Povežite se sa nama

INTERVJU

IBRICA JUSIĆ: Ne pada mi na pamet da odustanem

Objavljeno prije

na

MONITOR: Uskoro će pola vijeka Vašeg stvaralaštva. Kako iz današnje perspektive gledate na činjenicu da su generacije rođene i odrasle uz Vašu muziku?
JUSIĆ: Šta mogu reći, sem da sam srećan čovjek. Srećan sam što sam četrdeset osam godina na skalinama. Srećan sam što mogu živjeti od onog što volim i što sam pozitivno uticao na generacije koje su pratile moju glazbu. Srećan sam što sam na neki način uticao na njihovo razmišljanje i život, a što je vrijeme i pokazalo. MONITOR: U repertoaru svakog umjetnika, pa i Vašem, su neizbježne neke standardne pjesme. Koliko je nakon toliko vremena i toliko koncerata inspirativno njihovo izvođenje?
JUSIĆ: Kao što se svaki dan budimo drugačije raspoloženi, tako smo uvijek drugačije raspoloženi kada su pjesme u pitanju. Svaka od njih doziva nešto dobro ili loše, romantično ili oporo. Naravno to se odražava i u samoj interpretaciji, pa pjesma bude drugačija svaki put. Ja uvijek prizivam neke svoje filmove. Vrtim ih dok pjevam pjesme. Svaki put je drugi film u pitanju. To je dobra stvar. Tako mi pjesme nikada ne dosade. Uvijek ih drugačije doživljavam.

MONITOR: Ima li neka od njih posebno mjesto u repertoaru?
JUSIĆ: Nema. Sve su mi jako važne. Treba mi dugo vremena dok neku pjesmu aceptiram. Evo, recimo savladao sam nedavno poznatu pjesmu Karuzo od pokojnog Lucija Dale, koji nas je napustio prije mjesec, dva. On ju je posvetio Enriku Karuzu. Meni je Karuzo bio uzor, bio je najveći pjevač svih vremena. Potom sam slušao tu Dalinu pjesmu mnogo godina da uopšte nijesam imao pojma da je posvećena mom uzoru. Tek me poslije tog saznanja uhvatio strah kako će se ona primiti. Danas je Karuzo jedna od onih pjesama koje nose moje koncerte. Jednostavno treba vremena da neke stvari sazriju u čovjeku.

MONITOR: Kakvo je iskustvo nastupanja po zemljama regiona danas i u vrijeme zajedničke zemlje? Ima li razlike?
JUSIĆ: Nema. Bar kod mene nema neke velike razlike. Ja sam emotivac, a znate, emocija putuje. Ljudi se svuda osjećaju isto. Nastupam i u Podgorici, Beogradu, Skoplju, Parizu… Emocija je emocija. Ako ljudi osjećaju da ste se iskreno otvorili, nema nikakvih problema. Meni je ona uvijek na prvom mjestu. Recimo, kad čujem neke stvari od Stinga ili neke druge pjesme na engleskom, koji ne govorim, ako me je pjesma dotakla, bolje da ne znam šta znače ti tekstovi. Tako imam mogućnost domaštati ljepotu o kojoj pjevaju i pričaju ti umjetnici.

MONITOR: Koliko je različita muzička produkcija danas od one nekadašnje?
JUSIĆ: Sreća moja pa imam ljude sa kojima sarađujem, poput Elvisa Stanića koji je moj producent. To su ljudi koji su odrastali u vremenu kada smo živjeli za glazbu, a malo razmišljali da živimo od nje. Danas bi mladi željeli sve preko noći. I imati jahtu i auto i da su broj jedan i sve što uz to ide. Njihova nesreća je da je za to kao i za sve u životu potreban razvojni put.

MONITOR: Kako je biti čovjek od riječi i gitare u današnje vrijeme?
JUSIĆ: Nema danas koncerata kao nekada. Ipak, čovjek se ne prodaje jeftino. Preživjeće se. Ne pada mi na pamet da odustanem, bez obzira na godine staža. Imam osjećaj da tek sada radim kako treba. Ja još uvijek dva puta tjedno imam svog profesora pjevanja, gospodina Stojanova koji mi je nabio fitnes na glasnice da danas pjevam po dva i po sata, kao na počecima. Kada čovjek vidi rezultate svoga truda i veselja, ne znam zašto bi odustao. Sve drugo je vezano za materijalno. Ja sam davno stavio materijalno kao posledicu duhovnog.

MONITOR: Kad smo već kod mlađih kolega, jedan od vaših najnovijih radova je duet sa kantri sastavom Picksiebnerom. Kako je bilo stvarati sa njima, pa još i u jednom drugačijem muzičkom izrazu?
JUSIĆ: Taj spot za Priču o cucku je nastao prije svega kao odraz prijateljstva mene i njih. Oni poštuju moju glazbu. Nedavno sam imao i prilike slušati i ćerku njihovog pjevača i skladatelja Zorana Perića, kada je pjevala moju pjesmu Duh iz boce. Nju sam skladao jako davno, i tek u ovakvim momentima shvatite kako utičete na generacije. Osim Picksiebnera tu je i dubrovačka grupa Atlantida, sa kojom sam napravio jednu jako lijepu pjesmu Lutam pod oblacima. Mladi ljudi me često zovu kao gosta. Recimo radio sam sa bendovima Hladno pivo, The Beat Fleet, da ne pominjem davno moje gostovanje Zabranjenom pušenju. Tu je i Saša Vasić, koji na neki svoj način pjeva Ljubi sam, ljubi vašu kćer. Drago mi je da me svi oni prihvataju kao svoga.

MONITOR: S obzirom na brojne saradnje i mnoge druge obaveze, imate li vremena da radite na novom materijalu?
JUSIĆ: Sad sam u jednom međuprostoru. Radim jedno klasično iznenađenje. Nijesu u pitanju moje pjesme, ali biće zanimljivo. Razmišljam se da se kao na počecima vratim klasičnoj poeziji. Nema više pjesnika tekstopisaca kao što je bio Jakša Flamengo, koji je u međuvremenu prestao da piše, kao što su bili Drago Britvić, Momčilo Popadić. Meni se ne skladaju tekstovi koji su banalni, koji govore o srcu, venama, ostalim organima… Danas mladi sve manje i manje čitaju poeziju i tek tada shvatite zašto su i današnji tekstovi loši.

MONITOR: Kada ćemo vas slušati u Crnoj Gori?
JUSIĆ: Ja sam u Crnu Goru dolazio kada se niko nije usuđivao. Još 1996. sam prvi put gostovao u Crnoj Gori. Bilo je to u Siti Holu u Podgorici. Uvijek idem tamo gdje me ljudi zovu, pa tako dolazim ponovo kod vas kada me pozovete.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo