Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN RODIĆ, ADVOKAT IZ PODGORICE: Politička kupoprodaja ,,bira” VDT

Objavljeno prije

na

Poslanici Skupštine Crne Gore ni u trećem pokušaju, 14. aprila, nisu izabrali vrhovnog državnog tužioca. Za jedinog kandidata Gorana Rodića glasalo je 37 poslanika, protiv je bilo 36, a za izbor mu je trebala podrška tri petine poslanika, odnosno 49 glasova. Zbog toga se u Tužilaštvu nastavlja vd stanje, koje traje više od godinu dana.

Opozicija tvrdi da VDT nije izabran zbog političkih interesa Demokratske partije socijalista i da je to novi dokaz da stručnost, nezavisnost i profesionalizam nisu odlučujući za tu funkciju.

To su bili i povodi za razgovor sa Goranom Rodićem, koji smo započeli pitanjem kada će Crna Gora dobiti nezavisnog i profesionalnog vrhovnog državnog tužioca, spremnog da se uhvati u koštac sa glavnim akterima organizovanog kriminala i korupcije.
RODIĆ: Kada su već donijeti ustavni amandmani bilo je jasno da će se sudije, uključujući i sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog i Tužilačkog savjeta, kao i tužioci, birati u manje ili više otvorenoj političkoj trgovini, što se i obistinilo. Način na koji je izabran Tužilački i na koji će uskoro biti izabran Sudski savjet, kao i transfer nekih „vječnih” članova iz jednog u drugi je pravi skandal i pravi primjer te političke trgovine, a isti je slučaj i sa izborom sudija Ustavnog suda. To je ujedno i odgovor na pitanje kada će biti izabran VDT. Dakle, kad politička kupoprodaja sa raznim kompenzacijama bude utanačena. Otežavajuća okolnost za izbor VDT je činjenica da ih ne može biti više već samo jedan. Znači, nema to nikakve veze sa stručnošću, nezavisnošću i profesionalizmom.

MONITOR: Šta je onda odlučujuće za izbor VDT?
RODIĆ: Najmanje je važno da li ste stručnjak i profesionalac u određenom poslu. Primat je da li ste član partije, simpatizer, rođak, kum i slično.

MONITOR: Kakve su posljedice davanja prioriteta takvim ,,referencama”?
RODIĆ: Negativni sistem vrijednosti proizvodi i negativnu selekciju kadrova. Na taj se način urušavaju sve institucije, a to se ne može popraviti preko noći. To je stvar našeg izbora ako ćutimo i prihvatamo takve kriterijume i mjerila.

MONITOR: Vi ste u trećem krugu glasanja za VDT dobili najviše glasova…
RODIĆ: Što se mene lično tiče, mogu reći da sam vrlo zadovoljan činjenicom da sam među četvoro prijavljenih imao najviše glasova i time što ni od koga relevantnog iz struke nisam čuo nijednu jedinu riječ osporavanja. Siguran sam da me dio poslanika iz vladajuće koalicije kao i veći broj poslanika iz opozicije prepoznao kao nezavisnog i stručnog kandidata. Međutim, očigledno nije sazrela svijest da intencije zakonodavca o potrebi dvije trećine, odnosno tri petine glasova za izbor VDT treba biti vezana za postizanje kompromisa oko kandidata koji ispunjava navedene uslove. Naprotiv, to je shvaćeno kao pretpostavka za političku trgovinu, što je i bio slučaj kod izbora višečlanih tijela, a što predstavlja izvrtanje onoga što je bila namjera zakonodavca.

MONITOR: Da li ćete se ponovo kandidovati?
RODIĆ: Još nisam odlučio.

MONITOR: Manjinske partije nisu za Vas glasale uz obrazloženje da ste branili optužene za ratne zločine.
RODIĆ: Sa stanovišta moje profesije i struke mislim da se radi o apsurdnom razlogu. Tek da se nešto kaže kao opravdanje.

MONITOR: Kakve će posljedice imati država Crna Gora zbog jednogodišnjeg vd stanja u tužilaštvu?
RODIĆ: Svakako mnogo manje posljedice nego da se izabere „poslušnik”.

MONITOR: Prije dva dana je objavljena prva pravosnažna osuđujuća presuda za četiri osobe zbog ratnog zločina u Morinju. I u tom procesu bili ste branilac?
RODIĆ: Branio sam prvooptuženog Mlađena Govedaricu, koji je ranije pravosnažno oslobođen. Sada u tom predmetu branim osuđenog Iva Gojnića, i kada je on u pitanju odgovorno tvrdim da je njegova osuđujuća presuda skandalozna. Apsurdi se samo nižu, tuži vas specijalni tužilac, u prvostepenom postupku vam sudi specijalizovano vijeće sastavljeno od troje sudija, a u Apelacionom sudu presudu i žalbu razmatraju i odlučuju o njoj sudije iz građanskog odjeljenja i sudija iz privrednog odjeljenja tog suda, koji se bave, prije svega, građanskim i privrednim pravom. Prethodnu prvostepenu osuđujuću presudu po žalbi Iva Gojnića ukinulo je tročlano vijeće krivičara iz Apelacionog suda, dajući jasne ukidne razloge. Na ponovljenom suđenju ništa novo se nije desilo i opet je donijeta ista osuđujuća presuda, pa je sada potvrdilo novo vijeće u Apelacionom sudu, cijeneći krivično djelo ratnog zločina sa aspekta građanskog i privrednog prava!? Naravno, ako ne u Crnoj Gori, ovakvu odluku sigurno ćemo osporiti pred sudom u Strazburu.

MONITOR: Crnogorska vlast godinama uglavnom verbalno reformiše pravosuđe u skladu sa evropskim standardima, posebno kad je riječ o njegovoj depolitizaciji. Kad će doći kraj toj ispraznoj retorici?
RODIĆ: Svi govore o reformi pravosuđa, o potrebi njegove veće nezavisnosti i samostalnosti, ali kad čujete predstavnike pravosuđa kako, bez razlike, tvrde da na njih nema nikakvog uticaja, čak ni u pokušaju, prosto se zapitate o čemu se tu radi. Za samostalnost pravosuđa ispada da se zalažu oni koji ga traže u zavisnosti, a samo pravosuđe se tome odupire. Pravosuđe je potpuno zadovoljno svojim sadašnjim položajem o čemu svjedoči javno iznijeti zahtjev Udruženja sudija da ih i dalje dugo, dugo vodi samo jedna ista ličnost. Bez obzira na to o kome se personalno radi. Prvi korak u smjeru neke stvarne nezavisnosti će biti kada na čelne funkcije u pravosuđu dođu ljudi koji uviđaju u čemu je problem i koji žele da ga rješavaju. Najvažnije pitanje za nekog budućeg kandidata za VDT ili predsjednika Vrhovnog suda treba da bude kako misli da se izbori za nezavisnost i samostalnost pravosuđa. Ko u tom pogledu nema nikakvih ozbiljnih planova i ideja ne bi smio da prođe.

MONITOR: Do sada nije izrečena nijedna sudska osuđujuća presuda za tzv. „krupne ribe”…
RODIĆ: U očekivanju neke „krupne ribe” u mreži, mi smo svi navikli da „miševi kolo vode”. Kako mislite da uhvatite krupnu ribu ako ne umijete uloviti ni ukljevu. Svi će na kraju željeti da jedna krupna riba zamijeni sve njih sitne. I svi će tražiti da se neko za sve njih žrtvuje. Najviše obeshrabruje što djeluje kao da i Evropa i Amerika očekuju isto i kao da bi svi bili zadovoljni nekim našim „Sanaderom”. Hrvatska je tako i zaslužila ulazak u EU. Ali ja ne vidim da je tamo pravosuđe i uopšte pravni sistem suviše mnogo odmakao od našeg i da su obični ljudi njime zadovoljni. Sve je to zamjena teza. Tužilaštvo i pravosuđe moraju da funkcionišu kao sistem, a ne marketinški.

MONITOR: Novinari su Vas već pitali, ali da Vas i mi pitamo – da li biste kao VDT pokrenuli istragu protiv Đukanovića ili nekog drugog iz vrha vlasti ukoliko bi za to bilo zakonskog osnova?
RODIĆ: Stalno ponavljanje tog istog pitanja postaje degutantno, mada ono na određen način oslikava stanje u našem društvu i potvrđuje sve ono što sam naprijed rekao. Kada sam se kandidovao za VDT to podrazumijeva poštovanje i primjenu zakona, odnosno moju spremnost za poštovanje principa da je zakon jednak za sve.

MONITOR:Tvrdi se da često postoji sprega advokata i sudija na štetu optuženih. Je li to tačno?
RODIĆ: Teško mi je i da zamislim takvu situaciju i ne vjerujem da to predstavlja pojavu. Sprega je vjerovatniji slučaj kad je u korist optuženih, pogotovo u korist nekih koji imaju bilo koju od djelotvornih poluga moći, prije svega politički uticaj. Toga ima sigurno, ne može biti da nema.

Nasrtanje na novinare je za svaku osudu

MONITOR: Vi ste svojevremeno branili i novinare Vijesti i Monitora od sudskog progona za vrijeme NATO bombardovanja. Nezavisnim novinarima i dalje se sudi, fizički se napadaju i oni i njihove redakcije…
RODIĆ: Tačno je, branio sam novinare i u ratu i miru. Branio sam i zastupao i novinare iz državnih medija. Žalosno je, i za svaku osudu, fizički nasrtati na novinare i njihove redakcije u 21. vijeku, pogotovo kada se predstavljamo kao demokratsko društvo na putu evropskih integracija. Naravno, isto tako osuđujem i svaku zloupotrebu medija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo