Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA ŠOŠKIĆ, UMJETNIK:Ukrštanje početka i kraja

Objavljeno prije

na

Priznati crnogorski umjetnik Ilija Šoškić, koji godinama živi u Italiji, jedan je od predstavnika Crne Gore na 54. Bijenalu u Veneciji. Šoškićev rad, kao i rad Natalije Vujošević nalaze se u okviru projekta Obod i bistre vode komesara Svetlane Racanović i Petra Ćukovića, gdje je predstavljen Marina Abramović Community Center Obod Cetinje. Godinama je Šoškić legenda jugoslovenske umjetničke scene, a likovni kritičari su odavno naglasili da ga njegova radna biografija svrstava u ozbiljne činioce aktuelnih kretanja u evropskom modernizmu 70-ih godina prošlog vijeka u kojem je i danas jedan od učesnika. Rođen je 1935. godine. Učio je umjetničku školu u Herceg Novom, Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu i Accademia di belle arti u Bolonji. Izlagao je sa vodećim ličnostima svjetske avangarde: Kunelisom, Pistoletom, Bazelicom, Kijom, Kukijem, Kosutom… Već antologijskom izložbom u Museo Diamanti u Ferrari, 1972. godine, ušao je na italijansku scenu. O njemu su pisali mnogi eminentni teoretičari i istoričari umjetnosti među kojima i Akile Bonito Liva, Emilio Vila, Mario Diakono, Simoneta Luks… Sa Ilijom Šoškićem, po mnogima jednim od najinteresantnijih umjetnika, sreli smo se u gradu njegovog djetinjstva – u Baru. Na dogovoreno mjesto, ispred dvorca kralja Nikole, došao je biciklom. Razgovaramo na jednoj klupi kraj dvorca i Ilija Šoškić odmah pokazuje prisnost, jednostavnost i mladalačku energiju koja se jedino može osjetiti kod velikih umjetnika. MONITOR: Nakon velikog rada i značajnih predstavljanja ove godine ljeto provodite u Baru. S obzirom na to da ste odavno napustili Crnu Goru, koliko ste često ovdje?
ŠOŠKIĆ: Dođem u Bar kad mi je potreban odmor i opuštanje. Moj dolazak je i svojevrsno traženje emocija iz djetinjstva. Mada, današnji Bar nije Bar moje mladosti. Zato volim da sam na par mjesta koja se nisu promijenila, kao što je ovaj park gdje se sad nalazimo, kao dvorac kralja Nikole. Odavde vidim onaj isti pejzaž koji sam kao dijete gledao. Ispred sebe gledam morsku pučinu, a iza leđa su mi ove planine. Posjetim i zgradu moje osnovne škole, kao i duvansku stanicu – staru kamenu zgradu. To su tri zgrade koje su ostale od Pristana. Pođem do njih biciklom, a ostala mjesta i ne posjećujem.

MONITOR: Ovdje ste smješteni u staroj, trošnoj baraci, koju su mogli da vide i svi koji su odgledali vaš video rad ,,Zigota”, koji je predstavljen na Venecijanskom bijenalu?
ŠOŠKIĆ: Ta baraka je nekada bila lijepa. U njoj je živjela moja majka. Ispred nje je bila predivna bašta. Kad je ona umrla, baraka je dugo bila napuštena. Nalazi se iza barske luke i potpuno je izolovana. Pripada naselju koje je ostalo od Pristana. Kad dođem u Crnu Goru, želio sam da u baraci boravim, spavam… Samo sam je dobro očistio, a ostalo ništa nisam htio da mijenjam. Tu držim te neke stare moje radove, drvene objekte koje sam radio od 1962. do 1966. godine. To su radovi s kojim sam izašao na inostranu scenu. Ovdje dođem samo preko ljeta, pa često vidim zmije koje žive ispod barake. A ima i svakakvih insekata, guštera… Svega ima. Oni su pravi stanovnici kao i miševi, ježevi, kornjače… Sve se vrti oko barake. Ali ja volim da to tako i bude. U baraku ne unosim nikakvu hemiju, nikakve otrove. Održavam sve kako je nekad bilo.

MONITOR: Nakon završetka Akademije u Beogradu, napustili ste Jugoslaviju 1968. i otišli u Bolonju. Da li ste morali da odete iz zemlje?
ŠOŠKIĆ: Od djetinjstva mi je želja bila da odem u Italiju. Kad sam bio dijete, baš odavde gdje sada sjedimo, gledao sam zalazak sunca i maštao o Italiji. Te 1968. godine se to i realizovalo. Bio sam u Beogradu sa studentima na Filozofskom fakultetu, tih čuvenih sedam dana okupacije Univerziteta, a već tada nisam bio student. Posebna istraga se vodila prema onima koji su učestvovali u demonstracijama, a nisu bili studenti. Smatrani su provokatorima. Počela su hapšenja i mnogi moji prijatelji bili su u zatvoru. Tada sam bio jugoslovenski reprezentativac u atletici, pa sam tu privilegiju odmah iskoristio i napustio zemlju. Godinama se nisam vraćao. Par puta sam bio u Rovinj da bih održao kontakte sa starim prijateljima.

MONITOR: Poslije toliko godina života i rada u inostranstvu predstavljate Crnu Goru na najprestižnijoj svjetskoj smotri umjetnosti. Šta za vas znači to učešće na Bijenalu?
ŠOŠKIĆ: Jako sam zadovoljan što na ovom Bijenalu predstavljam Crnu Goru. Ali predstavljam i Italiju kao Crnogorac. Moja radna biografija i karijera je uglavnom italijanska, jer je godinama stvarana na italijanskoj sceni, sa italijanskom kritikom, sistemom, institucijama kulture. Ipak su to 42 godine… Mada, legitimitet mi je i dalje crnogorski, jer nemam italijansko državljanstvo. Komesar italijanskog paviljona Vitorio Zgarbi je to prepoznao pa me je zvao da kao gost iz Crne Gore predstavljam Italiju na Bijenalu. Ove godine Italija ima paviljone u 13 regija. Nama je pripala Tršćanska regija. Tako da se na jednom Bijenalu nalazim u dvije reprezentacije. Kurator zadužen za paviljon u Trstu, pitao me je da li preporučujem još nekog umjetnika iz Crne Gore da sa mnom izlaže u tom paviljonu. Razmislio sam pa sam se sa kritičarkom Dragicom Čakić konsultovao i ona je predložila Jelenu Tomašević.

MONITOR: Osim vas i Natalije Vujošević, Crnu Goru predstavlja projekat Marine Abramović. Kakav je bio susret sa njom, jer se znate već decenijama i oboje ste karijeru napravili van Jugoslavije?
ŠOŠKIĆ: Sa Marinom sam se prvi put sreo 1970. godine u Rovinju. Ja sam već živio u Italiji i već sam bio na italijanskoj sceni. Došao sam u Rovinj kako bih se sreo sa Borom Ćosićem sa kojim sam bio dobar prijatelj. Rekao mi je da jedna mlada umjetnica ima izložbu u Rovinju. To je bila Marina Abramović, koja je tada bila na specijalizaciji kod Hegedušića u Zagrebu. Praktično je još bila studentkinja. Upoznali smo se i odmah su nam se aure dodirnule. Ostvarili smo posebnu komunikaciju iz koje je proizašao njen poziv da budem gost u njenoj kući u Grožnjanu. A ja sam to drage volje prihvatio. Deset dana sam ostao kod nje. Bili su tu još neki njeni prijatelji. Napravili smo jedan hepening – performans. Nakon tih desetak dana, htio sam da joj uzvratim gostoprimstvo, pa sam je pozvao da sa mnom pođe u Veneciju da vidi Bijenale, a kasnije da produžimo za Komakio, jer sam tamo imao jednu kuću na raspolaganju. Tako smo nastavili ljetovanje sa mojim prijateljima. Sledeće godine smo se Marina i ja ponovo sreli u Beogradu na Aprilskim susretima, gdje sam ja učestvovao sa umjetnikom Luiđijem Ontanijem, poznatim bodiartistom. Upoznao sam ih sa prijateljskim preporukama. Kasnije, 1974. Akile Bonito Oliva radio je Kontemporaneu, međunarodnu izložbu u Rimu. Pitao me je šta mislim o Marini, da li da i nju svrsta u izložbu. Ja sam odgovorio afirmativno. I tako je ona skrenula veliku pažnju na sebe radom s nožem i šakom. Kasnije je Marina pošla u Holandiju i posljednjih 20 godina se nismo sreli. Sada smo se vidjeli u Veneciji kao predstavnici Crne Gore. Susret je bio fantastičan sa jednom neopisivom emocijom. U jednom momentu gledala me je, zgrabila me, zagrlila i podigla uvis. Kasnije smo dugo pričali. Rekao sam joj da osjećam veliku emociju dok gledam njen rad sa Bijenala. Ona je na to dodala da joj se plače dok gleda moj.

MONITOR: U Veneciji je Marina Abramović prestavila projekat “Obod”, gdje ste vi bili uključeni u njegovu prezentaciju. Hoćete li nastaviti saradnju i na Cetinju?
ŠOŠKIĆ: Ne znam baš detalje, ali znam Marininu koncepciju koju smatram srećnom okolnošću za razvoj savremene umjetnosti u Crnoj Gori. Saznao sam od komesara našeg paviljona Petra Ćukovića da je Marina odlučila da program njenog projekta počne sa mojom stalnom postavkom i da to bude početak aktivnosti Marina Abramović Community Center Obod Cetinje. To me izuzetno raduje. Što god Marina Abramović bude radila, ja ću to uvijek nedvosmisleno podržati.

MONITOR: Vaš rad se zove ,,Zigota”, a to je kao novi početak. Ipak, vraćate se u prošlost, na vaš početak – Crnu Goru.
ŠOŠKIĆ: Meni se stalno kraj i početak ukrštaju, jer moje razmišljanje o slici svijeta u kojem živim je izrazito metafizično. Tako da realnost i kreativna opsesija se prožimaju. Zigota je grčka riječ, koja znači početak i istraživanje tog početka i kontinuiteta. Uzeo sam ono što su elementarne vrijednosti Crne Gore – njen zen i njenu endemičnost.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo