Povežite se sa nama

FOKUS

Žive laži

Objavljeno prije

na

Mic po mic, premijer se pakuje sa državničkog kormila, ali tu su neprijatni računi iz prošlosti, pa ih i na Živoj istini TV IN „peglaju” karakterni likovi iz susjedne Hrvatske. Tamo je kao oficijelnog ambasadora premijer aprila 2009. poslao svog kuma, Gorana Sita Rakočevića, o čijoj se ulozi kao člana upravnog odbora Prve banke crnogorsko tužilaštvo tačno dvije godine od pokretanja pretkrivičnog postupka nije izjašnjavalo.

POTKUSURIVANJE: Sredinom oktobra Igor Žuvela – za crnogorsku javnost anonimus iz Dubrovnika, predsjednik tamošnje udruge branitelja – „živoistinito” je ekstenzirao svoj susret sa Milom Đukanovićem.

Žuvela je jedan od pola miliona hrvatskih branitelja. Ko je sve u službenim braniteljskim registrima? To je državna tajna u Hrvatskoj i tema polemika zbog navodnih zloupotreba i izmišljenih boračkih statusa koji povlače finansijske benefite. Na internetu postoji Žuvelina izjava da je i on protiv objelodanjivanja imena svih branitelja.

Vratimo li se u prošlost, pa uporedimo aktere na bekgraundu poznatih činjenica, Žuvela bi mogao biti jedan od onih „30.000 ustaških bojovnika na Debelom brijegu” koji 1991. samo što nijesu bili upali u Crnu Goru, pa su Milo i glavari poslali tamo naše rezerviste u preventivnu invaziju masovnih ubistava, paljevina i maroderstva.

Nije li Đukanović, tadašnji premijer sa ustavnim ovlašćenjima vođenja unutrašnje i spoljne politike, preko stranica Pobjede 22. oktobra 1991. objasnio: „Crna Gora je napadnuta od ustaša”!

Dvije decenije kasnije, hrvatska tragedija i crnogorska sramota se redukuju na sumnjive lične relacije i potkusurivanje preko jedne nevladine organizacije. Žuvela je za 1991. upro prstom samo u Srbiju, poželio da mu premijer bude prijatelj i naznačio praktični motiv sastanka u Vili Gorica – novac. Naime, on je „počasni član” Hrvatskog građanskog društva (HGD), bokokotorske nevladine ogranizacije kojoj treba potpora za „projekte”. Dok Ferhat Dinoša, ministar za manjinska prava, „uopće ne ‘benda’ HGD”, objasnio je Žuvela, „Đukanović je jednostavno – institucija”.

O MRTVOM ĐINĐIĆU: Gostovanje 3. decembra Jasne Babić, hrvatske novinarke, autorke knjiga Zagrebačka mafija i Urota Blaškić, naizgled je manje providna šema, utoliko što je iz crnogorskog rakursa teže raspoznati sukobljene frakcije i linije frontova na hrvatskoj medijsko-političkoj sceni.

Jasna Babić je proljeća 2001. napisala prva dva članka o „duhanskoj mafiji”; serijal je preuzeo novinar Berislav Jelinić i kroz dva intervjua sa Srećkom Kestnerom lično Ivo Pukanić. Tokom 2001. i 2002. ukupno je Nacional objavio oko 80 različito formatiranih članaka o ovoj temi koje je potpisalo ukupno osam autora.

U Živoj istini je Babićka istakla da je „tek sada” shvatila da je „duhanska afera” bila priprema ubistva Zorana Đinđića. Nakon drugog teksta, objasnila je, šalju je u Beograd, gdje se susrela sa Vojislavom Koštunicom, predsjednikom SRJ, preko njegovog savjetnika Aleksandra Tijanića. Najavili su joj „senzacionalni dokazni materijal” o Đinđiću. No, Koštunica tog proljeća 2001, osim svojstvenog mu palamuđenja, nije imao ništa drugo, pa je, veli, shvatila da su to „prljava posla” i odustaje od pisanja na tu temu.

Ova dirljiva storija, međutim, ne drži vodu, jer je Babićka za kriminalne veze sa Stankom Subotićem i mafijašima optuživala Đinđića i nakon što je ubijen. U Nacionalu je 19. marta 2003, nepune dvije godine od susreta sa Koštunicom i samo neđelju nakon atentata na srpskog premijera, pisala: „Đinđić je surađivao i sa zemunskom i sa surčinskom i sa Subotićevom mafijom”.

Brojne činjenice iz serijala Nacionala, bez obzira na njihovo porijeklo i namjere plasiranja, nijesu plod mašte Pukanića, inače koloritnog novinara i editora (optuživali su ga da je u „duhanskoj aferi”, navodno, odrađivao posao za konkurentsku Tvornicu duhana Rovinj). Na primjer, finansijske veze sa Đinđićem je potvrdio upravo Subotić u krivičnoj prijavi koju je 19. marta 2010. podnio tužilaštvu u Ženevi protiv 23 osobe zbog „klevetničke kampanje”. Napisao je da je upoznao Đinđića sredinom 1990-ih, na zabavi kod Milorada Vučele Vučelića (eks-direktor RTS-a), bili prisutni Jovica Stanišić (šef Udbe) i Radovan Badža Stojičić (šef srpske policije).

Subotić je priznao kako je Đinđiću i DS-u tokom godina donirao oko 10 miliona eura. Baš na TV IN je 22. marta 2010. objasnio da je poslovao sa cigaretama preko Crne Gore, da su se valjale ogromne pare i da jeste „prijatelj sa Đukanovićem”.

IZVORI: O svemu tome je Nacional pisao prije deceniju. Babićka je u Živoj istini pokušala umanjiti značaj objavljenih činjenica , jer je, tvrdi, Ratko Knežević bio jedini izvor za prvi tekst o duvanskoj mafiji a ,,lagao je na suđenju za ubojstvo Pukanića, na kojem je kazao da je bilo više izvora za tekstove”.

Kneževića smo kontaktirali elektronskom poštom, pa nam je odgovorio na te optužbe: ,,Ja nikada nijesam tajio da sam bio jedan od izvora, od momenta kada sam počeo dobijati prijetnje i od kad mi je ‘natura’ tog kartela postala jasna”.

U svom svjedočenju pred Županijskim sudom, Knežević je 25. februara kazao kako je najznačajniji tekst o „duhanskoj mafiji” napisala upravo novinarka Babić, ali da ona lično nije dobila nikakvu informaciju od njega. Dodao je: „Moja saznanja su tek 40 odsto od svega što je Pukanić objavljivao”.

U Trstu je 18. jula 2002. svjedočio Pukanić pred dr Đuzepeom Šelzijem i potvrdio da mu je Knežević – koji je, ne zaboravimo, krajem 1990-ih ne samo premijerov kum, već i povjerljivo lice za poslovne i diplomatske misije – zaista bio inicijalni, no ne i jedini informator.

Pukanić je Kneževića upoznao krajem 1980-ih. Potom su izgubili kontakte, da bi Pukanić s njim, u svojstvu visokog službenika Vlade Crne Gore, napravio 1997. intervju za Nacional. Zajedno su bili u avionu početkom 2001. kada im je tokom leta pjevačica Alka Vujica, gošća skarednih tuluma Stanka Subotića i navodno Đukanovića u Vili Montenegro na Svetom Stefanu, ispričala detalje o „duhanskoj mafiji”.

Nakon toga, Pukanić je nastavio istraživanje. Rekao je 2002. Šelziju da je naložio „Jasni Babić da nazove Alku i da pokuša doznati od nje osobno poneki detalj više, zato što je Alka njoj mogla ispričati te doživljaje kao žena ženi”. To joj nije uspjelo.

No, potvrdu da je, osim Kneževića, bilo još izvora, nalazimo u prvom tekstu novinarke Babić koji je dopisivao Pukanić – Duhanska mafija: Glavni mafijaški boss Balkana, štampanom 15. maja 2001, sa Subotićevom fotografijom iz njegovog hrvatskog pasoša na naslovnici. Pukanić je ispričao Šelziju da je kod Šima Lučina, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Hrvatske i Franja Tureka (šefa POA, tamošnje Udbe), uspješno testirao inicijalne informacije o Subotiću. „Prva fotografija Subotića koju smo objavili je ona koju mi je pokazao ministar”, kazao je Pukanić.

AKTERI I SVJEDOCI: U eksploziji 23. oktobra 2008. u Zagrebu Pukanić i njegov saradnik Niko Franjić su raznijeti a Nacional je četiri dana kasnije objavio iscrpan tekst naslovljen: Žrtva svojih kolega:Medijski masakr uvod u ubojstvo. Kroz citirane primjere u tekstu se dokazuje da su pojedini hrvatski novinari i mediji „utjecali na odluke MUP-a da mu se (Pukaniću) oduzme policijska zaštita koju je imao do 1. kolovoza (avgusta) 2008. i tako pridonijeli njegovu preranom odlasku”.

Među označenim je i Jasna Babić, koja je najavljivala tužbu protiv Nacionala zbog „morbidnih kleveti”. Nacional je potencirao kako je Babićka u Slobodnoj Dalmaciji stigmatizovala Pukanića kroz aferu sa Mirjanom, njegovom suprugom, između ostalog i tvrdnjom da se u stanu Pukanića nalazi „kokainski sef”, što se, prema službenim nalazima, ispostavilo kao laž.

Simptomatično je da je Stanko Subotić, odnosno njegov advokatski tim, još 8. decembra 2008. javno objavio kako je „došao i do informacije da je novinarka Babić, nakon što je bez njene saglasnosti, njen tekst dopunjen informacijama koje terete Subotića, odbila da dalje piše o Subotiću” i da ona „nikada nije bila pozvana radi svedočenja o duvanskoj mafiji” u Italiji.

Sve ove Subotićeve „pouzdane informacije” Babićka je prepričala u Živoj istini. U procesu protiv optuženih za ubistvo Pukanića, bila je spremna da svjedoči na poziv Rajka Mlinarića, advokata optuženog Slobodana Kardinala Đurovića, no sutkinja Ivana Kršul je taj prijedlog odbila.

U optužnici je bilo naznačeno da su krajnji naručioci Pukanićevog ubistva iz „duhanske mafije”. No, obrazlažući presudu, sutkinja Kršul ne pominje ulogu „duhanske mafije”. Apsurd je da optuženi nijesu osuđeni zbog udruživanja u zločinačku organizaciju, iako su svi proglašeni krivim zbog uloga u dvostrukom ubistvu!

A što je o svemu tome ambasador Sito Rakočević izvjestio kuma, da li je likovao, zasad je tajna. Ambasada Crne Gore u Zagrebu je, za svaki slučaj, imala mjesto rezervisano za posmatrače u Županijskom sudu.

RATKO KNEŽEVIĆ, SVJEDOK
Klan je na umoru

Ratko Knežević je za Monitor prokomentarisao optužbe Jasne Babić u Živoj istini da je lagao na Županijskom sudu u Zagrebu: „Radi se o još jednom pokušaju duvansko-kokainskog klana da kontroliše medijsku situaciju. Pokušavaju spriječiti sliku zločinačkog mozaika da do kraja izađe na površinu. Koriste posrnule novinare, koji su se zbog vlastitih životnih navika našli u beznađu, ili članove ‘paralelnih’ familija, koji bi, kao voditelj te emisije, uradili sve da se Šefu klana, Đukanoviću, dodvore. Imaju još dva medija pod kontrolom: Televiziju IN, kojoj su vlasnici od početka, te dva opskurna internet portala, jedan u Beogradu, jedan u Podgorici. Čekamo da Šef klana siđe sa političkih pozicija pod pritiskom međunarodne zajednice. I da odložena, ali moćna ruka pravde ‘spremi’ njega, partnere i saradnike, poput Subotića, na odavno rezervisano mjesto. Tekstovi iz Nacionala faktografski su se u detalje pokazali istinitim tokom svih ovih godina. Potvrđuju ih tužilaštva Italije, Švajcarske, Srbije, Hrvatske… Kraj ovog klana je blizu”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo