Povežite se sa nama

INTERVJU

GRADIMIR GOJER, KNJIŽEVNIK I REDITELJ IZ SARAJEVA: Dejtonski ugovor je „luđačka košulja“

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste opisali Bosnu i Hercegovinu ovako: zemlja nesretne prošlosti i nesretne sadašnjosti, koja je s jedne strane otvorena pozornica za sukob onih koji žele samostalnu, međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu i onih koji bi da je „popiju u čaši političke vode”. Molim Vas da to ilustrujete nekim aktuelnim događajima i navedete ko je BiH doveo u takvu situaciju.

GOJER: Konkretan primjer za ovu tezu nalazimo upravo ovih dana u BiH u pripremama za naredne opšte izbore u oktobru: došlo je do otvorene polarizacije na stranke i političke snage koje žele integralnu državu BiH i one koje to ne žele. Predizborno vrijeme je idealno da sve izađe na vidjelo. Na jednoj strani su stranke SDA i Stranka za BiH, koje ne samo svojim programima, već u svakodnevnoj političkoj pragmi čine napore da se BiH očuva kao cjelovita država u svojim povijesnim granicama. S druge strane postoje tzv. „ekskluzivističke” stranke: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), SNSD i SDS koje štite u prvom planu prava pojedinih naroda. One se postavljaju kao isključivi zaštitnici pojednih naroda.

Između toga, na nekoj vrsti političke sredokraće je SDP. To je stranka koja je izgubila svaki čak i privid socijalnog angažmana, u kojoj je prisutna tajkunizacija i halapljiva želja da se ovlada privrednim resursima. Mislim da ovo oslikava beznadnu situaciju za državu BiH. Samo integralistički pozicionirani politički subjekti, koji vode računa o svim narodima i građanima u BiH, imaju šanse učiniti nešto za samoodrživost bosanskohercegovačke države.

MONITOR: Koje su to snage i kako, po Vašem mišljenju, mogu izvući BiH iz nestabilnog političkog i ekonomskog stanja i raznih polarizacija?
GOJER: Objektivno govoreći one su ovog trenutka u defanzivi, zahvaljujući međunarodnom faktoru, koji otvoreno podržava nacionalističke oligarhije, ali i neosviještenim građanima koji im na izborima, opetovano poklanjaju povjerenje.

U Federaciji BiH, ponoviću to, bh. integralizam isključivo zastupa SBiH, u nešto manjoj mjeri SDA, jer se izdaje za ekskluzivnog zastupnika bošnjačkog naroda. Sve ostale stranke u bh. ili vode nacionalističku politiku, šire nacionalističku kalustrofobiju, ili su organizirane kao stranke jednog lica (BPS Sefer Halilović, HSP, ili pak rade isključivo na proširenju uticaja tajkunskih lobija vezanih za određene stranke (SDP, SBB, SNSD).

Stranka za BiH, koju je osnovao jedini stvarni državnik među bh. političarima, Haris Silajdžić, pokušava čuvati DRŽAVU!

Četiri posljednje godine koje je aktualna vlast na čelu sa SDP-om protraćila ne učinivši ništa korisno za poboljšanje standarda građana, SBiH se bavila problemom uknjižbe imovine na državu BiH. Mnogi tvrde da je to besmislen posao, mnogi u BiH… Stranci pak osuđuju SBiH zbog toga znajući da to nije uzaludan posao!!!

Jer, šta je država bez državne imovine!?! Tek prazna „futrola”, koju čini nekoliko zgrada temeljnih institucija na Marijinom Dvoru. Zna se dobro, a posebno dobro znaju antibh. snage na čelu sa Miloradom Dodikom, da uknjižba imovine na državu BiH čini ovu državu državom!

Znaju posebno Srbi u BiH šta znači grunt! Zato se svom snagom Dodikov SNSD bori protiv uknjižbe imovine na državu. Pritisnuti ekonomsko-egzistencijalnim neprilikama i sami građani nerijetko odmahuju rukom na pominjanje državne imovine. Kao da nama to nije značajno!?! Bojim se da će biti kasno kada građani spoznaju koliko je značajna ova akcija SBiH. Jer država bez imovine je nepostojeća država. Tajkunizirane stranke naravno da se bore da se ta državna imovina podijeli, najprije između entiteta RS i Federacije BiH, zatim između općina i kantona u Federaciji, te RS na drugoj strani. Oni u tome vide svoj ćar, ja u tome vidim kraj države BiH!

Bude li političke pameti kod građana na narednim izborima će biti kažnjeni demonteri države, a možda (?) nagrađeni oni koji se bore da je očuvaju!

MONITOR: Koliko je svemu tome što se danas dešava u Vašoj zemlji doprinijela tzv. međunarodna zajednica?
GOJER: Šta god zanačio pojam međunarodne zajednice njen doprinos stanju u kojem se nalazi država je ogroman. Već dugo Visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko, odustaje od korištenja tzv. bonskih ovlasti?!! Naravno da Inzko nije samostalan u donošenju odluka, te da iza ovog „gledanja kroz prste” raznim postupcima demontera države BiH, prvenstveno Milorada Dodika, stoje najmoćnije sile svijeta, poglavito Rusija, ali ne bih amnestirao niti Veliku Britaniju i SAD. Takva situacija u državi najbolje oslikava namjeru međunarodne zajednice da držeći se kao „pijan plota”, propalog u praksi daytonskog mirovnog ugovora, koji jeste bio i ostao „luđačka košulja” za BiH, ona u stvari teritoriju suverene članice UN – BiH ostavlja kao trajno „tinjajuće” političko žarište u suvremenoj Europi. Iznenađuje me neučinkovitost Njemačke, koja bi uz Tursku mogla pridonijeti integralizmu BiH, prije svega utičući na politiku preko jačanja privrednog subjektiviteta naše države. Ovako, BiH je ostavljena na milost i nemilost domaćim nacionalističkim šakalima, poglavito iz hrvatskog i srpskog naroda!

MONITOR: Kakvi su efekti nedavnih protesta. Postoji li šansa da se oni nastave i da li bi oni nešto nabolje promijenili u BiH?
GOJER: Posljednje prosvjede u BiH, koji su počeli spontanim okupljanjem nezadovoljnih građana, iskoristila je jedna politička stranka dovodeći u pitanje stabilnost državnih institucija.

Ako pitate brojne građane države BiH tko stoji iza ovih prosvjeda, osim bijede i siromaštva, reći će vam ime jednog tajkunsko-medijskog ganga. Grozno sam se osjećao kao patriota kada je zapaljeno Predsjedništvo BiH, kao simbol državnosti, a koje nije paljeno ni od četničkih granata tokom rata.

Prosvjedi nisu postigli efekat jer građani sve lošije žive, a skupina političkih baraba sve se više bogati. U jednom svom političkom intervjuu vrlo sam precizno dao naputke bh. Tužiteljstvu i policiji i signirao tri mjesta gdje se trebaju zaputiti tužiteljske i policijske snage. To su Laktaši, naselje Poljine u Sarajevu i dolina Radobolje u Mostaru. Tamo treba hapsiti, jer tamo žive političari – kriminalci, čiji uticaj na tužiteljstvo uz blagoslov pojedinih međunarodnih dužnosnika čini sve nas Bosance i Hercegovce siromasima i prosjacima u nevjerojatno lijepoj i bogatoj zemlji…

MONITOR: Da li je tačno da svaki kirtički glas biva osuđen kao izdaja ili kao nacionalizam i da je bh. društvo zahvatila sofisticirana fašizacija?
GOJER: Nije tačno. Rijetki hrabri intelektualci, i to uglavnom u Sarajevu, progovaraju iznimno otvoreno, ali njihov glas nije dostatno čujan, jer medije drže nacionalisti. Valja naglasiti da pojedini intelektualci ne samo da govore već i formalno i bukvalno „grme”, čak i na način koji bi se dao porediti sa krležijanskim govorom.

Središnji mediji u BiH iz sva tri nacionalna korpusa prešućuju takve glasove i rade na „smirivanju” situacije, ustvari na kolektivnoj „sedativizaciji” BiH. Reći ću na konkretnom, osobnom, primjeru: u posljednje dvije godine na javnim RTV servisima i u središnjim listovima BiH, kao angažirani intelektualac nisam imao pristupa. Na tim medijima „baškare” se oni koji promiču nacionalističku logiku ili sluganstvo prema međunarodnoj zajednici. Bh. društvo na taj način, i tu ste u pravu (!!!), klizi u fašizaciju. Kada ustuknu medijske slobode, a nastupa medijski totalitarizam onda je država sigurno u plamenu fašizma!

Dva središnja lista u BiH djeluju tako da objektivne istine nema! Kad jedni pišu crno, drugi, u pravilu, pišu bijelo. Kada se u medijima izgubi nijansa onda nismo daleko od fašizacije.

MONITOR: Kad se sve to objektivno sagleda – kakva je po Vama budućnost BiH, čemu vode te podjele i sukobi?
GOJER: I dalje mislim da moja domovina ima budućnost! Ta budućnost neće doći iz laboratorija nacionalističkih i kvazisocijaldemokratskih stranaka… Ona će poglavito doći od mladih Bosanaca i Hercegovaca, koji, nažalost van BiH, zadivljuju svijet znanjima iz modernih tehnoloških disciplina, svjetskih jezika, kompjuterizacije i automatizacije…

Duboko sam ubijeđen da Bosanci i Hercegovci neće napustiti ideju integralne drevne države BiH, koja nije postala u Daytonu „umjetnim spajanjem dvaju entiteta”, kako to tvrdi najveći neprijatelj BiH Milorad Dodik, već ima stoljetnu tradiciju, koja nije samo tradicija krvavih sukoba i ratova, već kulturnog i civilizacijskog kompozita, kojem su podjednako doprinos dali Srbi – pravoslavci, Hrvati – katolici, Bošnjaci – muslimani, Židovi i svi drugi građani i narodi koji su naseljavali ovaj rajski predio naše planete.

Intelektualni autoriteti trajno zaćutali

MONITOR: Zašto na sve to reaguju samo rijetki intelektualci?
GOJER: BiH nikada od završetka Drugog svjetskog rata nije imala angažirane intelektualce, a poslije Daytona većina onih koji sebe smatraju intelektualnim autoritetima trajno su zašutjeli, jer su, što bismo to krili, debelo potkupljeni, što od aktualne vlasti, što od međunarodne zajednice. Broj nevladinih udruga u BiH, koje kontrolira inozemni faktor i pojedine političke stranke, a u kojima ti intelektualci čine perjanice, to dokazuju… Osim časne udruge Gariwo, koja promiče građansku hrabrost u BiH i regionu, nevladin sektor, u kojem bi ti navodni intelektualci trebali biti glavni, je ili potpuno neaktivan, ili otvoreno radi za pojedine političke stranke. Nisam siguran da većina intelektualaca na koje vi očito mislite, može svojim intelektualnim kapacitetom i ljudskom hrabrošću slijediti „gabaritne” osobe, kakvi su recimo pisac Heinrich Boll, režiseri Kosta Gavras i Lordan Zafranović… Da ne govorim o tome da najčasniji umovi, „Olimp” pameti, Akademija nauka i umjetnosti BiH već godinama mudro šuti i ne uključuje se aktivno u rješavanje privredne, političke, kulturne i moralne krize.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo