Povežite se sa nama

INTERVJU

IVAN MAROVIĆ, NEKADAŠNJI LIDER NARODNOG POKRETA OTPOR: Populizam može biti efikasan na kratak rok

Objavljeno prije

na

Kako probuditi društvo i zadobiti masovnu podršku tema je za svakog političara, a još više za onog ko bi htio da bude i lider, ali je za sve građane još važnije kako društvo promijeniti, a da svima bude bolje ili da se oko toga slaže bar većina. Kuda ide svijet, i mi sa njim, kada je o tome riječ, razgovarali smo sa Ivanom Marovićem, nekadašnjim liderom Narodnog pokreta Otpor.

MONITOR: U SAD se dogodio još jedan akt nasilja koji je označen kao teroristički. Jedna od pretpostavki je da iza svega stoje lokalne desničarske organizacije iz Bostona, grada u mojem ste studirali. Da li je to najava domaćeg političkog nasilja i radikalizacije i koliko su SAD uopšte spremne na program koji je Barak Obama najavio za svoj drugi mandat?
MAROVIĆ: Meni je jako žao zbog ljudi koji su stradali i zbog nasilja koje se dogodilo u gradu u kome sam studirao, za koga me vežu lepe uspomene i u kome žive moji drugovi, koji su na svu sreću nepovređeni. Još je rano da se donese neki zaključak o političkoj pozadini ovog terorističkog akta i ja bih se uzdržao od pretpostavki, ali ono što možemo da zaključimo već sada je da političko nasilje ne dovodi do željenih rezultata. Terorizam je akt marginalnih očajnika koji za svoje ideje ne mogu da pridobiju ni mali broj ljudi i kroz terorizam pokušavaju da se nametnu kao faktor. Međutim, kao mnogo puta do sada, oni jedino mogu da se nametnu kao pretnja po bezbednost građana, nikako kao legitimna politička snaga.

MONITOR: U EU je i dalje dominantna politika stezanja kaiša. Najanoviji slučaj kolapsa bankarskog sektora na Kipru pokazuje da vatra nije ugašena, ali i da najveći teret pada na građane. Kakve su vaše prognoze: koliko bi produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih moglo da ugrozi stabilnost zemalja unutar EU, demokratske mehanizme i prihvaćeni obrazac tzv. zapadnih vrijednosti?
MAROVIĆ: Vatra nije ugašena, a čak i ako bude ugašena, samo je pitanje vremena kada će ponovo da bukne. Osnovni problem je dugoročno opadanje evropske ekonomske moći u odnosu na istočnu Aziju i Ameriku, a taj problem se ne rešava, političari su suviše zauzeti rešavanjem urgentnih problema, pa nemaju vremena za suštinske. Ovo relativno opadanje ekonomske moći neće rešiti političari koji se kriju iza Brisela svaki put kada treba uraditi nešto nepopularno, neće ni evrokratija u tom istom Briselu koja pati od demokratskog deficita te više brine o brojkama u završnim računima nego o ljudskim sudbinama, ali bojim se da neće ni građani sve dok su organizovani u okviru postojećih struktura, sindikata i političkih partija, fokusirani na očuvanje postojećih privilegija, a manje na osmišljavanje rešenja. Bojim se da kratkoročno nećemo videti promenu na tom planu, ali na duži rok verujem u sposobnost građana da se samoorganizuju i ponovo osvoje demokratski proces.

MONITOR: Sa druge strane i odnedavno patentirani model latino-američke varijante socijalizma, naročito onaj radikalniji kakav je u Venecueli, kao da gubi podršku. Ako je tzv. neoliberalni kapitalizam u krizi, da li je, sa druge strane, održiv socijalistički projekat koji bi odbacio tržište i institucionalizovanu demokratiju?Brazil se uzima kao primjer dobrog rješenja.
MAROVIĆ: Latinoamerički model je veoma interesantan, mada bi pre mogli da kažemo da ima više modela. U Venecueli je to odbacivanje globalizacije, pre svega omogućeno rezervama nafte. Ovaj model je bio vezan za Čaveza i videćemo koliko će dugo opstati kada njega više nema. Populizam može biti efikasan na kratak rok, ali za dugoročne rezultate potrebne su institucije. Brazil za vreme Lule, s druge strane, nije populistički odbacio globalizaciju, već je upravo krenuo u izgradnju institucija koje su prilagođene današnjem ekonomskom poretku, ali usmerene na redistribuciju bogatstva i na smanjenje socijalnih razlika, a pogotovo na ulaganje u obrazovanje, što je dovelo do toga da je Brazil cenjen međunarodni igrač i model koji je interesantan mnogim zemljama u razvoju. Tržišne institucije na kojima počiva kapitalizam jesu trenutno u krizi, ali socijalističke institucije ne postoje od pada socijalizma, njih je nemoguće ponovo uspostaviti, a Brazil je primer da se ne mora nužno odbaciti tržište, te da se može oživeti demokratski proces, upravo izgradnjom novih institucija prilagođenim ovom trenutku.

MONITOR: Postizborna situacija se zakuvava i u Crnoj Gori. Opozicija ne priznaje pobedu kandidata vlasti, ali za razliku od Venecuele gde je Organizacija američkih država ponudila ekspertsku pomoć, ovde nema razumevanja evropskih institucija za poziciju opozicionih snaga koje su se, i pre izbora, žalile na neravnopravne uslove i nemogućnost da kontrolišu promene u biračkim spiskovima. Koliko je za regularnost izbora važno boriti se da se opozicija zaštiti od „preventivne krađe” kroz netransparentan sistem predizbornih uslova?
MAROVIĆ: Izborne neregularnosti su u više zemalja proizvele ozbiljne krize, uključujući tu i Srbiju za vreme Miloševića do čijeg pada je došlo nakon pokušaja izborne krađe. Ali da bi izborna krađa dovela do opštenarodne pobune mora biti nedvosmisleno dokazana. U našem slučaju mi smo vršili preventivne mere na dva nivoa, jedan je bio mobilizacija što većeg broja ljudi da glasaju, čime se otežava manipulacija i ljudi uključuju u izborni proces, dok je drugi bio stvaranje kapaciteta da se izborna krađa dokumentuje i blagovremeno prezentuje biračima koji su u tom procesu učestvovali. To nije posao političkih partija koje se bore za vlast, nosioci tog projekta trebalo bi da budu nepartijske organizacije kojima je cilj uspostavljanje fer izbornog procesa. U našem slučaju taj izborni proces je funkcionisao i prošle godine kada su na vlast demokratski došli ljudi protiv kojih smo se borili tokom devedesetih.

MONITOR: Još se vjeruje u vještinu i moć političkog marketinga u osvajanju podrške birača. Koliko je amortizovana ta njegova moć kada se radi o krizama i prelomnim političkim i društvenim situacijama? Gdje marketing kao specifično umijeće, a danas i profesija društvenog zavođenja (umjesto nekadašnje „gole” propagande) prestaje da bude sredstvo pridobijanja, a sam život i njegova „strujanja” nameću rješenja?
MAROVIĆ: Ne verujem toliko u moć političkog marketinga koliko verujem, zahvaljujući ličnom iskustvu, u moć političkog organizovanja. Koncept političkog marketinga je elitistički koncept po kome elita na nešto moderniji način nego u slučaju propagande manipuliše masama. Ovaj koncept je uspešan samo onoliko koliko su mase neorganizovane. U slučajevima u kojima je političko organizovanje, a pre svega tu mislim na samoorganizovanje građana, razvijeno, nametanje stavova odozgo postaje veoma teško i politički proces postaje dvosmeran, a elita je prisiljena da usvaja stavove koji dolaze odozdo. Dobar primer za to je promena stavova širom političkog spektra u SAD po pitanju nedokumentovanih imigranata, što je rezultat pre svega predanog rada imigrantskih organizacija u proteklih nekoliko godina.

MONITOR: Velike nade su polagane u „arapsko proljeće”. Do demokratizacije društava sa malim demokratskim tradicijama izgleda, i po ovom primjeru, ne može doći preko noći. Da li je stvar u tome što zapadni tip demokratije nije idealan za druga društva? I koliko je u tome ipak važna smjenjivost vlasti?
MAROVIĆ: Samo su površni analitičari, kakvih nažalost na Zapadu ima jako mnogo, mogli da pomisle da je arapsko buđenje nešto poput pada Berlinskog zida, nakon čega će zemlje regiona odlučno krenuti u reforme, kao što je to bio slučaj u istočnoj Evropi nakon 1989. Bliski istok je region opterećen dubokim problemima i ono čemu prisustvujemo danas je borba između političkih snaga koje imaju dijametralno suprotne poglede na uređenje društva. Bez te borbe, koja će biti duga, nema govora o uspostavljanju demokratskog društva. Ne zaboravimo da je i zapadna demokratija rezultat borbe, koja se doduše odvijala pre više od dva veka, pa smo možda to zaboravili. I Bliski istok će u narednom periodu biti nestabilan, ali videli smo da je lažna stabilnost pod diktatorskim režimima tokom 20. veka unazadila ceo taj region.

MONITOR: S tim u vezi, interesantna su društva koja su usvojila tradiciju tzv. britanske demokratije, prije svih Indija. Iako zemlja od oko milijardu ljudi, ona sprovodi izbore u zapadnoj tradiciji demokratije. Za razliku od susjedne joj Kine gdje se još teško može zamisliti višepartijski sistem, ali gdje postoji neka vrsta državnog kapitalizma pod kontrolom komunističke vlasti?
MAROVIĆ: Zaista su ta dva modela različita, ali ne treba zaboraviti da Indija nije samo zemlja koja praktikuje demokratiju, već takođe i zemlja gde je kastinski sistem i te kako živ, odakle stižu izveštaji o nasilju nad ženama i gde su verski motivisan neredi sa stotinama žrtava u svežem sećanju. Ali upravo to postojanje demokratskih institucija, kao slobodne štampe, svakako slobodnije nego u Kini, omogućava da se o ovim problemima diskutuje i da do nekih pomeranja dođe, kao što je slučaj sa nedavno donetim zakonom kojim se striktno kažnjava seksualno nasilje nad ženama, što je rezultat napora tamošnjeg ženskog pokreta. Ovako nešto je nezamislivo u Kini.

Elite reaguju na pritiske

MONITOR: I kod nas se često problematizuje mogućnost društva da iskorijeni endemsku korupciju i druge „korisne” običaje (među ostalim i tzv. „porodično glasanje” na izborima) i da uspostavi racionalna pravila, pravnu državu. Šta je, po vama, pokazala demokratizacija našeg regiona u posthladnoratovskom i postjugoratovskom vremenu?
MAROVIĆ: Naša tranzicija je pod snažnim gravitacionim uticajem Evropske unije, koji je možda oslabio poslednjih godina, ali je i dalje veoma jak. Međutim, u isto vreme gotovo da ne postoji unutrašnji kapacitet da se formuliše politika koja bi se potom sprovodila u delo. Osim učlanjenja u EU, naše političke elite su nesposobne da osmisle državni projekat, pa čak ni da krenu u neke manje reforme. To je signal za uzbunu i neophodno je da se taj kapacitet ojača, a to se, po mom mišljenju, može ostvariti jedino putem građanskog samoorganizovanja. Elite reaguju na pritiske, a trenutno jedini pritisak koji do njih dolazi je pritisak iz EU.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo