Povežite se sa nama

MONITORING

Haosom protiv stihije

Objavljeno prije

na

monitor-1113-17-02-2012_Page_25_Image_0001

U subotu, 11. februara, Savjet za odbranu i bezbjednost je, nakon razmatranja informacije Koordinacionog tima za upravljanje vanrednim situacijama Vlade o prilikama izazvanim velikim prirodnim nepogodama, proglasio vanredno stanje. Savjet je utvrdio da Skupština nije bila u mogućnosti da se u kratkom roku sastane, pa je samostalno djelovao na osnovu čl. 133 st. 1 tač. 1 i čl. 133 st. 2 Ustava. Nota bene, vanredno stanje nije datumski oročeno – biće ukinuto „kada se poprave meteorološke prilike”.

Vanredno ili opsadno stanje u pravnoj teoriji i praksi oduvijek je polemično, jer se njime suspenduju, ili se mogu suspendovati, bitna građanska prava. Krizna situacija koja je opravdanje proglašenja vanrednog stanja, tajminzi i procedura kada se zavodi i ukida, zatim opseg i represivnost preduzetih mjera su podložni različitim tumačenjima.

U praksi demokratskih društava je, zbog imanentnih zloupotreba, ustavna praksa da organ koji proglašava vanredno stanje ne bude identičan sa organom koji dobija vanredna ovlaštenja. Kako stvari stoje kod nas? Ukratko: haosom vanrednog stanja protiv sniježne stihije.

Odluku o zavođenju vanrednog stanja je predložila Vlada Igora Lukšića, odnosno njen Koordinacioni tim. Savjet za odbranu i bezbjednost – tročlana „vrhovna komanda” , predsjedavajući Filip Vujanović, članovi Ranko Krivokapić i Lukšić; po pozivu, bez prava odlučivanja, sjednici 11. februara prisustvovali ministar odbrane Boro Vučinić, ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović, načelnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardžić i v.d. direktora Uprave policije Božidar Vuksanović – ne samo da je prihvatio prijedlog, već u saopštenju naglasio da će i ukidanje vanrednog stanja zavisiti od informacija koje će im u (nenaznačenom roku) dostaviti isti taj Koordinacioni tim.

Ova procedura je krajnje dubiozna. Lukšić nije samo premijer, zatim član Savjeta s pravom glasa, već i rukovodilac Koordinacionog tima koji je, u sadašnjem sastavu, ustrojen odlukom Vlade a članovi su sve sami Lukšićevi ministri, službenici i namještenici.

Vlada je, dakle, preko svog Koordinacionog tima predložila i odlučujuće će uticati na ukidanje vanrednog stanja, iako je 9. februara, dva dana prije uvođenja vanrednog stanja, Lukšić suštinski ponudio ostavku – nakon što je Vlada preuzela aktivirane dugove KAP-a, predložio je raspravu u parlamentu o povjerenju njegovom kabinetu.

No, opsadno stanje, osim reketu koji plaćamo Rusima iz KAP-a, ispostavilo se zgodno da se aferama listing, Telekom, Roćenova tajna služba itd. zavije trag. Lukšić se, svjedoci smo, uživio u ulogu glavnokomandujućeg: donio je set Naredbi, rok izvršenja „odmah”, sve strogo vojnički – iako vojni rok nije služio, već se 2004. kod narečenog viceadmirala Dragana Samardžića folirao da kao ministar finansija služi civilni rok. No, sada stiže, u pauzi između pisanja naredbi, da se dohvati i lopate – dok čisti snijeg, njegovi tjelohranitelji, popularni „krkani”, iza leđa budno osmatraju prijeti li mu kakva vanredna opasnost.

Verziju o preduzimljivom premijeru mogli bi da prihvatimo pod uslovom da ispumpamo činjenice koje svjedoče da je vlast posegla za vanrednim stanjem tek kad je procijenila da će joj to donijeti politički probitak. A proglasila ga je kasno i na aljkav način; uz to, primjenjuje ga i nezakonito – na ivici smo državnog udara.

Krenimo redom. Najkasnije 4. ferbuara je Lukšićeva vlada, nakon brojnih javnih upozorenja, razmatrala vanredno stanje. Ministar Ivan Brajović tada objašnjava da je premijer naložio „dodatne analize situacije” – iako je nevrijeme odnijelo prvu ljudsku žrtvu, nekoliko vozila sa desetinama putnika pod dramatičnim okolnostima spašavano iz blokade na cestama a desetak gradova bilo odsječeno od svijeta!

Lukšić je 8. februara saopštio da „crnogorsko zakonodavstvo poznaje institut uvođenja vandrednog stanja, ali ne u kontekstu elementarnih nepogoda”. Ta tvrdnja je djelimično tačna. Iako je Ustavom predviđeno da se vanredno stanje može proglasiti i zbog „velikih prirodnih nepogoda”, Crna Gora, za razliku od drugih država, nema poseban zakon o vanrednom stanju.

Nekoliko paragrafa Zakona o odbrani koji se odnose na vanredno stanje pojačava konfuziju. Na primjer, u njemu se govori o obavezama lokalne samouprave i u vanrednom stanju pozivom na Plan o odbrani Crne Gore, ali taj bazični dokument Ministarstvo odbrane Bora Vučinića ni šest godina od obnavljanja nezavisnosti još nije ni predložilo!

U Naredbama o mjerama u toku vanrednog stanja Lukšić ovlašćenja svog Koordinacionog tima temelji pozivanjem na Zakon o zaštiti i spašavanju (2007), no u čl. 27 toga zakona piše da „vanredno stanje proglašava Skupština” a ne Savjet za odbranu i bezbjednost. U njemu nema ni riječi o izvjesnom Operativnom štabu za vanredne situacije na čijem je čelu načelnik Generalštaba VCG koji po Ustavu ne može biti nadređen civilnim vlastima.

Naime, viceadmiral Dragan Samardžić, iz dana u dan, izdaje naredbe, apele ili obavještenja lokalnim organima vlasti i svima nama, jadnim civilima – iako je u Zakonom o zaštiti i spašavanju definisano da samo MUP, kao civilni državni organ, „vrši poslove koordiniranja i komandovanja” u zaštiti i spašavanju ili izdaje službena saopštenja o tim aktivnostima i mjerama, etc.

Naredni problem sa Lukšićevim naredbama je da nije naređena radna obaveza – Zakonom o odbrani utvrđena kao obavezna u vanrednom stanju. No, radnu obavezu za podgorička javna preduzeća i ustanove je – na svoju ruku i prije nego je u državi i proglašeno vanredno stanje – po nepoznatom pravnom osnovu uveo gradonačelnik Miomir Mugoša. Kada su Lukšića pitali o toj temi, objasnio je da „svaki zaposleni, koji je u nemogućnosti da bude na poslu, dogovori svoj nedolazak sa nadređenima”?!

Kakva groteska! Iz Akcije za ljudska prava su primijetili da „od kad je uvedeno vanredno stanje, naredbe Vlade, odnosno gradonačelnika Podgorice, nijesu praćene navođenjem konkretnog cilja zbog koga je svaka mjera uvedena, a da bez toga nije moguće procijeniti da li je ona bila stvarno i neophodna”.

Posebno su interesantne Lukšićeve naredbe o proširenju ovlašćenja Upravi policije s kojim je otvorena opcija nezakonite represije nad građanima. Premijer je policiji naložio da „u saradnji sa predsjednicima skupština etažnih vlasnika osigura uključivanje građana na uklanjanju posljedica sniježnih padavina”. Od kada policija ima ovlašćenja da primorava bilo koga na fizički rad?

Premijer je naredio i da „v.d. direktora Uprave policije mora oformiti štab koji će preuzeti sve aktivnosti na terenu kako bi primjenom ovlašćenja obezbijedila veću efikasnost u sprovođenju aktivnosti na saniranju posljedica sniježnih padavina”.

Niti jedna od citiranih premijerovih naredbi policiji (vidi faksimil) ne poziva se na bilo koji pozitivan pravni propis, već na odluku Savjeta za odbranu i bezbjednost o proglašenju vanrednog stanja u kojoj, avaj, nema ni pomena o nezakonitom jačanju represivnih kapaciteta policije u odnosu na građane.

S kakvom je neozbiljnošću Lukšićeva vlada ušla u veliku opasnost za hiljade građana uslijed teških sniježnih nepogoda, svjedoče i najmanje dvije činjenice. Sadašnji sastav Koordinacionog tima za upravljanje vanrednim situacijama je oformljen forme radi, odlukom Vlade Br. 03-166 od 13. januara ove godine; naime, iako je tada Veselin Veljović službeno bio smijenjen ili je „premješten” iz Vlade, on se pod rednim brojem 11 navodi kao član Koordinacionog tima sa statusom „direktor UP”!

Na drugoj strani, tek je s proglašenjem vanrednog stanja Vlada ustanovila da su njen Koordinacioni tim, odnosno MUP ili fantomski Operativni štab za vanredne situacije, bez opreme i sredstva neophodnih za funkcionisanje sistema zaštite i spašavanja u vanrednom stanju!

Lukšić je naredbom Br. 01-667, sa rokom „stupa na snagu odmah”, ovlastio Operativni štab, narečenog viceadmirala Samardžića, da nabavi potrebnu opremu i sredstva. Odluku je premijer utemeljio na čl. 3 st. 1 tač. 4 Zakona o javnim nabavkama – kojim se takva transakcija izuzima iz postupka raspisivanja tendera, odnosno, trgovaće se bez javne kontrole.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo