Odgovor učitelja da nasilnik „neće više“, a to je prema riječima roditelja sa kojima smo razgovarali najčešći odgovor koji dobijaju kad potraže pomoć, nije ni približno dovoljan da se riješi problem vršnjačkog nasilja. Zato oni svoju djecu ili ispusuju iz škole, ili ih uče – trpljenju
„Moje dijete se stalno žali da je druga dijeca zadirkuju u školu i da je psuju, pogotovo za vrijeme odmora, tada najviše ima problema. Od početka ove školske godine situacija se malo promijebila. Sada mi još dvoje dijece pohađa istu školu pa kada je sa njima na odmoru onda je ne diraju. Ali, kada oni nisu sa njom djeca iz drugih odeljenja je zadirkuju“ priča Burim Bećaj, roditelj učenice trećeg razreda u OŠ „Marko Miljanov“.
On objašnjava da se njegovo dijete žalilo učiteljici da je je žrtva nasilja, a da učiteljica nije previše pridavala značaja.
„Odgovor učiteljice da „neće više“ nije dovoljan jer se dijete tako obeshrabruje da joj se obraća, ne ulijeva povjerenje da će joj pomoći. Zato onda najčešće odlučuje da nikome ništa ne kaže“.
Taj odgovor je prema riječima roditelja sa kojima smo razgovarali najčešći odgovor koji dobijaju kad potaže pomoć. Zato oni svoju djecu ili ispusuju iz škole, ili ih uče – trpljenju. I sami nerijetko ćute.
Burim Bećaj smatra da su roditelji krivi jer se ne žale, nego najčešće ćute, ali ipak primijećuje da oni koji to čine, ne dobijaju često potrebnu podršku i pomoć.
„I kada prijavljujemo govore da to nije istina i da je sve super u školi. Na roditeljskim sastancima se recimo nikada ne govori o takvim problemima“, zaključuje zabrinuto Bećaj.
Problem vršnjačkog nasilja prisutan je na svim nivoima obrazovanja. I.B. je dvadesetsedmogodišnji roditelj koji je bio prinuđen da svoje dijete ispiše iz vrtića u kojem gotovo da nije bilo djece iz romske i egipćanske zajednice..
,,U grupi sa djecom većinske zajednice pored moje kćerke bilo je još dvoje romske djece. To mi je dalo povoda da pomislim da su sva djeca u tom vrtiću dobro prihvaćena. Međutim, nije bilo tako. Djeca su je svakodnevno zadirkivala i vrijeđala, a to je trajalo nekoliko dana“, objašnjava I.B. i dodaje da se više puta obraćao vaspitačicama, ali da se za njegov problem nije moglo naći rješenje.
„Morao sam da je prepišem u vrtić na Vrelima ribničkim koji pohađaju samo djeca romske i egipćanske zajednice. U tom vrtiću, kako kaže, nije bilo problema, već da ga je uspješno završila i napravila korak dalje.
Problem vršnjačkog nasilja, međutim, našeg je sagovornika i njegovu ćerku dočekao i u osnovnoj školi.
,,Prva dva mjeseca je imala problema sa drugarima iz odjeljenja. Djeca su joj otimala užinu, vrijeđali je, pljuvali. Više je ostajala gladna iako je imala obezbjeđenu užinu. Trpjela je dosta toga.“, priča zabrinuti otac. On smatra da za problem vršnjačkog nasilja, odnosno njegovo ne rješavanje, nijesu odgovorni samo učitelji, nastavnici i profesori, već roditelji djece nasilnika.
,,Treba da sjednu i fino popričaju sa svojom djecom i uče ih kulturi kao i lijepom ponašanju. Jedne prilike kad sam se žalio jednom roditelju na njegovo dijete, rekao je da ne brinem te je svom djetetu tada zaprijetio batinama. Batinama se ne postiže ništa, time samo može biti gore“, ističe on.
Problem je, kako kaže, i to što neki roditelji uče djecu da se odvajaju od djece druge zajednice ili tamnije puti. ,,Bez obzira na ralike, treba da pružamo pomoć i podršku jedni drugima. To onda na neki način utiče da djeca maltetiraju drugu djecu“.
Djeca u školi, kaže, iz kuće donose noževe, i slične predmete, pa nasilje poprima i dramatične momente. „Mom djetetu su zaprijetila viljuškama i kuhinjskim noževima. Zvuči nevjerovatno, ali nažalost tako je. Moji razgovori sa roditeljima te djece nijesu pomogli da se problem riješi2, objašnjava.
Priča ovog oca se ponavljala, kako kaže, više puta i primoran je bio da trpi. Mnogo puta se javljao i upravi škole gdje su nakon izvjesnog vremena donijeli odluku da je prebace u drugo odjeljenje.
„Od tada je problem polako počeo da nestaje. Ne znam da li je to rješenje za svu djecu koja prolaze pakao koje je moje dijete prošlo. Sad ide u četvrti razred i sve je u najboljem redu. Stekla je svoje društvo, fino se druže, uče i igraju”, priča zadovoljno.
Sa sličnim problemom susretao se i F.A. koji ima troje djece koja pohađaju osnovnu školu ,,Božidar Vuković Podgoričanin“ uzrasta od po 12 i 14 godina. Pored njih troje u istoj školi upisan je bio i stariji sin Amir koji je, zbog kasnog upisa, sa 13 godina pohađao četvrti razred. Tada je, kako kaže F.A., zbog ruganja i raznih pogrdnih riječi od strane druge djece odustao od školovanja.
,,Upisao se malo kasnije jer nismo imali uslova da ga na vrijeme šaljemo u školu. Živjeli smo dosta siromašno, a nakon nekog vremena ja sam počeo da radim i uz pomoć uprave škole upisao sam svu djecu u školu“, prića F.A. koji je želio ostati anoniman.
On priča kako njegova djeca na početku školovanja nijesu imala problema, ali da su problemi nastali kada su počeli da pohadjaju četvrti razred.
„Starijem djetetu su se sprdali drugovi iz odjeljenja, imao je puno problema sa đacima, vrijeđali su ga na nacionalnoj osnovi. Mi smo se žalili povodom toga, ali se time ništa nije postiglo i tješili smo se da će i to proći“, ispričao je F.A.
Svijestan je, kaže, značaja obrazovanja i da mu je i sada, nakon dvije godine odustajanja od škole, predložio da makar vanredno završi osnovnu jer će mu trebati. ,,Valjalo bi mu, jer bez škole se teško može i zaposliti, život je mnogo težak ako nisi pismen“.
U par navrata je razgovarao sa roditeljima djece koja su maltretirala njegovu djecu. Kako kaže, dogovoreno je da će se situacija smiriti, ali je bila sve lošija.
„Bilo je djece koja su starija od njega po godinu – dvije, bila su i mlađa djeca, ona obično imaju običaj da nazivaju raznim pogrdnim imenima – cigo i slično“, objašnjava F.A. i dodaje da je to zapravo vaspitanje njihovih roditelja .
„Kad god prođu djeca, samo se može čuti, cigo, cigo. Kada naiđu na nepismene ljude iz romske zajednice – ne valja, kad se školujemo – onda nas maltretiraju. Kako god ne valja“, priča uz razočarenje F.A..
On smatra da bi problem rješilo, pored razgovora sa pedagogom i drugih disciplinskih mjera, i to ukoliko bi pored vaspitača u školi bilo i obezbjeđenje ili neko ko bi vodio računa o bezbjednosti djece.
,,Treba da se vodi računa pogotovo kad su odmoru i na času fizičkog ili na igralištu. Razumijem da jedan vaspitač ili učitelj ne može da ih otprati, zato bi trebalo nekog dodatno angažovati“.
Naš sagovornik je ispisao starije dijete iz škole, a kaže da će to uraditi i sa ostalom djecom ako se pojave isti problemi.
„Ako opet primjetim da mi djeca imaju bilo kakvih problema, ja ću djecu da ispišem iz škole. Ne želim da budu izložena bilo kakvim rizicima jer ih ne šaljem zbog toga u školu“ zaključuje.
Ovakvu sudbinu imao je i mladi B.M. kojeg je zbog vršnjačkog nasilja otac ispisao iz škole. Otac ovog mladića, koji je htio ostati anoniman, priča nam kako je tokom odlaska u školu bio zatečen šta sve mladi rade u dvorištu škole. Povod njegovog odlaska u školu je bio upravo vršnjačko nasilje zbog čega je htio da razgovara sa upravom.
„Moje dijete je pohađalo hemijsku školu i tamo je i upoznao djevojku koja je iz većinske populacije. Svakodnevno je imao problema zbog toga, druga djeca su mu dobacivala i izazivala ga. Čak su ga i fizički napali “, priča on.
Kada je pošao u školu, zabrinuti otac, kaže da nije mogao da vjeruje šta se tamo dešava. „Djeca i oružje. I i tu onda da šaljem dijete?“. Tada je odlučio da ga ispiše iz škole.
„Uplašio sam se da mi se nešto ne desi djetetu“, kazao je on. A na institucije i školu nije, kaže, mogao previše računati.
Enis EMINOVIĆ Serđan Baftijari
PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.
Nakon što je iz flotacijske deponije Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“ kod Pljevalja iscurila šljaka i otpadna voda, nadležni još nijesu utvrdili razmjere štete. Građani, ribolovci i ekolozi upozoravaju na potencijalno katastrofalne posljedice, te da su otrovne supstance dospjele u rijeku Ćehotinu i dalje Drinu
Prošlo je skoro tri sedmice otkako je ponor „isisao” šljaku i otpadne vode na flotacijskom odlagalištu Rudnika olova i cinka Šuplja stijena kod Pljevalja, što je dovelo do ekološkog incidenta. Otpadne vode završile su u izvorištu Badanja, čije se vode ulivaju u Ćehotinu. Za sve to vrijeme nije ustanovljeno kolika je šteta prouzrokovana incidentom, jer se navodno još obavljaju analize voda.
Na dan kada se za incident saznalo, Zavod za javno zdravstvo Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i Javno komunalno preduzeće “6. mart” iz Goražda preporučili su građanima tog grada da budu oprezni prilikom korišćenja vode iz rijeke Drine. Saopštili su da do sada urađene analize uzoraka vode ne pokazuju odstupanja od propisanih vrijednosti, ali da se preventivne mjere i dalje primjenjuju zbog potencijalnog zagađenja rijeke Drine teškim metalima. Ćehotina se uliva u rijeku Drinu, iz koje se putem vodozahvata Vitkovići snabdijeva vodovodni sistem Goražda.
U međuvremenu, Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Pljevljima pokrenulo je postupak u vezi sa ekološkim incidentom usljed izliva otpadnih voda sa flotacijske deponije.U ODT-u kažu da je formiran predmet i da se preduzimaju sve neophodne mjere radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti koje će pomoći u rasvjetljavanju događaja. Naveli su da će se ispitati da li u radnjama bilo kojeg lica postoje elementi krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti.
Prema nezvaničnim informacijama Monitora, Ekološka inspekcija utvrdila je da “Gradir Montenegro”, u čijem sastavu posluje Rudnik Šuplja stijena, nije sproveo mjere utvrđene Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, kojim su bile propisane mjere koje će se preduzeti u slučaju havarije na flotacijskom jalovištu.Iz te kompanije ignorisali su pitanja Monitora o najnovijem incidentu, a direktor Petar Vraneš nije odgovarao na telefonske pozive. O incidentu je javnost obaviještena danima kasnije, zahvaljujući ribolovcima.
Rudnik Šuplja stijena već duže vrijeme se povezuje sa zagađenjem Mjedničkog potoka, koji kao lijeva pritoka utiče na ekološko stanje rijeke Ćehotine. Tokom godina, taj potok se profilisao kao stalan izvor pritiska na riječni ekosistem, a uticaj se ogleda u izmijenjenom sastavu ribljih vrsta i mikroorganizama u koritu Ćehotine, i to sve do nekoliko kilometara nizvodno od mjesta gdje se dva vodotoka spajaju.
Na takvo stanje ukazivali su i stručnjaci Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI), u analizama koje se bave stanjem životne sredine u blizini rudarskog kompleksa i biološkim karakteristikama samog Mjedničkog potoka. Zaključeno je da se potok formira od rudarskih voda koje izviru iz napuštenih podzemnih okana, a da prilikom iznenadnih isticanja većih količina takvih voda, koje potiču iz urušenih djelova jame ili podzemnih akumulacija, dolazi do ozbiljnog narušavanja kvaliteta vode u Ćehotini.
Prema ranijim nalazima, voda koja tada dospijeva u vodotokove sadrži značajne količine hemikalija koje mijenjaju hemijski sastav rijeke i ozbiljno štete njenom biološkom balansu. U dijelu toka koji protiče ispod postrojenja za flotaciju rude, Mjednički potok više ne pokazuje znake života , što dodatno potvrđuje da je riječ o području visokog ekološkog rizika.
Vraneš je, nakon najnovijeg incidenta, i to tek kada su fotografije navodnih posljedica stigle do javnosti, novinarima kazao “da je došlo do popuštanja tla ispod deponije na manjem prostoru, što je izazvalo oticanje vode” i tvrdio da “ničim nijesu doprinijeli, niti su mogli da utiču da dođe do otvaranja zemljišta ispod deponije i da je takvih pojava pukotina i ranije bilo u Šulima”. Garantovao je da je deponija urađena po svim propisima koji regulišu tu oblast.
“Teren je uvaljan i postavljena je i folija. Šta se dogodilo utvrdiće nadležni, ali tvrdim da mi ništa nismo uticali. niti smo mogli da utičemo da ne dođe do popuštanja tla ispod deponije i stvaranja otvora, kroz koji je otekla voda. Naknadno se u izvorištu Bezdan pojavila voda sivkaste boje i nadležni će utvrditi da li potiče iz deponije”, kazao je on tada.
Javnost, kao i inspektori, za incident su saznali tek nekoliko dana kasnije, kada je ribočuvarska služba SRK “Lipljen” dobila fotografije i snimke, koje, kako su kazali ribolovci Monitoru, “potvrđuju opravdanost sumnji da se radi o ozbiljnom incidentu”. Na fotografijama se vidi da je na sredini deponije rudnika, koja je prekrivena geotekstilom, rupa, kroz koju je otekla voda sa deponije i izvjesna količina šljake.
„Ono što smo vidjeli na terenu potvrđuje opravdanost naših sumnji da se radi o ozbiljnom incidentu s potencijalno velikom štetom po životnu sredinu. Iz potoka se širio jak hemijski miris, voda je bila bijela i pjenila se, a duž toka su se pojavljivale naslage sumnjivog mulja. S obzirom na to da se radi o otpadnim vodama iz flotacije, gotovo je sigurno da su pune opasnih hemikalija, koje mogu ugroziti cijeli riječni ekosistem. Ovo nije samo lokalni problem, sve ide nizvodno, prema Ćehotini i dalje prema Drini. Ako se hitno ne reaguje, šteta može biti nesaglediva“, objašnjavaju ribolovci.
Kako tvrde u SRK “Lipljen”, koji upravlja ribljim fondom na ovom području, “došlo je do prekrivanja dna sivim muljem, što je izazvalo sumnju na teške posljedice po biljni i životinjski svijet ove vodene površine”. Nakon toga je nadležni resor Vlade najavio “dalji monitoring zbog mogućeg fatalnog uticaja na riblju mlađ i bentos ovog vodenog područja”, kao i formiranje komisije koja će utvrditi štetu pričinjenu ribljem fondu.
Aktivisti u Pljevljima najave iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nazivaju licemjernim. Iz NVO Breznica tvrde da taj resor godinama ignoriše kršenje zakona, uništavanje voda, biodiverziteta i prirodnih resursa…Podsjećaju da je uloga ministarstva da kontroliše, sankcioniše i štiti prirodu u javnom interesu.
“Dok milioni tona otrova iz jalovišta u Šulima dospijevaju u podzemne vode i kada se pomor ribe nastavlja nizvodno od rudnika i Termoelektrane, Ministarstvo poziva nadležne inspekcije na pojačane kontrole. Odgovornost tog resora nije samo u kašnjenju, već i u potpunom odsustvu političke volje, znanja i profesionalizma. Najveća opasnost za životnu sredinu nije samo onaj ko zagađuje, već i onaj ko zna za to, plaćen je da štiti, a ne radi ništa“, poručili su iz te NVO.
Prema zvaničnim podacima, na flotacijskom jalovištu Rudnika Šuplja stijena Šula u 2020. godini odloženo je 315.828 tona flotacijske jalovine. Tokom 2018. godine završeno je odlaganje flotacijske jalovine na flotacijskom jalovištu II faza i počelo odlaganje na flotacijskom jalovištu III faza. Jalovište II faza je zatvoreno i u toku je njegova rekultivacija.
U aktuelnom Lokalnom planu za zaštitu životne sredine koji je uradila Opština Pljevlja za period do 2026. godine, konstatovano je da Rudnik olova i cinka Šuplja stijena ne sprovodi rekultivaciju na zadovoljavajućem nivou, iako mu je to zakonska obaveza.
Proces su pratili brojni nedopustivi skandali i svi su prošli bez pokretanja bilo čije odgovornosti. Trpjeli su istina i pravda, i naravno porodica Šćekić. Tokom postupka svjedoci su mijenjali iskaze, iz predmeta su morala biti izuzeta ključna svjedočenja na kojima su se bazirale ranije osuđujuće presude, jer je utvrđeno da su pribavljena na nevaljan način. Dosadašnjom dinamikom, javnost teško da može očekivati da će nova odluka biti poznata prije 2026.godine
Zločin bez kazne. To je opis koji nabliže odgovara sudskom postupku koji se skoro dvije decenije od zločina vodi protiv grupe koja se tereti da je krajem avgusta 2005.godine u podgoričkom naselju Tološi ispalila smrtonosne projektile u policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića.
Krivični predmet za ovaj zločin više puta mijenjao je sudije, a preko krivičnih pisarnica obišao je najmanje dva puta sve sudove u Njegoševoj ulici od Višeg, Apelacionog, Vrhovnog, Ustavnog.
Suđenje za ubistvo Šćekića pred vijećem Apelacionog suda krenulo je iznova nakon što je Ustavni sud ukinuo presudu kojom su zbog ubistva Šćekića, na po 30 godina zatvora osuđeni Ljubo Bigović, Saša Boreta, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović, a sada pokojni Alan Kožar na šest godina i deset mjeseci zbog podmetanja tri eksplozije na gradilište hotela “Splendid” u Bečićima.
Prema ukinutoj presudi, optuženi Milan Šćekić i Vujadinović ubili su policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su ih Boreta i Bigović. To su, navodi se u ukinutoj presudi, učinili jer im je policajac Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradilište hotela “Splendid”.
U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara.
Iz Apelacionog suda su tada naveli da je vijeće tog suda, nakon sjednice održane 20. maja 2022., donijelo rješenje kojim je uvažilo žalbe Vrhovnog državnog tužilaštva – Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, optuženih Borete, Bigovića, njihovih branilaca i žalbe branilaca optuženih Vujadinovića, Šćekića i Kožara.
“Povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, vijeće je ukinulo presudu Višeg suda u Podgorici od 19. oktobra 2012. godine i predmet vratilo na ponovno suđenje”, navodi se u saopštenju.
Dodaje se da je u postupku odlučivanja po tim žalbma vijeće utvrdilo da su u prvostepenom postupku učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka koje su rezultirale povredom prava na odbranu i pravično suđenje, što je utvrđeno odlukom Ustavnog suda od 25. juna 2019. godine.
“Po mišljenju vijeća ovoga suda, radi se o bitnim povredama koje se ne mogu otkloniti u postupku pred drugostepenim sudom, iz kojih razloga je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje”, rekli su iz Apelacionog suda.
Nakon ping-ponga sa predmetom, pošto se Viši sud oglasio nenadležnim, sudski proces ponovo je počeo pred Apelacionim sudom gdje se ovih dana privodi kraju, ali na slučaj ipak neće biti stavljena pravosudna tačka.
Nakon završnih riječi stranaka koje će, kako je planirano, biti održane na tri ročišta koliko je zakazano tokom ovog mjeseca, sudije Apelacionog suda izreći će presudu na koji tužilaštvo, optuženi i njihovi advokati opet imaju prava žalbe i to Vrhovnom sudu kao drugostepenom. Dosadašnjom dinamikom, javnost teško da može očekivati da ta odluka bude poznata prije 2026.godine.
Dugo trajanje sudskog postupka ali i kršenja prava okrivljenih problematizovao je u jednoj od nekoliko odluka koje su donijete u ovom slučaju i Ustavni sud Crne Gore. Sudije tog suda su još prije više od šest godina, krajem juna 2019. utvrdile da je osuđenima za ubistvo policijskog inspektora Šćekića, okrivljenim Boreti, Bigoviću, Vujadinoviću i Kožaru, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, dok je Bigoviću i Boreti povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku.
Proces su pratili brojni nedopustivi skandali i svi su prošli bez pokretanja bilo čije odgovornosti. Jedino su trpjeli istina i pravda, i naravno porodica Šćekić. Tokom postupka svjedoci su mijenjali iskaze, čak i visoki policijski službenici, iz predmeta su morala biti izuzeta ključna svjedoečnja na kojima su se bazirale ranije osuđujuće presude jer je utvrđeno da su pribavljena na nevaljan način. Opšti utisak je da su ovakvom haosu u predmetu najviše doprinijele sudije koje su vodile slučaj.
Prva greška, do tada nezabilježena u istoriji crnogorskog pravosuđa, dogodila se već sa prvom presudom koju je nakon tri godine sudanije, 2009. izrekao tadašnji sudija, danas advokat, Lazar Aković. Presuda je pala, između ostalog, zbog brojnih tehničkih i pravopisnih grešaka. Osim presude palo je i svjedočenje prvog zaštićenog svjedoka u istoriji crnogorskog pravosuđa Zorana Vlaovića koji je zatražio da više ne bude pod zaštitom, a onda napustio zemlju.
U ljeto 2010. počelo je novo suđenje pred novim sudijom. Predmet je preuzela tada tek izabrana sutkinja specijalnog odjeljenja Slavka Vukčević. Pokazalo se kasnije da ona već tada nije imala ambicija da ostane u sudstvu jer je baš u to vrijeme, u strogoj doskreciji, u Ministarstvu pravde polagala notarske ispite. Da li je i to jedan od razloga što je i njena osuđujuća presuda bila prepuna grešaka, pa samim tim i oborena nikada nije utvrđeno. Iako je i tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica tada priznala da je Vukčević napravila teške greške , nije kažnjena jer je u međuvremenu dobila zvanje notara. Predmet je potom dopao u ruke sutkinji Biljani Uskoković.
Da li slučajno ili ne i ona je bila tek izabrana na tu funkciju u specijalnom odjeljenju. Upravo je ona, kako se tek nedavno saznalo, obavijestila tadašnjeg predsjednika Višeg suda da u predmetu koji je zadužila fali jedan cd na kojem je snimljno saslušanje nekada zaštićenog svjedoka. O tome, međutim, nije obavijestila ni članice svog vijeća, ali ni advokate odbrane. Ispostavilo se da to nije bila jedina greška. Kao i njeni prethodnici i ona je imala i grešaka u kucanju, ali je njena presuda, za razliku od prethodne dvije, prošla na Apelacionom sudu. Međutim, nije prošla provjeru više sudske instance i oborena je na Vrhovnom sudu. Sudije ovog suda ukazale su kolegama nižih sudova na brojne greške u njihovim presudama, zbog čega su one bile i neodržive. Zbog toga je morao biti vođen ponovljeni postupak.
Krajem decembra 2015. godine, Vrhovni sud Crne Gore je potvrdio presudu. Obrazloženje je glasilo: “Na osnovu listinga telefonskih komunikacija, Viši i Apelacioni sud su pravilno zaključili da su optuženi Boreta, Bigović, Kožar i Vujadinović, posredstvom njima poznatog lica, učestvovali u kupovini i zatamljivanju stakla na vozilu džip “čiroki”, koje su kupili 26. maja 2005, zatim ga odvezli u Bar gdje su zatamljena stakla. Ovo vozilo je korišćeno prilikom ubistva Slavoljuba Šćekića, 30. 08.2005., oko 01,00 časova”.
Kazne zatvora u trajanju od po trideset godina izrečene optuženim Saši Boreti, Ljubu Bigoviću, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Šćekiću, ostale su neizmijenjene, zbog ubistva Slavoljuba Šćekića, dok je optuženi Alan Kožar osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i dva mjeseca.
Vrhovni sud je ocijenio da su Viši i Apelacioni sud pravilno i potpuno utvrdili sve odlučne činjenice koje su od značaja za pravnu ocjenu krivičnih djela zbog kojih su optuženi oglašeni krivim i za pravilnu primjenu odredbi Krivičnog zakonika.
Nakon što su sudije Ustavnog suda Crne Gore usvojile žalbu optuženih i njihovih advokata, predmet je ponovo vraćen Vrhovnom sudu, koji je krajem decembra 2019.godine ukinuo osuđujuću presudu.
“Informišemo vas da je Vrhovni sud Crne Gore u krivičnom predmetu Už Kž S I br. 1/2019 optuženih S.B., Lj.B., A.K., Lj.V. i M.Š. zbog krivičnih djela teško ubistvo iz čl. 144 st. 1 tač. 4 i 5 Krivičnog zakonika i drugih krivičnih djela, nakon ukidanja presude Vrhovnog suda Crne Gore Kž S I br. 3/15 od 20.10.2015. godine, od strane Ustavnog suda Crne Gore, nakon održane sjednice vijeća dana 04.12.2019. donio odluku kojom je odbio kao neosnovanu žalbu Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore – Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, dok je uvažio žalbe optuženih S.B. i M.Š. i njihovih branilaca i žalbe branilaca optuženih Lj.V., Lj.B. i A.K. i ukinuo presudu Apelacionog suda Crne Gore Kž S br. 10/2014 od 20.02.2015. i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, saopšteno je krajem decembra 2019.godine iz Vrhovnog suda Crne Gore.
Tako su spisi predmeta ponovo dostavljeni Apelacionom sudu Crne Gore pred čijim sudijama je suđenje za ubistvo inspektora Šćekića krenulo iznova. Njihova odluka se čeka.
Saobraćajna nesreća kod Hrama Hristovog Vaskresenja pokrenula je lavinu dezinformacija o terorizmu, na koje su se upecali i pojedini crnogorski mediji, šireći opasne poruke
Iako je ljetnja sezona poznata po tabloidnim dezinformacijama o ajkulama i kitovima u crnogorskom moru, protekle sedmice su crnogorski i regionalni mediji pisali o terorizmu u Podgorici. Terorizam je, sudeći po naslovima i objavama na društvenim mrežama, uperen protiv podgoričkog Hrama Hristovog Vaskresenja i pravoslavnog življa.
Sve je počelo kada je Jelena Radonjić (44) automobilom probila rampu kod hrama, povrijedila dvije osobe i vozila dok nije slupala automobil. Radonjićeva je sjutradan zadržana u Kliničkom centru Crne Gore na opservaciji. U saopštenju policije piše da je državljanku Turske Kurshu Borben (44) zadobila teške povrede i da je zadržana u Kliničkom centru, dok je Jovana Radović (22) zadobila lakše tjelesne povrede.
“Žensko lice koje je upravljalo predmetnim vozilom je bilo dezorjentisano, nije moglo reprodukovati događaj, te je kako njoj, tako i još dvoje lica koja su ovom prilikom zadobila povrede, ukazana ljekarska pomoć. Ona je zadržana u Kliničkom centru Crne Gore na opservaciji, zatim oštećena strana državljanka je zadobila teške povrede i ona je takođe zadržana u Kliničkom centru, dok je druga oštećena zadobila lakše tjelesne povrede”, saopšteno je iz policije.
Protekao je cijeli dan dok policija nije saopštila uzrok nesreće, što je bilo dovoljno za spekulacije na društvenim mrežama. I dok su društvene mreže i dalje neregulisane, mediji, koje veže zakon i etički kodeks, na gotovo isti način su izvještavali o „terorizmu ispred hrama“. Po njima terorizam je posljedica pisanja procrnogorskih medija i diskursa opozicionih političara protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Navodno je religijski fanatik sjeo za volan i krenuo na vjernike druge religijske konfesije. Samo je premisa u ovoj priči već u početku klimava. Počiniteljka je ovaj čin učinila u kasnim večernjim časovima, kada na platou ispred hrama nije najveća gužva, na dan kada nije bilo velikog okupljanja ili vjerskog praznika u toj vjerskoj instituciji, što se kosi sa terorističkim aktima koji su uglavnom usmjereni na velika okupljanja.
Situaciju je dodatno začinilo to što se ime i prezime počiniteljke poklapalo sa identitetom službenice cetinjske opštine. Njena fotografija i podaci iz privatnog života cijele noći širili su se po društvenim mrežama.
Cetinjanka Jelena Krstova Radonjić reagovala je sjutradan demantujući ove navode. Kaže da su korisnici društvenih mreža nakon incidenta iznijeli neistinite, maliciozne i uvredljive komentare zbog kojih se ona i njena porodica osjećaju ugroženo.
„Obraćam se javnosti zbog brojnih neprijatnosti koje sam pretrpjela, kao i zbog velikog broja poziva koje sam primila. Cijela situacija me je duboko uznemirila, a dodatni stres i zabrinutost osjetili su i članovi moje porodice”, saopštila je Radonjić.
Policija je tek ujutru upozorila građane da se suzdrže od komentara i da događaj nema veze sa terorizmom.
“Apelujemo na građane da se suzdrže od negativnih komentara i objava kojima dodatno uznemiravaju javnost, a naročito uzimajući u obzir mjesto gdje se dogodio događaj, te da ovo krivično djelo, kao ni sama posljedica nemaju obrise planiranog akta nasilja imajući u vidu da se izvršilac nalazi u specifičnim okolnostima, da je zbrinuta u KCCG na ukazivanje ljekarske pomoći”, saopšteno je iz policije.
Kada je riječ o medjima, najdrastičniji je bio slučaj direktora podgoričkog javnog servisa „Gradska TV“ Vladimira Otaševića koji je upozorio na ovaj događaj na društvenim mrežama, označavajući ga terorizmom. On je za to okrivio „paranoju“ političara i medija.
„Terorizam u Podgorici, zbog, po svemu sudeći, paranoje i mržnje koju šire pojedini političari i kolege iz medija…“, napisao je Otašević na svom fejsbuk profilu.
Nakon saopštenja policije i pitanja novinara blago je izmijenio svoj post, pa je počeo upitnom zamjenicom „da li je ovo“, kako bi izbjegao situaciju u kojoj nešto tvrdi, već u novonastalim okolnostima postavlja pitanje. Na pitanja „Vijesti“ na osnovu čega je prije dvije noći procijenio i objavio da se radi o terorizmu i da li je bilo profesionalno, etički i moralno da kao direktor lokalnog javnog emitera donosi zaključke prije nego što dozna sve činjenice u vezi sa tim događajem, Otašević je odgovorio pitanjem:
“Poštovani kolega, šta je sporno u komentaru, kad svi znamo da se u medijima u Crnoj Gori već duže vrijeme širi paranoja i mržnja. Evo Vaše ‘Vijesti’ prije dvadesetak dana su objavile tekst u kojem se pominje opasnost od terorizma u Crnoj Gori, sa druge strane pojedini mediji, kao što je portal ‘Aktuelno’, bez ikakve posljedice targetiraju jednu vjersku zajednicu”, tvrdi Otašević.
Glavni i odgovorni urednik platforme Raskrinkavanje.me Darvin Murić kaže da s obzirom na to da smo u posljednje vrijeme svjedočili zločinima kakvi su mnogo za kontinent, a ne za državu kakva je Crna Gora, može se reći da mediji i oni koje politika postavlja da njima upravljaju, nijesu naučili lekciju kako treba izvještavati u delikatnim momentima. Smatra da komentari poput Otaševićevog mogu “nestabilno društvo gurnuti u događaje koje ne želimo da vidimo” i da to moraju znati svi koji sebe nazivaju novinarima:
“Navikli smo na političare koji tvituju brže nego što razmišljaju i daju sebi ulogu forenzičara, vještaka, psihologa i patologa i svoje mjesto na javnoj sceni traže izazivanjem panike, ali ako njih već niko ne poziva na odgovornost, medije koji ne postupaju profesionalno u momentima kada osoba ulijeće automobilom u pješake bi stvarno neko morao, bili oni u privatnom ili vlasništvu nas građana ”, ističe Murić.
Direktor Media centra Goran Đurović kazao je da je Otašević “ishitrenom izjavom povodom incidenta, koji se desio u blizini hrama Hristovog vaskrsenja, pokazao da se na čelu Gradske RTV nalazi osoba koja ima vrlo sumnjivo novinarsko znanje”. Podsjetio je da je u ovakvim situacijama neophodna dodatna doza opreznosti u izjavama.
“Objaviti neprovjerenu informaciju da se radi o terorističkom aktu i još optužiti političare i medije da šire ‘paranoju i mržnju’, je u najmanju ruku skandalozno. Otašević se trenutno nalazi na funkciji direktora javnog medijskog servisa RTV Podgorica i time je njegova izjava dodatno problematična, jer ukazuje na sklonost ka objavljivanju neprovjernih infomacija, bez potvrde kod zvaničnih organa”, izjavio je Đurović.
Iz Sindikata medija Crne Gore su kazali da ne komentarišu “način na koji mediji i njihovi predstavnici izvještavaju o pojedinim događajima”. Ukazali su da prejudiciranje okolnosti pod kojima su se desili događaji mogu da izazovu uznemirenje u javnosti.
“…Kako bismo na taj način ostavili prostor esnafskim udruženjima. Sa pozicije najveće medijske organizacije ovog tipa u Crnoj Gori, uvijek apelujemo na koleginice i kolege da poštuju Kodeks i etička načela, koja su tu kako bi napravila razliku između medijskih profesionalaca i drugih kreatora sadržaja i pružila javnosti kredibilne informacije”, izjavili su.
Odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac kazao je da je objava direktora Gradske televizije “najbolji dokaz neprofesionalnosti, neobjektivnosti i njegove loše namjere”. On je pozvao upravu Glavnog grada, da nakon ovakvog ispada i mnogih dokaza lošeg poslovanja, smijeni Otaševića.
Ako je vrijeme u Crnoj Gori išta pokazalo, to je da su razni otaševići imuni na smjene. Pogotovo ako je riječ o neracionalnom trošenju novca ili povredi nečijih prava.
Nadležne institcuije a ne „fejsbuk lovci na teroriste“
Darvin Murić kaže da, iako je policija rekla da nema obrisa planiranog akta nasilja, pa čak i zamolila građane da ne pišu koješta po društvenim mrežama, trebalo bi neko da to kaže i medijima.
“Budite sigurni da ćete narednih dana čitati tumačenja i mišljenja događaja za čije tumačenje su nadležni policija, tužilaštvo i sud. Nikako nisu nadležni Fejsbuk stručnjaci, portali koji su fabrike dezinformacija, a ni politički postavljeni novinari/direktori koje plaćamo svi mi, a koji proglase sebe stručnjacima za nacionalnu bezbjednost, kao da su lično lovili Osamu Bin Ladena, pa onda prikrivaju dizanje panike brisanjem ili promjenom Fejsbuk statusa. Prelazak iz novinarske u direktorsku stolicu ne garantuje ubrzani kurs znanja o terorizmu, ali bi trebalo da garantuje da se za svaku riječ mora snositi odgovornost, pa makar ona i bila promijenjena, a naročito kada ta riječ može imati ozbiljne posljedice”, upozorava Murić.
FOKUS2 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS1 sedmica
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno1 sedmica