MONITORING
Haosom protiv stihije
U subotu, 11. februara, Savjet za odbranu i bezbjednost je, nakon razmatranja informacije Koordinacionog tima za upravljanje vanrednim situacijama Vlade o prilikama izazvanim velikim prirodnim nepogodama, proglasio vanredno stanje. Savjet je utvrdio da Skupština nije bila u mogućnosti da se u kratkom roku sastane, pa je samostalno djelovao na osnovu čl. 133 st. 1 tač. 1 i čl. 133 st. 2 Ustava. Nota bene, vanredno stanje nije datumski oročeno – biće ukinuto „kada se poprave meteorološke prilike”.
Vanredno ili opsadno stanje u pravnoj teoriji i praksi oduvijek je polemično, jer se njime suspenduju, ili se mogu suspendovati, bitna građanska prava. Krizna situacija koja je opravdanje proglašenja vanrednog stanja, tajminzi i procedura kada se zavodi i ukida, zatim opseg i represivnost preduzetih mjera su podložni različitim tumačenjima.
U praksi demokratskih društava je, zbog imanentnih zloupotreba, ustavna praksa da organ koji proglašava vanredno stanje ne bude identičan sa organom koji dobija vanredna ovlaštenja. Kako stvari stoje kod nas? Ukratko: haosom vanrednog stanja protiv sniježne stihije.
Odluku o zavođenju vanrednog stanja je predložila Vlada Igora Lukšića, odnosno njen Koordinacioni tim. Savjet za odbranu i bezbjednost – tročlana „vrhovna komanda” , predsjedavajući Filip Vujanović, članovi Ranko Krivokapić i Lukšić; po pozivu, bez prava odlučivanja, sjednici 11. februara prisustvovali ministar odbrane Boro Vučinić, ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović, načelnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardžić i v.d. direktora Uprave policije Božidar Vuksanović – ne samo da je prihvatio prijedlog, već u saopštenju naglasio da će i ukidanje vanrednog stanja zavisiti od informacija koje će im u (nenaznačenom roku) dostaviti isti taj Koordinacioni tim.
Ova procedura je krajnje dubiozna. Lukšić nije samo premijer, zatim član Savjeta s pravom glasa, već i rukovodilac Koordinacionog tima koji je, u sadašnjem sastavu, ustrojen odlukom Vlade a članovi su sve sami Lukšićevi ministri, službenici i namještenici.
Vlada je, dakle, preko svog Koordinacionog tima predložila i odlučujuće će uticati na ukidanje vanrednog stanja, iako je 9. februara, dva dana prije uvođenja vanrednog stanja, Lukšić suštinski ponudio ostavku – nakon što je Vlada preuzela aktivirane dugove KAP-a, predložio je raspravu u parlamentu o povjerenju njegovom kabinetu.
No, opsadno stanje, osim reketu koji plaćamo Rusima iz KAP-a, ispostavilo se zgodno da se aferama listing, Telekom, Roćenova tajna služba itd. zavije trag. Lukšić se, svjedoci smo, uživio u ulogu glavnokomandujućeg: donio je set Naredbi, rok izvršenja „odmah”, sve strogo vojnički – iako vojni rok nije služio, već se 2004. kod narečenog viceadmirala Dragana Samardžića folirao da kao ministar finansija služi civilni rok. No, sada stiže, u pauzi između pisanja naredbi, da se dohvati i lopate – dok čisti snijeg, njegovi tjelohranitelji, popularni „krkani”, iza leđa budno osmatraju prijeti li mu kakva vanredna opasnost.
Verziju o preduzimljivom premijeru mogli bi da prihvatimo pod uslovom da ispumpamo činjenice koje svjedoče da je vlast posegla za vanrednim stanjem tek kad je procijenila da će joj to donijeti politički probitak. A proglasila ga je kasno i na aljkav način; uz to, primjenjuje ga i nezakonito – na ivici smo državnog udara.
Krenimo redom. Najkasnije 4. ferbuara je Lukšićeva vlada, nakon brojnih javnih upozorenja, razmatrala vanredno stanje. Ministar Ivan Brajović tada objašnjava da je premijer naložio „dodatne analize situacije” – iako je nevrijeme odnijelo prvu ljudsku žrtvu, nekoliko vozila sa desetinama putnika pod dramatičnim okolnostima spašavano iz blokade na cestama a desetak gradova bilo odsječeno od svijeta!
Lukšić je 8. februara saopštio da „crnogorsko zakonodavstvo poznaje institut uvođenja vandrednog stanja, ali ne u kontekstu elementarnih nepogoda”. Ta tvrdnja je djelimično tačna. Iako je Ustavom predviđeno da se vanredno stanje može proglasiti i zbog „velikih prirodnih nepogoda”, Crna Gora, za razliku od drugih država, nema poseban zakon o vanrednom stanju.
Nekoliko paragrafa Zakona o odbrani koji se odnose na vanredno stanje pojačava konfuziju. Na primjer, u njemu se govori o obavezama lokalne samouprave i u vanrednom stanju pozivom na Plan o odbrani Crne Gore, ali taj bazični dokument Ministarstvo odbrane Bora Vučinića ni šest godina od obnavljanja nezavisnosti još nije ni predložilo!
U Naredbama o mjerama u toku vanrednog stanja Lukšić ovlašćenja svog Koordinacionog tima temelji pozivanjem na Zakon o zaštiti i spašavanju (2007), no u čl. 27 toga zakona piše da „vanredno stanje proglašava Skupština” a ne Savjet za odbranu i bezbjednost. U njemu nema ni riječi o izvjesnom Operativnom štabu za vanredne situacije na čijem je čelu načelnik Generalštaba VCG koji po Ustavu ne može biti nadređen civilnim vlastima.
Naime, viceadmiral Dragan Samardžić, iz dana u dan, izdaje naredbe, apele ili obavještenja lokalnim organima vlasti i svima nama, jadnim civilima – iako je u Zakonom o zaštiti i spašavanju definisano da samo MUP, kao civilni državni organ, „vrši poslove koordiniranja i komandovanja” u zaštiti i spašavanju ili izdaje službena saopštenja o tim aktivnostima i mjerama, etc.
Naredni problem sa Lukšićevim naredbama je da nije naređena radna obaveza – Zakonom o odbrani utvrđena kao obavezna u vanrednom stanju. No, radnu obavezu za podgorička javna preduzeća i ustanove je – na svoju ruku i prije nego je u državi i proglašeno vanredno stanje – po nepoznatom pravnom osnovu uveo gradonačelnik Miomir Mugoša. Kada su Lukšića pitali o toj temi, objasnio je da „svaki zaposleni, koji je u nemogućnosti da bude na poslu, dogovori svoj nedolazak sa nadređenima”?!
Kakva groteska! Iz Akcije za ljudska prava su primijetili da „od kad je uvedeno vanredno stanje, naredbe Vlade, odnosno gradonačelnika Podgorice, nijesu praćene navođenjem konkretnog cilja zbog koga je svaka mjera uvedena, a da bez toga nije moguće procijeniti da li je ona bila stvarno i neophodna”.
Posebno su interesantne Lukšićeve naredbe o proširenju ovlašćenja Upravi policije s kojim je otvorena opcija nezakonite represije nad građanima. Premijer je policiji naložio da „u saradnji sa predsjednicima skupština etažnih vlasnika osigura uključivanje građana na uklanjanju posljedica sniježnih padavina”. Od kada policija ima ovlašćenja da primorava bilo koga na fizički rad?
Premijer je naredio i da „v.d. direktora Uprave policije mora oformiti štab koji će preuzeti sve aktivnosti na terenu kako bi primjenom ovlašćenja obezbijedila veću efikasnost u sprovođenju aktivnosti na saniranju posljedica sniježnih padavina”.
Niti jedna od citiranih premijerovih naredbi policiji (vidi faksimil) ne poziva se na bilo koji pozitivan pravni propis, već na odluku Savjeta za odbranu i bezbjednost o proglašenju vanrednog stanja u kojoj, avaj, nema ni pomena o nezakonitom jačanju represivnih kapaciteta policije u odnosu na građane.
S kakvom je neozbiljnošću Lukšićeva vlada ušla u veliku opasnost za hiljade građana uslijed teških sniježnih nepogoda, svjedoče i najmanje dvije činjenice. Sadašnji sastav Koordinacionog tima za upravljanje vanrednim situacijama je oformljen forme radi, odlukom Vlade Br. 03-166 od 13. januara ove godine; naime, iako je tada Veselin Veljović službeno bio smijenjen ili je „premješten” iz Vlade, on se pod rednim brojem 11 navodi kao član Koordinacionog tima sa statusom „direktor UP”!
Na drugoj strani, tek je s proglašenjem vanrednog stanja Vlada ustanovila da su njen Koordinacioni tim, odnosno MUP ili fantomski Operativni štab za vanredne situacije, bez opreme i sredstva neophodnih za funkcionisanje sistema zaštite i spašavanja u vanrednom stanju!
Lukšić je naredbom Br. 01-667, sa rokom „stupa na snagu odmah”, ovlastio Operativni štab, narečenog viceadmirala Samardžića, da nabavi potrebnu opremu i sredstva. Odluku je premijer utemeljio na čl. 3 st. 1 tač. 4 Zakona o javnim nabavkama – kojim se takva transakcija izuzima iz postupka raspisivanja tendera, odnosno, trgovaće se bez javne kontrole.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima
Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.
Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.
Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom, uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.
Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.
Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.
Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.
Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe, smijenjen u martu 2021.
Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.
,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore
Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.
„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.
Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.
On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.
Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?
ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a
„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“. Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…
PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt
Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…
ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete
Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…
VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.
Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…
STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a
Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…
MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne
Ulazimo u još jedne izbore u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji
JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom
IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije
-
Izdvojeno1 sedmicaI POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmicaEDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmicePRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmiceGRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način