Povežite se sa nama

MONITORING

I GRADONAČELNIKE HAPSE: Svi naši Bandići

Objavljeno prije

na

Milan Bandić, jedan od najmoćnijih i najdugovječnijih balkanskih političara, uhapšen je prošlog vikenda u Zagrebu. Javnosti je saopšteno kako je USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala), ,,na temelju rezultata opsežnih i složenih izvida”, donio rješenje o sprovođenju istrage protiv 16 osoba i dva preduzeća ,,zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela zloupotrebe položaja i ovlašćenja, utaje poreza ili carine, trgovanje uticajem, podsticanje na zloupotrebu položaja…”.

Krivična prijava otkriva detalje onoga što se stavlja na teret čovjeku koji je, praktično od 2000. godine, na čelu glavnog grada Hrvatske (u kome se, ostvari i trećina bruto društvenog proizvoda najmlađe članice EU).

Milan Bandić je, nakon raspada SFRJ, postao poznat kao jedan od rijetkih hrvatskih političara porijeklom iz Hercegovine koji političku karijeru nije gradio pod okriljem vladajućeg HDZ-a Franja Tuđmana. Bandićev populistički talenat je došao do punog izražaja upravo kada je od HDZ-a, na izborima 1995, preoteo radničke četvrti Zagreba, koje su do tada smatrane za najčvršće uporište Tuđmanove stranke. Trebalo je, ipak, da prođe pet godina pa da Bandić svoju popularnost u Zagrebu materijalizuje u funkciju gradonačelnika (2000. godine).

Njegova popularnost našla se na velikom ispitu dvije godine kasnije (2002) kada je, vozeći u pijanom stanju, skrivio saobraćajnu nesreću, potom pokušao pobjeći s mjesta udesa i podmititi saobraćajnog policajca. Gradonačelnik Zagreba prinuđen je, tada, podnijeti ostavku. To je detalj dovoljan da pokaže kako je bilo kakva sličnost sa njegovim kolegama iz Crne Gore očito – nemoguća.

Mnogi su taj udes smatrali za kraj njegove karijere. Ipak, Bandić se na veliku scenu vraća već 2005. godine, kada uz pomoć SDP-a ponovo postaje prvi čovjek Zagreba. I jedini socijaldemokrata, bilježe analitičari, dovoljno snažan da se suprotstavi tadašnjem predsjedniku stranke Ivici Račanu. Već tada, Bandić se smatra kao treći najmoćniji političar u Hrvatskoj (uz predsjednika i premijera).

Bandića su mnogi vidjeli kao Račanovog nasljednika. Pošto su se ta očekivanja izjalovila (Zoran Milanović – premijer Hrvatske – postao je novi predsjednik SDP-a), gradonačelnik Zagreba je (ne)očekivano, 2009. godine, napustio partiju koja ga je uzdigla i oglasio vlastitu kandidaturu za predsjednika države. Neuspješnu.

Dio, možda i najjači, USKOK-ove argumentacije koja je dovela do Bandićevog pritvaranja odnosi se na finansiranje njegove predsjedničke kampanje i milione koji su se na njegov račun slivali i dvije godine nakon što su predsjednički izbori završeni!? Bandić je ,,zaboravio” da nadležnima prijavi ovaj novac i država ga sada goni – za utaju poreza.

Pokušajte da to stavite u isti kontekst sa odlukom crnogorske Komisije za sprječavanje konflikta interesa koja je, pod komandom doživotnog predsjednika Slobodana Lekovića, svojevremeno presudila da tadašnji poslanik Skupštine CG i predsjednik DPS Milo Đukanović ,,nije poštovao Zakon o sprječavanju konflikta interesa, ali ga nije ni prekršio”, dok je kao poslanik upravljao vlastitim privatnim preduzećem. Podižući na lijepe oči višemilionske kredite u stranim bankama (taj novac je vraćen poslovnim potezima na kojima bi pozavidio i predsjednički kandidat Milan Bandić).

Par riječi o poslovnim potezima Hercegovca koji je postao politički uzor višestrukom gradonačelniku Ljubljane Zoranu Jankoviću i omiljeni kolega podgoričkom gospodaru ljekova, kozmetike, niske i visoke gradnje – Miomiru Mugoši.

Mugoša je glavnim gradom Crne Gore zagospodario praktično slučajno, 1999. godine, kao dio tima vladajuće koalicije formiranog da Podgoricom upravlja nekoliko mjeseci, do narednih izbora. I gazdovao je, kao vlastitom đedovinom, do proljetos.

Istina je da se Mugoša nije upuštao u političke avanture tipa predsjedničke kandidature. Ipak, javna je tajna da je vladajuća DPSDP koalicija, upravo zbog njega, sredinom prošle decenije promijenila zakon o lokalnoj samoupravi, koji je predviđao da se gradonačelnik bira direktno na izborima. Navodno su Milo Đukanović i Ranko Krivokapić tada zaključili kako su svi njihovi manipulativno-koruptivni modeli (afere: snimak, KAP, Telekom, ELP), sakupljanja glasova nedovoljni da se sa sigurnošću suprotstave brutalnoj sili i klijentelizmu sa kojom je Mugoša gazdovao glavnim gradom.

Gradonačelniku Zagreba državni istražitelji spočitavaju da je ,,zloupotrebljavajući položaj i trgujući vlastitim uticajem” uticao na nezakonito zapošljavanje pet osoba u administraciji grada Zagreba i njegovom preduzeću Zagreb Holdingu.

Zamislite, kako neko Miomiru Mugoši prebacuje kako je za 15 godina vladavine nezakonito zaposlio petoro službenika (službenica). Dajte, pa Vuka Golubović i njegovi su u Beranama, u jednoj firmi, nepotrebno i nesvrsishodno pred lokalne izbore zaposlili (koliko ono bješe) 50 ili 60 potencijalnih glasača. Koji su svi do jednoga nakon izbornog poraza dobili otkaz. A da niko od kreatore njihove profesionalne i društvene blamaže nije završio u pritvoru.

Podgorički se DPS kalif, svojevremeno, na primjedbe da je nezakonito otpustio slabovidu pravnicu Marijanu Mugošu (zamjereno joj je što se kreće uz pomoć psa vodiča) branio tvrdnjom kako je on nju – nezakonito i zaposlio. To nije privuklo pažnju crnogorskih tužilačkih organa. Taj se senzibilitet, biće, stiče tek sa članstvom u EU.

Mugoša je tukao novinare koji su ga zatekli u kafani, van radnog vremena, dok je službeni automobil čekao nepropisno parkiran na najprometnijoj podgoričkoj saobraćajnici. Kažnjen je novčano (400 eura). USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala Republike Hrvatske) Milana Bandića sumnjiči da je, prijateljima i saradnicima, u sedam navrata službena vozila koristio u privatne svrhe!

Hrvatski istražitelji pokušavaju saznati kako je aktuelni gradonačelnik Zagreba (ne pada mu na pamet, kaže, da podnese ostavku) postao vlasnik stana u glavnom gradu Hrvatske. Njihove kolege iz Crne Gore nikada nijesu smjele problematizovati činjenicu da je Miomir Mugoša, bez pravila i kontrole, poklonio između 400 i 600 stanova. Ne zna se kome, kada, kako i zašto. Ili se zna, ali se o tome ćuti.

Hrvatski mediji pišu kako je protiv Bandića, prije privođenja, podnijeto nekih 30-40 krivičnih prijava. ,,Za gotovo svaku aferu podnesena je krivična prijava, ali gotovo ni jedna nije dovršena”, piše index.hr. Bandićev kolega iz Podgorice toliko je krivičnih prijava skupljao – godišnje.

Čuveni su njegovi poslovni aranžmani sa Carinama Čedomira Popovića (Podgoricu je taj dil koštao 11 miliona eura), Cijevna komercom Tomislava Čelebića (dva miliona) ili onaj kada je sam sa sobom razmjenjivao zemljište. Zamislite šta bi se desilo Milanu Bandiću da se njegovo ime našlo na zvaničnom popisu divljih graditelja glavnog grada Hrvatske. Mugoša se dičio tim statusom. Njegovi su poslušnici (potčinjeni) radije išli na robiju nego da rizikuju i primijene zakon u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu – prema Miomiru Mugoši.

Virus despotije počeo je da se širi.

Budva je jedan od rijetkih evropskih gradova koja se može pohvaliti time što se dvojici njenih gradonačelnika istovremeno sudi, ili su nepravosnažno osuđeni, zbog zloupotrebe položaja kojima je gradu pod njihovom komandom nanijeta šteta mjerljiva stotinama hiljada eura.

Dok čeka potvrdu ili ukidanje kazne kojom je osuđen na pet godina zatvora, Rajko Kuljača zebe za vlastitu sigurnost. U trećem napadu na imovnu njegove porodice u posljednjih pola godine, Kuljačama su prošle nedjelje na terasu porodične kuće bačena dva molotovljeva koktela. Bivši gradonačelnik i bivši šef budvanske policije kaže kako ,,zna dvije adrese sa kojih je mogla da mu stigne eksplozivna naprava”!?

Njegov nasljednik na čelu Budve Lazar Rađenović čeka suđenje pod optužbom da je 2007. godine ,,iskoristio službeni položaj i ispod cijene prodao 27.000 kvadrata opštinskog zemljišta na Košljunu”. Opština je time, navodno, pretrpjela višemilionski gubitak.

Hrvatski istražni organi Bandiću spočitavaju da je, na štetu Zagreba, razmjenjivao zemljište sa nekoliko privatnih firmi iza kojih stoje njegovi prijatelji i uticajni poslovni ljudi (Ivica Todorić, na primjer). Slične optužbe su se bez posljedica odbile od Miomira Mugoše ali i od Žarka Pavićevića, sada već bivšeg gradonačelnika Bara.

Pavićeviću se godinama zamjeralo što je u poslovima sa kompanijama Aca Đukanovića (brat premijerov), Nebojše Miloševića (brat Tarzana Miloševića, bivšeg ministra i funkcionera DPS-a) i sam sa sobom (Zavod za izgradnju Bara i Samba) Baru nanio višemilionske štete. To ga je, do danas, koštalo samo političke funkcije. Ne računajući da je njegov Zavod otišao u stečaj, ostajući dužan radnicima.

Da li bi Milan Bandić uspio da preživi ono sa čime se, bez ozbiljnijih problema, nose njegove kolege iz Crne Gore? I zašto ne bi? Da li je problem u nerazvijenim institucijama sistema, li je glavna kočnica javnost nespremna da postavi i do kraja istjera pitanje bilo čije odgovornosti.

Ti se odgovori, u Crnoj Gori, formulišu na osnovu političkih simpatija i pripadnosti. Olakšavajuća okolnost konformistima može biti to što se tako i sudi. Niz presuda crnogorskih sudova kojima su poništavani nezakoniti i po javni interes štetni poslovi podgoričkog gradonačelnika (Carine, bilbordi, samovoljne promjene DUP-ova) dok se, istovremeno, on amnestirao odgovornosti, svjedoče o neslobodi pravosuđa da se miješa u poslove izvršnih vlasti.

Da li je to zbog nekog od onih 600 stanova, građevinske dozvole, plagiranog diplomskog rada ili protekcije pri odlasku na liječenje u inostranstvo… Dok ne dobijemo instituciju nalik hrvatskom USKOK-u, odgovor na ovo pitanje ostaće tajna.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo