DRUŠTVO
Čija je naša struja?
Vrijeme je da se stvari definišu i da se, napokon, krene u dogovoreni posao. Stisak ruke Silvija Berluskonija i Mila Đukanovića nije zaboravljen ni na jednoj strani Jadrana. Podmorskim kablom pokušavaju da nas spoje sa prekomorskim susjedom jače nego ikada. Samo pitanje je – koliko će nas to koštati. Iako je u toku javna rasprava o tom projektu – ne postoje jasni dokazi da bi od tog posla mogli da imamo koristi i sve neodoljivo podsjeća na farsu oko projekta hidroelektrana na Morači za koji građani, takođe, do danas nisu saznali koliko bi im novca zaista donio. Sve što javnost zna o ta dva projekta jeste da je ljudima u vrhu vlasti – formalne i neformalne – i te kako stalo da budu realizovani bez obzira na javni interes koji se i ne nazire.
TAJNI POSAO: Dejan Milovac, direktor MANS-ovog programa za urbanizam, objašnjava: ,,Kao što je to bio slučaj sa hidrocentralama na Morači, i javna rasprava o podmorskom kablu se odvija pod teretom apsolutne netransparentnosti, tajnih dogovora, sporazuma i ugovora davno potpisanih sa italijanskim partnerom koje Vlada ljubomorno čuva od građana Crne Gore”.
Milovac podsjeća da se Vlada – i pored jasne preporuke Evropskog parlamenta da svi podaci o podmorskom kablu treba da budu dostupni javnosti – obavezala prema italijanskoj kompaniji Terna da će tajnu o zajedničkom dilu dobro čuvati. Ima razloga, u to ne treba ni sumnjati.
,,Ono malo podataka koji su dospjeli u javnost ne govore u prilog tvrdnjama
Vlade da zna šta radi kada je u pitanju ovaj, ako izuzmemo auto-put koji
samo što nije otpočeo, pojedinačno najveća investicija u Crnoj Gori”, kaže Milovac.
Uz to – nema ni pouzdanih podataka o tome da li Crnoj Gori uopšte treba jedan ovakav projekat, te kada se i kako naša država opredijelila da postane regionalno energetsko čvorište.
Milovac tvrdi da je dovoljan tek površan pogled na Nacrt prostornog plana za podmorski kabl i dalekovod da se uoči da će upravo italijanski partner imati najviše koristi od ovog projekta, te da postoji veoma konkretna bojazan da će značajan dio crnogorske teritorije biti bespovratno zauzet.
Nacrt prostornog plana za ovaj projekat pokriva oblast površine – jedan posto crnogorske teritorije.
,,Samo za izgradnju konvertorskog postrojenja u Grblju planira se zauzimanje nešto oko 39 hektara kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta, i pored jasnih smjernica iz Prostornog plana koji preporučuje očuvanje te vrste zemljišta od prenamjene i izgradnje”, kaže Milovac.
On upozorava da bi crnogorska država tj. Prenos godišnje inkasirali nešto oko 10 miliona eura.
,,Ako Vlada ostane čvrsto pri ovom projektu, to nas dovodi do sasvim izvjesne budućnosti Crne Gore kao resursne baze čija će se teritorija koristiti ne samo za proizvodnju jeftine energije, već i za njen transport. Zauzvrat, dobijaćemo mrvice kolača koje će prikupiti italijanski partner, ostavljajući nas da se pitamo – čija je naša struja”, objašnjava Milovac.
BRAT BRATU: Osim mnoštva nedostataka – dokumentacija rađena za kabl sadrži i neke zanimljivosti. Ista firma radila je i Detaljni prostorni plan za ovaj projekat, a bila je i u konzorcijumu koji je radio Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu tog istog plana. U pitanju je, naravno, Republički zavod za urbanizam i izgradnju, čiji je vlasnik – Aco Đukanović, brat bivšeg premijera. Samo što bi valjalo da nadležni pojasne – je li uobičajeno da ista firma radi I plan I stratešku procjenu njegovog uticaja. Na nivou zanimljivosti su i brojne koristi od kabla.
,,Realizacija projekta imaće jak pozitivan uticaj nacionalnog značaja koji će stvoriti preduslove za razvoj različitih privrednih grana: turizma, elektroenergetike i korišćenja obnovljivih izvora energije…”.
Nije objašnjeno kako to kabl i trafo stanice mogu tako silno da poguraju razvoj turizma.
U NVO Green Home upozoravaju da je plan za kabl štetan za životnu sredinu i neusklađen sa Nacionalnom strategijom održivog razvoja koja predviđa zaštitu biodiverziteta i očuvanje prirodnih vrijednosti, povećanje nacionalnih zaštićenih područja, obnovu i sanaciju šuma, očuvanje pejzažnih ii prostornih vrijednosti. Tvrde da se mogućom realizacijom ovog projekta i plana gubi biodiverzitet, pejzaž i prostor. Ne treba zaboraviti ni da kabl treba da prođe kroz zaštićeno područje – dva nacionalna parka. Naravno, tu vreba i opasnost da izgubimo status UNESCO zaštićenog područja dijela Nacionalnog parka Durmitor kroz koji je predviđen prolazak kabla. No, šta je UNESCO pri drugarskom dogovoru za biznis.
Polazna tačka za kabl sa crnogorske strane je – rt Jaz koje u dokumentaciji figurira kao najbolje rješenje, dok su varijantna rješenja rt Platamuni, Trsteno, plaža Jaz. Problem, eto, može biti to što su usred zemlje kojoj bi turizam trebalo da bude vodeća privredna grana izabrane lokacije koje imaju turistički značaj. Uz to, tvrde da će kablom podstaći turizam. Da se ni ekologija ne zapostavi ovim planom – u obzir se uzimaju i Platamuni koji su, zapravo, zaštićeno Emerald područje.
Lokacija za konvertorsko postrojenje je, prema dokumentaciji – Blato, u Lastvi Grbaljskoj. No, mještani su se tome usprotivili.
PUNO RUPA: U Green Homeu tvrde da Nacrt strateške procjene uticaja plana za kabl ne sagledava sve bitne aspekte uticaja.
,,Pitanje uticaja postavljanja podvodnog kabla na ribe i na ribarstvo nije ni pomenuto. Dok se u Italiji vodi polemika oko mogućih negativnih uticaja upravo na ovu važnu privrednu granu – kod nas ni pomena”, kaže Jelena Marojević, programska direktorica NVO Green Home.
Ona pojašnjava da ovakva vrsta kablova proizvodi magnetno polje koje rastjeruje ribu. Takođe, tvrdi Marojević, kod planiranja ovakvih zahvata od izuzetnog značaja je i identifikovanje oblasti u kojima se riba mrijesti kako bi se prilikom polaganja kabla izbjegla ta područja. U našoj dokumentaciji – toga nema.
No, osim ekoloških problema kojima obiluje planska dokumentacija za Berluskoni-Đukanovićev kabl ima i drugih nejasnoća. Jedna od najvažnijih je koliko će građane Crne Gore koštati taj kabl, a koliko će od njega i da li će uopšte imati koristi.
,,U dokumentaciji za kabl ne postoji izračunata ni ekonomske vrijednost izgubljene teritorije, posebno one koja je pod zaštitom države, niti šume i poljoprivrednog zemljišta. Ne postoje ni indirektni troškovi koji nastaju uslijed gubitka pejzažnih vrijednosti i negativnog efekta na turizam, a koji su obično i najveći u ovakvim projektima. Vrlo je izvjesno da će najveću korist imati Italija preko kompanije Terna, koja projekat realizuje sa crnogorskim Elektroprenosom, u kojem je vlasnički udio dobila bez tendera”, tvrdi Jelena Marojević.
Ima tu svega. Čak i primjera za Vjerovali ili ne: ,,U dokumentaciji za kabl se pozivaju na stratešku procjenu za Prostorni plan Crne Gore koja, zapravo, nikada nije ni urađena”, upozorava Marojević.
No, sve je moguće u sapunici o struji koja treba da ima srećan kraj. I to u – Italiji. Koliki će biti troškovi dok se dođe do srećnog kraja koji je naručio politički vrh Crne Gore – nije ni bitno. Bitno je da se posao završi. Valjaće već nekome.
Marijana BOJANIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini