Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Hodajuće karijatide režima

Objavljeno prije

na

To se zove istančan politički refleks za odanost i podobnost. Suljo Mustafić, funkcioner Bošnjačke stranke i potpredsjednik crnogorskog parlamenta, prvi je čestitao Filipu Vujanoviću ,,pobjedu” na predsjedničkim izborima. I u slavljeničkoj je noći, kako prikazaše TV kamere, sav ozaren bio tik uz njega, dok su se u drugom planu nazirali depeesovi veterani.

Zahvaljujući se biračima Bošnjačke stranke što su potvrdili da je ,,naša odluka da damo podršku Vujanoviću ispravna i dobra”, Mustafić je odmah nakon zatvaranja birališta, valjda kao opunomoćeni predstavnik Državne izborne komisije, presudio da je Vujanovićeva pobjeda čista kao suza: ,,Taj rezultat je očigledan i nedvosmislen”.

Vrijedni Mustafić, nekadašnji član Liberalnog saveza, u novije vrijeme zaređao je sa pohvalama DPS-u i njenim čelnicima toliko da je bezmalo postao planetarna medijska zvijezda.

Objašnjavajući u novembru prošle godine zašto je Bošnjačkoj stranci, kao mogući partner za sastav nove vlade, prihvatljivija koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, Mustafić je filozofski objasnio: ,,Znate, u politici ne postoje vječne emocije, nego vječni politički interesi”.

Tada se zarekao i da će ,,stranke manjina, uđu li u novu crnogorsku vladu, insistirati na okončanju sudskih procesa za sve grozote koje su se dogodile devedesetih godina prošlog vijeka: od deportacija, preko Kaluđerskog laza do logora u Morinju. Svi koji su krivi odgovaraće, to možemo da obećamo”. Dok Mustafić slavi, žrtve mogu da sačekaju.

Sva je prilika da će i to Mustafićevo zaricanje proći kao ono prošlogodišnje kada je na dan parlamentarnih izbora, u Starom Baru ,,grubo izvrijeđan od strane lokalnog aktiviste DPS-a, naočigled svojih roditelja i još najmanje dvadesetak mještana”. Mustafić je tada energično tvrdio da će incident imati posljedice na odnose BS prema DPS-u. ,,Smatram da neko treba da snosi odgovornost i za ovaj incident i za cjelokupnu kampanju protiv Bošnjačke stranke u Baru”.

Dva mjeseca kasnije, Mustafić nije znao da kaže novinarima šta je DPS preduzeo prema osumnjičenima za pomenuti napad. A kada se njegova stranka pridružila vlasti na državnom nivou, Mustafić je prijetnje garnirao hvalospjevima o DPS-u i njegovom lideru. Vječiti su samo interesi, zar ne?

U proteklih dvadeset i nešto godina u talasima se javljaju dobrovoljci da podupru vlast. Hodajuće karijatide režima. Danas je to vrlo masovan pokret suncokretizma. Vješto se povijaju na svakom političkom vjetru.

U vrijeme takozvane antibirokratske revolucije imali smo čuvene udarne pesnice u liku Šest mjesnih zajednica, Udruženja taksista, Pavla Milića, Jovana Markuša… Tokom ratova u kojima je DPS bio na Miloševićevoj strani, posebno su se misaonim akrobacijama isticali njegovi pošteni članovi – Smajo Šabotić i Hasan Kurtagić. Kasnije su regrutovane i samoregrutovane nove snage. Nisu odoljeli ni neki bivši ljuti opozicionari. U tom sazvježđu posebno se istakla grupa socijaldemokrata na čelu sa Rankom Krivokapićem.

Tu je primjer Predraga Drecuna – političara, bankara, ekonomskog analitičara… Ma, eksperta za sve.

Nekadašnji predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda precizno je dijagnosticirao karakter svog bliskog saradnika: ,,Nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.

Drecun je dogurao čak i do glavnog izvršnog direktora Prve banke Crne Gore, čiji je većinski vlasnik brat premijera Mila Đukanovića.

Tokom izborne kampanje Narodne sloge Drecun je po crnogorskim trgovima prozivao Mila Đukanovića da stavi tačku na pljačku i iz sveg grla uzvikivao: ,,Vratite pare”.

Kasnije se hvalio: ,,Imao sam jakih verbalnih napada na predsjednika Mila Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom, izljubili bismo se”.

Vatreno je lobirao da Đukanović i po šesti put bude premijer: ,,Ja mislim da bi optimalno rješenje bilo da Đukanović nastavi da vodi vladu”.

Dobro je prorokovao taj nekadašnji ministar u vladi Filipa Vujanovića.

Đukanovićima nije smetalo ni što se Drecun u vrijeme kada su narodnjaci utjerivali srpski patriotizam po ratištima oduševljavao velikosrpskim projektima Slobodana Miloševića, pa i onim da Dubrovnik postane republika srpska. Ili što se na proslavama ,,srpske nove godine” u Podgorici nadahnjivao anticrnogorskim političkim propovijedima Amfilohija Radovića i, opijen srpstvom, tvrdio da je ,,namjera da se uhapsi Radovan Karadžić politički veoma opasan potez”. Svojevremeno je opominjao: „Crnogorski referendum ne može biti održan, jer ne postoje garancije da bi Crnu Goru kao nezavisnu priznala međunarodna zajednica”.

E, taj i takav Predrag Drecun sada bezgranično hvali premijera Đukanovića: ,,Mislim da je povratak gospodina Đukanovića na mjesto premijera u stvari priznanje da postoje problemi koje drugi ljudi nijesu mogli da riješe. … Njegove najave zvuče optimistično, ali mislim da on sigurno ima osnovu za takav stav”.

A i sam je nesebični lakirer crnogorskog pejzaža: ,,Pogledajte samo mlade ljude koji završe dobre škole kako lako nađu posao”.

Ostalo je nejasno da li je pod dobrim školama mislio na Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica i jedinu sigurnu vizu za zapošljavanje – knjižicu DPS-a.

Drecunu, uglednom ekonomskom analitičaru, nije izgleda javljeno da trenutno u Crnoj Gori posao traži oko trideset hiljada ljudi i da je nezaposlenost mladih stručnjaka, prema ozbiljnim analitičarima, najveći društveni problem.

Da pođemo malo preko Atlantika. Do ambasadora Crne Gore u SAD-u Srđe Darmanovića.

Na sebe je pažnju skrenuo kao omladinac opozicionar – generacija Svetozara Marovića, Momira Bulatovića, Mila Đukanovića… Onda se prešaltao sa opozicionog kolosijeka na vladajući.

Svojevremeno je opoziciju opominjao da ni slučajno ne bojkotuje parlament, jer vanparlamentarnim djelovanjem ne može ništa da uradi.

,,Vrijeme institucionalne politike prevladalo je nad vaninstitucionalnim. Ljudi su okrenuti drugim problemima, ne toliko mitinzima, demonstracijama i protestima”.

Liberali su ga nazivali službenim portparolom DPS-a i, ironišući, priznavali mu da su se njegova ,,proročanstva”, koja je plasirao preko CEDEM-a, redovno ostvarivala. Kako i ne bi. CEDEM je godinama uvjeravao javnost da bi bez DPS-a nestalo Crne Gore. A i nas. To je DPS-ova istraživačka logistika nivoa Srđe Vukadinovića i Miloša Bešića.

Kada je Darmanovića nedavno novinar jednog podgoričkog dnevnika pitao imaju li osnova ocjene opozicije da su CEDEM-ova istraživanja u službi vladajućih partija i njihovog političkog marketinga, Darmanović je uzvratio: ,,To su, naravno, obične gluposti i izraz političkog primitivizma”.

Prije odlaska za ambasadora u SAD ostavio je patriotsku ,,oporuku”: Milo Đukanović ima harizmu, opozicija je nesposobna, a jedan od najvećih društvenih problema su privatni mediji.

Proslavio se i kao dekan Fakulteta političkih nauka. Dospio je na Sud časti Univerziteta Crne Gore. Razlog – profesor Filip Kovačević tužio je Darmanovića zbog političke diskriminacije, odnosno zbog toga što mu je dekretom ukinuo samo pet predmeta zbog javnog angažmana i političkih stavova.

Time je kao pripadnik intelektualne baze režima, u kojoj su sigurne pozicije izgradili i medijski specijalci Srđan Kusovac, Rade Vojvodić, Draško Đuranović, Darko Šuković…, pokazao gazdi kako i on zna, kad to zatreba, da bude egzekutor nepodobnih. Uz sav nesebičan trud pali su na ispitu. Pošto oni nijesu bili kadri da obave zadatak i uguše glas nezavisnih medija i slobodnih intelektualaca, Đukanović je angažovao međunarodne snage. Provjerne eksperte za borbu protiv unutrašnjeg neprijatelja: Bebu Popovića, Šemsudina Radončića i Željka Mitrovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo