Povežite se sa nama

MONITORING

I snijeg je njihov

Objavljeno prije

na

Tonski zapisi sa sjednica najvažnijih organa Demokratske partije socijalista koje objavljuje Dan potvrđuju kako su svi koji u ovoj zemlji žive i plaćaju porez upregnuti kako bi ta partija opstajala na vlasti. Zloupotrebe položaja i neravnopravan položaj građana zakonom su zabranjeni, partijski red zahtijeva drugačije. Oni našim parama plaćaju svoje izborne uspjehe. I njima se diče.

Nema javne službe koja na tom poslu nije angažovana. Zavod za zapošljavanje, Fond rada, razne uprave, tužilaštvo, sudstvo, ministarstva redom – svi marljivo rade jedan posao. Čuvaju nesmjenjivu vlast predsjednika DPS-a Mila Đukanovića.

Nije lako zamisliti kako je u glavama raznih viđenih glava vladajuće partije. U susret novom Danu, prije sna, pohodi ih pitanje: Šta ja ono rekoh onda. Kupovati ljude je jedno, ali kad svi precizno znaju kako ste to tačno radili i šta ste o tome govorili – ipak je drugo.

Najnoviji transkripti sa proširene sjednice Predsjedništva DPS-a pokazuju da ni snijeg ovdje svima isto ne pada.

,,Znate da je naša opština u prethodnom periodu imala dosta elementarnih nepogoda i da, ukoliko postoji mogućnost za isplatom šteta našem članstvu, smatram da bi dobro pomogli, i to bi pomoglo nama na terenu”, kazao je predsjednik opštine Mojkovac i funkcioner DPS-a Dejan Medojević. Pripomenuo je da bi ,,na terenu” pomoglo i ,,da otpremnine iz Fonda rada direktno usmjerimo prema našem članstvu”.

Budimir Dabetić iz Berana založio se da se obezbijede sredstva za isplatu jednokratne novčane pomoći ugroženim porodicama kroz fondove solidarnosti. ,,Njihovu identifikaciju ćemo, naravno, izvršiti preko mjesnih odbora”. Zamolio je i da do državne plate dođe ,,jedan broj” ljudi u Upravi za šume i Upravi carina. Ostali bez posla, a veoma su partijski angažovani kao predsjednici ili potpredsjednici mjesnih odbora. Što ne ide, ne ide.

Mreža radi i u prijestonici. Jovan Martinović posebno je pohvalio redovnu komunikaciju sa ministrom prosvjete Slavoljubom Stijepovićem, ,,koji nikada ne zaobilazi partiju i gotovo se njegovi saradnici i on lično svakodnevno čuju sa predsjednicima opštinskog odbora”. Slavoljub Migo Stijepović ne zaboravlja ko ga je, kao ministra, rodio.

Drama se desila u nikšićkoj Željezari. Ne ona kad su je prodavali, preprodavali i uništavali, nego kad je u toj firmi ojačao sindikat na čelu sa Jankom Vučinićem. ,,Pokušavamo sada da formiramo sindikat. Sve što smo uradili ovih dana smo uradili da pomognemo tim našim ljudima da taj sindikat Janka Vučinića eliminišemo”, objasnio je Radivoje Nikčević. Šef se složio. Kako bi se ,,neutralisala” ova ,,njihova posljednja destrukcija”, predložio je političku akciju ,,koja mora imati i dobro koordiniranu terapiju, uključujući i medijsku akciju”.

Na rječniku Mila Đukanovića neko bi mogao da doktorira, ali to je druga priča. Važnije je kad se te riječi pretaču u akciju, na primjer medijsku. Janko Vučinić je na svojoj koži osjetio združeno djelovanje medijsko-obavještajnih službi koje su u Pobjedi objavile njegov zdravstveni karton. Naravno da za to bolno očigledno kršenje zakona niko nije odgovarao.

Kako partijski sistem funkcioniše kupeći usput pare iz državnih resora pokazalo se i ovih dana kad je objavljeno da su Skupština i Vlada

prošle godine za reklamiranje potrošili 859.000 eura. Najviše novca poreskih obveznika otišlo je dnevnom listu Pobjeda, Radiju Antena M i Portalu Analitika. Za promociju aktivnosti ministarstava u štampanim medijima Pobjedi je uplaćeno 81.370 ili 89,16 odsto novca potrošenog na reklame. Skoro 95 odsto ukupnih sredstava za reklamiranje na elektronskim medijima dobio je radio Antena M. Centar za građansko obrazovanje, koji je objavio podatke ukazao je da se vlada ne reklamira u najčitanijim i najgledanijim medijima.

Abaz Kujović iz Bijelog Polja podsjetio je i da treba obezbijediti novac za dovođenje birača iz inostranstva. Većina tih ljudi neboravkom u Crnoj Gori zapravo je izgubila pravo glasa. Dokle god većina ljudi odseljenih iz Crne Gore glasa za DPS, taj se dio zakona neće primjenjivati.

Na jednom od snimaka Milo Đukanović obavještava partijske drugove da će Bošnjačka stranka i HGI zbog inovacija u izbornom zakonodavstvu nastupati samostalno, ,,ali sa pouzdanim dogovorima, vjerovatno i u pisanoj formi prije izbora, da ćemo nastaviti koalicionu saradnju poslije izbora, prema formulama koje su i do sada funkcionisale”. Svojim biračima Bošnjačka partija to nije rekla. Zumili se.

Predsjednik DPS-a Milo Đukanović u međuvremenu je razjasnio da nema ničeg naročitog u dejstvovanju njegove partije već se samo ,,DPS otvoreno bavi problemima u društvu i problemima svojih članova”. Glede društva, Đukanović primjećuje i da je ,,došlo i do izvjesne raskalašnosti”. Naročito među onima koji sa prosječnom platom od 480 treba da obezbijede potrošačku korpu od 800 eura.

Državni analitičari još jednom su cijelu stvar pokušali da predstave kao normalnu. U cijelom svijetu, eto, onaj ko je na vlasti zapošljava svoje ljude, evo, na primjer američka administracija… Čak i kod nas je zakonom, konačno, definisano koja mjesta u državnoj službi mogu zavisiti od rezultata izbora. U jednoj stvari su svi – od ministra do spremačice u školi – jednaki. Moraju biti ,,naši”.

Pripadnost partiji štiti čak i od odlaska u zatvor. Rajko i Pavić Škerović iz Bara dva puta su hapšeni i dva puta puštani iz zatvora. Tokom pretresa stana i apartmana hotela Peđa koji je u vlasništvu mlađeg Škerovića, policija je pronašla 47 PVC kesica sa 45,7 grama kokaina, 15 PVC kesica sa 61,7 grama heroina, dok su dva grama marihuane i pištolj bez oružnog lista našli u njegovom stanu. Pronađene su i tri puške, tri pištolja, municija različitog kalibra, 20 zlatnika, 181.150 eura, 33.530 američkih dolara i 3.890 švajcarskih franaka. Ujutru ih uhapse, popodne puste. ,,Hajka na mene i moju porodicu potiče od ljudi zaposlenih u državnim organima koji ne pripadaju vladajućoj partiji čiji sam ja dugogodišnji istaknuti član, rekao je biznismen Rajko Škerović. ,,Namjera tih ljudi jeste da kompromitacijom mene i moje porodice pokušaju iskompromitovati i narušiti ugled partije kojoj pripadam”.

Skupštinski Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu odlučio je da ne bude kontrolnog saslušanja ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića, vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice povodom slučaja ,,Škerović”. A i bolje da se ne muče. Kila kokaina ovdje su se u sudskom postupku pretvarala u grame, grami pronađeni kod Škerovića pretvoriće se u ništa. Levor više ili manje, stvar je ukusa i tradicije. Kad čovjek malo bolje razmisli, Škerovići su, u stvari, branili red, poredak i tradiciju.

DPS je protekle sedmice još jednom išutirao opoziciju iz parlamenta. Skupština danas nije raspravljala o 13 predloga zakona Socijalističke narodne partije jer opet nije usvojen dnevni red. Prethodno je skupštinska većina odbila da raspravlja o predlozima Demokratskog fronta i Pozitivne Crne Gore. Na taj, kao i na sve događaje ovih dana, odgovori opozicije su tanki.

Koalicioni partneri spremno su se uključili u odbranu tekovina DPS-a. Iako se Bošnjačka partija uredno žalila da je DPS krao na izborima krali, funkcioner te stranke Suljo Mustafić smatra da u vrhu partije nijesu za to znali. Ni drug Tito nije znao za Goli otok. Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić nešto je suptilniji: ,,Ne negiram probleme ali ti problemi postoje u svim partijama, u najjačoj najviše pa onda proporcionalno veličini i moći kojoj posjeduju”. Dobro je, kaže, što se takve stvari otvaraju jer je riječ o zajedničkom problemu na putu ka EU. ,,Znam dobro za te nepravde i znam koliko bole i stoga želim da Crna Gora bude drugačija”. Stara pjesma – da stvarno želi, izašao bi iz vlade.

Svaka kockica u mozaiku zloupotreba moći, svakog se dana sve jasnije pokazuje. Još samo da ima ko da vidi.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo