Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN RODIĆ, ADVOKAT IZ PODGORICE: Politička kupoprodaja ,,bira” VDT

Objavljeno prije

na

goran-rodic-2

Poslanici Skupštine Crne Gore ni u trećem pokušaju, 14. aprila, nisu izabrali vrhovnog državnog tužioca. Za jedinog kandidata Gorana Rodića glasalo je 37 poslanika, protiv je bilo 36, a za izbor mu je trebala podrška tri petine poslanika, odnosno 49 glasova. Zbog toga se u Tužilaštvu nastavlja vd stanje, koje traje više od godinu dana.

Opozicija tvrdi da VDT nije izabran zbog političkih interesa Demokratske partije socijalista i da je to novi dokaz da stručnost, nezavisnost i profesionalizam nisu odlučujući za tu funkciju.

To su bili i povodi za razgovor sa Goranom Rodićem, koji smo započeli pitanjem kada će Crna Gora dobiti nezavisnog i profesionalnog vrhovnog državnog tužioca, spremnog da se uhvati u koštac sa glavnim akterima organizovanog kriminala i korupcije.
RODIĆ: Kada su već donijeti ustavni amandmani bilo je jasno da će se sudije, uključujući i sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog i Tužilačkog savjeta, kao i tužioci, birati u manje ili više otvorenoj političkoj trgovini, što se i obistinilo. Način na koji je izabran Tužilački i na koji će uskoro biti izabran Sudski savjet, kao i transfer nekih „vječnih” članova iz jednog u drugi je pravi skandal i pravi primjer te političke trgovine, a isti je slučaj i sa izborom sudija Ustavnog suda. To je ujedno i odgovor na pitanje kada će biti izabran VDT. Dakle, kad politička kupoprodaja sa raznim kompenzacijama bude utanačena. Otežavajuća okolnost za izbor VDT je činjenica da ih ne može biti više već samo jedan. Znači, nema to nikakve veze sa stručnošću, nezavisnošću i profesionalizmom.

MONITOR: Šta je onda odlučujuće za izbor VDT?
RODIĆ: Najmanje je važno da li ste stručnjak i profesionalac u određenom poslu. Primat je da li ste član partije, simpatizer, rođak, kum i slično.

MONITOR: Kakve su posljedice davanja prioriteta takvim ,,referencama”?
RODIĆ: Negativni sistem vrijednosti proizvodi i negativnu selekciju kadrova. Na taj se način urušavaju sve institucije, a to se ne može popraviti preko noći. To je stvar našeg izbora ako ćutimo i prihvatamo takve kriterijume i mjerila.

MONITOR: Vi ste u trećem krugu glasanja za VDT dobili najviše glasova…
RODIĆ: Što se mene lično tiče, mogu reći da sam vrlo zadovoljan činjenicom da sam među četvoro prijavljenih imao najviše glasova i time što ni od koga relevantnog iz struke nisam čuo nijednu jedinu riječ osporavanja. Siguran sam da me dio poslanika iz vladajuće koalicije kao i veći broj poslanika iz opozicije prepoznao kao nezavisnog i stručnog kandidata. Međutim, očigledno nije sazrela svijest da intencije zakonodavca o potrebi dvije trećine, odnosno tri petine glasova za izbor VDT treba biti vezana za postizanje kompromisa oko kandidata koji ispunjava navedene uslove. Naprotiv, to je shvaćeno kao pretpostavka za političku trgovinu, što je i bio slučaj kod izbora višečlanih tijela, a što predstavlja izvrtanje onoga što je bila namjera zakonodavca.

MONITOR: Da li ćete se ponovo kandidovati?
RODIĆ: Još nisam odlučio.

MONITOR: Manjinske partije nisu za Vas glasale uz obrazloženje da ste branili optužene za ratne zločine.
RODIĆ: Sa stanovišta moje profesije i struke mislim da se radi o apsurdnom razlogu. Tek da se nešto kaže kao opravdanje.

MONITOR: Kakve će posljedice imati država Crna Gora zbog jednogodišnjeg vd stanja u tužilaštvu?
RODIĆ: Svakako mnogo manje posljedice nego da se izabere „poslušnik”.

MONITOR: Prije dva dana je objavljena prva pravosnažna osuđujuća presuda za četiri osobe zbog ratnog zločina u Morinju. I u tom procesu bili ste branilac?
RODIĆ: Branio sam prvooptuženog Mlađena Govedaricu, koji je ranije pravosnažno oslobođen. Sada u tom predmetu branim osuđenog Iva Gojnića, i kada je on u pitanju odgovorno tvrdim da je njegova osuđujuća presuda skandalozna. Apsurdi se samo nižu, tuži vas specijalni tužilac, u prvostepenom postupku vam sudi specijalizovano vijeće sastavljeno od troje sudija, a u Apelacionom sudu presudu i žalbu razmatraju i odlučuju o njoj sudije iz građanskog odjeljenja i sudija iz privrednog odjeljenja tog suda, koji se bave, prije svega, građanskim i privrednim pravom. Prethodnu prvostepenu osuđujuću presudu po žalbi Iva Gojnića ukinulo je tročlano vijeće krivičara iz Apelacionog suda, dajući jasne ukidne razloge. Na ponovljenom suđenju ništa novo se nije desilo i opet je donijeta ista osuđujuća presuda, pa je sada potvrdilo novo vijeće u Apelacionom sudu, cijeneći krivično djelo ratnog zločina sa aspekta građanskog i privrednog prava!? Naravno, ako ne u Crnoj Gori, ovakvu odluku sigurno ćemo osporiti pred sudom u Strazburu.

MONITOR: Crnogorska vlast godinama uglavnom verbalno reformiše pravosuđe u skladu sa evropskim standardima, posebno kad je riječ o njegovoj depolitizaciji. Kad će doći kraj toj ispraznoj retorici?
RODIĆ: Svi govore o reformi pravosuđa, o potrebi njegove veće nezavisnosti i samostalnosti, ali kad čujete predstavnike pravosuđa kako, bez razlike, tvrde da na njih nema nikakvog uticaja, čak ni u pokušaju, prosto se zapitate o čemu se tu radi. Za samostalnost pravosuđa ispada da se zalažu oni koji ga traže u zavisnosti, a samo pravosuđe se tome odupire. Pravosuđe je potpuno zadovoljno svojim sadašnjim položajem o čemu svjedoči javno iznijeti zahtjev Udruženja sudija da ih i dalje dugo, dugo vodi samo jedna ista ličnost. Bez obzira na to o kome se personalno radi. Prvi korak u smjeru neke stvarne nezavisnosti će biti kada na čelne funkcije u pravosuđu dođu ljudi koji uviđaju u čemu je problem i koji žele da ga rješavaju. Najvažnije pitanje za nekog budućeg kandidata za VDT ili predsjednika Vrhovnog suda treba da bude kako misli da se izbori za nezavisnost i samostalnost pravosuđa. Ko u tom pogledu nema nikakvih ozbiljnih planova i ideja ne bi smio da prođe.

MONITOR: Do sada nije izrečena nijedna sudska osuđujuća presuda za tzv. „krupne ribe”…
RODIĆ: U očekivanju neke „krupne ribe” u mreži, mi smo svi navikli da „miševi kolo vode”. Kako mislite da uhvatite krupnu ribu ako ne umijete uloviti ni ukljevu. Svi će na kraju željeti da jedna krupna riba zamijeni sve njih sitne. I svi će tražiti da se neko za sve njih žrtvuje. Najviše obeshrabruje što djeluje kao da i Evropa i Amerika očekuju isto i kao da bi svi bili zadovoljni nekim našim „Sanaderom”. Hrvatska je tako i zaslužila ulazak u EU. Ali ja ne vidim da je tamo pravosuđe i uopšte pravni sistem suviše mnogo odmakao od našeg i da su obični ljudi njime zadovoljni. Sve je to zamjena teza. Tužilaštvo i pravosuđe moraju da funkcionišu kao sistem, a ne marketinški.

MONITOR: Novinari su Vas već pitali, ali da Vas i mi pitamo – da li biste kao VDT pokrenuli istragu protiv Đukanovića ili nekog drugog iz vrha vlasti ukoliko bi za to bilo zakonskog osnova?
RODIĆ: Stalno ponavljanje tog istog pitanja postaje degutantno, mada ono na određen način oslikava stanje u našem društvu i potvrđuje sve ono što sam naprijed rekao. Kada sam se kandidovao za VDT to podrazumijeva poštovanje i primjenu zakona, odnosno moju spremnost za poštovanje principa da je zakon jednak za sve.

MONITOR:Tvrdi se da često postoji sprega advokata i sudija na štetu optuženih. Je li to tačno?
RODIĆ: Teško mi je i da zamislim takvu situaciju i ne vjerujem da to predstavlja pojavu. Sprega je vjerovatniji slučaj kad je u korist optuženih, pogotovo u korist nekih koji imaju bilo koju od djelotvornih poluga moći, prije svega politički uticaj. Toga ima sigurno, ne može biti da nema.

Nasrtanje na novinare je za svaku osudu

MONITOR: Vi ste svojevremeno branili i novinare Vijesti i Monitora od sudskog progona za vrijeme NATO bombardovanja. Nezavisnim novinarima i dalje se sudi, fizički se napadaju i oni i njihove redakcije…
RODIĆ: Tačno je, branio sam novinare i u ratu i miru. Branio sam i zastupao i novinare iz državnih medija. Žalosno je, i za svaku osudu, fizički nasrtati na novinare i njihove redakcije u 21. vijeku, pogotovo kada se predstavljamo kao demokratsko društvo na putu evropskih integracija. Naravno, isto tako osuđujem i svaku zloupotrebu medija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo