Povežite se sa nama

INTERVJU

IVANA MRVALJEVIĆ, DIREKTORICA GRADSKOG POZORIŠTA IZ PODGORICE: Umjetnost će uvijek pobijediti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana svi mediji i društvene mreže prepune su fotografija na kojima stotine ljudi čeka ispred Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu da bi kupili jeftine karte za februarski repertoar. Čini mi se da podgorička publika ipak ide u pozorište i da kod nas nema praznih sala. Kakva je situacija u Gradskom pozorištu?
MRVALJEVIĆ: Legitimno pravo svakog pozorišta je da osmišljava načine kako da što veći broj gledalaca motiviše da dođu i odgledaju njihove predstave. Najsrećnija slika je ona kada se ispred pozorišta stvori milionski red zbog dobre predstave, režije, glumačke igre, teme kojom se komad bavi, a ne zbog cijene. Međutim, popusti u svijetu su manje radikalni, bliži stvarnoj cijeni ulaznica. Ali ne i na Balkanu! Za mene lično, onakva slika djeluje tužno jer dokazuje kakav životni standard ima građanska klasa. Cijena govori o tome na koje smo mjesto postavili pozorište danas. Nije ovo kritika upućena kolegama iz JDP-a, naprotiv, oni su ovom akcijom zapravo razotkrili stvarno stanje prosječnog građanina. I dokazali da su prestiž i u ovako poganim vremenima. Ova akcija treba da zabrine političare i vlast, a umjetnost će uvijek pobijediti i naći svoj put.

Gradsko pozorište nema problem sa gledanošću, ali ima sa brojem novih produkcija na godišnjem nivou, problem u postprodukciji jer nema gdje da svojim sugrađanima ponudi dovoljno. To ne znači da je naš standard na višem nivou. To znači da su svi gladni kulture. Kod nas nema dovoljno za sve koji bi htjeli da odgledaju, u Srbiji ponuđeno ne mogu da plate.

Cijena ulaznice za predstave Gradskog pozorišta u prosjeku je pet eura, za predstave za djecu čak i tri eura. Podgoričani imaju mogućnost i da i ostvare popuste od 50 odsto kupovinom kartice po cijeni od 10 eura na godišnjem nivou. Šta reći osim kultura za dž!

MONITOR: Gradsko pozorište iako postoji više od šezdeset godina i dalje je podstanar. Prošle godine imali ste četiri nove predstave, mnogo izvedbi, gostovanja… Ima li neke nade da će uskoro Gradsko pozorište imati svoju pravu adresu – zgradu?
MRVALJEVIĆ: Od svog osnivanja 1951. godine Gradsko pozorište nema svoj pravi dom. Gradska uprava već godinama unazad kao svoj prioritet planira izgradnju zgrade Gradskog pozorišta. Svi smo svjedoci da su i svi drugi politički subjekti uvrstili ovaj projekat kao prioritet u oblasti kulture. Za sada imamo samo maketu budućeg Pozorišta. Kompanija IngInvest donirala je projekat prema kome je buduća zgrada planirana je na 5.000 m2, na mjestu nekadašnjeg Kina Kulture. Pozorište će imati dvije scene, veliku sa 250 mjesta i malu sa 150 mjesta, kao i sve potrebne prateće sadržaje. Urađen je geomehanički elaborat i ostale podloge, neophodne za završetak glavnog projekta i dobijanje građevinske dozvole.Agencija za izgradnju pokrenula je tenderski postupak za odabir projektne organizacije za tehničku kontrolu. I to je to, dotle se došlo… Da li će i kada doći do početka izgradnje i konačno do završetka ne znam, a i nisam prava adresa za konkretan odgovor.

Mišljenja sam da bi možda i kvalitetna adaptacija sadašnjeg KIC-a Budo Tomović bilo dobro rješenje za Gradsko pozorište.

Suvišno je reći da je Gradsko pozorište neophodno, da predstavlja brend u kulturi ovog grada kao i da je odavno zaslužilo svoju kuću.

MONITOR: U Gradskom pozorištu postoje tri scene – za djecu, lutkarska i večernja scena. Sve tri proizvode vrlo gledane predstave. Kakvi su uslovi rada?
MRVALJEVIĆ: Uprkos činjenici da od svog nastanka do danas nema matičnu scenu ovaj teatar ostavlja dubok trag na crnogorskoj pozorišnoj sceni.

Prije svega jer je jedini teatar u Crnoj Gori koji se od svog nastanka kontinuirano bavi pozorišnom produkcijom za najmlađe (Lutkarska i Dramska scena za djecu), a od 1999. godine producira i predstave koje pripadaju segmentu Večernje scene. Širok raspon dramskog izražavanja svrstava ga u grupu teatara koji imaju snage i umjetničkog potencijala da programski djeluju u tako širokom dijapazonu estetskih okvira.

Uprkos neuslovima, vezujući se za dobre savremene komade i ozbiljnu literaturu za djecu, Gradsko pozorište uspijeva da ostvari značajan uticaj na društvo i odupre se zlim konzumentskim i ružičastim trendovima. Odličan ansambl i značajni saradnici vuku ovo pozorište ka ozbiljnim rezultatima i privlače sve veću pozornost publike.

Proteklom godinom, ako zanemarimo izuzetno teške organizacione uslove koji su uslovljeni prostorom i nedovoljnom brojem zapošljenih ljudi, kao i malim budžetom za programske aktivnosti, možemo biti bez lažne skromnosti zadovoljni. Nastale su četiri nove hit predstave: Slasti slave, Kinez, Hormoni, Čarobnjak iz Oza.

Rad Gradskog pozorišta u 2014. godini nagrađen je brojnim priznanjima u zemlji i van njenih granica. Naše predstave Ružno pače; Filomena Marturano, Slasti slave donijele su mu 15 nagrada sa raznih festivala.

MONITOR: Završili ste u Italiji Master studije za Kinematografsku i televizijsku produkciju. Kako je došlo do toga i koliko Vam to znanje pomaže pri obavljanju ovog posla?
MRVALJEVIĆ: Pripadam generaciji koja je 1991. godine, na samom početku raspada jedne velike zemlje pošla u Gimnaziju, a adolescentske i studentske dane provela pod ekonomskim sankcijama. Generaciji koju su u prelomnim tačkama uvijek pratila ograničenja koja su proisticala iz političkih ili ekonomskih razloga. Generaciji koja je vaspitavana za jedan društveno politički sistem, a koju je u sazrijevanju i radu sačekalo nešto potpuno drugo. Želja da se doškolujem u inostranstvu pratila me je oduvijek.

Motivi su bili razni: želja za usavršavanjem, shvatanje i prihvatanje da moja zemlja sporo i teško napreduje u ovoj oblasti, strah da se ovdje svari neće nikada ni promijeniti.

Filmska i TV produkcija znatno je drugačija od pozorišne. Ali je dosta toga i primjenjivo uz izvjesne modifikacije. U svakom slučaju dodatno znanje nikada ne škodi. Ali treba još mnogo raditi i mnogo toga unaprijediti u kulturnim institucijama kako bi se stvorila platforma da se na uslove u crnogorskoj kulturi, mogu primijeniti znanja stečena u mnogo razvijenijim zemljama sa mnogo većom tradicijom.

MONITOR: Prva ste generacija glume na Cetinju. Ostvarili ste mnoge zapažene uloge. Koju ulogu odvajate od svih i zašto?
MRVALJEVIĆ: Volim da kažem istorijska generacija, koja nije proslavila, kako bi dolikovalo, jubilej 20 godina od svog početka. Najstarija, a opet srednja generacija glumaca čije vrijeme tek dolazi. Prvi mačići koji nisu bačeni u vodu, ali su se ipak morali sami snalaziti.

Uvijek mi je teško izdvojiti bilo koju ulogu, možda i zbog toga što nijedna nije bila ,,prelomna”. Svaka mi je važna i svaka mi je donijela novo iskustvo, osnažila moje samopouzdanje, kroz svaku sam otkrila dio sebe, svaka je bila moj mali uspjeh. Jednom ću vjerovatno moći i da izdvojim. Ali za to ima još dana.

Miroslav MINIĆ
Foto: Ana Kašćelan

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo