Povežite se sa nama

MONITORING

I snijeg je njihov

Objavljeno prije

na

Tonski zapisi sa sjednica najvažnijih organa Demokratske partije socijalista koje objavljuje Dan potvrđuju kako su svi koji u ovoj zemlji žive i plaćaju porez upregnuti kako bi ta partija opstajala na vlasti. Zloupotrebe položaja i neravnopravan položaj građana zakonom su zabranjeni, partijski red zahtijeva drugačije. Oni našim parama plaćaju svoje izborne uspjehe. I njima se diče.

Nema javne službe koja na tom poslu nije angažovana. Zavod za zapošljavanje, Fond rada, razne uprave, tužilaštvo, sudstvo, ministarstva redom – svi marljivo rade jedan posao. Čuvaju nesmjenjivu vlast predsjednika DPS-a Mila Đukanovića.

Nije lako zamisliti kako je u glavama raznih viđenih glava vladajuće partije. U susret novom Danu, prije sna, pohodi ih pitanje: Šta ja ono rekoh onda. Kupovati ljude je jedno, ali kad svi precizno znaju kako ste to tačno radili i šta ste o tome govorili – ipak je drugo.

Najnoviji transkripti sa proširene sjednice Predsjedništva DPS-a pokazuju da ni snijeg ovdje svima isto ne pada.

,,Znate da je naša opština u prethodnom periodu imala dosta elementarnih nepogoda i da, ukoliko postoji mogućnost za isplatom šteta našem članstvu, smatram da bi dobro pomogli, i to bi pomoglo nama na terenu”, kazao je predsjednik opštine Mojkovac i funkcioner DPS-a Dejan Medojević. Pripomenuo je da bi ,,na terenu” pomoglo i ,,da otpremnine iz Fonda rada direktno usmjerimo prema našem članstvu”.

Budimir Dabetić iz Berana založio se da se obezbijede sredstva za isplatu jednokratne novčane pomoći ugroženim porodicama kroz fondove solidarnosti. ,,Njihovu identifikaciju ćemo, naravno, izvršiti preko mjesnih odbora”. Zamolio je i da do državne plate dođe ,,jedan broj” ljudi u Upravi za šume i Upravi carina. Ostali bez posla, a veoma su partijski angažovani kao predsjednici ili potpredsjednici mjesnih odbora. Što ne ide, ne ide.

Mreža radi i u prijestonici. Jovan Martinović posebno je pohvalio redovnu komunikaciju sa ministrom prosvjete Slavoljubom Stijepovićem, ,,koji nikada ne zaobilazi partiju i gotovo se njegovi saradnici i on lično svakodnevno čuju sa predsjednicima opštinskog odbora”. Slavoljub Migo Stijepović ne zaboravlja ko ga je, kao ministra, rodio.

Drama se desila u nikšićkoj Željezari. Ne ona kad su je prodavali, preprodavali i uništavali, nego kad je u toj firmi ojačao sindikat na čelu sa Jankom Vučinićem. ,,Pokušavamo sada da formiramo sindikat. Sve što smo uradili ovih dana smo uradili da pomognemo tim našim ljudima da taj sindikat Janka Vučinića eliminišemo”, objasnio je Radivoje Nikčević. Šef se složio. Kako bi se ,,neutralisala” ova ,,njihova posljednja destrukcija”, predložio je političku akciju ,,koja mora imati i dobro koordiniranu terapiju, uključujući i medijsku akciju”.

Na rječniku Mila Đukanovića neko bi mogao da doktorira, ali to je druga priča. Važnije je kad se te riječi pretaču u akciju, na primjer medijsku. Janko Vučinić je na svojoj koži osjetio združeno djelovanje medijsko-obavještajnih službi koje su u Pobjedi objavile njegov zdravstveni karton. Naravno da za to bolno očigledno kršenje zakona niko nije odgovarao.

Kako partijski sistem funkcioniše kupeći usput pare iz državnih resora pokazalo se i ovih dana kad je objavljeno da su Skupština i Vlada

prošle godine za reklamiranje potrošili 859.000 eura. Najviše novca poreskih obveznika otišlo je dnevnom listu Pobjeda, Radiju Antena M i Portalu Analitika. Za promociju aktivnosti ministarstava u štampanim medijima Pobjedi je uplaćeno 81.370 ili 89,16 odsto novca potrošenog na reklame. Skoro 95 odsto ukupnih sredstava za reklamiranje na elektronskim medijima dobio je radio Antena M. Centar za građansko obrazovanje, koji je objavio podatke ukazao je da se vlada ne reklamira u najčitanijim i najgledanijim medijima.

Abaz Kujović iz Bijelog Polja podsjetio je i da treba obezbijediti novac za dovođenje birača iz inostranstva. Većina tih ljudi neboravkom u Crnoj Gori zapravo je izgubila pravo glasa. Dokle god većina ljudi odseljenih iz Crne Gore glasa za DPS, taj se dio zakona neće primjenjivati.

Na jednom od snimaka Milo Đukanović obavještava partijske drugove da će Bošnjačka stranka i HGI zbog inovacija u izbornom zakonodavstvu nastupati samostalno, ,,ali sa pouzdanim dogovorima, vjerovatno i u pisanoj formi prije izbora, da ćemo nastaviti koalicionu saradnju poslije izbora, prema formulama koje su i do sada funkcionisale”. Svojim biračima Bošnjačka partija to nije rekla. Zumili se.

Predsjednik DPS-a Milo Đukanović u međuvremenu je razjasnio da nema ničeg naročitog u dejstvovanju njegove partije već se samo ,,DPS otvoreno bavi problemima u društvu i problemima svojih članova”. Glede društva, Đukanović primjećuje i da je ,,došlo i do izvjesne raskalašnosti”. Naročito među onima koji sa prosječnom platom od 480 treba da obezbijede potrošačku korpu od 800 eura.

Državni analitičari još jednom su cijelu stvar pokušali da predstave kao normalnu. U cijelom svijetu, eto, onaj ko je na vlasti zapošljava svoje ljude, evo, na primjer američka administracija… Čak i kod nas je zakonom, konačno, definisano koja mjesta u državnoj službi mogu zavisiti od rezultata izbora. U jednoj stvari su svi – od ministra do spremačice u školi – jednaki. Moraju biti ,,naši”.

Pripadnost partiji štiti čak i od odlaska u zatvor. Rajko i Pavić Škerović iz Bara dva puta su hapšeni i dva puta puštani iz zatvora. Tokom pretresa stana i apartmana hotela Peđa koji je u vlasništvu mlađeg Škerovića, policija je pronašla 47 PVC kesica sa 45,7 grama kokaina, 15 PVC kesica sa 61,7 grama heroina, dok su dva grama marihuane i pištolj bez oružnog lista našli u njegovom stanu. Pronađene su i tri puške, tri pištolja, municija različitog kalibra, 20 zlatnika, 181.150 eura, 33.530 američkih dolara i 3.890 švajcarskih franaka. Ujutru ih uhapse, popodne puste. ,,Hajka na mene i moju porodicu potiče od ljudi zaposlenih u državnim organima koji ne pripadaju vladajućoj partiji čiji sam ja dugogodišnji istaknuti član, rekao je biznismen Rajko Škerović. ,,Namjera tih ljudi jeste da kompromitacijom mene i moje porodice pokušaju iskompromitovati i narušiti ugled partije kojoj pripadam”.

Skupštinski Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu odlučio je da ne bude kontrolnog saslušanja ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića, vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice povodom slučaja ,,Škerović”. A i bolje da se ne muče. Kila kokaina ovdje su se u sudskom postupku pretvarala u grame, grami pronađeni kod Škerovića pretvoriće se u ništa. Levor više ili manje, stvar je ukusa i tradicije. Kad čovjek malo bolje razmisli, Škerovići su, u stvari, branili red, poredak i tradiciju.

DPS je protekle sedmice još jednom išutirao opoziciju iz parlamenta. Skupština danas nije raspravljala o 13 predloga zakona Socijalističke narodne partije jer opet nije usvojen dnevni red. Prethodno je skupštinska većina odbila da raspravlja o predlozima Demokratskog fronta i Pozitivne Crne Gore. Na taj, kao i na sve događaje ovih dana, odgovori opozicije su tanki.

Koalicioni partneri spremno su se uključili u odbranu tekovina DPS-a. Iako se Bošnjačka partija uredno žalila da je DPS krao na izborima krali, funkcioner te stranke Suljo Mustafić smatra da u vrhu partije nijesu za to znali. Ni drug Tito nije znao za Goli otok. Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić nešto je suptilniji: ,,Ne negiram probleme ali ti problemi postoje u svim partijama, u najjačoj najviše pa onda proporcionalno veličini i moći kojoj posjeduju”. Dobro je, kaže, što se takve stvari otvaraju jer je riječ o zajedničkom problemu na putu ka EU. ,,Znam dobro za te nepravde i znam koliko bole i stoga želim da Crna Gora bude drugačija”. Stara pjesma – da stvarno želi, izašao bi iz vlade.

Svaka kockica u mozaiku zloupotreba moći, svakog se dana sve jasnije pokazuje. Još samo da ima ko da vidi.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo