Povežite se sa nama

OKO NAS

Građani plaćaju njihove svađe

Objavljeno prije

na

Ne ratuje gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša samo sa novinarima i nevladinim sektorom, njegova borba protiv koalicionog SPD-a odavno se zahuktala. Sa lokalnog prešao je na državni nivo.

Nekoliko puta u posljednjih mjesec dana Mugoša je optužio Ministarstvo saobraćaja i pomorstva da je eksproprijacija zemljišta na dionici budućeg auto puta od Rogama do Bioča urađena nezakonito. Iz državne kase je po tom osnovu isplaćeno 2,2 miliona eura vlasnicima zemljišta.

Ministarstvo saobraćaja u koalicionoj raspodjeli pripada SDP-u. Bivšeg ministra iz redova ove partije Andriju Lompara naslijedio je Ivan Brajović, bivši ministar unutrašnjih poslova.

Spor je nastao jer Opština tvrdi da je gradnja koridora ukrštanja autoputa Bar Boljare i Jadaransko-jonskog autoputa preko Strganice mnogo povoljnija od Smokovca, kako sa aspekta zaštite životne sredine, tako i sa ekonomskog stanovišta. Ministarstva saobraćaja ne prihvata ovu argumentaciju.

Mugoša je na nedavnoj centralnoj javnoj raspravi o Nacrtu Prostorno urbanističkom planu Podgorice ponovio optužbe na račun Ministarstva saobraćaja za prosipanje državnih para.

Niko iz tog Vladinog resora nije učestvovao na raspravi o najvažnijem planskom dokumentu za glavni grad države.

Iz opozicije su pitali gradonačelnika da li je Ministarstvo saobraćaja još u Vladi Crne Gore i zatražili odgovornost za nezakonito trošenje državnih para.

Mnogobrojni građani koji su sa svojim problemima i inicijativama učestvovali na javnoj raspravi, pitali su se kako tek oni mogu doći do svojih prava.

,,Ako Mugoša ne može na javnim raspravama da progura kod obrađivača ono što je naumio, kako tek možemo mi obični građani”, kaže u izjavi za Monitor jedan od učesnika javne rasprave Vasilije Miličković, koji smatra da gradonačelnik treba javno da kaže ima li hrabrosti da podnese krivičnu prijavu.

Odbornik SNP-a Aleksa Bečić upitao je gradonačelnika kakav epilog očekuje u čitavom slučaju. ,,Da li ćete vi, ukoliko vjerujete u institucije sistema, preuzeti dalje korake”, pitao je Bečić gradonačelnika.

,,Neka o čitavom slučaju vode brigu oni organi koji trebaju da se tim bave”, poručio je Mugoša.

,,Smatram da neslaganja u koaliciji mnogo koštaju građane. Došlo se u paradoksalnu situaciju koja bi bila nezamisliva u iole uređenijoj zemlji. Sa mjesta gradonačelnika stalno dolaze optužbe o nelegalnom trošenju para iz Ministarstva saobraćaja. To sve prevazilazi samo politički nivo neslaganja između DPS-a i SDP-a. Gradonačelnik tvrdi da je nezakonito eksproprisano na lokaciji Smokovac. Logično bi bilo da nakon što visoki zvaničnik to kaže, neko iz države reaguje na navode da je nezakonito potrošeno skoro dva i po miliona eura”, kaže za Monitor Bečić.

Tužilaštvo ne reaguje. Monitor je ponudio Ministarstvu finansija i Opštini Podgorica da iznesu argumente za predloge petlje koji oni forsiraju, i pitao gradonačelnika da li će nakon čestih optužbi o nezakontom trošenju para podnijeti krivičnu prijavu protiv odgovornih u Ministartsva saobraćaja. Do zaključenja ovog broja odgovori nijesu stigli.

Bečić podsjeća da je PUP Podgorica morao, shodno zakonu, biti donesen do 31. decembra 2012. ,,O kašnjenju i nepoštovanju zakona smo više puta upozoravali ali gradonačelnik je to uporno prolongirao. Ključni razlog je duboko neslaganje gradonačelnika Podgorice i Vlade, resornog ministarstva oko trase budućeg autoputa. Problem je u različitom tumačenje i primjeni zakona. Komisija i revizije su pokazale da je najmanje 10 miliona jeftinija varijanta Straganica”, kaže Bečić.

Glavni grad je još u maju 2012. uputio Vladi prijedlog koridora auto-puta Bar-Boljare, koji bi u odnosu na postojeći plan smanjio troškove za 37 miliona eura. Predložili su petlju na Strganici, umjesto petlje na Smokovcu. Kao argumente naveli su da bi se projektovanjem petlje na Strganici izbjegla izgradnja tunela Gradiška (1.103 m), Velji vrh (1.104 m) i Suka (717 m). Auto-put bi prolazio preko stabilnih terena bez klizišta i odrona, a izgradnja bi bila neuporedivo lakša, naveli su tada iz Opštine.

,,Obrađivač je na nedavnoj javnoj diskusiji Predloga PUP-a Podgorica dao dovoljno uporedivih planerskih i inženjerskih parametara iz kojih se vidi da je ukrštanje/petlja na Strganici višestruko povoljnije rješenje. Smatram da postoje i važni prostorni parametri koji nijesu do kraja iskazani, a ukazuju da je petlja na Smokovcu neprihvatljiva i prostorno-planerski i ekološki i finansijski”, kaže za Monitor Jelisava Kalezić, članica komisije za reviziju i verifikaciju PUP-a.

Ona navodi da se petljom na Strganici ne prekida cjelovitost već formiranih prostornih funkcija u postojećim urbanim zonama, kao i perspektiva daljeg razvoja područja Rogama. Kalezić smatra i da je u interesu Glavnog grada da se na nivou idejnog projekta sagleda i petlja na Gornjim Mrkama.

Glavnom gradu je od vitalnog interesa da se nađu najbolje lokacije jer se od usvajanja Detaljnog prostornog plana Bar-Boljare, krajem 2008, suočava sa problemima. Najveći je usvojena širina autoputa od dva kilometra koja predstavlja veliko ograničenje za Podgoricu, jer zahvata skoro 13 odsto područja Generalnog urbanističkog plana Podgorice. ,,Usvojeni koridor obuhvata zone sedam planova detaljne razrade gdje je onemogućena izgradnja objekata do konačnog definisanja trase auto-puta”, pojasnili su ranije iz Opštine.

No problemi glavnog grada kao da ne interesuju nadležne u ministarstvima. Posebno u SDP-ovom Ministarstvu saobraćaja. Pa je Mugoša krenuo u protivudar.

,,Eksproprijacija je otpočela a da se prethodno nijesu stekli zakonski uslovi da se sa njome krene, odnosno stupila je na snagu prije nego je stupila na snagu odluka Vlade o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju”, kazao je Mugoša.

Kalezić kaže da nije imala uvid u dokumentaciju na osnovu koje je vršena eksproprijacija na Smokovcu, međutim ističe da je za tu zonu u vrijeme eksproprijacije postojao samo generalni projekat a to nije dokument dovoljnog nivoa detaljnosti za eksproprijaciju.

,,Ministarstvo saobraćaja je u trenutku usvajanja DPP koridora Bar -Boljare, imalo obavezu da naruči izradu idejnog projekta za dio trase kroz urbanu zonu Podgorice. Od maja 2008. to nije urađeno, čime je Podgorici i vlasnicima imovine u dijelu koridora kroz urbanu zonu učinjena velika šteta. Ima razloga da se prvo ispita odgovornost Ministarstva saobraćaja u vezi sa navedenim”, kaže Kalezić.

Ona smatra da je izvjesno da na Smokovcu neće biti locirana petlja budućeg autoputa pa predlaže da država to zemljište ustupiti Glavnom gradu za namjene koje su planerski opravdane.

Kao i mnogo puta do sada svađe u vladajućoj koaliciji plaćaju građani. Što su dva i po miliona za mir u toploj koalicionoj kući ili će gradonačelnik ipak smoći snage i podnijeti krivičnu prijavu zbog razbacivanja državnim novcem?

JELISAVA KALEZIĆ
Činovnički pristup planiranju

Stručno mišljenje se nekada poštuje, nekada ne, ali suštinski problem je drugdje. Naime, već više od deceniju i po urušen je sistem prostornog i urbanističkog planiranja sa aspekta nestanka mreže planerskih institucija (opštinske, regionalne i državne planerske institucije). Uporedo sa tim, izrada svih planova, i razvojnih i regulacionih, tretira se kao javna nabavka. Planiranje je permanentna aktivnost, a ne nabavka pojedinačnog dokumenta tenderom. Poznato mi je da je Glavni grad kasnio oko dvije godine sa ugovaranjem PUP-a jer je Komisija za javne nabavke smatrala da je bitnija ponuđena niža cijena nereferentnog ponuđača od više cijene referentnog. Ovakav činovnički pristup nije rijedak u mnogim ministarstvima, kada je planiranje u pitanju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo