Povežite se sa nama

OKO NAS

INVESTITORI NAPUSTILI KOLAŠIN: Opštini ostali dugovi

Objavljeno prije

na

viktor-restis

Na svega par od ukupno tridesetak lokacija, koje su planskim dokumentima predviđene za gradnju turističih, ugostiteljskih i sportsko-rekreativnih objekata na području kolašinske opštine, počeli su radovi. Na ostalim površinama, koje su što Opština, što privatnici, prodali tokom „investicionog buma” ništa nije promijenjeno osim vlasnika. Investitori, kako kažu u lokalnoj upravi, uglavnom nijesu pokazali interesovanje da grade, a rijetki koji jesu, nakon dobijanja građevinskih dozvola i početnih šturih pripremnih građevinskih radova, otišli su i više ne pokazuju interesovanje da obnove proceduru ili nastave gradnju. Među njima je najviše onih koji su tek djelimično izmirili obaveze prema lokalnoj upravi. Većina investitora godinama se nije ni javljala u Opštinu. Zbog toga mnogo atraktivnih lokacija nije privedeno namjeni niti valorizovano.

„Nažalost, na svega nekoliko lokacija radovi su poodmakli. Planskim dokumentima predviđeno je oko tridesetak lokacija za turističko- ugostiteljske i sportsko-rekretaivne sadržaje. Do sada je usvojeno dvadesetak studija lokacije i čekamo da investitori pokažu interesovanje. Tačno je da su velike površine još neprivedene namjeni i neizvjesno je do kada će tako biti”, obavijestio je novinare prije četiri godine tadašnji sekretar za urbanizam Vladan Bulatović.

Takvo stanje kolašinska izvršna vlast namjeravala je na početku mandata 2014. godine da promijeni. Kako je tada obećavano, pokušaće prije svega da saznaju zbog čega su investitori otišli iz Kolašina, ali i kolike su dugove ostavili za sobom.

Tokom 2006. i 2007. godine investitori su bili najviše zainteresovani za zemljišta prema Bjelasici, za Trunića do i dio uz put prema skijalištu na Jezerinama.

Najviše se očekivalo od grčkog milijardera Viktora Restisa, odnosno njegove kompanije Vires, koji je bio zainteresovan za gradnju turističkog kompleksa na Barutani. Na tom brdu, udaljenom nepunih 500 metara od grada, sada samo razrovana zemlja podsjeća da je Restis namjeravao da ulaže u Kolašin. Mehanizacija, koju je angažovao kratko je radila prije osam godina, a od tada niko od predstavnika te firme nije se javio lokalnoj upravi.

Kompanija Vires je, za vrijeme bivše vlasti, uplatila skoro 700.000 od 1,5 milona eura, koliko su tada u lokalnoj upravi obračunali da treba za komunalije. Dio komunalija platila je i firma Morgan W, koja je kupila zemlju na Bašanjem brdu. Na tom atraktivnom dijelu kolašinske opštine bio je planiran turistički kompleks Mala Norveška. Moragan W , kako je tada nezvanično saopšteno, bio je obeshrabren višemilonskim iznosom za komunalije i neadekvatno komunalno opremljenim zemljištem.

Trenutno u kolašinskoj Opštini niko ne može sa sigurnošću utvrditi kolika su dugovanja investitora koji su od 2006. do 2010. godine dobili građevinske dozvole.

Kako kaže aktuelni sekretar za finansije Goran Rakočević, zbog neodgovornog odnosa bivše vlasti, i investitori i Opština trenutno su u pat poziciji. S investitorima koji su namjeravali da grade na Bašanjem brdu, kaže on, uspjeli su da stupe u kontakt.

,,Nažalost, oni se povlače iz Crne Gore i Srbije. Jasno je da neće u dogledno vrijeme graditi. Što se tiče investitora za Barutanu, nemamo nikave informacije niti kontakte. Nejasno je na koji način su za vrijeme bivše vlasti obračunavane naknade za komunalno opremanje zemljišta. Na većinu tih rješenja uložena je žalba”, kaže Rakočević.

Evidentno je, tvrdi on, da je lokalna uprava mnogo izgubila povlačenjem investitora. I dalje se tim kompanijama obračunavaju porezi na nepokretnosti, iako ne mogu da se naplate i to su, već sada, milionski iznosi. Međutim, sekretar za finansije smatra da taj nenaplaćeni novac, nije najveća šteta za Kolašin.

,,Ostale su ogromne površine, koje su neprivedene namjeri. S odlaskom investitora, ostaje da je ta imovina njihova i Opština tu ništa ne može uraditi. Ulaganja, koja su bila najavljivana, naročito na Barutani i Bašanjem brdu, donijela bi Kolašinu mnogo više prihoda i veliki broj novozaposlenih. Od toga, jasno je, sada nema ništa”, kaže Rakočević.

On napominje da studija lokacije za Bašanje brdo nije objavljena u Službenom listu, iako je završena i usvojena u lokalnom parlamentu. To je, sumnja se, bio i jedan od načina da se investitor primora da uplati ostatak problematičnog iznosa za komunalije. Na nekim od lokacija , sada se i ne bi moglo graditi, jer su naknadnom planskom dokumentacijom na tim mjestima predviđene zelene površine.

Na spisku „stranih” dužnika , kojima rješenja o porezu nije bilo moguće uručiti, a koji je objavljen prije tri godine, do skoro je bilo i nekoliko firmi, koje su se nezvanično povezivale sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem. Na oglasnoj tabli Opštine tada se moglo pročitati da porez duguju Beppler Propertiy Development LTD, Beppler Investments Montenegro, Beppler Development, kao i Limited, Bochve, Montecoland, Surgut, Downland Homes Montenegro, Sporting Group, GLF Turism Co, Bjelasica Invest, Hogy, New territory… Navodno, zbog nepoznatih adresa, tim kompanijama nijesu uručena rješenja.

Rakočević kaže da su neke od tih firmi, u međuvremenu, izmirile dio dugovanja.

,,Postoji i mogućnost prinudne naplate, pa kad god neka od tih firmi bude imala novca na računu, dugovi prema nama biće izmireni. Ostaje, naravno, i mogućnost upisa hipoteke, kao krajnje mjere, do čega, nadam se, neće doći”, očekuje sekretar za finansije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo