Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUKANOVIĆ, ANALITIČAR TRŽIŠTA ALUMINIJUMA: Od riječi do bankrota

Objavljeno prije

na

Utisak je da čitava procedura stečajnog postupka i priprema ponude za prodaju KAP-a nakon proglašenja bankrota predugo traje, kaže u razgovoru za Monitor Goran Đukanović, renomirani analitičar tržišta aluminijuma. „Neko bi mogao da pomisli da se na taj način namjerno tjeraju potencijalni strani investitori, jer je nelogično i nerealno očekivati da neko ko je htio da preuzme KAP i počne da investira u aprilu ove godine čeka do aprila naredne. Ozbiljni strani investitori imaju i druge lokacije i mogućnosti i ne vjerujem da će čekati godinama da dobiju šansu u Crnoj Gori.

Takođe, utisak je da se vodi pravi mali specijalni rat kako bi se neki potencijalni strani investitori koji su pokazali interesovanje za KAP proglasili nepouzdanim i neozbiljnim.Bojim se da se i dalje donose odluke na osnovu glasina i nepouzdanih informacija, a ne na osnovu realnih činjenica i stručnih procjena. Ujedno, nisam siguran da imamo strategiju i kriterijume koji bi zaštitili državne interese i osigurali da se izabere najbolje rješenje za Crnu Goru.

MONITOR: U parlamentu i medijima se razgovara o nacionalizaciji KAP-a. Pominju se i drugi modeli ,,zaštite državnih i nacionalnih interesa”. Vidite li tu lijek za Kombinat?
ĐUKANOVIĆ: Pominjanje zaštite nacionalnih interesa zvuči nestvarno u ovom trenutku. Ako zaista postoji potreba za tim, a očito da nije bez osnova, onda se postavlja pitanje šta se čekalo do sada. Da li je moguće da se ušlo u jedan proces – stečaj i bankrot KAP-a – a da ne postoji mehanizam zaštite državnih interesa? Napokon, da li Zakon i procedura stečajnog postupka mogu biti na štetu državnih interesa? Ako zaista mogu, zašto nije uvedeno vanredno stanje u državi?

Zašto Vlada nije isplatila CEAC kada je Skupština donijela odluku o preuzimanju KAP-a, u februaru 2012? Oni su i tada bili spremni da odu za 40 miliona eura. Tada sam javno pozivao Vladu da preuzme KAP i isplati CEAC jer je bilo jasno da će do kraja te godine dug KAP-a i šteta po Crnu Goru biti znatno veći od tražene ,,otpremnine”.

Zašto se čekalo godinu i po dana da dug KAP-a prema EPCG premaši 60 miliona eura, a KAP u međuvremenu ostvari skoro isti toliki gubitak, pa da se tek onda Vlada pojavi sa planom isplate 40 milona eura CEAC-u? Uostalom, da je prije proglašenja stečaja i isplaćen CEAC i Vlada preuzela KAP to ne bi bila garancija da bi bankrot bio izbjegnut. On je, po svemu sudeći, bio neizbježan.

MONITOR: A ima li KAP budućnost nakon stečaja i bankrota?
ĐUKANOVIĆ: Trebalo bi prije svega definisati da li mi hoćemo da proizvodimo i izvozimo aluminijum, kao do sada, po cijenu gubitaka, ili da imamo takav sistem i reprolanac koji bi omogućavao ne samo profit KAP-u i Crnoj Gori nego i znatno veći broj zaposlenih, zaštićenu životnu sredinu… Ukratko, sistem od kojeg će čitavo društvo i svi građani imati korist.

To su dva potpuno različita pristupa, zavisno od toga koja se strategija razvoja i budućeg rada usvoji.

Ipak, sudeći prema važećem stavu Vlade, perspektiva KAP-a se ne dovodi u pitanje: on mora da radi. Polazeći od toga, bilo kakva rasprava o KAP-u je nebitna. Nebitni su i trendovi na tržištu aluminijuma, cijena, nebitno je da li će se praviti profit ili gubitak.

MONITOR: Dakle, nema nikakvih dilema?
ĐUKANOVIĆ: Zapravo, ima ih nekoliko. Ono što mene najviše čudi i što mi je na neki način nevjerovatno u takvoj situaciji je zašto nije već počela da se gradi elektrana za potrebe KAP-a. Tu prije svega mislim na HE Komarnica. Proizvodnja primarnog aluminijuma u Crnoj Gori ne može biti profitabilna bez hidro ili nuklearne elektrane. I to nije ništa novo, to se zna od kada je KAP napravljen.

Cijena električna energije iz prvog ili budućeg drugog bloka TE Pljevlja ne može biti povoljna za KAP, i država bi morala da i dalje daje subvencije. Zato pretpostavljam da će se ta energija isporučivati malim i srednjim potrošačima, a da će se za potrebe KAP-a preusmjeriti energija iz jedne od postojećih hidroelektrana. Ali opet ostaje nejasno zašto se toliko odugovlači sa gradnjom drugog bloka Termoelektrane? I zašto se uopšte razmišlja o gradnji autoputa prije nego se počne gradnja hidro ili termoelektrane? Čak i ako će kompletne troškove gradnje autoputa snositi strani investitor, biće potrebna električna energija za potrebe auto puta. Zato bi zaključak strategije razvoja države trebao da glasi: nema gradnje autoputa dok se ne izgradi elektrana!

MONITOR: Tom pričom stižemo do temelja vladajuće ekonomske politike.
ĐUKANOVIĆ: Utisak je da je crnogorsko društvo ispolitizovano i previše opterećeno politikom i političarima. Kao da je sva energija preusmjerena na odbranu vlasti od opozicije, a u takvoj atmosferi često se previđa interes društva i države. Samo se vrši podjela na ,,naše i njihove”, na podobne i nepodobne. A onda je i ekonomija ispolitizovana, nauka, kultura… sve.

Mi svih ovih godina govorimo, ne o našoj, nego o svjetskoj ekonomskoj krizi, a istovremeno se Vlada zadužuje i spoljni dug iz godine u godinu raste. A novih investicija nema. Postavlja se pitanje: šta će biti kada zaduživanje ne bude moguće, a u međuvremenu nema energije, autoputa, investicija u proizvodnju. Hoće li nam i tada ostati politika, kao jedina utjeha, i do kada?

MONITOR: Vidite li alternativu?
ĐUKANOVIĆ: Crna Gora mora da ima konstante, univerzalne vrijednosti, da je vuku u boljitak i prosperitet.Vrijednosti koje neće zavisiti od političke situacije, od toga ko je na vlasti i volje političara. Za zaštitu takvih vrijednosti moraju postojati nezavisne institucije ali i istaknuti pojedinci. Moraju se nagrađivati ne oni koji najviše galame već oni koji imaju rezultate, i to mjerljive. Kada mudrost ne bude više sinonim za ćutanje i kukavičluk, već glasna riječ protiv nepravde, loših pojava i dešavanja, riječ koja će braniti struku i znanje, makar i od političara, tek tada će društvo dobiti zamajac da se pokrene i promijeni. Što prije to uočimo i shvatimo brže i lakše ćemo postati dio Evrope, NATO-a, a i svijeta, na kraju krajeva.

MONITOR: Može li se reći kako je ova kritika proizvod vašeg ličnog iskustva?
ĐUKANOVIĆ: Vladu i državne institucije, ali i sve ostale, slobodno mogu da kažem, ni najmanje nije briga što tamo neki analitičar ide na tamo neku konferenciju da održi predavanje i tako reprezentuje Crnu Goru. Već neko vrijeme sam jedini predavač sa prostora bivše Jugoslavije i regiona na vrhunskim i vodećim svjetskim konferencijama u Norveškoj, Grčkoj, Njemačkoj… sve do nedavno održane u Italiji.Tamo jedini nastupam u ime države, svi ostali učesnici predstavljaju neku poznatu svjetsku kompaniju pa tek onda zemlju iz koje dolaze.

Ista situacija je sa učestvovanjem u Rojtersovoj anketi za prognozu cijena metala: pored imena Goldman Sachs, Barclays, Deutsche Bank itd. pojavljuje se i ime Montenegro. Crnogorske institucije se ponašaju kako da se stide da im se ime nađe u takvom društvu. Ne dolikuje im, valjda.

MONITOR: Zašto je to tako?
ĐUKANOVIĆ: Zato što nema elementarnih kriterijuma i sistema vrijednosti u društvu. Sa nevjerovatnom lakoćom se nipodaštavaju i omalovažavaju rezultati i uspjesi, makar bili i najveća dostignuća u nekoj oblasti, ukoliko nisi dio, odnosno član, određene grupacije – političke partije, uticajne NVO ili Univerziteta… To je još jedan slikovit primjer opšte politizacije društva i nedostatka nezavisne institucije sposobne da prizna i podrži rezultate i dostignuća.

MONITOR: Znam da su na vašu argumentaciju pojedini članovi vlade odgovorili kontraprijedlogom: idite i živite tamo gdje vašu stručnost prepoznaju i cijene. Zašto ne odete?
ĐUKANOVIĆ: Na isti način bih mogao da pitam ja vas, zašto vi ne odete negdje van? Zašto ne odu naši ministri, poslanici, kompletna Vlada i Parlament? Zašto uporno nastoje da osvoje vlast ovdje, zašto ne pokušaju da pomognu Evropi koja je već duže vrijeme u ekonomskoj krizi i dobro bi joj došlo neosporno znanje i stručnost naših političara (doduše ne svih), ekonomista, inženjera. Zašto bih ja imao veće pravo i slobodu da odem ili ostanem nego oni?

Vjerujem da ko god je u prilici da pomogne državi u kojoj živi, a pogotovu ako ima kvalitet da je predstavlja u svijetu u nekoj oblasti kao ekspert, ne samo kao sportista, treba da bude podržan od države da to čini odavde i ovdje. Uspjeh, pa i pojedinca, treba podsticati, a ne rušiti.

Malo li je što smo upropastili fabrike i preduzeća, ne moramo baš i ljude.

Lako je pričati i busati se – mi Crnogorci, mi pametni, mi ljepotani… A ovamo – bankrot. A to je zato što je i dalje važnije ko je što reka’, nego ko što i kako radi. I gore je to što je neko nešto izjavio u vezi KAP-a, uključujući i mene (recimo da KAP takav kakav je nema šanse da opstane, a bankrot je to potvrdio), nego što je nečijim činjenjem i nečinjenjem doveden do bankrotstva. E dokle god u Crnoj Gori riječi budu veće zlo od djela, pogotovu nedjela, bićemo tu gdje smo, a bojim se i niže.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo