima Crkve, uspješno je obavilo dijalog i usaglasilo tekst budućeg sporazuma, pa su sada stvoreni svi uslovi da se ovaj sporazum potpiše”, rekao je Leposavić za beogradsku Politiku. „Predstavnici ministarstva i Vlade prekinuli su praksu ucjenjivanja Crkve, brinući prevashodno o tome da temeljni ugovor bude u skladu s Ustavom i pravnim poretkom Crne Gore“.

Na istu temu Leposavić se osvrnuo i početkom aprila, nakon što je objelodanjen njegov sukob sa premijerom. Pohvalio se nadljudskim naporima koje je uložio kako bi se u najkraćem roku usvojio novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti (po istom scenariju po kome je to, godinu ranije, radio DPS sa satelitima). Onda je  najavio: ,,Posao usaglašavanja teksta sporazuma sam uspješno obavio, čime je predsjedniku Vlade omogućeno da zaključi Temeljni ugovor sa drugom stranom kad god to ugovorne strane požele – bez bojazni da taj sporazum, kao i novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ikada može biti pravno osporen”.

Od odmetnutog ministra smo saznali i da je Temeljni ugovor već bio predmet analize Sinoda SPC u Beogradu. Te da su oni imali određene primjedbe na ponuđeni tekst. Više detalja o tim primjedbama dobili smo od Aleksandra Rakovića. Istoričar prepoznat po šovinističkim izjavama na račun Crne Gore i Crnogoraca (jedna od njih, saopštena uoči lokalnih izbora u Nikšiću glasi: „Ništa nećemo postići podilaženjem manama i mentalitetskim felerima koje stanovništvo tamo u Crnoj Gori realno ima. Moramo da pokušamo te mentalitetske felere da popravimo“) prenio je žal vrha SPC-a da se u ponuđenom dokumentu prečesto korist termin pravoslavna crkva. Bez odrednice – srpska. ,,Kovanica Pravoslavna crkva u Crnoj Gori četiri-pet puta je više upotrijebljena od imena Srpska pravoslavna crkva”, otkrio je tragač za felerima. A prenio portal Vidovdan, blizak Sinodu SPC-a.

To je, sudeći po najavama premijera Krivokapića, u međuvremenu prepravljeno. Na drugoj strani, sadržaj pripremljenog Ugovora nije poznat članovima Vlade ali ni partijama – članicama vladajuće koalicije.  Otud se može zaključiti da ga je SPC usaglašavala sama sa sobom. Zapravo, sa doskorašnjim članom svog pravnog tima – Vladimirom Leposavićem. Koji bi se, ne potpiše li premijer Krivokapić  političku kapitulaciju pred zahtjevima da iz skupštinske procedure povuče prijedlog za njegovo razrješenje, uskoro mogao vratiti u tim Velibora Džomića, koordinatora Pravnog savjeta MCP-a.

Uz sadržaj tako pripremljenog ugovora, ne znaju se ni njegovi budući potpisnici. Dok je pokojni mitropolit Amfilohije najavljivao da će Temeljni ugovor, kad za to dođe vrijeme, potpisati on, sada je na snazi najava da će to uraditi patrijarh SPC Porfirije. Ili neko koga on ovlasti za taj posao. I zato, jačaju procjene da bi dokument mogao oslabiti stečenu autonomiju MCP-a u odnosu na duhovne i svetovne vlasti u Beogradu. Baš kao što se sve glasnije spekuliše i sa mogućnošću da se, Temeljnim ugovorom, Srpskoj pravoslavnoj crkvi  da prvjenstvo oko vlasništva nad pokretnom i nepokretnom imovinom od izuzetnog kulturnog i istorijskog značaja (ikona Bogorodice Filermose, ruka Svetog Jovana Krstitelja, čestica Časnog krsta…).

Sva ta tajnovitost vezana za sadržaj Temeljnog ugovora, pojačala je zebnju. Dodatno naglašavajući  pitanje o posljedicama (pre)jakog uticaja SPC na vlast u Crnoj Gori. Vladina najava skorog potpisivanja ugovora o uređenju međusobnih odnosa sa SPC ukazuje na postojanje diskriminacije, cijeni dugogodišnji aktivista i borac za ljudska prava Aleksandar – Saša Zeković. On je pozvao potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića i njegovog savjetnika za unutrašnju politiku Filipa Adžića da osiguraju ravnopravan tretman svih vjerskih zajednica.

Zeković je, da ne bi bilo nedoumica, u izjavi za Pobjedu precizirao kako se slavljenički i pobjednički favorizuje SPC u odnosu na državu i Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC). „SPC i CPC su tradicionalne crkvene vjerske zajednice sa nespornim autoritetom kod pravoslavnih Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori. Ukoliko za aktuelnu Vladu Crnu Gore na bilo koji način, i pored istorijskih činjenica i savremenog koncepta ljudskih prava, SPC jeste a CPC nije tradicionalna vjerska zajednica onda su Abazović, Adžić i ostali nosioci državne politike obavezni da to jasno kažu etničkim i pravoslavno vjerujućim Crnogorcima“, saopštio je Zeković.

Isto to predstavnici opozicije govore manje biranim riječima. Tako Ivan Vujović (SDP) strahuje da će SPC, preko Vlade „koju je sama i izabrala“ realizovati svoje ideološke i nacionalne ciljeve.  „Sada je plan da se iz jednog centra definiše sve vezano za crkvu, svjetovne oblasti i konkretnu politiku. Zato će se pitati samo jedna adresa, a to je Beograd i Patrijaršija, da ne kažem predsjednik Srbije Aleksandar Vučić“.

Sa strane vlasti stižu pohvale. Milan Knežević se javno zahvalio premijeru nakon najave skorog potpisivanja ugovora sa SPC. Da bi mu onda, ipak, zamjerio na nedostatku transparentnosti. „Da nisam pitao, ne bih ni znao. Još ako ga možete objaviti da se ne ‘dobačamo’ preko Tvitera, bilo bi na opštu polzu (radost) svih nas koji smo za kanonsko jedinstvo SPC”, tvitnuo je funkcioner DF-a i jedan od glasnijih kritičara Vlade iz redova parlamentarne većine.

Oglasio se i protojerej-stavrovor Velibor Džomić. „Protivnici ugovora između SPC i Crne Gore su uglavnom javno deklarisani protivnici postojanja i misije SPC u Crnoj Gori. Za njih diskriminacija, inače Ustavom i zakonom zabranjena, predstavlja poželjno i idealno sredstvo borbe protiv SPC…“, navodi Džomić. Pa pridodaje: „Uočljivo je da niko od kritičara budućeg ugovora nije postavio pitanje dosadašnje, samo u ovom slučaju desetogodišnje, diskriminacije SPC zbog činjenice da joj prethodne vlade (od 2012. do 2020. godine) nisu omogućile zaključivanje ugovora sa istim pravima i obavezama kao i u tri ugovora koji su zaključeni sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom“.

Ta nas opaska vraća na tekovine bivših vlasti i zasluge DPS-a za nastanak i eskalaciju i ovog problema.

Čast i obaveza da zaključi ugovore o uređenju međusobnih odnosa od zajedničkog interesa (temeljne ugovore) pripala je Vladi premijera Igora Lukšić. Prvi ugovor potpisan je sredinom 2011. u Vatikanu. Krajem januara naredne godine parafirani su i ugovori o uređenju odnosa sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori. Ostale su, potom, dvije pravoslavne crkve  – Crnogorska i Srpska.

,,Pred nama su dvije opcije“, objašnjavao je Lukšić strategiju DPS-a. „Da se razmotri sklapanje dva ugovora i druga, koja je meni mnogo bliža, da se ne tretira pravoslavna zajednica u Crnoj Gori kao podijeljena i da se pristupi dijalogu u cilju premošćavanja razlika, da se stvore uslovi da pravoslavna crkva bude objedinjena, jer je to većinska religija u ovoj zemlji”. Tako je DPS krenuo u objedinjenje pravoslavne crkve u Crnoj Gori, računajući da bi na tom talasu i svoju vlast mogao učiniti beskonačnom. Kao većina legalnih poslova kojih su se prihvatili – i ovaj je propao.

Slično sljepilo, danas, prepoznajemo u stavovima GP URA. ,,Dok Građanski pokret URA participira u vlasti sve će biti transparentno”, saopštili su iz tog pokreta nakon što je njihov predsjednik, kao potpredsjednik Vlade, saopštio da nije imao priliku da pročita Temeljni ugovor. Zabluda je produbljena stavom: ,,Kao što postoji Temeljni ugovor sa Islamskom zajednicom i Katoličkom crkvom, krajnje je vrijeme da takav ugovor dobije i pravoslavna vjerska zajednica čime bi sve one bile apsolutno dovedene u jednaki i jedinstveni pravni poredak države Crne Gore. Na taj način neće biti privilegovanih ili favorizovanih vjerskih zajednica…”.

Nalik DPS-u nekad, ni u URA ne prepoznaju da se „jednak i jedinstven“ pravni poredak ne može graditi tako što će se nekome ispuniti svaki ćef a drugome zalupiti sva vrata. I da u Crnoj Gori postoje dvije pravoslavne vjerske zajednice. Od kojih jedna (SPC) drugoj crkvi i njenim vjernicima negira čak i pravo na postojanje (Crnogorcima kao narodu i CPC kao vjerskoj zajednici). Odbijajući, istovremeno, da razgovara o imovini koju je, uz pomoć zvaničnog Beograda, samovoljno prisvojila nakon „oslobođenja“ i aneksije Crne Gore 1918. godine.

SPC je, faktički, na vlasti. DPS u opoziciji. A CPC tamo gdje su je DPS i SPC zajednički gurale nakon njene obnove 1993. godine – na marginama. Sa bitnom razlikom: tadašnju opoziciju vladajućim promoterima velikosrpskog projekta predvodili su ljudi koji su voljeli Crnu Goru i poštovali sve njene građane i stanovnike. Zato se ni pravoslavni Crnogorci nijesu, po mraku, kamenjem bacali na Bogosloviju. Drugačiji lideri, danas, nameću druga pravila. Njima svakodnevne tenzije i nacionalna prebrojavanja trebaju kako bi zadržali moć i sačuvali imetak, predstavljajući se kao vrli čuvari nacionalnih interesa.

Odstupajući od proklamovanih prioriteta jačanja države i društva na principima jednakosti i pravde, a sve za račun zadovoljenja interesa jedne nacionalne/vjerske zajednice u Crnoj Gori, Vlada Zdravka Krivokapića čini uslugu svojim prethodnicima. A ni vlasti u Beogradu nemaju ništa protiv osiromašene, podijeljene i posvađane Crne Gore. U kojoj se obespravljeni međusobno glože. Sve u ime boga, domovine i nacije. Dok velike vođe dijele plijen.

 

Još nije vrijeme

Početkom februara, premijer Krivokapić i ministar Leposavić susreli su se sa apostolskim nuncijem u Crnoj Gori sa sjedištem u Sarajevu nadbiskupom Luiđijem Pecutom i nadbiskupom barskim Katoličke crkve u Crnoj Gori, monsinjorom Rokom Đonlešajem.

Mi smo, a vjerovatno i oni, tada saznali za još jednu „tredicionalnu“ manipulaciju DPS-a. Iako je Temeljni ugovor sa Svetom stolicom potpisan još 2011. godine, prethodne vlasti nikako nijesu iznalazile volju i način da pokrenu rad Mješovite komisije za implementaciju Temeljnog ugovora. U Vatikanu su, kažu, bili posebno zainteresovani za implementaciju člana 12 koji predviđa restituciju ili naknadu štete imovine koja je oduzeta Katoličkoj crkvi.

Demonstrirajući spremnost za saradnju premijer je predložio da se ,,u cilju što bolje i efikasnije implementacije“ Temeljnog ugovora u novoj Komisiji nađe i ministar pravde. Kako sada stvari stoje, pitanje restitucije crkvene imovine i dalje će čekati bolja vremena.  Ako Sinod drugačije ne naredi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo