Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN RODIĆ, ADVOKAT IZ PODGORICE: Politička kupoprodaja ,,bira” VDT

Objavljeno prije

na

Poslanici Skupštine Crne Gore ni u trećem pokušaju, 14. aprila, nisu izabrali vrhovnog državnog tužioca. Za jedinog kandidata Gorana Rodića glasalo je 37 poslanika, protiv je bilo 36, a za izbor mu je trebala podrška tri petine poslanika, odnosno 49 glasova. Zbog toga se u Tužilaštvu nastavlja vd stanje, koje traje više od godinu dana.

Opozicija tvrdi da VDT nije izabran zbog političkih interesa Demokratske partije socijalista i da je to novi dokaz da stručnost, nezavisnost i profesionalizam nisu odlučujući za tu funkciju.

To su bili i povodi za razgovor sa Goranom Rodićem, koji smo započeli pitanjem kada će Crna Gora dobiti nezavisnog i profesionalnog vrhovnog državnog tužioca, spremnog da se uhvati u koštac sa glavnim akterima organizovanog kriminala i korupcije.
RODIĆ: Kada su već donijeti ustavni amandmani bilo je jasno da će se sudije, uključujući i sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog i Tužilačkog savjeta, kao i tužioci, birati u manje ili više otvorenoj političkoj trgovini, što se i obistinilo. Način na koji je izabran Tužilački i na koji će uskoro biti izabran Sudski savjet, kao i transfer nekih „vječnih” članova iz jednog u drugi je pravi skandal i pravi primjer te političke trgovine, a isti je slučaj i sa izborom sudija Ustavnog suda. To je ujedno i odgovor na pitanje kada će biti izabran VDT. Dakle, kad politička kupoprodaja sa raznim kompenzacijama bude utanačena. Otežavajuća okolnost za izbor VDT je činjenica da ih ne može biti više već samo jedan. Znači, nema to nikakve veze sa stručnošću, nezavisnošću i profesionalizmom.

MONITOR: Šta je onda odlučujuće za izbor VDT?
RODIĆ: Najmanje je važno da li ste stručnjak i profesionalac u određenom poslu. Primat je da li ste član partije, simpatizer, rođak, kum i slično.

MONITOR: Kakve su posljedice davanja prioriteta takvim ,,referencama”?
RODIĆ: Negativni sistem vrijednosti proizvodi i negativnu selekciju kadrova. Na taj se način urušavaju sve institucije, a to se ne može popraviti preko noći. To je stvar našeg izbora ako ćutimo i prihvatamo takve kriterijume i mjerila.

MONITOR: Vi ste u trećem krugu glasanja za VDT dobili najviše glasova…
RODIĆ: Što se mene lično tiče, mogu reći da sam vrlo zadovoljan činjenicom da sam među četvoro prijavljenih imao najviše glasova i time što ni od koga relevantnog iz struke nisam čuo nijednu jedinu riječ osporavanja. Siguran sam da me dio poslanika iz vladajuće koalicije kao i veći broj poslanika iz opozicije prepoznao kao nezavisnog i stručnog kandidata. Međutim, očigledno nije sazrela svijest da intencije zakonodavca o potrebi dvije trećine, odnosno tri petine glasova za izbor VDT treba biti vezana za postizanje kompromisa oko kandidata koji ispunjava navedene uslove. Naprotiv, to je shvaćeno kao pretpostavka za političku trgovinu, što je i bio slučaj kod izbora višečlanih tijela, a što predstavlja izvrtanje onoga što je bila namjera zakonodavca.

MONITOR: Da li ćete se ponovo kandidovati?
RODIĆ: Još nisam odlučio.

MONITOR: Manjinske partije nisu za Vas glasale uz obrazloženje da ste branili optužene za ratne zločine.
RODIĆ: Sa stanovišta moje profesije i struke mislim da se radi o apsurdnom razlogu. Tek da se nešto kaže kao opravdanje.

MONITOR: Kakve će posljedice imati država Crna Gora zbog jednogodišnjeg vd stanja u tužilaštvu?
RODIĆ: Svakako mnogo manje posljedice nego da se izabere „poslušnik”.

MONITOR: Prije dva dana je objavljena prva pravosnažna osuđujuća presuda za četiri osobe zbog ratnog zločina u Morinju. I u tom procesu bili ste branilac?
RODIĆ: Branio sam prvooptuženog Mlađena Govedaricu, koji je ranije pravosnažno oslobođen. Sada u tom predmetu branim osuđenog Iva Gojnića, i kada je on u pitanju odgovorno tvrdim da je njegova osuđujuća presuda skandalozna. Apsurdi se samo nižu, tuži vas specijalni tužilac, u prvostepenom postupku vam sudi specijalizovano vijeće sastavljeno od troje sudija, a u Apelacionom sudu presudu i žalbu razmatraju i odlučuju o njoj sudije iz građanskog odjeljenja i sudija iz privrednog odjeljenja tog suda, koji se bave, prije svega, građanskim i privrednim pravom. Prethodnu prvostepenu osuđujuću presudu po žalbi Iva Gojnića ukinulo je tročlano vijeće krivičara iz Apelacionog suda, dajući jasne ukidne razloge. Na ponovljenom suđenju ništa novo se nije desilo i opet je donijeta ista osuđujuća presuda, pa je sada potvrdilo novo vijeće u Apelacionom sudu, cijeneći krivično djelo ratnog zločina sa aspekta građanskog i privrednog prava!? Naravno, ako ne u Crnoj Gori, ovakvu odluku sigurno ćemo osporiti pred sudom u Strazburu.

MONITOR: Crnogorska vlast godinama uglavnom verbalno reformiše pravosuđe u skladu sa evropskim standardima, posebno kad je riječ o njegovoj depolitizaciji. Kad će doći kraj toj ispraznoj retorici?
RODIĆ: Svi govore o reformi pravosuđa, o potrebi njegove veće nezavisnosti i samostalnosti, ali kad čujete predstavnike pravosuđa kako, bez razlike, tvrde da na njih nema nikakvog uticaja, čak ni u pokušaju, prosto se zapitate o čemu se tu radi. Za samostalnost pravosuđa ispada da se zalažu oni koji ga traže u zavisnosti, a samo pravosuđe se tome odupire. Pravosuđe je potpuno zadovoljno svojim sadašnjim položajem o čemu svjedoči javno iznijeti zahtjev Udruženja sudija da ih i dalje dugo, dugo vodi samo jedna ista ličnost. Bez obzira na to o kome se personalno radi. Prvi korak u smjeru neke stvarne nezavisnosti će biti kada na čelne funkcije u pravosuđu dođu ljudi koji uviđaju u čemu je problem i koji žele da ga rješavaju. Najvažnije pitanje za nekog budućeg kandidata za VDT ili predsjednika Vrhovnog suda treba da bude kako misli da se izbori za nezavisnost i samostalnost pravosuđa. Ko u tom pogledu nema nikakvih ozbiljnih planova i ideja ne bi smio da prođe.

MONITOR: Do sada nije izrečena nijedna sudska osuđujuća presuda za tzv. „krupne ribe”…
RODIĆ: U očekivanju neke „krupne ribe” u mreži, mi smo svi navikli da „miševi kolo vode”. Kako mislite da uhvatite krupnu ribu ako ne umijete uloviti ni ukljevu. Svi će na kraju željeti da jedna krupna riba zamijeni sve njih sitne. I svi će tražiti da se neko za sve njih žrtvuje. Najviše obeshrabruje što djeluje kao da i Evropa i Amerika očekuju isto i kao da bi svi bili zadovoljni nekim našim „Sanaderom”. Hrvatska je tako i zaslužila ulazak u EU. Ali ja ne vidim da je tamo pravosuđe i uopšte pravni sistem suviše mnogo odmakao od našeg i da su obični ljudi njime zadovoljni. Sve je to zamjena teza. Tužilaštvo i pravosuđe moraju da funkcionišu kao sistem, a ne marketinški.

MONITOR: Novinari su Vas već pitali, ali da Vas i mi pitamo – da li biste kao VDT pokrenuli istragu protiv Đukanovića ili nekog drugog iz vrha vlasti ukoliko bi za to bilo zakonskog osnova?
RODIĆ: Stalno ponavljanje tog istog pitanja postaje degutantno, mada ono na određen način oslikava stanje u našem društvu i potvrđuje sve ono što sam naprijed rekao. Kada sam se kandidovao za VDT to podrazumijeva poštovanje i primjenu zakona, odnosno moju spremnost za poštovanje principa da je zakon jednak za sve.

MONITOR:Tvrdi se da često postoji sprega advokata i sudija na štetu optuženih. Je li to tačno?
RODIĆ: Teško mi je i da zamislim takvu situaciju i ne vjerujem da to predstavlja pojavu. Sprega je vjerovatniji slučaj kad je u korist optuženih, pogotovo u korist nekih koji imaju bilo koju od djelotvornih poluga moći, prije svega politički uticaj. Toga ima sigurno, ne može biti da nema.

Nasrtanje na novinare je za svaku osudu

MONITOR: Vi ste svojevremeno branili i novinare Vijesti i Monitora od sudskog progona za vrijeme NATO bombardovanja. Nezavisnim novinarima i dalje se sudi, fizički se napadaju i oni i njihove redakcije…
RODIĆ: Tačno je, branio sam novinare i u ratu i miru. Branio sam i zastupao i novinare iz državnih medija. Žalosno je, i za svaku osudu, fizički nasrtati na novinare i njihove redakcije u 21. vijeku, pogotovo kada se predstavljamo kao demokratsko društvo na putu evropskih integracija. Naravno, isto tako osuđujem i svaku zloupotrebu medija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo