Povežite se sa nama

INTERVJU

IVANA MRVALJEVIĆ, DIREKTORICA GRADSKOG POZORIŠTA IZ PODGORICE: Umjetnost će uvijek pobijediti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana svi mediji i društvene mreže prepune su fotografija na kojima stotine ljudi čeka ispred Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu da bi kupili jeftine karte za februarski repertoar. Čini mi se da podgorička publika ipak ide u pozorište i da kod nas nema praznih sala. Kakva je situacija u Gradskom pozorištu?
MRVALJEVIĆ: Legitimno pravo svakog pozorišta je da osmišljava načine kako da što veći broj gledalaca motiviše da dođu i odgledaju njihove predstave. Najsrećnija slika je ona kada se ispred pozorišta stvori milionski red zbog dobre predstave, režije, glumačke igre, teme kojom se komad bavi, a ne zbog cijene. Međutim, popusti u svijetu su manje radikalni, bliži stvarnoj cijeni ulaznica. Ali ne i na Balkanu! Za mene lično, onakva slika djeluje tužno jer dokazuje kakav životni standard ima građanska klasa. Cijena govori o tome na koje smo mjesto postavili pozorište danas. Nije ovo kritika upućena kolegama iz JDP-a, naprotiv, oni su ovom akcijom zapravo razotkrili stvarno stanje prosječnog građanina. I dokazali da su prestiž i u ovako poganim vremenima. Ova akcija treba da zabrine političare i vlast, a umjetnost će uvijek pobijediti i naći svoj put.

Gradsko pozorište nema problem sa gledanošću, ali ima sa brojem novih produkcija na godišnjem nivou, problem u postprodukciji jer nema gdje da svojim sugrađanima ponudi dovoljno. To ne znači da je naš standard na višem nivou. To znači da su svi gladni kulture. Kod nas nema dovoljno za sve koji bi htjeli da odgledaju, u Srbiji ponuđeno ne mogu da plate.

Cijena ulaznice za predstave Gradskog pozorišta u prosjeku je pet eura, za predstave za djecu čak i tri eura. Podgoričani imaju mogućnost i da i ostvare popuste od 50 odsto kupovinom kartice po cijeni od 10 eura na godišnjem nivou. Šta reći osim kultura za dž!

MONITOR: Gradsko pozorište iako postoji više od šezdeset godina i dalje je podstanar. Prošle godine imali ste četiri nove predstave, mnogo izvedbi, gostovanja… Ima li neke nade da će uskoro Gradsko pozorište imati svoju pravu adresu – zgradu?
MRVALJEVIĆ: Od svog osnivanja 1951. godine Gradsko pozorište nema svoj pravi dom. Gradska uprava već godinama unazad kao svoj prioritet planira izgradnju zgrade Gradskog pozorišta. Svi smo svjedoci da su i svi drugi politički subjekti uvrstili ovaj projekat kao prioritet u oblasti kulture. Za sada imamo samo maketu budućeg Pozorišta. Kompanija IngInvest donirala je projekat prema kome je buduća zgrada planirana je na 5.000 m2, na mjestu nekadašnjeg Kina Kulture. Pozorište će imati dvije scene, veliku sa 250 mjesta i malu sa 150 mjesta, kao i sve potrebne prateće sadržaje. Urađen je geomehanički elaborat i ostale podloge, neophodne za završetak glavnog projekta i dobijanje građevinske dozvole.Agencija za izgradnju pokrenula je tenderski postupak za odabir projektne organizacije za tehničku kontrolu. I to je to, dotle se došlo… Da li će i kada doći do početka izgradnje i konačno do završetka ne znam, a i nisam prava adresa za konkretan odgovor.

Mišljenja sam da bi možda i kvalitetna adaptacija sadašnjeg KIC-a Budo Tomović bilo dobro rješenje za Gradsko pozorište.

Suvišno je reći da je Gradsko pozorište neophodno, da predstavlja brend u kulturi ovog grada kao i da je odavno zaslužilo svoju kuću.

MONITOR: U Gradskom pozorištu postoje tri scene – za djecu, lutkarska i večernja scena. Sve tri proizvode vrlo gledane predstave. Kakvi su uslovi rada?
MRVALJEVIĆ: Uprkos činjenici da od svog nastanka do danas nema matičnu scenu ovaj teatar ostavlja dubok trag na crnogorskoj pozorišnoj sceni.

Prije svega jer je jedini teatar u Crnoj Gori koji se od svog nastanka kontinuirano bavi pozorišnom produkcijom za najmlađe (Lutkarska i Dramska scena za djecu), a od 1999. godine producira i predstave koje pripadaju segmentu Večernje scene. Širok raspon dramskog izražavanja svrstava ga u grupu teatara koji imaju snage i umjetničkog potencijala da programski djeluju u tako širokom dijapazonu estetskih okvira.

Uprkos neuslovima, vezujući se za dobre savremene komade i ozbiljnu literaturu za djecu, Gradsko pozorište uspijeva da ostvari značajan uticaj na društvo i odupre se zlim konzumentskim i ružičastim trendovima. Odličan ansambl i značajni saradnici vuku ovo pozorište ka ozbiljnim rezultatima i privlače sve veću pozornost publike.

Proteklom godinom, ako zanemarimo izuzetno teške organizacione uslove koji su uslovljeni prostorom i nedovoljnom brojem zapošljenih ljudi, kao i malim budžetom za programske aktivnosti, možemo biti bez lažne skromnosti zadovoljni. Nastale su četiri nove hit predstave: Slasti slave, Kinez, Hormoni, Čarobnjak iz Oza.

Rad Gradskog pozorišta u 2014. godini nagrađen je brojnim priznanjima u zemlji i van njenih granica. Naše predstave Ružno pače; Filomena Marturano, Slasti slave donijele su mu 15 nagrada sa raznih festivala.

MONITOR: Završili ste u Italiji Master studije za Kinematografsku i televizijsku produkciju. Kako je došlo do toga i koliko Vam to znanje pomaže pri obavljanju ovog posla?
MRVALJEVIĆ: Pripadam generaciji koja je 1991. godine, na samom početku raspada jedne velike zemlje pošla u Gimnaziju, a adolescentske i studentske dane provela pod ekonomskim sankcijama. Generaciji koju su u prelomnim tačkama uvijek pratila ograničenja koja su proisticala iz političkih ili ekonomskih razloga. Generaciji koja je vaspitavana za jedan društveno politički sistem, a koju je u sazrijevanju i radu sačekalo nešto potpuno drugo. Želja da se doškolujem u inostranstvu pratila me je oduvijek.

Motivi su bili razni: želja za usavršavanjem, shvatanje i prihvatanje da moja zemlja sporo i teško napreduje u ovoj oblasti, strah da se ovdje svari neće nikada ni promijeniti.

Filmska i TV produkcija znatno je drugačija od pozorišne. Ali je dosta toga i primjenjivo uz izvjesne modifikacije. U svakom slučaju dodatno znanje nikada ne škodi. Ali treba još mnogo raditi i mnogo toga unaprijediti u kulturnim institucijama kako bi se stvorila platforma da se na uslove u crnogorskoj kulturi, mogu primijeniti znanja stečena u mnogo razvijenijim zemljama sa mnogo većom tradicijom.

MONITOR: Prva ste generacija glume na Cetinju. Ostvarili ste mnoge zapažene uloge. Koju ulogu odvajate od svih i zašto?
MRVALJEVIĆ: Volim da kažem istorijska generacija, koja nije proslavila, kako bi dolikovalo, jubilej 20 godina od svog početka. Najstarija, a opet srednja generacija glumaca čije vrijeme tek dolazi. Prvi mačići koji nisu bačeni u vodu, ali su se ipak morali sami snalaziti.

Uvijek mi je teško izdvojiti bilo koju ulogu, možda i zbog toga što nijedna nije bila ,,prelomna”. Svaka mi je važna i svaka mi je donijela novo iskustvo, osnažila moje samopouzdanje, kroz svaku sam otkrila dio sebe, svaka je bila moj mali uspjeh. Jednom ću vjerovatno moći i da izdvojim. Ali za to ima još dana.

Miroslav MINIĆ
Foto: Ana Kašćelan

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo